Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-404/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER EUROPA j.d.o.o., OIB: 60790446339, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa Hrvoje Matić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zagrebu, Petrova 182, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i isplate (vps 1.468,83 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj 45996/07. uz valutnu klauzulu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 20. ožujka 2007. sklopljen između Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Đakovo, Ulica pape Ivana Pavla II br. 4, čiji je osnivač Slavonska banka d.d. Osijek, Kapucinska 29, MB: 3013626, kao banke i KM kao nositelja KM – Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, MB: 50076418, Ovčara, Ovčara 32, kao korisnika kredita.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju JUPITER EUROPA j.d.o.o., OIB: 60790446339, Zagreb, Šenoina ulica 3, ukupan iznos od 1.468,83 EUR (tisućučetiristošezdesetosameura i osamdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na iznos od:

- 38,32 EUR od 2. listopada 2008. do isplate,

- 67,86 EUR od 28. studenog 2008. do isplate,

- 28,87 EUR od 28. siječnja 2009. do isplate,

- 4,41 EUR od 31. siječnja 2009. do isplate,

- 25,81 EUR od 6. veljače 2009. do isplate,

- 26,79 EUR od 27. ožujka 2009. do isplate,

- 50,87 EUR od 15. travnja 2009. do isplate,

- 36,11 EUR od 27. lipnja 2009. do isplate,

- 15,94 EUR od 18. srpnja 2009. do isplate,

- 0,28 EUR od 21. srpnja 2009. do isplate,

- 15,65 EUR od 24. srpnja 2009. do isplate,

- 35,47 EUR od 28. kolovoza 2009. do isplate,

- 0,96 EUR od 9. rujna 2009. do isplate,

- 24,56 EUR od 23. rujna 2009. do isplate,

- 25,10 EUR od 4. studenog 2009. do isplate,

- 0,26 EUR od 23. prosinca 2009. do isplate,

- 49,75 EUR od 23. siječnja 2010. do isplate,

- 7,96 EUR od 4. veljače 2010. do isplate,

- 1,33 EUR od 19. veljače 2010. do isplate,

- 41,33 EUR od 23. veljače 2010. do isplate,

- 23,23 EUR od 17. ožujka 2010. do isplate,

- 23,23 EUR od 14. travnja 2010. do isplate,

- 23,23 EUR od 28. svibnja 2010. do isplate,

- 23,23 EUR od 19. lipnja 2010. do isplate,

- 23,23 EUR od 22. srpnja 2010. do isplate,

- 23,23 EUR od 25. kolovoza 2010. do isplate,

- 23,23 EUR od 28. rujna 2010. do isplate,

- 23,23 EUR od 21. listopada 2010. do isplate,

- 0,63 EUR od 27. studenog 2010. do isplate,

- 15,77 EUR od 14. prosinca 2010. do isplate,

- 23,22 EUR od 15. prosinca 2010. do isplate,

- 23,22 EUR od 20. siječnja 2011. do isplate,

- 22,18 EUR od 11. veljače 2011. do isplate,

- 21,30 EUR od 29. ožujka 2011. do isplate,

- 23,22 EUR od 16. travnja 2011. do isplate,

- 23,22 EUR od 13. svibnja 2011. do isplate,

- 22,39 EUR od 17. lipnja 2011. do isplate,

- 22,12 EUR od 13. srpnja 2011. do isplate,

- 23,22 EUR od 24. kolovoza 2011. do isplate,

- 561,88 EUR od 27. kolovoza 2011. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 574,67 EUR (petstosedamdesetčetirieura i šezdesetsedamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 58,05 EUR (pedesetosameura i petcenti), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako su Slavonska banka d.d. i KM kao nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva 20. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 45996/07 u iznosu od 110.000,00 kn te kako je tuženik pravni sljednik Slavonska banka d.d. Nadalje, tužitelj i KM sklopili su Ugovor o cesiji kojim KM ustupa ovdje tužitelju 1/10 novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti – radi stjecanja bez pravnog osnova iz 110.000,00 kn, odnosno njegovih odredbi koje ima prema ovdje tuženiku. Dalje tužitelj navodi kako iz čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi kako glavnica za isplatu iznosi 110.000,00 kn i računa se u protuvrijednosti EUR prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek, a iz čl. 3. st. 2. t. 3. Ugovora o kreditu proizlazi kako je korisnik kredita dužan vratiti glavnicu i kamate (rate) po srednjem tečaju Slavonske banke d.d., odnosno tužitelj navodi kako iz Ugovora o kreditu nije razvidno kako se određuje srednji tečaj Slavonske