Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-2034/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja PU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 1951/2023-22 od 10. studenog 2025., 16. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1951/2023-22 od 10. studenog 2025. i rješava:

Prihvaća se kao osnovan prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Trogiru te se predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.

II. Ostavlja se o naknadi žalbenog troška tuženice odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i prihvati kao osnovan njezin prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda i predmet ustupi mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci, ili podredno da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je tužitelj podnio protiv tuženice tužbu 17. svibnja 2023. kojom traži da se utvrdi da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u Ugovoru o kreditu koji su stranke zaključile 12. studenog 2004., a kojim je tužitelju kao potrošaču odobren kredit u iznosu od 128.682,17 CHF u protuvrijednosti u kunama, te restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa. Sud dalje utvrđuje da je tuženica u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istakla prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, obrazlažući da su stranke predmetnim Ugovorom o kreditu u čl. 14. ugovorile da je za slučaj spora mjesno nadležan sud u sjedištu tuženice odnosno Općinski sud u Rijeci, da se radi o valjanoj prorogacijskoj klauzuli, te da slijedom toga prvostupanjski sud nije mjesno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 70. ZPP-a.

6. Odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud je uvidom u isprave u spisu, posebno predmetni ugovor o kreditu kao i na temelju stranačkog iskaza tužitelja u bitnom utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu zaključen u poslovnici tuženice u Zagrebu, da je tužitelj u to vrijeme imao prebivalište u [adresa], da je kasnije, nakon što mu je predmetni kredit odobren, istim kupio nekretninu u Zagrebu koju je potom prodao te se nakon toga preselio u mjesto [adresa], na kojoj adresi i danas prebiva. Cijeneći da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na tipskom obrascu tuženice, da iz stranačkog iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da tužitelj s djelatnicima tuženice prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu o bilo kojoj ugovornoj odredbi pa tako i o ugovornoj odredbi iz čl. 14. kojom je za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost suda u Rijeci se nije uopće pregovaralo, te je s obzirom na ove okolnosti pritom imajući u vidu i udaljenost tužiteljevog mjesta prebivalište do sjedišta Općinskog suda u Rijeci, zaključio da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi u smislu odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje ZZP i čl. 3. Direktive vijeća 90/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, slijedom čega je zaključio da odredba čl. 70. ZPP-a za određivanje mjesne nadležnosti u konkretnom slučaju ne dolazi u primjeni.

7. Zbog tih razloga je zaključio o neosnovanosti tuženičinog prigovora mjesne nenadležnosti te je odlučio kao u izreci rješenja.

8. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu pri čemu je prvostupanjski sud pravilno sadržajno interpretirao stranački iskaz tužitelja, te je pravilno zaključio da je isti vjerodostojan, te suprotno žalbenim navodima rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Međutim, prema shvaćanju ovog suda ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je prvostupanjski sud u okolnostima konkretnog slučaja pogrešno zaključio o neosnovanosti tuženičinog prigovora mjesne nenadležnosti.

10. Pritom, žalbeni navodi tuženice u kojima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da je odredba čl. 14. iz predmetnog Ugovora o kreditu koja sadrži prorogacijsku klauzulu ništetna nisu osnovani, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i zaključio da se radi o nepoštenoj i stoga ništetnoj ugovornoj odredbi, slijedom čega, za odlučivanje o prigovoru mjesne nenadležnosti odredba čl. 70. ZPP-a ne dolazi u primjenu.

11. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj predmetnu tužbu nije mogao podnijeti prvostupanjskom Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru prema mjestu njegovog prebivališta. Naime, tužitelj je, s obzirom na okolnost da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u poslovnici tuženice u Zagrebu imao mogućnost tužbu podnijeti ili Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a, ili pak sudu opće mjesne nadležnosti u smislu odredbi čl. 46. i čl. 48. ZPP-a na što tuženica osnovano ukazuje u žalbi. Naime, bez obzira na okolnost da je prvostupanjski sud ocijenio da je prorogacijska klauzula iz predmetnog ugovora o kreditu ništetna, tužitelj je predmetnu tužbu trebao podnijeti sudu koji je opće mjesno nadležan za tuženicu u smislu odredbe čl. 46. st. 1. ZPP-a.

12. Prema odredbi čl. 48. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Slijedom toga, a budući da se registrirano sjedište tuženice nalazi u Rijeci, to proizlazi da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari opće mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

13. Zbog tih razloga je uvaženjem žalbe tuženice pobijano rješenje trebalo preinačiti te odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a dok je ostavljeno o naknadi žalbenog troška tuženice odlučiti u konačnoj odluci.

U Rijeci 16. siječanj 2026.

Sudac

Duško Abramović