Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2

Pn-10/2023-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice pod/1 ŽA, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i pod/2 UA, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), obje zastupane po odvjetniku Goranu Jariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika Visoko potkrovlje d.o.o., Split, Put Mostina 8, (OIB: 28887408223), zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku iz Splita, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 24. listopada 2025.godine, u nazočnosti t punomoćnika tužiteljica Ž. Odvjetnika i punomoćnika tuženika Zvonimira Bućana, odvjetnika, dana 16. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e:

I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu pod/1 koji glasi:

1. „Nalaže se tuženiku Visoko potkrovlje d.o.o., Split, Put Mostina 8, OIB: 28887408223, da tužiteljici pod/1 ŽA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova nematerijalne štete isplati iznos od 44.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. veljače 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu pod/1 koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu tekuću od 15. ožujka 2022. godine do 02. veljače. 2023. godine.

3. Nalaže se tuženiku Visoko potkrovlje d.o.o., Split, Put Mostina 8 OIB: 28887408223 da tužiteljici pod/1 ŽA, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati rentu s osnova izgubljenog uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 200,00 eura počevši od 01. travnja 2022. godine, dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to na način da dospjele obroke isplati odjednom u iznosu od 2.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom

- na iznos od 200,00 eura od 30.04. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 05. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 30. 06. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 07. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 08. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 30. 09. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 10. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 30. 11. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 12. 2022. godine

- na iznos od 200.00 eura od 31. 01. 2023. godine

pa do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a buduće i dospijevajuće iznose od 200,00 eura mjesečno kako budu dospijevali, a najkasnije do posljednjeg dana u svakom kalendarskom mjesecu, a sve u roku od 15 dana.

II/ Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu pod/2 koji glasi:

1. „Nalaže se tuženiku Visoko potkrovlje d.o.o., Split, Put Mostina 8 OIB: 28887408223, da tužiteljici pod/2 UA, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova nematerijalne štete isplati iznos od 44.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu pod/2 koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu tekuću od 15. ožujka 2022. godine do 09. svibnja 2023. godine.

3. Nalaže se tuženiku Visoko potkrovlje d.o.o., Split, Put Mostina 8 OIB: 28887408223, da tužiteljici pod/1 UA, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati rentu s osnova izgubljenog uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 200,00 eura počevši od 01. srpnja 2022. godine, dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to na način da dospjele obroke isplati odjednom u iznosu od 2.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom

- na iznos od 200,00 eura od 31.07. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 08. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 30. 09. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 10. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 30. 11. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 12. 2022. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 01. 2023. godine

- na iznos od 200,00 eura od 28. 02. 2023. godine

- na iznos od 200,00 eura od 31. 03. 2023. godine

- na iznos od 200.00 eura od 30. 04. 2023. godine

pa do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a buduće i dospijevajuće iznose od 200,00 eura mjesečno kako budu dospijevali, najkasnije do posljednjeg dana u svakom kalendarskom mjesecu, a sve u roku od 15 dana.“

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama pod/1 i 2/ trošak parničnog postupka u iznosu od 22.729,67 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2026. godine do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku do 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica pod/1 ŽA je podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika Visoko potkrovlje d.o.o. dana 03. veljače 2023. godine, dok je tužiteljica pod/2 UA protiv istog tuženika podnijela zasebnu tužbu dana 10.svibnja 2023. godine pod poslovnim brojem Pn-28/2023.

Na prijedlog tužiteljica i tuženika ovaj sud je na ročištu održanom dana 27. listopada 2023. godine donio rješenje kojim je odlučeno da se spisu ovog suda broj Pn-10/2023 pripoji spis ovog suda Pn-28/2023 (po tužbi tužiteljice UA), a sve radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke u odnosu na obje tužiteljice.

U tužbi tužiteljice pod/1 i /2 suglasno navode da je sada pok. CA iz [adresa] bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „radnik visokogradnje-pomoćni građevinski radnik“ temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 27. srpnja 2021. godine do 16. srpnja 2022. godine. Navode da je dana 15. ožujka 2022. godine u sklopu poslova svog radnog mjesta CA obavljao poslove demontaže i skidanja oplate na gradištu u [adresa] na adresi [adresa]. Navode da je isti poslove svog radnog mjesta obavljao na skeli i to na visini od 8,9 metara od zemlje, a navedenog dana u prijepodnevnim satima da je CA pao sa skele, te da je zbog pada i težine ozljeda koje je pretrpio odmah prevezen od strane Hitne medicinske pomoći Makarska u Klinički bolnički centar Split, gdje je zbog težine ozljeda preminuo istog dana u 12,21 sati. Navode da je na mjestu stradavanja sada pok. CA izvršen očevid od strane Policijske postaje Makarska dana 15. ožujka 2022 godine u vremenu od 11 do 13,45 sati. Istog dana da je izvršen očevid i od strane Državnog inspektorata kojom prilikom je gradilište zatvoreno zbog utvrđenih propusta tuženika iz područja zaštite na radu. Navode da je odredbom čl. 111 Zakona o radu propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom da je poslodavac dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je odredbom čl. 25 Zakona o zaštiti na radu popisano da ozljeda na radu i profesionalan bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i da poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