banke d.d. Osijek, što je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima pa je činidba neodređena i neodrediva, odnosno Ugovor je ništetan po čl. 270. i 322. ZOO-a. Također, iz čl. 4. st. 1. te čl. 5. Ugovora o kreditu proizlazi ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a iz sadržaja ugovora nije razvidno tko određuje promjenjivi parametar, struktura kamatne stope, način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se usklađuje kamata, kako se računa vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi pa, s obzirom na činjenicu kako nije određen način određenja promjenjive kamatne stope činidba je također neodređena i neodrediva te je ugovor ništetan. Tužitelj dalje navodi kako promjenjiva kamata i valutna klauzula koju su suugovaratelji predmetnog ugovora o kreditu ugovorili predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu iz kojeg razloga je ugovor ništetan. Nadalje, a s obzirom na činjenicu kako je ugovor ništetan, došlo je do stjecanja bez osnove, odnosno tužitelj navodi kako je tuženik kao stjecatelj bio nepošten pa se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navodi kako tužitelj nije aktivno legitimiran u predmetnom postupku, odnosno kako Ugovor o ustupu tražbine prema tuženiku nema učinka, s obzirom na činjenicu kako "dužnik" iz predmetnog Ugovora nema dugovanje prema korisniku kredita niti po jednom osnovu. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, odnosno isti ne spori kako je njegov pravni prednik 20. ožujka 2007. s korisnicom sklopio Ugovor o kreditu, međutim tužitelj pogrešno smatra kako je isti ništetan, odnosno tuženik navodi kako Zakon o obveznim odnosima razlikuje ništetnost pravnog posla od ništetnosti pojedinih odredbi te se poziva na čl. 324. Zakona o obveznim odnosima. Dalje se tuženik poziva na čl. 1021. ZOO-a i navodi kako je mogućnost opstojnosti ugovora osnovni kriterij kod određivanja bitnih sastojaka ugovora, odnosno kako definicija ugovora o kreditu iz čl. 1021. ZOO-a ne sadrži valutnu klauzulu kao bitan sastojak ugovora o kreditu, tj. ista nije propisana zakonom kao bitan element niti su stranke ugovorom utvrdile istu kao bitnim elementom ugovora o kreditu. Tuženik također navodi kako je pogrešan stav tužitelja kako bi zbog ništetnosti naknadnih, jednostranih povećanja kamatne stope bio ništetan cijeli ugovor o kreditu, a iz razloga jer isti može opstati i bez tog dijela promjenjivosti koji je utvrđen ništetnim. Dalje tuženik ističe prigovor zastare, kao i činjenicu kako je predmetni ugovor o kreditu ugovor s valutnom klauzulom u EURO valuti, odnosno kako je kamatna stopa u euro kreditima vezana uz EURIBOR, a promjene EURIBOR-a i posljedično promjene kamatnih stopa u EURO kreditima nisu bile takve da bi uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tuženik se također poziva na čl. 173., 175. i 176. Zakona o bankama koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, odnosno navodi kako treba ocjenjivati je li tužitelj koristio pravna sredstva kojima je mogao odmah i bez odgode banci reklamirati njezino postupanje ili zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Također tuženik navodi kako je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, odnosno kako je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe kako bi ugovaranjem valutne obveze tuženik bio nepošten te kako je isti prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva te također prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

3. Podneskom od 30. siječnja 2024. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te u bitnom naveo kako je pojam EURIBOR bio nejasan, neodređen i neodrediv sve do stupanja na snagu Uredbe (EU 2016/1011) Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014, odnosno ako točno nije opisana referentna vrijednost, odrediva u smislu čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj navodi kako je odlučujuća pobuda i uvjet bila ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke te tečaju koji određuje banka, koja ugovorna odredba se smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom, radi čega je činidba neodrediva i neodređena, a ugovor ništetan.

