Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27,

Split

Poslovni broj: P-820/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Marko Ančić d.o.o., OIB: 37819071301, Put Sirobuje 51A, Split, zastupan po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u OD Matić&Poljak d.o.o. Split, protiv tuženika ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Hrvoju Alejbegu, odvjetniku u Splitu i Hrvoju Tokiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 14. studenog 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu, dana 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan rješenju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-177/2022-6 od 15. studenog 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 4.844,38 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 31.01.2022. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 125,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. studenog 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju, u roku 8 (osam) dana naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.041,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan rješenju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-177/2022-6 od 15. studenog 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.327,23 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 31.01.2022. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.327,23 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2022 pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 5. travnja 2022. podnio tužbu radi isplate s prijedlogom za izdavanje platnog naloga. U tužbi navodi kako je postoji nepodmireno dugovanje tuženika po računu od broj 11/V01/3 od 31. siječnja 2022. u ukupnom iznosu od 46.500,00 kuna/6.171,61 eura, a navedeno dugovanje da se odnosi na izvršene automehaničarske usluge i usluge ležarine automobila tuženika u prostoru tužitelja.

2. Rješenjem od 15. studenog 2024. sud je prihvatio zahtjev tužitelja te izdao platni nalog pod poslovnim brojem Pl-177/2022-6, a koji platni nalog je tuženik pravodobno pobijao prigovorom.

3. U prigovoru protiv platnog naloga tuženik u cijelosti osporava platni nalog, kako u visini, tako i u osnovi. Navodi kako se između istih parničnih stranaka vodi postupak poslovni broj P-1830/2023 jer je tužitelj bez valjane pravne osnove zadržao osobni automobil koji mu je tužitelj predao radi popravka. Tužitelj da automobil nije popravio, već ga je zadržao i odbija ga predati tuženiku. Automobil da se nalazi u ograđenom i zaštićenom parkingu tužitelja, čime je tuženiku onemogućeno preuzeti ga. Osim što automobil zadržava bez pravne osnove, tužitelj da istodobno tuženiku izdaje račune za ležarinu, uslugu koju nije ni zatražio.

4. U nastavku postupka, podneskom od 11. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na prigovore tuženika te naveo kako je tuženik pristupio u automehaničarsku radionicu u vlasništvu tužitelja radi popravka automobila. Nakon što je pregled vozila obavljen, tuženik da je obaviješten o stanju automobila i daljnjim koracima za popravka vozila. Tuženik da je inzistirao na rastavljanju motora i ispitivanju glave motora iako je prije toga bio upoznat sa mogućim troškovima oko popravka i rada mehaničara u servisu. Nakon što je motor rastavljen i pregledan kvar, tuženiku da je ponuđen popravak na koji je pristao te je dogovoreno kako će tuženik sam organizirati dijelove za popravak (drugi motor). Navedene dijelove da tuženik do današnjeg dana nije donio u tužiteljevu radionicu. Ističe kako je tuženik upoznat sa cijenama rada automehaničara, kao i ležarine za osobno vozilo koje se nalazi u prostorijama tužitelja, te je o svemu uredno obaviješten na svoju e-mail adresu, kao i njego punomoćnik, na čiju adresu se dostavljaju i računi. Cijena pruženih usluga da je obračunata prema cjeniku usluga koji je objavljen u prostorijama tuženika.

5. Dana 30. lipnja 2025. tuženik je djelomično podmirio utuženu tražbinu i to za iznos od 1.790,61 euro, a koji se odnosi na pruženu uslugu automehaničarski radova uvećanu za zakonsku zateznu kamatu, sve sukladno računu broj 11/V01/3.

5.1. Podneskom od 2. listopada 2025. tužitelj je, s obzirom na djelomično ispunjenje utužene tražbine, tužbeni zahtjev povukao za iznos od 1.327,23 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 31. siječnja 2022.

5.2. Stoga je, pozivom na odredbu čl. 456. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u rješenju.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu te je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Nakon izvršenog djelomičnog povlačenja predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.844,38 eura uvećanih za zakonsku zateznu kamatu, temeljem računa broj 11/V01-3, a koji iznos se odnosi na dugovanje s osnova pružene usluge ležarine automobila.

9. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:

- da se tuženik obratio tužitelju sa zahtjevom za dijagnostiku i popravak automobila marke Mercedes-Benz E63 AMG u ljeto 2019.;

- da je tuženik automobil predao tužitelju radi popravka;

- da se automobil od listopada 2019. nalazi u prostoru tužitelja, na ograđenom i zaključanom parkiralištu.

10. Među strankama je sporno jesu li sklopile ugovor o ostavi na temelju kojeg bi tužitelj mogao osnovano potraživati naknadu za svoj trud.

9. Odredbom članka 725. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23: dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o ostavi ostavoprimac obvezuje da primi stvar od ostavodavca i da je čuva i vrati kad je ovaj bude zatražio, dok prema st. 2. istog članka predmet ostave mogu biti samo pokretne stvari.

9.1. Nadalje, prema čl. 723 ZOO-a ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca da mu naknadi troškove opravdano učinjene radi čuvanja stvari, te štetu koju je imao zbog ostave, dok prema čl. 733. ZOO-a ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud, izuzev ako je nagrada ugovorena, ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla.

9.2. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je ugovor o ostavi neformalan ugovor, jer zakonom nije propisan određen oblik za njegovo sklapanja, a taj ugovor je sklopljen kada su stranke postigle suglasnost volje da ostavoprimac primi na čuvanje ostavodavčevu pokretnu stvar. Nadalje, ostavoprimac može od ostavodavca osnovano potraživati naknadu troškova koji su mu nastali radi očuvanja stvari i naknadu štete koju je imao zbog ostave, ali on nema pravo na naknadu za svoj trud osim ako je ta naknada ugovorena, ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla; dakle, ugovor o ostavi je, osim u spomenutim iznimkama, besplatni pravi posao, to jest ostavoprimac je dužan besplatno čuvati stvar ostavodavca.