Tužiteljice navode da je sada pok. CA nesumnjivo stradao na radu dok je obavljao poslove svog radnog mjesta pa se smatra da njegovo stradavanje potječe od rada, te da tuženik odgovara za tako nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti. Navode da je pok. CA smrtno stradao na radu, te da je zbog navedenog tužiteljicama pod/1 i pod/2 prouzročena nematerijalna šteta. Osim toga navode da je tužiteljica pod/1 nezaposlena, da je kućanica koja je odgajala troje djece dok je CA jedini radio te da su jedini prihodi bili od plaće pok. CA dok je ista smrću supruga ostala bez ikakvih sredstava za život, a obzirom na godine da nije očekivano da će biti u mogućnosti pronaći posao. Navode da je tužiteljici pod/1 za zadovoljenje svakodnevnih potreba nužno najmanje 200,00 eura mjesečno koje je imala inače od primanija pok. supruga, a bez kojih je ostala poslije njegove smrti. Nadalje, navodi se da je tužiteljici pod/2 također smrću pok. CA koji je smrtno stradao zbog ozljede na radu prouzročena nematerijalna šteta sukladno odredbi čl. 1101 ZOO-a. Navodi da je nezaposlena, a dana 06. lipnja 2022. godine da je završila četverogodišnje školovanje, te da se od završetka školovanja do danas nalazi na redovnoj evidenciji nezaposlenih Službe za zapošljavanje, Ispostava Bugojno. Obzirom da je pok. CA jedini radio i da je jedini izvor prihoda u kućanstvu bio njegov prihod od plaće, očevom smrću da je tužiteljica pod/2 ostala bez ikakvih sredstava za život, da je ista nezaposlena i da živi s majkom koja je također nezaposlena a obzirom na zdravstveno stanje majke i godine da nije za očekivati da će biti mogućnosti da pronađe posao. Ističe da kako nema dugih prihoda da je tužiteljici za zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba nužno najmanje 200,00 eura mjesečno a koje je imala od primanja sada pok. oca, a bez kojih je ostala nakon njegove smrti, a sve sukladno čl. 290. st. 2. Obiteljskog zakona.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev glede osnova i visine utuženog potraživanja kao i glede tijeka zakonskim zateznih kamata koje da ne mogu teći od dana smrti prednika tužiteljica već od presuđenja. Navodi da je nesporno među strankama da je CA na dan 15. ožujka 2022. godine bio radnik kod tuženika kao poslodavca temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme za radno mjesto „radnik visokogradnje-pomoćni građevinski radnik“, dok smatra da su svi ostali navodi tužiteljica sporni. Navodi da do pada prednika tužiteljica, a time i ozljeda koje su rezultirale smrtnim ishodom nije došlo zbog krivnje tuženika ili zbog nekih propusta u postupanju tuženika jer da je tuženik osigurao sve radne uvjete već da je do pada i smrtnog ishoda došlo zbog postupanja prednika tužiteljica. Tuženik navodi da je kao poslodavac poštivao sve propise iz oblasti zaštite na radu koji je osposobio prednika tužiteljica kao radnika za siguran rad na gradilištu i koji je predniku tužitelja kao radniku osigurao potrebnu zaštitnu opremu zbog čega da tuženik kao poslodavac nije, niti može biti odgovaran ako prednik tužiteljica kao radnik ne upotrijebi niti običnu pažnju prilikom radova na gradilištu. Ističe da je za postupanje radnika na gradilištu dovoljna obična pažnja odnosno pažnja običnog prosječnog čovjeka koju da je prednik tužiteljica kritične prigode propustio primijeniti. Nadalje, ističe kako je kritične prigode prednik tužiteljica bio prisutan i radio na gradilištu, dok je tuženik kao poslodavac osigurao sve potrebne radne uvjete za siguran rad radnika. U tom pogledu navodi da je Inspekcija rada prilikom nadzora predmetnog gradilišta i tuženika nije našla nedostatke iz područja zaštite na radu, a koji bi se mogli dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa smrtnim slučajem prednika tužiteljica. Navodi da je temeljem zapisnika o inspekcijskom nadzoru utvrđeno da je prednik tužiteljica na sebi nosio zaštitne cipele, radno odijelo, zaštitnu kacigu i zaštitne rukavice, a sve to da dodatno osnažuje potvrda iz koje proizlazi sa su radnici, a među njima i prednik tužiteljica preuzeli zaštitna sredstva i da su zadužili radne cipele, radno odijelo, prsluk, zaštitnu kacigu i zaštitne rukavice, a što su prednik tužiteljica i ovlaštena osoba tuženika potvrdili svojim potpisima na potvrdi. Osim toga da je tuženik raspolagao procjenom rizika RN 11-06/2018 usklađenje 2 izrađene u lipnju 2015. godine od strane ovlaštenog društva A.D.V. Grupa d.o.o. u procjeni rizika za radni mjesto „radnik visokogradnje- pomoćni građevinski radnik“ da su utvrđene opasnosti-mehaničke opasnosti: ručni alat; opasnost od padova, pada na istoj razini, pad s visine, pad s visine iznad tri metra; električna struja, otvoreni električni krug; opasnost od požara i eksplozije, zapaljive stvari; fizikalne štetnosti; napori, statodinamički napori-stalno stajanje, pognuti položaj tijela, čučanje i klečanje, ruke iznad glave, dizanje i nošenje tereta, guranje i vučenje tereta, težak fizički rad; psihofizički napori, terenski rad, buka, komunikacija s osobama. Navodi da su prethodno navedeni rizici bili poznati predniku tužiteljica koji da je u postupku osposobljavanja za rad na siguran način bio upoznat sa svim rizicima a time da je bio i educiran da stručno i bez rizika svladava radne zadatke. Iz spomenutog Zapisnika proizlazi da je prednik tužiteljica kao radnik obaviješten o svim mogućim rizicima kao i činjenicu da je bio dužan obavijestiti poslodavca ukoliko smatra da određena situacija obavljanja posla izravno ugrožava njegovu sigurnost i zdravlje. Nadalje, ističe da je tužiteljica pod /1 bila supruga smrtno stradalog radnika no da je ista radno sposobna i da nema zakonskog uporišta da bi je prednik tužiteljice uzdržava jer je i sama u obvezi samozapošljavanja ili bilo kojim drugim oblikom rada osigurati sebi egzistenciju i vlastito uzdržavanje. Nadalje, ističe da i tužiteljica pod/2 potražuje naknadu štete na ime izgubljenog uzdržavanja, ali da je taj zahtjev neosnovan. Navodi da je obveza roditelja u ovom slučaju prednika tužiteljica pod/2 da je uzdržava do 1 godine od dana završetka redovitog školovanja, a kako je od smrtnog slučaja prednika tužiteljice do dana davanja odgovora na tužbu proteklo 1 godine i 7 mjeseci ili od dana završetka redovnog školovanja tužiteljice je godina i 3 mjeseca da nema zakonske osnove za plaćanje uzdržavanja kako se traži tužbenim zahtjevom. U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u nalaz Hitnog prijema KBC Split (list 6 ), uvjerenje službe za zapošljavanje, kantona središnje Bosne Travnik, Ispostava [adresa] (list 7), izvod iz matične knjige vjenčanih (list 8), zapisnik o očevidu Pu splitsko dalmatinske , Policajke postaje Makarska broj 511-12-29-03/1-3-D-8/22 (list 11-14 ), zapisnik o inspekcijskom nadzoru Službe za nadzor zaštite na radu Split klasa: UP/I- 116-04/22-06/5, ur. br. 443-02-03-09-22-6 (list 1521), potvrdu o preuzimanju zaštitnih sredstava (list 29), izjava od 27. 07. 2021 (list 30, uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (list 31), uvjerenje o osposobljenosti (list 32-35), fotografije (list 45-46, zapisnik-nalaz obdukcije (list 50-52), nalaz hitnog prijema (List 53), fotografije (list 72- 100), rješenje ODO Split o provođenju istrage broj Kis-DO-109/2023 (list 103-110), rješenje ODO u Splitu broj Kis-Do-955/2023 o provođenju istrage (list 111-126), evidencijski karton broj 739//2021 (list 37 spojenog spisa broj Pn- 28/2023), izveo dokaz saslušanjem svjedoka DA i HA (list 192-197), izvršio uvid u zapisnik Općinskog suda u Splitu sa usmenog ročišta u predmetu Kov- 719/2023, izveo dokaz saslušanjem svjedoka TA (list 253), svjedoka ĐA (list 253-260), izvršio uvid u fotodokumentaciju u boji (list 270-297), izveo dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu Branku Rapiću (list 321-329), te izveo dokaz saslušanjem svjedoka FA (list 351-354).

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan.