4. Podneskom od 9. prosinca 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, odnosno tužitelj umjesto iznosa od 1.688,74 EUR sada potražuje iznos od 1.465,83 EUR, a nakon što je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka HM (str. 411-412 spisa) i ZM (str. 412-413 spisa), izvršio uvid u pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (str. 17 spisa), Ugovor o kreditu broj 45996/07 uz valutnu klauzulu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljen između Slavonska banka d.d. Osijek i KM, kao nositelja KM – obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, od 20. ožujka 2007. sa prilozima (str. 19-30 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između KM i tužitelja od 8. prosinca 2023. (str. 31-33 spisa), obavijest tužitelja na ime tuženika (str. 34-36 spisa), Ugovor o kreditu broj 764-51006517 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u korist banke sklopljen između Hypo Alpe-adria bank d.d. i KM, kao nositelja KM – obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, od 12. veljače 2010. (str. 37-44 spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 45-145 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-09/183-2 od 4. veljače 2009. (str. 147-148 spisa), presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 415/2019-3 od 2. ožujka 2021. (str. 149-154 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-604/2021-3 od 2. kolovoza 2022. (str. 155-162 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020. (str. 163-170 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3521/21-37 od 16. svibnja 2022. (str. 171-173 spisa), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 682/2019-24 od 1. prosinca 2021. (str. 175-183 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-206/20-63 od 27. listopada 2021. (str. 184-190 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 3740/2018-7 od 4. ožujka 2020. (str. 191-199 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj II Rev 111/1996-2, Gzz 66/1996-2 od 27. kolovoza 1997. (str. 200-203 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-252/2023-2 od 9. kolovoza 2023. (str. 204-208 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 312/2022-4 od 14. studenog 2022. (str. 209-218 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3152/2022-2 od 26. travnja 2023. (str. 216- 225 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 4116/2021-2 od 8. ožujka 2023. (str. 226-228 spisa), Novine u građanskom zakonodavstvu – 2022. (str. 229-247 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-823/2021-21 od 22. prosinca 2022. (str. 259-270 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž- 1172/2018-2 od 30. lipnja 2020. (str. 271-278 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1073/2021-6 od 6. srpnja 2021. (str. 279-284 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2563/18 od 23. listopada 2020. (str. 285-295 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1798/19 od 23. travnja 2021. (str. 296-305 spisa), izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2004. (str. 306 spisa), presudu i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-721/2023-7 od 22. siječnja 2024. (str. 307-328 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 6858/16-2 od 21. veljače 2017. (str. 329-331 spisa), specifikaciju uplata od 1. kolovoza 2008. (str. 349-352 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3906/2023-2 od 28. studenog 2023. (str. 380-381 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. (str. 401-409 spisa), pravno shvaćanje (str. 475-480 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-704/2024-2 od 2. listopada 2024. (str. 481-487 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2437/2022-3 od 24. svibnja 2023. (str. 488-495 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-2/2021-28 od 28. travnja 2022. (str. 496- 507 spisa), zahtjev za prethodnu odluku (str. 522-533 spisa) te izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mirni Tot Nužda na okolnost koji iznos je uplatila korisnica kredita po ovdje spornom ugovoru o kreditu te koliko iznosi 1/10 tog iznosa (nalaz i mišljenje vještaka, str. 538-565 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Nisu sporne činjenice kako je KM kao nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva sa pravnim prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu broj 45996/07 uz valutnu klauzulu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 20. ožujka 2007. (str. 19-30 spisa).

8. Nesporno je i kako su tužitelj i KM sklopili Ugovor o cesiji od 8. prosinca 2023. (str. 31-33 spisa) te kako je tužitelj o istom obavijestio tuženika (str. 34-36 spisa).