Među strankama su sporni odgovornost, te osnov i visina tužbenog zahtjeva. Iz iskaza svjedoka DA utvrđeno je da je svjedok zaposlenik tuženika već 7 godina gdje radi na poslovima tesara odnosno pomoćnog građevinskog radnika. Utvrđeno je da je svjedok poznavao pok. CA obzirom je i on kod tuženika radio kao pomoćni građevinski radnik. Predmetna nezgoda da se dogodila negdje u ožujku ili travnju 2022. godine, i tada da su radili na jednom gradilištu u [adresa], te su radili na proširivanju jednog objekta. Utvrđeno je da su taj dan svi radnici uobičajeno došli na posao te da su radili do 10,30 kada je uslijedila pauza do 11 sati. Nakon te pauze da je došla kranska dizalica koja im je trebala pomoći oko demontaže oplata. Sada pok. CA da je radio na demontaži tih oplata, da su skidali matice sa istih te potom skidali s objekta. Svjedok da se sjeća da je on tada bio na skeli u razini trećeg kata, a to je visina od nekih 9 metara otprilike. Tu da je bio i CA na udaljenosti od svjedoka od neka dva metra, ali sa druge strane zida. Svjedok da se sjeća da je on tada za potrebe skidanja tih oplata morao ući unutar zgrade, dok je CA ostao vani. Sada pok. CA da je vani trebao skinuti matice (šarafe) i spojnice koje su povezivale oplatu s objektom. Koliko se svjedok može sjetiti da je on čuo nekakav udar, ali da nije znao o čemu se radi, a tek kada je pogledao kroz prozor da nije nigdje vidio kolegu CA te da ga je dozivao. Svjedok da je mahinalno pogledao prema tlu i vidio da čovjek leži na zemlji, a nakon toga da je brzo sišao dolje da vidi što se dogodilo te da je vidio CA na tlu. U tom trenutku da je on još uvijek disao, da nije bio pri svijesti, da su ga potom malo umili i pozvali hitnu pomoć koja je došla za dvije-tri minute. Iz iskaza je utvrđeno da je skela koju je svjedok spominjao konzolna skela koja se zakači na zidove objekta. Ta skela da je imala propisanu ogradu, a po njoj se hodalo preko dasaka odnosno tzv „puntižela“. U trenutku kada se dogodila ta nezgoda da je svjedok na sebi imao zaštitnu opremu, odnosno rukavice, kacigu i cipele i odijelo, a sve to da je na sebi imao i sada pok. CA. Voditelj tog gradilišta da je bio TA, koji nije bio na gradilištu nego je došao nakon nezgode. On da je dolazio na gradilište svaki dan , jedan put i tu bi bio oko sat vremena. On da je nadzirao izvođenje radova i upućivao što trebaju dalje raditi. Svjedok da ne zna što je točno u opisu posla voditelja gradilišta ali ono prethodno što je naveo da je voditelj gradilišta obavljao. U trenutku nezgode da su na skeli bili samo sada pok. CA i svjedok, a ispod da su se nalazila još dva radnika i to EA i FA koji su trebali prihvatili oplatu kad se skine sa zida dok je u kamionu bio vozač, ali da ne zna kako se zvao. Iz iskaza je utvrđeno da radnici tvrtke Visoko potkrovlje kada rade na većim visinama na gradilištu imaju sigurnosne pojaseve kako bi se spriječio eventualni pad, ali u trenutku nezgode da niti svjedok, a niti pok. CA nisu imali te sigurnosne pojaseve, a da ih nisu imali jer ih nisu dobili od njihove firme. Sve do te nezgode da nisu imali sigurnosne pojase, ali da su ih nakon nezgode dobili i da ih moraju nositi i da se tako postupa u ovoj firmi. Iz iskaza je utvrđeno da su prije predmetne nezgode radili na tom gradilištu neka tri mjeseca, a da radnici kada zadužuju zaštitnu opremu da potpisuju neki dokument. Iz iskaza je utvrđeno da se sada pok. CA nalazio na strani objekta koji gleda prema ulici blizu kuta zgrade dok se svjedok nalazio u objektu s druge strane i nije mogao vidjeti CA. Iz iskaza je utvrđeno da se na zaštitnoj ogradi nalazila jedna ili dvije daske, ali da se ne može sa sigurnošću o tome izjasniti. Utvrđeno je da je gradilište nastavilo s radom nekih 7-10 dana nakon nezgode i od tada da su svi koristili zaštitne pojaseve. Iz iskaza je utvrđeno da su tu skelu postavljali radnici, da je svjedok postavljao tu skelu, ali one ispod da nije on postavljao. Iz iskaza je utvrđeno da sada pok. CA nije bio u vidnom polju svjedoka prije nezgode. Iz iskaza je utvrđeno da se na svakoj oplati nalazi 6 vijaka odnosno matica s time da se prilikom skidanja oplate skinu svi vijci osim onih u sredini, a tek kada se oplata zakači na dizalicu da se skidaju i srednji vijci. Na kutu objekta da se nalaze 45 spojnica, s time da se prije konačnog skidanja oplate ostave dvije spojnice, a tek nakon što se sve zakači na dizalicu i da se miču preostale dvije spojnice. Zadatak pok. CA je bio skinuti ove preostale dvije spojnice koji su oplate bile vezane za objekt i za drugu oplatu u nizu. Svjedok da bi iz zgrade zakačio oplatu za dizalicu, dok je CA vani dok je stajao na skeli trebao izvaditi preostale dvije spojnice kada se ustvari dogodila ta nezgoda. Iz iskaza je utvrđeno da poziciju krana dizalice određuje vozač dizalice dok građevinski radnik navodi na mjesto gdje to trena napraviti. Iz iskaza je utvrđeno da u vrijeme dok na gradilištu ne bi bio voditelj TA da je radnik Resuil EA nadgledao njih ostale.

Iz iskaza svjedoka HA utvrđeno je da je on na dan predmetne nezgode bio na gradilištu u [adresa], u [adresa] poviše Biokovke kao vozač kamiona dizalice. Svjedok da je tog dana trebao kao vozač kamiona dizalice sudjelovati u skidanju kapnih oplata s tog objekta. Svjedok da se sjeća da je prije same nezgode sjedio na sanduku krana otkuda je upravljao s kranom Iz iskaza je utvrđeno da se svjedok koji je prethodno saslušan se nalazio u tom trenutku sa istočne strane i stavio ljestve na skelu kako bi katnu oplatu prikačio na dizalicu odnosno kran. Nakon toga da je sada pok. CA došao na tu istočnu stranu a prethodno saslušani svjedok je ušao u objekt s time da je CA trebao skinuti-izbiti spojnice sa katne oplate kako bi se ona odvojila od objekta. Iz iskaza je utvrđeno da je nakon što je prethodno saslušani svjedok zakačio katnu oplatu na kran da je isti bio u stanju mirovanja cijelo vrijeme , dok je sada pok. CA vršio poslove izbijanja spojnica. Iz iskaza je utvrđeno da zaštitne ograde na skeli nije bilo i to baš u dijelu gdje se dogodila predmetna nezgoda odnosno gdje je CA pao. Svjedok da nije osobno vidio kako je došlo do same nezgode već kada se okrenuo da je vidio kako on već pada na tlo. Svjedok da je kao i ostali priskočili u pomoć, da su zvali hitnu pomoć koja je došla za 1o-ak minuta otprilike. Svjedoka da je zvao jedan od radnika po imenu EA da dođe sa kamionom dizalicom radi skidanja katnih oplata. Nakon nezgode da je na terenu bila policija koja je obavila očevid, te je bio inspektor rada ĐA koji je došao iz Splita te da su svi morali ostati na licu mjesta sat i pol do dva radi davanja izjava pred inspektorom a tada da je inspektor rada ĐA rekao da se to gradilište zatvori. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok u 24 godine koliko obavlja ovaj posao nije vidio neurednije gradilište u smislu da je sve bilo razbacano, nitko od radnika nije imao kacigu, a kada je došla Hitna da je radnik po imenu EA otišao s gradilišta i došao s novim kacigama te je dao sve te kacige radnicima, a osim toga da u i unesrećenom stavili kacigu i rukavice, a kako je svjedok bio tu da je sve to vidio. Prije same nezgode da se CA nalazio na skeli visine nekih 8-9 metara otprilike, a niti jedan od radnika da nije imao zaštitne pojaseve. Iz iskaza je utvrđeno da je njega usmjeravao gdje će postaviti kran prethodno saslušani svjedok, a nakon što je isti zakačio ovu katnu oplatu za kam da ej svjedok stavio kran u mirovanje pritiskom na crveno dugme odnosno sklopku, a u vrijeme dok je kran bio u mirovanju da su radnici pripremali katnu oplatu za skidanje i obavljali poslove izbijanja spojnica, a to da je radio sada pok. CA i još jedan radnik koji je prethodno saslušan kao svjedok, a sve to da je trajalo nekih 10-15 minuta.

Iz iskaza svjedoka TA utvrđeno je da je isti u vrijeme štetnog događaja vodio 7 gradilišta od Trogira pa do [adresa]. Na gradilišta koja su mu bila bliža da je dolazio češće, pa i svakodnevno, a na ona udaljenija jednom tjedno. Na sporno gradilište na kojem se dogodila nezgoda da je dolazio jednom tjedno i to bi u mjesecu bilo 4-5 puta. Predmetno gradilište na kojem se dogodila predmetna nesreća se nalazilo u [adresa] ispod benzinske crpke, na tom gradilištu da svjedok nije konkretno obavljao poslove voditelja gradilišta već da je bio koordinator tehničke podrške. Njegov posao kao koordinatora tehničke podrške se sastojao u pripremi gradilišta, pripremi troškovnika dogovora sa investitorom i uvođenja radnika u posao na samom početku. Nakon toga da bi gradilište preuzeo poslovođa koji je potom vodio kompletan posao i nadzor. Na ovom gradilištu u [adresa] na kojem se dogodila nezgoda da je poslovođa bio EA. U vrijeme predmetne nesreće da je svjedok već bio u prijevremenoj mirovini i da je radio samo četiri sata, a prije dok nije otišao u mirovinu da je odrađivao poslove koordinatora za zaštitu na radu. Tvrtka Visoko potkrovlje je ta koja je određivala koordinatora zaštite na radu, voditelja gradilišta i radnike koji će biti na tom gradilištu, te da svjedok te stvari nije obavljao, niti je imao ovlasti za to iako svjedok u vrijeme spornog događaja da nije obavljao poslove koordinatora za zaštitu na radu ipak jer je godinama u građevini da je znao upozoriti ako bi primijetio da nešto nije kako treba na spornom gradilištu u [adresa]. Na objektu izgradnje je bila postavljena tzv. konzolna skela i da se radi o skeli koja se svako dva - tri dana pomiče ovisno o radovima i ne radi se o fiksnoj skeli, a čega se sjeća da su svi radnici na tom gradilištu imali svu zaštitnu opremu i to zaštitnu kacigu, odijelo, cipele i rukavice, a na skeli da se nalazila i propisno postavljena ograda, a da se zasigurno nitko od radnika ne bi popeo na treći kat da ista nije bila postavljena. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok viđao pok. CA po gradilištu, ali da nisu bili u nekoj komunikaciji. Svjedoku da je poznato da je CA radio na vanjskim i unutarnjim radovima u smislu zidanja, armiranja te demontaže oplata. Svjedoku da je rečeno da je prije predmetne nesreće CA obavljao poslove demontaže katne oplate. Koliko je svjedoku poznato da su se na ovom gradilištu u skladištu nalazili sigurnosni pojasevi, ali da nije vidio da bi ih radnici koristili. Svjedok navodi da korištenje ovih pojaseva kod radova koji zahtijevaju kretanje radnika mogu više štetiti nego koristili, a u smislu da radnik može zapeti preko pojasa. Navedeni sigurnosni pojasevi da se koriste kod visinskih radova gdje nema mogućnosti postavljanja skele i ograde kao npr. pranje prozora na višekatnicama. Ovi sigurnosni pojasevi se koriste kod montiranja konzolne skele. Svjedok da se sjeća da su ga prije dvije godine nazvali s gradilišta u [adresa] da se dogodila nezgoda, a da ga je nazvao i ĐA. Kada je svjedok došao na gradilište da nije zatekao CA koji je već bio odvezen u bolnicu, da je nakon toga je obavljen očevid a došla je i policija. Što se tiče zaštitne ograde da se svjedok sjeća da gornje daske na toj ogradi nije bilo jer pretpostavlja da je ista probijena prilikom pada radnika, a na tlu su se nalazili ostaci te ograde koji su bili slomljeni. Svjedok navodi da je zaposlenik tvrtke Visoko potkrovlje već 17 godina, a u firmi da imaju 40-180 zaposlenika. Svjedok da je prije 10 godina uveo pravilo da svaki poslovođa na gradilištu ujedno bude i ovlaštenik zaštite na radu obzirom je poslovođa svakodnevno prisutan na gradilištu i da su zato svi poslovođe prolazili potrebnu obuku zaštite na radu. Svjedoku nije poznato je li EA koji je bio poslovođa na tom gradilištu prošao obuku zaštite na radu. Iz iskaza je utvrđeno da se svjedok nakon štetnog događaja inspektoru rada predstavio kao ovlaštenik zaštite na radu ali da on te poslove nije obavljao jer je u to vrijeme već išao u prijevremenu mirovinu i radio samo 4 sata, a da nije potpisao anex ugovora o radu za radno mjesto ovlaštenika zaštite na radu. Svjedok da nije od poslodavca dobio rješenje kojim se određuje ovlaštenikom zaštite na radu za gradilište u [adresa], a ti poslovi da se ne mogu kvalitetno obavljati kroz 4 sata koliko je tada radio već je bilo potrebno osigurati osobu za te poslove za ta 4 sata, a posebice jer je uvedeno pravilo da je poslovođa na gradilištu ujedno ovlaštenik zaštite na radu. Nakon nesreće da je svjedok na t gradilištu zatekao EA kojeg je pitao što se dogodilo, a ovaj mu je rekao da je on u trenutku nezgode pričao s vozačem kamiona i da nije vidio štetni događaj. Na gradilištu u vrijeme nezgode da su bili DA, FA, a ovaj potonji da je vidio sam pad radnika dok DA nije vidio jer je bio s druge strane zida, a to da je svjedoku poznato posredno iz njihove priče. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok nije znao da je imenovan ovlaštenikom zaštite na radu tri mjeseca prije nezgode kao niti u vrijeme očevida nakon nezgode. Svjedok da ne zna zašto se na zapisniku poslije očevida potpisao kao ovlaštenik zaštite na radu, ali zbog cijele situacije sa smrću radnika da nije razmišljao što potpisuje. Svjedok da ne zna je li postojao dokument o atestiranju skele jer nije bio zadužen za te poslove Iz iskaza je utvrđeno da je obvezno da sigurnosni pojas zaduži radnik koji radi na visinskim poslovima. Iz iskaza jer utvrđeno da se protiv navedenog svjedoka vodi kazneni postupak zbog štetnog događaja, te da je svjedoku poznato da je zz tuženika u kaznenom postupku mijenjala svoj iskaza na način da je prvotno tvrdila da je svjedok ovlaštenik zaštite na radu, a potom promijenila iskaz i tvrdila da svjedok nije ovlaštenik zaštite na radu. Iz iskaza svjedoka ĐA utvrđeno je da isti radi na poslovima višeg državnog inspektora zaštite na radu i to zadnjih 9 godina. Iz iskaza je utvrđeno da se štetni događaj zbio u travnju 2022. godine, te da je svjedok bio na vrijeme obaviješten da je smrtno stradao radnik na gradilištu u [adresa], a o tome ga je izvijestila djelatnica tuženika koja je zadužena za poslove zaštite na radu. Kada je svjedok došao na gradilište da je tu zatekao TA koji je bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, a osim njega da su bila i trojica radnika i to DA, EA dok se trećem ne sjeća imena i prezimena. Kada je svjedok došao na teren da je vidio mjesto pada na kojem se nalazila kaciga poginulog radnika i rukavice, te je bila lokva krvi, a kada je pogledao prema konzolnoj skeli da je vidio nedostatke. Nakon toga da su se popeli na objekt, a sa svjedokom da su išli TA i EA. Kada su došli gore da je svjedok vidio da dijelovi podnice nedostaju. Iz iskaza je utvrđeno da kada je svjedok izmjerio širinu podnice da je utvrdio da polovica nedostaje tako da je polovica prema objektu postojala dok druge polovice prema zaštitnoj opremi nije bilo, a sve to da je svjedok unio u zapisnik o očevidu. Iz iskaza je utvrđeno da konzolna skela mora imati cijelu podnicu i na kraju rubnu letvu koja također da je određenu zaštitu, ali ni te rubne letve nije nigdje bilo po cijeloj dužini konzolne skele koja je bila postavljena cijelom duljinom objekta. Utvrđeno da da nije bilo niti dijela podnice i to cijelom duljinom postavljene konzolne skele. Iz iskaza je utvrđeno da je radnik EA obavljao poslove voditelja gradilišta iako nije bio osposobljen za te poslove, a kako je svjedok ujedno utvrdio nedostatke na konzolnoj skeli da mu je zadatak bio i da zabrani rad do daljnjeg na toj skeli dok se ne uklone nedostaci. Utvrđeno je da je pok. CA imao zaduženje za zaštitnu opremu i to kacigu, rukavice, radne cipele iodijelo, ali da nije imao zaduženje za sigurnosni pojas za rad na visini, a kako nije imao to zaduženje nije niti mogao koristiti taj pojas, a svjedok nije utvrdio da bi itko od ostalih radnika imao zaštitni pojas. Iz iskaza je utvrđeno da svjedoku nije poznato tko je postavljao skelu niti je li ona atestirana. Utvrđeno je da su svjedoku svi radnici s kojima je razgovarao nakon nezgode rekli da nisu osobno vidjeli kako se nezgoda dogodila. Iz iskaza je utvrđeno da se svjedok sjeća da na jednom dijelu skele je postojala zaštitna ograda, a na dijelu gdje se skidala katna oplata da nije bilo ograde i to u gornjem dijelu zaštitne ograde je nedostajao jedan dio. Zaštitna ograda da se sastoji od koljenskog dijela, te gornjeg dijela (letve) s tim s tim da je u jednom tom dijelu nedostajao gornji dio, ali da je u svemu tome kao nedostatak i to nedostatak dijela podnice i zaštitne letve. Iz iskaza je utvrđeno da je na fotografijama koje su priložene uz zapisnik o očevidu vidljivo koje je svjedok nedostatke utvrdio. Utvrđeno je da je svjedok prilikom očevida uzeo izjavu samo od radnika MA koji je bio najbliže pok. CA, te se nalazio unutar objekta, a CA se nalazio s vanjske strane. Utvrđeno je da je svjedok na gradilištu kada je došao zatekao policiju ali da njemu policija nije proslijedila nikakvu fotodokumentaciju.