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je je li predmetni Ugovor o kreditu ništetan.

10. Naime, tužitelj je tijekom postupka isticao kako je ugovor ništetan iz razloga što iz istog nije razvidno kako se određuje srednji tečaj Slavonske banke d.d. Osijek, a također nije određen način određenja promjenjive kamatne stope, odnosno kako je odlučujuća pobuda i uvjet bila ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke te tečaju koji određuje banka.

11. Nadalje, sporan je i tijek zateznih kamata, odnosno u slučaju ako se utvrdi kako je ugovor o kreditu ništetan, sporno je je li tuženik bio pošten ili nepošten stjecatelj.

12. Također, sporna je i aktivna legitimacija, kao i je li osnovan prigovor zastare.

13. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

14. Čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako vjerovnik može ugovorom sklopljenim sa trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, dok je čl. 84. st. 1. ZOO-a propisano kako primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

15. Nadalje, čl. 327. st. 1. ZOO-a propisano je kako na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je čl. 328. istog Zakona propisano kako pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

16. U konkretnom slučaju, odnosno sklapanjem Ugovora o cesiji, na tužitelja su prešla ista prava koja je korisnica kredita imala prema tuženiku pa je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

17. Naime, ovdje se ne radi o tražbini čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog.

18. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je utvrdio kako je isti također neosnovan i to iz razloga što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

19. Na ročištu održanom 25. travnja 2024. svjedok GM u svom iskazu (str. 411-412) u bitnom je naveo kako je u vrijeme sklapanja ovdje spornog ugovora o kreditu bio voditelj podružnice Slavonske banke d.d. u Đakovu te kako je bio upoznat sa načinom sklapanja ugovora o kreditu, odnosno svjedok navodi kako su klijenti dolazili u poslovnicu banke te su se prvo sastajali sa kreditnim savjetnicima, koji su zatim prikupljali svu potrebnu dokumentaciju kako bi se utvrdilo hoće li ugovor o kreditu biti sklopljen. Dalje navodi kako je u to vrijeme bio predsjednik Kreditnog odbora, a uloga Kreditnog odbora je bila prihvatiti ili odbiti zahtjev klijenta za sklapanjem ugovora o kreditu. Osobno KM nije upozorio i upoznao sa odredbama ugovora o kreditu i to iz razloga što je to bilo povjereno kreditnom savjetniku, a za ugovore o kreditu navodi kako su to bili tipski ugovori te kako se ugovor potpisivao kod pravnika koji je klijente upoznavao i upozoravao na odredbe ugovora. Svjedok dalje navodi kako su određene klauzule ugovora također bile tipske klauzule i to u čl. 2. predmetnog Ugovora da se odobrava kredit u kunama u protuvrijednosti EUR po srednjem tečaju Slavonske banke na dan korištenja, odnosno kako je to bio tipski dio ugovora, kao i čl. 3. st. 2. t. 3., odnosno kako će se kredit vraćati u jednakim mjesečnim ratama u kunskoj protuvrijednosti ugovorene valute po srednjem tečaju Slavonske banke na dan plaćanja. Također, tipski dio ugovora je bio i čl. 5. i to da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorne, redovne i zatezne) sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EUR LIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru. Nadalje, vezano za srednji tečaj Slavonske banke d.d. za EUR svjedok navodi kako svaka banka ima svoj tečaj i kako je to rješavao poseban odjel te kako se EUR LIBOR određuje na europskom tržištu kapitala.

20. Na ročištu održanom 25. travnja 2024. svjedok ZM u svom iskazu (str. 412-413) u bitnom je navela kako je u vrijeme potpisivanja ovdje spornog ugovora bila voditelj gospodarstva u filijali Đakovo, a vezano za općenito sklapanje ugovora navodi kako se radilo o tipskim ugovorima, kako je za svako sklapanje ugovora bila jednaka procedura, a stranke su na potpisivanje samog ugovora išle kod pravnika. Također navodi kako su tipski dio ugovora bili čl. 2., čl. 3. st. 2. t. 3. te čl. 5. predmetnog Ugovora, a vezano za srednji tečaj Slavonske banke d.d. za eure svjedok je naveo kako postoji posebna služba na razini svake banke koja određuje dnevni tečaj, a jednako se radilo i u Slavonskoj banci d.d.

21. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ovdje sporan Ugovor i utvrdio kako je čl. 2. propisano kako banka u skladu s propisima Republike Hrvatske te Odluke sa 14. sjednice Kreditnog odbora Podružnice Đakovo od 14. ožujka 2007. odobrava korisniku kredita dugoročni kredit uz valutnu klauzulu u iznosu od 110.000,00 kn, odnosno u protuvrijednosti EUR prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.

22. Nadalje, čl. 3. st. 2. t. 3. predmetnog Ugovora propisano je kako kredit će se vraćati u jednakim mjesečnim ratama, u kunskoj protuvrijednosti ugovorene valute prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek, na dan plaćanja.

23. Čl. 4. Ugovora o kreditu broj 45996/07 propisano je kako korisnik kredita i banka ugovaraju redovnu, promjenjivu kamatnu stopu koju čine, između ostalog, (1.) kamata u otplati: tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan stavljanja kredita u otplatu + 4,00 % marže godišnje; kamate u otplati obračunavaju se mjesečno proporcionalnom metodom, a dospijevaju na naplatu mjesečno; tijekom otplate kamata se ažurira sukladno dinamici promjena definirano uz referentnu kamatnu stopu (tromjesečni EURIBOR i dr.) te (2.) kamata u korištenju: tromjesečni EURIBOR vezan uz EUR na dan plasiranja sredstava + 4,00 % marže godišnje; kamate u korištenju obračunavaju se mjesečno proporcionalnom metodom, a dospijevaju na naplatu mjesečno; tijekom korištenja kamata se ažurira sukladno dinamici promjena definirano uz referentnu kamatnu stopu (tromjesečni EURIBOR i dr.).

24. Čl. 5. ovdje spornog Ugovora propisano je kako korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene, redovne i zatezne), sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru.

25. Čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je kako ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je čl. 323. st. 1. istog Zakona propisano kako u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje.

26. Čl. 269. st. 1. ZOO-a propisano je kako objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, dok je st. 2. istog članka propisano kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

27. Nadalje, čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan, dok je čl. 272. st. 1. istog Zakona propisano kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

28. Tijekom postupka tužitelj je, a kao što je već i navedeno, isticao kako prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije određen način na koji se određuje promjenjiva kamatna stopa te kako iz predmetnog ugovora nije razvidno kako se određuje srednji tečaj Slavonske banke d.d. pa je iz navedenih razloga činidba neodređena i neodrediva, odnosno ugovor je ništetan.

29. Čl. 247. ZOO-a propisano je kako je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

30. Čl. 1022. st. 2. ZOO-a propisano je kako ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

31. Nakon što je sud proveo dokazni postupak utvrdio je kako je ovdje sporan ugovor o kreditu ništetan, odnosno kako je ništetan čl. 2., čl. 3. st. 2. t. 3., čl. 4. i čl. 5. Ugovora o kreditu.

32. Naime, iz predmetnog ugovora nije razvidno kako se određuje srednji tečaj Slavonske banke d.d., a također nije razvidno na koji se način određuje promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, iz ugovora proizlazi kako je tuženik jednostranom odlukom mijenjao visinu kamatne stope, odnosno kako korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope i to bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora.

33. Iz naprijed navedenog proizlazi kako činidba nije određena, a također ni odrediva te kako se ugovorne strane u ovoj pravnoj stvari nisu suglasile o bitnim sastojcima Ugovora, odnosno čl. 2., čl. 3. st. 2. t. 3. i čl. 4. ugovora su ništetni i to iz razloga što su protivni prisilnim propisima. Također, odredbe čl. 5. ugovora su nepoštene, odnosno protivne moralu društva.