Iz iskaza svjedoka FA utvrđeno je da je isti bio zaposlenik tvrtke Visoko potkrovlje sve do negdje iza predmetne nezgode u kojoj je stradao sada pok. CA a da je svjedok u toj firmi radio nekih 7 godina. Nakon štetnog događaja da je svjedok ponovo otišao u BiH. U firmi Visoko potkrovlje prije nezgode da je svjedok radio na poslovima zidanja pregradnih zidova unutar objekta u [adresa]. Sada pok. CA da je bio njegov radni kolega i da je radio kao tesar. Svjedok da se sjeća sa je na dan štetnog događaja po završetku dnevne pauze njihov poslovođa EA rekao da svjedok više ne radi pregradne zidove unutar objekta na trećem katu jer će tada doći kamion sa dizalicom kojim će skidati oplate s objekta, a svjedok da je trebao slagati te oplate. Ostale djelatnike i to DA, sada pok. CA, BA i još jednog radnika U da je rasporedio da skidaju oplate s objekta. Tijekom ove radnje skidanja oplata s objekta da se svjedok nalazio na tlu dok su se prethodno navedena četvorica radnika i to konkretno CA nalazio sam na skeli, drugi djelatnik DA je imao zadatak da zakači kuku s dizalice na oplatu, treći radnik BA se nalazio unutar objekta i imao je zadatak vađenja šarafa koji su držali oplatu za zid objekta, a za četvrtog da se ne može sjetiti gdje se nalazio. Sada pok. CA se nalazio na toj skeli u razini trećeg kata i to na visini od 9-9 i pol metara te je on imao zadatak da odvija tzv „škampe“ odnosno hvataljke koje su držale oplatu za drugu oplatu. Navedena skela na kojoj je stajao CA da je imala ogradu dimenzija 8x5 visine 80-90 cm dok se hodalo preko dasaka koje su spojene na željeznu konstrukciju. Svjedok da je od zaštitne opreme na sebi imao kacigu, rukavice, radne cipele, a to da su imali i ostali radnici. Nitko od radnika koji su obavljali poslove na višim etažama objekta pa tako i CA nisu imali na sebi zaštitne pojaseve. Svjedok da je u vrijeme dok je radio na ovom objektu u [adresa] radio unutar objekta, te da se ne može konkretno izjasniti jesu li radnici koji su radili na višim etažama imali te zaštitne pojaseve, ali u vrijeme nezgode da ih nisu imali na sebi. Neposredno prije same nezgode da se svjedok nalazio na tlu ispred objekta te je pripremao teren za slaganje oplata. Svjedok da se sjeća da je vidio DA u trenutku kada je on pričvršćivao kuku s dizalice za oplatu te da je vidio da je potom sišao s te oplate do prozora. Sada pok. CA da je imao zadatak skidati tzv. škampe, hvataljke koje su povezivale oplate jedna za drugu. Svjedok da se sjeća da je on uspio tri hvataljke razdvojiti odnosno izvaditi međutim na četvrtoj da je nastao problem jer se nije htjela otkačiti zbog čega je u jednom trenutku sada pok. CA jednom nogom stao na oplatu kakao bi bolje uhvatio hvataljku, dok je drugom nogom i dalje stajao na skeli. U trenutku kada je CA uspio otkačiti tu oplatu, da se ista katapultirala, udarila u zid gdje je stajao DA te da je istovremeno CA također udarila u predjelu glave zbog čega je CA udario u skelu i pao na tlo sa visine od 9-9 i pol metara. Svjedok da je zvao EA i vozača dizalice d a priskoče u pomoć CA te da se svjedok sjeća da dok je CA ležao na tlu da nije imao kacigu koja mu je zbog pada pala s glave, a u ruci da je imao čekić dok mu je iz usta išla krv. Odmah da je pozvana hitna pomoć koja je došla za par minuta te je po dolasku CA na nosilima unijela u vozilo i odvezla ga. Voditelj gradilišta u vrijeme nezgode da je bio TA koji je u taj objekt radi nadzora dolazio nekad svaki dan nekad svako drugi dan ali da misli da nije bio na gradilištu u vrijeme nezgode već da je došao nakon toga Iz iskaza je utvrđeno da su oplate istih dimenzija i to 3 metra visine, 3 metra i duljine i širine 90 cm, a teška je otprilike 100 kg, te da je prosječan čovjek ne može sam podignuti. Nezgoda da se dogodila prilikom odvajanja prve oplate objekta tako da svjedok koji je imao zadatak slagati oplate nije uspio niti jednu složiti jer se dogodila predmetna nezgoda. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok pretpostavlja da se nezgoda dogodila ne prethodno opisani način iako on nije osobno vidio što se točno dogodilo. Iz iskaza je utvrđeno da skela nije cijelom širinom imala podnicu i da ju je imala u širini od 60-70 cm otprilike iako nije mjerio. Svjedok navodi da se visina ograde na skeli seže negdje u visini struka ili negdje malo više a na toj ogradi da se nalaze pričvršćene dvije daske tzv. dva murala na udaljenosti 40-60 cm jedna od drugog. Svjedok navodi da se na predočenoj fotografiji na listu 78. spisa, te pokazuje dva gornja murala koji u kutu spaja skelu, ali na predočenoj fotografiji da je vidljiv samo jedna bočni mural jer u pravilu moraju postojati dva i da su postojala do predmetne nezgode kada je uslijed pada CA odvojen jedan bočni mural. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok nije nikada zadužio zaštitni pojas jer je radio unutar objekta, a da mu nije poznato za ostale radnike. Svjedok da misli da je EA prije početka rada pregledao skelu. Iz iskaza svjedoka je utvrđeno da je on vidio kada je oplata udarila u zid, a da pretpostavlja da je ona istovremeno udarila CA u lice jer da je on nakon pada ada ga je svjedok vidio imao ožiljak na licu, te da je vidio kada je CA padao prema tlu te se sjeća murala koji mu je pao pokraj glave a drugi iza zida. Iskazu svjedoka ĐA ovaj sud je poklonio vjeru obzirom je isti iskazivo životno i logično, a koji iskaz je i u skladu s priloženom dokumentacijom kao i stručnim nalazom i mišljenjem vještaka zaštite na radu. Navedeni svjedok je licencirani inspektor zaštite na radu koji je kao službena osoba obavio očevid na terenu nakon predmetne nezgode, uzeo izjave radnika na terenu, te utvrdio sve nedostatke koji su postojali na gradilištu i zapisnički konstatirao što je uzrok nezgode, pa su stoga istome poznate sve bitne činjenice i okolnosti vezano za nastanak predmetne nezgode. Iskaz svjedoka ĐA ovaj sud je uzeo kao okosnicu na temelju koje je cijenio iskaze i ostalih svjedoka.

Iskazu svjedoka HA ovaj sud je poklonio vjeru obzirom je isti iskazivao životno i logično, te u bitnom suglasno sa iskazom svjedoka ĐA, kao i sa dokumentacijom, te nalazom i mišljenjem vještaka zaštite na radu. Osim toga za navesti je da se radi o svjedoku koji je na dan štetnog događaja upravljao kamionom dizalicom, koji je vidio što se događalo na terenu, te se radi o svjedoku koji je neutralan u odnosu na obje strane, odnosno isti nije zaposlenik tuženika, niti je u prijateljskim i rodbinskim odnosima sa prednikom tužiteljica slijedom čega isti nije niti osobno zainteresiran za ishod ovog postupka.

Iskazu svjedoka DA ovaj sud nije poklonio vjeru, obzirom se radi o svjedoku koji je zaposlenik tuženika, te je kao takav i osobno zainteresiran za ishod ovog postupka, a koji iskaz u bitnim dijelovima, a pogotovo u dijelu vezano za izgled skele i zaštitne ograde u suprotnosti sa iskazima svjedoka ĐA i HA, kojima je ovaj sud poklonio vjeru.

Iskazu svjedoka FA ovaj sud nije poklonio vjeru kao nevjerodostojnom obzirom se iskaz ovog svjedoka posebice u dijelu gdje je opisivao način na koji je došlo do nezgode, zasniva na pretpostavkama samog svjedoka, te iz posredne priče drugih djelatnika koji su bili prisutni na gradilišnu na dan štetnog događaja, a osim toga iskaz ovog svjedoka je u suprotnosti sa iskazima svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, a posebice iskazu HA koji je bio na terenu na dan štetnog događaja.