34. Sud je također utvrdio kako se u konkretnom slučaju radilo o tipskim odredbama ugovora, a što proizlazi iz iskaza svjedoka.

35. Tijekom postupka tuženik se pozivao na čl. 324. ZOO-a, a kojim je propisano kako ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

36. Sud je mišljenja kako ovdje sporan ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, posebice čl. 2., čl. 3. st. 2. t. 3. i čl. 4., a s obzirom na činjenicu kako je istima određen iznos glavnice, način vraćanja kredita i kamatna stopa, odnosno iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, u skladu sa čl. 1022. st. 2. ZOO-a.

37. Nakon što je utvrdio kako je ugovor ništetan, sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost koji iznos je uplatila korisnica kredita ovdje spornom ugovoru o kreditu te koliko iznosi 1/10 tog iznosa.

38. U svom nalazu i mišljenju (str. 109-113 spisa) vještak je naveo kako je ukupno uplaćeno na partiju kredita po osnovi glavnice, redovne kamate, zateznih kamata i troškova u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 26. kolovoza 2018., 14.658,35 EUR, odnosno kako 1/10 od ukupno naplaćenog iznosa je 1.465,84 EUR. Nadalje, zatezne kamate i troškovi nastali su zbog nepravodobnog izvršenja obveza po kreditu, odnosno isti ne predstavljaju redovnu obvezu korisnika kredita pa je ukupno uplaćeno na partiju kredita po osnovi glavnice i redovne kamate u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 26. kolovoza 2011., 14.376,70 EUR, odnosno kako 1/10 od ukupno uplaćenog iznosa je 1.437,67 EUR.

39. Na ročištu održanom 22. prosinca 2025. (str. 569-571 spisa) vještak je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, a tužitelj i punomoćnik tuženika nisu imali pitanja za vještaka, kao niti primjedbi, što je razvidno uvidom u spis.

40. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio, s obzirom na činjenicu kako je isti jasan, nedvosmislen i sastavljen u skladu s pravilima struke.

41. Također, sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su isti iskazivali jasno, logično i nedvosmisleno, kao i materijalnu dokumentaciju u spisu.

42. Čl. 1111. ZOO-a propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 3. istog članka propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

43. Kao što je i navedeno, sud je utvrdio kako je ugovor o kreditu ništetan i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa i to u odnosu na ukupno uplaćeni iznos na partiju kredita po osnovi glavnice, redovne kamate, zateznih kamata i troškova i to iz razloga što u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, u skladu sa čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a.

44. Vezano za tijek zateznih kamata, sud je utvrdio kako iste teku od svake pojedine uplate i to iz razloga što je sud utvrdio kako je tuženik nepošten te ga je obvezao na isplatu od dana stjecanja.

45. Naime, čl. 1115. ZOO-a propisano je kako kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

46. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se naloži tuženiku da kao dokaz dostavi presliku svih ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu zaključenu sa fizičkom/pravnim osobama kao korisnicima kredita u razdoblju 2010., iz razloga što je tijekom postupka činjenično stanje dovoljno i jasno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti odluku, a sve u skladu sa čl. 10. st. 1. i čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

47. Također, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka AM, KMT, mr. sc. ŽM, PM, BM, ĆM, DM, ĐM, LM, ČM, RM, HMT, dr. sc. TM, ZMT, VM, MM, NM, IM, SM, FM, ŠM, OM i JM, u skladu sa čl. 299. st. 1. ZPP-a.

48. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

49. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 574,67 EUR, a koji se odnosi na trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR (Tar. br. 1. t. 1.), trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR (Tar. br. 2. t. 1.) i trošak na ime izvođenja dokaza vještačenjem u iznosu od 468,49 EUR.

50. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 58,05 EUR odbio kao neosnovan, iz razloga što je tužitelj tražio trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 66,36 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 EUR i trošak na ime izvođenja dokaza vještačenjem u iznosu od 500,00 EUR, a sud mu je priznao troškove koje je tužitelj i imao.

51. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.