Iskazu svjedoka TA ovaj sud nije poklonio vjeru obzirom se radi o svjedoku koji je ujedno zaposlenik tuženika, te o svjedoku protiv kojeg se ujedno vodi kazneni postupak zbog štetnog događaja iz čega proizlazi da je isti i osobno zainteresiran za uspjeh tuženika u postupku. Osim toga iskaz ovog svjedoka je u suprotnosti s iskazom svjedoka ĐA kojem je ovaj sud poklonio vjeru u dijelu u kojem svjedok ĐA navodi da je na lice mjesta stigao nakon inspektora rada, dok inspektor ĐA je u svom iskazu naveo da je on zatekao na licu mjesta TA, a iz čega je razvidno da je iskaz ovog svjedoka i proturječan, te je pun posrednih saznanja i pretpostavki.

Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Odredbom čl. 111. Zakona o radu propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim pravilima obveznog prava.

Nadalje, odredbom čl. 25 Zakona o zaštiti na radu propisano je da ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu klasa: UP(I-116-04/22-06/5, ur. br. 443- 02-03-09-22-6 od 11. travnja 2022. godine utvrđeno je da je isti sastavljen povodom inspekcijskog nadzora obavljenog temeljem ozljede na radu sa smrtnom posljedicom CA, radnika tvrtke Visoko potkrovlje d.o.o. koja se dogodila 15. ožujka 2022. godine na privremenom gradilištu rekonstrukcije polugrađene građevine stambeno poslovne namjene na adresi [adresa]. Utvrđeno je da je nadzor obavio inspektor zaštite na radu ĐA, a kojem sastavljanju zapisnika je bio nazočan TA kao ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu s time da su prethodno pribavljene izjave očevidaca DA i HA i proveden očevid kojim su ustanovljeni nedostaci konzolne skele tj . da nedostaje dio podnice širine 50 cm od zaštitne ograde cijelom dužinom sjevernog zida, a na navedenoj skeli da nedostaje i rubna daska i podnica na prijelazu između dviju konzolnih skela dimenzija 90x25 cm mjereno od ruba ograde. Nadalje, utvrđeno je da je sada pok. CA u trenutku stradavanja obavljao poslove demontaže skidanja katne oplate na privremenom gradilištu u [adresa] i to na konzolnoj skeli na visini od 8.9 metara. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je sada pok. CA bio praktično osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova radnika visokogradnje-pomoćni građevinski radnik. Iz navedenog zapisnika je utvrđeno da poslodavac nije osigurao da sredstvo rada bude u svakom trenutku sigurno i u ispravnom stanju te da se koristi u skladu s pravilima zaštite na radu. Očevidom da su ustanovljeni nedostaci konzolne skele tj. nedostaje podnica širine 50 cm od zaštitne ograde cijelom dužinom sjevernog zida, a na navedenoj skeli da nedostaje i rubna daska , te je uočen nedostatak podnice na prijelazu dviju konzolnih skela dimenzija 90x25 cm mjereno od zaštitne ograde. Utvrđeno je da je ujedno izdano rješenje kojim je zabranjeno daljnje korištenje konzolne skele i prijelaza između dvaju skela dok se na njima ne otklone navedeni nedostaci, te je zabranjeno obavljanje poslova demontaže i uklanjanja katnih oplata na gradilištu u [adresa] dok se na razradi i ne primjeni tehnologija rada koja uključuje odgovarajuću radnu, zaštitnu i osobnu zaštitnu opremu za sprečavanje pada s visine i osigura da radni postupci ne ugrožavaju život i zdravlje radnika uvažavajući najveću moguću razinu zaštite.

Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Branka Rapića utvrđeno je da se konzolna skela naziva još i izbočena skela i ona da se koristila u konkretnom slučaju. Navedena skela da je namijenjena obavljanju lakših građevinskih radova, te da je u konkretnom slučaju bila montirana na sjevernoj strani građevinskog objekta na visini od 8,9 metara. Utvrđeno je da je osnova za funkcioniranje skele radna platforma, visina zaštitne ograde i rubna zaštita. Navodi da je podest na konzolnoj skeli radna površina radnika na kojoj se on mora osjećati sigurno, a za slučaj njegovog slučajnog ili sličnog pada da ostaje na razini radne površine. Nadalje, navodi se da se zaštitni pojas koristi isključivo na onim radnim mjestima na visini gdje nije moguće postaviti adekvatnu zaštitu ili su poslovi takve prirode da će zaštitni pojas anulirati sve opasnosti tijekom obavljanja radnog zadataka. Vezano uz konkretni slučaj vještak navodi da konzolna skela, da bi se koristila , mora biti sigurno izvedena prema važećim tehničkim propisima i u tom slučaju da nije potreban pojas za radnika, a ukoliko skela nije ispravno izvedena i sigurno izvedena da se ona ne smije koristiti i taj nedostatka se ne smije nadomjestiti zaštitnim pojasom.

Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da je pad radnika sa skele rezultat neprovođenja-izgradnje konzolne skele u sigurnosnom smislu. Utvrđeno je da nedostaje dio podnice radne površine širine 50 cm po cijeloj dužini sjeverne izvedbe skele, a utvrđeno je da nedostaje rubna daska i podnica na prijelazu između dvije konzolne skele (sjever i istok). Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da je do pada došlo propustima u sigurnosnom smislu skele odnosno do pada je došlo zbog neprovedbe mjera zaštite na radu kod izgradnje, montaže i održavanja konzolne skele od strane poslodavca- tuženika čime da isti nije postupio u skladu s odredbom čl. 17 Zakona o zaštiti na radu odnosno osigurao sve zaštitne mjere da se spriječi pad radnika, a isto tako da nije postupio i sukladno čl. 41. istog Zakona jer nije osigurao da konzolna skela u uporabi u svakom smislu bude ispravna, te da su stoga propusti i nedostaci na konzolnoj skeli od strane tuženika u smislu sigurnosti obavljanja građevinskih radova bili uzroci pada radnika CA.

Nalazu i mišljenju vještaka Branka Rapića ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti izrađen stručno te u skladu s pravilima struke i znanosti u dijelu u kojem je isti utvrdio da je pad radnika s visine u konkretnom slučaju rezultat neprovođenja propisanih mjera zaštite na radu od strane tuženika kao poslodavca, dok nije poklonio vjeru dijelu nalaza i mišljenja u kojem navodi da bi i sam pravni prednik tužiteljica pok. CA doprinio tom padu iz razloga jer nije odbio rad na takvoj skeli, ali da je utvrđivanje neispravnosti ili ispavanosti skele zadatak ovlaštenika za zaštitu na radu te se upravo iz navedenog razloga imenuje ovlaštenik zaštite na radu koji je u obvezi , za slučaj da se radi o neispravnim sredstvima rada, na isto ukazati radniku i obavijestiti ga o tome, a tek tada radnik može eventualno odbiti daljnji rad. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, a posebice iskaze saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru kao i priloženu dokumentaciju ovaj sud je utvrdio da je dana 15. ožujka 2022. godine radnik visokogradnje- pomoćni građevinski radnik sada pok. CA obavljao poslove demontaže i skidanja katnih oplata bez zaštitnog pojasa na visini od 8,9 metara , a kojom prilikom se nalazio na konzolnoj skeli koja je imala više vidljivih nedostataka koji su utvrđeni očevidom i zapisnički od strane inspektora rada, kao i od strane vještaka zaštite na radu, i to nedostatak dijela podnice radne površine širine 50 cm po cijeloj dužini sjeverne izvedbe skele, kao i nedostatak rubne daske i podnice na prijelazu između dvije konzolnih skela (sjever i istok). Iz svega navedenog utvrđeno je da je uzrok pada sa skele radnika CA neispravnost konzolne skele kojom se isti kretao neposredno prije pada te da je stoga sam tuženik kao poslodavac bio dužan osigurati uvjete za siguran rad na gradilištu, a što isti u konkretnom slučaju evidentno nije učinio odnosno nije svom radniku sada pok. CA stavio na raspolaganje ispravnu skelu sa kompletnom podnicom po cijeloj duljini sjeverne izvedbe skele, te osigurao rubnu dasku i podnicu na prijelazu između dviju konzolnih skela, iz čega proizlazi da postoji uzročna veza između propusta tuženika i predmetnog pada radnika sa skele sa smrtnom posljedicom slijedom čega je ovaj sud i mišljenja da je upravo tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu sukladno čl. 25 Zakona o zaštiti na radu dok pri tome ovaj sud nije našao okolnosti koje bi oslobodile tuženika od odgovornosti za štetu niti ukazivale na eventualni doprinos prednika tužiteljica nastanku štetnog događaja.

Sukladno citiranoj odredbi čl. 25 Zakona o zaštiti na radu postoji zakonska presumpcija tuženikove odgovornosti, a tuženik ima pravo osloboditi se te odgovornosti ukoliko dokaže da je šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika ili namjere ili krajnje nepažnje treće osobe. Kako tuženik tijekom postupka nije predložio niti dostavio dokaze koji bi ukazivali da bi pok. CA stradao zbog više sile, njegovom namjerom i nepažnjom ili namjerom i nepažnjom treće osobe, dok su tužiteljice tijekom postupka, a temeljem izvedenih dokaza i to posebice iskaza saslušanih svjedoka i priložene dokumentacije i to posebice zapisnika državnog inspektorata i nalaza i mišljenja vještaka, dokazale da tuženik nije poštivao sve propise iz područja zaštite na radu i da su prilikom nadzora predmetnog gradilišta utvrđene nepravilnosti iz područja zaštite na radu, to je stoga ovaj sud i došao do uvjerenja da je upravo tuženik objektivno odgovoran za nastanak štetnog događaja koji je rezultirao smrću radnika sada pok. CA.

U odnosu na dio nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu na radu u kojem se navodi da je i radnik CA doprinio nastanku štetnog događaja, jer nije odbio raditi na neispravnoj skeli, ovaj sud tom dijelu nalaza i mišljenja nije poklonio vjeru. Naime, ne može se tvrditi da je radnik mogao utvrditi neispravnost konzolne skele obzirom je utvrđivanje ispravnosti ili neispravnosti skele zadaća ovlaštenika za zaštitu na radu, te se upravo iz navedenog razloga određuje ovlaštenik za zaštitu na radu, koji je u obvezi, za slučaj da se radi o neispravnim sredstvima rada, na isto ukazati radniku nakon čega radnik teoretski može odbiti rad. U konkretnom slučaju ovlaštenik zaštite na radu je bio u obvezi utvrditi je li predmetna skela adekvatna za rad pa ako bi se utvrdilo da nije tako da je u tom slučaju dužan izvijestiti radnika koji potom eventualno može odbiti rad. Okolnost što radnik CA odnosno pravni prednik tužiteljica nije odbio raditi na skeli , ali niti ijedan drugi radnik na tom gradilištu, a što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, nikako ne predstavlja okolnost koja bi tuženika eventualno oslobodila od odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 2 Zakona o radu. Činjenica da radnik u konkretnom slučaju nije odbio raditi posao ne predstavlja doprinos radnika nastanku štete, a na što ukazuje i sudska praksa (Rev-3502/2018 od 25. studenog 2020.) i Gž R-65/2028 od 20. rujna 2018.)

Stoga iz svega navedenog proizlazi kako odgovornost tuženika u konkretnom slučaju postoji obzirom isti nije osigurao postavljanje skele u skladu s važećim tehničkim propisima, nije provodio adekvatan nadzor rade li radnici sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, nije radniku zabranio pristup skeli znajući pri tome da ista ne ispunjava tehničke preduvjete, a ujedno nije radniku niti osigurao korištenje zaštitnog pojasa za rad na visini koji bi u danim okolnostima zasigurno spriječio pad radnika sa skele.

Prema odredbi čl. 1101. st. 1 Zakona o obveznim odnosima u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njene uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Imajući u vidu da su tužiteljice ŽA (supruga pok. CA) i UA (kći pok. CA) živjele u trajnijoj zajednici života sa pok. CA, te imajući u vidu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete prihvaćene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02 od 29. studenog 2002. godine, te promijenjene na način da su uvećani po svim osnovama za 50% na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su.Iv-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. godine, ovaj sud je imajući u vidu sve okolnosti slučaja tužiteljici ŽA kao supruzi sada pok. CA dosudio naknadu za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika u cjelokupno zatraženom iznosu od 44.000,00 eura, a tužiteljici UA kao kćerki pok. CA, također cjelokupno zatraženi iznos od 44.000,00 eura.

Obzirom na naprijed navedeno, a imajući u vidu nove Orijentacijske kriterije donesene na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020 godine broj Su IV-47/2020-5 tužiteljicama pod/1 i /2 je zbog prethodno navedenih povreda prava osobnosti dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u cjelokupno zatraženom iznosu od po 44.000,00 eura svakoj, te je stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljica pod/1 i /2 usvojen u cijelosti, te je i odlučeno kao u toč. I. 1. i toč II.1.izreke.

Orijentacijski kriteriji temeljem kojih je dosuđena pravična novčana naknada ne predstavljaju propis na koje se odnosi zabrana retroaktivnosti već se radi o orijentacijskim kriterijima za sudove u svrhu ujednačavanja sudske prakse kod dosude visine naknade neimovinske štete i koji su usklađeni s obzirom da je od donošenja ranijih orijentacijskih kriterija prošlo znatno vremensko razdoblje te da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05) , ali i drugi propisi obvezno pravne naravi koji se djelomično odnose i na tu pravnu materiju. U st. 2. navedenog pravnog shvaćanja navodi se da su tako povećani kriteriji u primjeni od stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti i primjenjuju se na obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine. U konkretnom slučaju predmetni obvezni odnos odnosno obveza tuženika prema tužiteljicama za naknadu štete je nastala nakon 01. siječnja 2006. godine jer se predmetni šetni događaj zbio 15. ožujka 2022. godine pa su se u konkretnom slučaju mogli primijeniti navedeni orijentacijski kriteriji kako je prethodno i navedeno.

Obzirom na naprijed navedeno tužiteljicama pod/1 i /2 je zbog prethodno navedenih povreda prava osobnosti dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu od po 44.000,00 eura svakoj, kako je i odlučeno pod točkom I.1. i toč.II.1. izreke.

Odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju tužba tužiteljice pod/1 je podnesena dana 03. veljače 2023. godine, a tužba tužiteljice pod/2 dana 10. svibnja 2023. godine, a iz provedenih dokaza razvidno je da šteta zasigurno nije nastala nakon toga, niti je to tijekom postupka dokazano, a sam štetni događaj se dogodio dana 15. ožujka 2022. godine, slijedom čega je ovaj sud mišljenja da tužiteljica pod/1 neosnovano potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od dana nastanka štetnog događaja odnosno 15. ožujka 2022. godine do 02. veljače 2023. godine, a tužiteljica pod/2 da neosnovano potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od dana 15. ožujka 2022. godine do 09. svibnja 2023. godine slijedom čega je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je i odlučeno kao u toč.I.2 i toč. II.2. izreke.

Naime, odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima unesena je novina u Zakon o obveznim odnosima u odnosu na raniji ZOO, te je razvidno da je zakonodavac unošenjem ove odredbe u ZOO prihvatio kritike iznesene na stajalište ranije sudske prakse utemeljene na ZOO 91 da zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teku od dana presuđenja kojom je ta naknada određena. Stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima 01. siječnja 2006. godine obveza naknade pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva ili danom podnošenja pisanog zahtjeva odgovornoj osobi ili danom podnošenja tužbe sudu osim ako je šteta nastala nakon toga. Imajući u vidu prethodno navedeno ovaj sud je mišljenja da tužiteljicama pripada pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, a kako je i odlučeno pod. toč. I.2. i toč. II.2. izreke.

Odredbom čl. 1094. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja, dok je st. 2.istog članka propisano da se ta šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji iznos se odmjerava s obzirom na okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao na životu.

Članovi uže obitelji radnika koji je smrtno stradao na radu spadaju među osobe koji je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a prema Zakonu o obveznim odnosima imaju i izričito pravo na naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja u obliku novčane rente, pa stoga bračni drug, djeca i roditelji kojem je poginuli davao uzdržavanje ispunjavaju bitne pretpostavke iz čl. 1094 ZOO-a.

Kako iz priložene dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica pod/1 ŽA kao supruga sada pok. CA bila domaćica i nije bila zaposlena, a što ujedno proizlazi iz priloženog uvjerenja Službe za zapošljavanje Bugojno, to se iz navedenog može zaključiti da je upravo sada pok. CA kao jedini zaposleni član obitelji doprinosio mjesečno za uzdržavanje svoje obitelji, pa tako i svoje supruge. Osim toga iz priložene dokumentacije razvidno je da je tužiteljica pod/2 UA kao kćerka sada pok. CA u vrijeme štetnog događaja pohađala srednju školu koju je u međuvremenu završila u lipnju 2022. godine, te da je ista nezaposlena a što je sud utvrdio uvidom u priloženo uvjerenje od Zavoda za zapošljavanje Bugojno. Iz provedenog dokaznog postupka i priložene dokumentacije proizlazi da je tužiteljica pod/1 udovica sada pok. CA koja je bila kućanica i odgajala djecu dok je rad sada pok. CA bio jedini izvor prihoda u kućanstvu, a da je ista evidentno štetnim događajem ostala bez ikakvih prihoda, to stoga po mišljenju ovog suda, a kod okolnosti da niti tuženik tijekom postupka nije sporio da je ista nezaposlena, pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja u vidu novčane rente sukladno čl. 1094 ZOO-a. U odnosu na visinu zatražene mjesečne rente u iznosu od 200,00 eura ovaj sud se prije svega vodio iznosom minimalne plaće sukladno Zakonu o minimalnoj plaći u Republici Hrvatskoj , a posebice minimalnoj plaći u graditeljstvu koji je viši nego u drugim djelatnostima, te prema dostupnim podacima ne može biti niži od 1.000,00 eura bruto.

Stoga je ovaj sud i prihvatio navedeni iznos kao iznos mjesečne plaće koju je sada pok. CA primao mjesečno od svog poslodavca odnosno tuženika za poslove visokogradnje-pomoćnog građevinskog radnika imajući u vidu da se iznos plaće sukladno Kolektivnom ugovoru u graditeljstvu povećava ukoliko se radi o poslovima sa većim fizičkim i psihičkim opterećenjem, a to svakako predstavlja rad u visokogradnji, te rad na skelama.

Imajući u vidu da iz svega navedenog proizlazi da iznos mjesečne plaće sada pok. CA nije mogao biti niži od 1.000,00 eura bruto, to stoga i zatraženi mjesečni iznos rente od 200,00 eura predstavlja po mišljenju ovog suda upravo hipotetski minimalni iznos koji je sada pok. CA mjesečno izdvajao za uzdržavanje svoje supruge i to za podmirenje njenih osnovnih životnih potreba slijedom čega je navedeni iznos i prihvatio kao osnovan sukladno čl. 1088 Zakona o obveznim odnosima slijedom čega je tužiteljici ŽA s ovog osnova i priznato pravo na naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja u vidu novčane rente , te je i odlučeno kao u izreci pod toč. I.3.

Odredbom čl. 290. st. 2. Obiteljskog zakona je propisano da punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana od prestanka obrazovanja.

Iz priložene dokumentacije i to potvrde o završetku školovanja od 22.11. 2022. godine je razvidno da je tužiteljica pod/2 UA **.**.2022. završila redovito četverogodišnje školovanje, dok iz priloženog Uvjerenja Službe za zapošljavanje Srednje bosanskog kantona Travnik, Ispostava Bugojno od 21. studenog 2022. godine proizlazi da je tužiteljica pod/2 nezaposlena.

Članak 1094. Zakona o obveznim odnosima predviđa da osoba koju je poginuli uzdržavao, a to je u konkretnom slučaju i tužiteljica pod/2 UA kao kćerka smrtno stradalog CA, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja. Ta se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji iznos se odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga što bi oštećenik dobio od poginulog da je ostao na životu. Stoga renta teče točno onoliko dugo i u onoj visini u kojoj bi roditelj po važećim pravilima uzdržavao dijete da nije preminuo. Pravo na naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja uređeno je kako odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok je duljina razdoblja za koje pripada renta određuje prema trajanju obveze uzdržavanja roditelja propisanih Obiteljskim zakonom.

Prema odredbi čl. 290 st. 2. Obiteljskog zakona u slučaju smrti roditelja, punoljetno dijete ima pravo na naknadu izgubljenog uzdržavanja u obliku rente ukoliko je prije navršene 26 godine života završilo redovno školovanje i nije se zaposlilo i to za razdoblje od jedne godine nakon završetka školovanja.

Kako iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica pod/2 UA rođena dana **.**.2003. postala punoljetna, te da je završila četverogodišnje redovno školovanje dana 06. lipnja 2022. godine, odnosno prije navršenih 26 godina života, a nije se u tom razdoblju od godine dana od završetka školovanja zaposlila, to po mišljenju ovog suda tužiteljici pod/2 pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja u vidu novčane rente za razdoblje od godine dana od dana završetka obrazovanja odnosno za razdoblje od 06. lipnja 2022. pa do 06. lipnja 2023. godine. Obzirom iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se u trenutku smrti oca odnosno pok. CA tužiteljica pod /2 još uvijek redovito školovala, te da je evidentno smrću oca ostala bez ikakvih sredstava za život, a posebice kod okolnosti da drugi roditelj odnosno majka je također nezaposlena i bez prihoda, koja činjenica nije bila sporna među strankama, to stoga po mišljenju ovog suda tužiteljici pod/2 za zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba pripada nužno minimalan iznos od 200,00 eura mjesečno koji je hipotetski izdvajao sada pok. CA, a bez kojih je tužiteljica pod /2 ostala nakon smrti oca sve sukladno čl. 290. st. 2. Obiteljskog zakona. Stoga iz svega navedenog proizlazi da tužiteljica pod/2 osnovano potražuje naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja u vidu novčane rente za razdoblje od godine dana po završetku obrazovanja odnosno za razdoblje od 06. lipnja 2022. god do 06. lipnja 2023. godine slijedom čega je ovaj sud i prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev pod toč. II.3 izreke .

Tužiteljima je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući pri tome u vidu vrijednost tužbenog zahtjeva i važeću odvjetničku tarifu i to trošak sastava tužbe u predmetu broj Pn- 28/2023 u iznosu od 1.000,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., te trošak za sastav podneska od 24. srpnja 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura koji iznosi uvećani za 25 % PDV- a čine trošak u iznosu od 2.500,00 eura.

Tužiteljicama je nadalje dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 5. i 155. Zakona o parničnom postupku, imajući pri tome u vidu vrijednost predmeta spora u postupku Pn-10/2023 (46.000,00 eura) i važeću odvjetničku tarifu priznat trošak za sastav tužbe u predmetu broj Pn. 10/2023 u iznosu od 1.000,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za sastav podnesaka od 16. kolovoza 2023. godine, dana 03. studenog 2023. godine i dana 23. svibnja 2024. godine, svaka radnja u iznosu od 1.000 ,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 19. rujna 2023. godine, dana, 27. listopada 2023. godine, dana 15. ožujka 2024. godine i dana 17. srpnja 2024. godine svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a čine trošak tužitelja u predmetu broj Pn-10/2023 u iznosu od 11.250,00 eura.

Tužiteljima je nadalje dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, vrijednost predmeta spora spojenih predmeta broj Pn-28/2023 i Pn-10/2023 ( 92.000,00 eura) i važeću Odvjetničku tarifu i to za zastupanje na ročištima dana 27. rujna 2024. godine, dana 23. rujna 2025. godine i dana 24. listopada 2025. godine svaka radnja po 1.386,00 eura prema Tbr. 9. toč. 1., za sastav podnesak od 07. svibnja 2025. godine iznos od 1.386,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., te za sastav podnesaka od 19. studenog 2024. godine, dana 13. siječnja 2025. godine i dana 04. kolovoza 2025. godine svaka radnja po 50,00 eura prema traženju tužitelja, te trošak ročišta za objavu u iznosu od 100,00 eura prema traženju tužitelja koji iznosi uvećani za 10 % (zastupanje više osoba prema Tbr. 40) čini trošak od 6.373,40 eura, a koji iznos uvećan za 25 % PDV-a čini trošak tužitelja u iznosu od 7.966,75 eura, pa stoga ukupan trošak u svim predmetima čini iznos od 21.716,75 eura.

Tužiteljima je priznat i trošak pristojbe na tužbu u predmetu broj Pn-10/2023 u iznosu 253,23 eura za sastav tužbe u predmetu broj Pn-28/2023 u iznosu do 253,23 eura, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 506,46 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, što čini svukupan trošak tužitelja u iznosu od 22.729,67 eura. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka obzirom su tužitelji u cijelosti uspjeli u postupku sukladno čl. 154. st.5. ZPP-a.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Makarskoj, 16. siječnja 2026. godine

Sudac:

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljica pod/1 i pod/2

2. Pun. tuženika

3. U spis