10. Čitanjem računa broj: 11/V01/3 (list 7 spisa) sud je utvrdio kako je isti dana 31. siječnja 2022. izdan od strane tužitelja tuženiku, ukupno iznosi 46.500,00 kuna te se odnosi na dvije stavke, ležarinu u količini od 730,00 kom po cijeni od 40,00 kuna te usluge automehaničara u iznosu od 8.000,00 kuna. Obje stavke su uvećane za PDV.

11. Čitanjem kartice stranke (list 8 spisa) sud je utvrdio kako iz iste proizlazi dugovanje tuženika u iznosu gore navedenog računa.

12. Čitanjem ispisa elektroničke pošte, a koja je sudu dostavljena uz podnesak tužitelja od 11. prosinca 2024. sud je utvrdio kako se ista odnosi na korespondenciju razdoblju od ožujka 2022. do rujna 2024. između zz tužitelja i tuženikova punomoćnika vezano za plaćanje izvršene automehaničarske usluge i ležarine te za povrat automobila. Međutim sva dostavljena korespondencija nastala je nakon izdavanja računa koji se u ovom postupku osporava.

13. Račune broj 2066/V01/1, 106/V01/1, 1606/V01/1, 730/V01/1, 607/V01/1, 528/V01/1, 312/V01/1182/V01/1, 32/V01/1, 846/V01/1 i 677/V01/1, a koji su također dostavljeni uz podnesak tužitelja od 11. prosinca 2024., sud nije posebno cijenio jer nisu predmet ovog spora.

14. Čitanjem Zapisnika Državnog inspektorata klasa: 336-02/22-01/11683 od sastavljenog 9. studenog 2022. sud je utvrdio kako je nad tužiteljem izvršen nadzor primjene zakona i drugih propisa u području zaštite potrošača te kontrola po predstavci potrošača . Čitanjem točke 3. spomenutog zapisnika utvrđeno je kako je viši tržišni inspektor u prostorijama tužitelja zatekao cjenik usluga, da je u cjeniku vidljiva usluga ležarine u iznosu od 75,00 kn/9,95 eur/dan te da je navedeni cjenik na snazi od 5. rujna 2022.

15. Čitanjem ispisa korespondencije učinjene između zz tužitelja i tuženika putem platforme "WhatsApp" sud je utvrdio kako se ista odnosi na dogovor stranaka o načinu saniranja kvara na automobilu te da datira iz travnja 2020.

16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja HU proizlazi kako se tvrtka tužitelja bavi servisiranjem automobila, pretežno onih marke Mercedes, Audi i Volkswagen. S tuženikom da je ranije surađivao jer je s drugim automobilima, još od 2018. koristio usluge servisiranja. Povremeno da bi bilo problema s plaćanjem, ali da bi sve bilo plaćeno. Problemi s automobilom Mercedesom E63 AMG da su počeli kroz srpanj 2019., na način da se automobil pregrijavao. Savjetovao je tuženiku da automobil odvede u ovlašteni servis "JOLLY", a što je tuženik odbio. Dodatno je pojasnio kako je do tada na spomenutom automobili vršio samo uslugu redovnog servisa. Tuženik da je osobno doveo automobil na rastavljanje i dijagnostiku 28. listopada 2019., a prije toga da mu je kazao kako bi trošak popravka mogao biti do 10.000,00 eura. Sva komunikacija da se odvijala putem platforme "WhatsApp". Dodatno je pojasnio kako predmetni automobil košta 200.000,00 eura te da je u to vrijeme novi motor za takav automobil koštao 500.000,00 kuna. Nakon rastavljanja automobila da je utvrdio kako je pukao blok motora te da će trošak popravka biti veći jer je potrebno ugraditi novi motor. Tuženik da se sam obvezao nabaviti novi motor. Nakon toga da ga je tuženik u travnju 2020. pitao može li se njegov motor ponovno sastaviti i vratiti u prvobitno vozno stanje. 15. travnja 2020. da mu je poslana ponuda s iznosom troška, na što je tuženik kazao kako to ne želi prihvatiti te da će donijeti drugi motor koji želi da mu tužitelj ugradi. Nakon nekog vremena tuženik da je poslao u njegov servis kupce za automobil kojima je kazao da su u obvezi, ukoliko se odluče kupiti automobil nadoknaditi njegove troškove. Tuženika da je nakon nekog vremena zvao da preuzme svoj automobil i nadoknadi troškove, ali da je tuženik osporavao nastale troškove i nije htio ništa platiti. Nakon toga da mu je poslao račun za troškove i ležarinu, a koji račun nije plaćen. Tuženik da ga je prijavio Državnom inspektoratu koji su utvrdili kako on nije povrijedio njegova potrošačka prava. Njegovi troškovi da su troškovi rastavljanja motora i troškovi ležarine. Kazao je da samo troškovi ležarine sada iznose skoro 20.000,00 eura jer je automobil od 28. listopada 2019. u njegovom servisu. Cijena ležarine da je određena prema ADAC HAK kojima tužitelj također vrši usluge čuvanja automobila. Smatra da je određivanje cijene ležarine na ocjeni servisa i da navedeno predoči kupcima. U to vrijeme da je ona iznosila 75,00 kn/dan, a sada da iznosi 20 eur/dan. Cjenik s iznosom ležarine i radnog sata da bio je oglašen u uredu na zidu i vidljiv svima koji u ured uđu. Tuženiku da u ranijem poslovnom odnosu nije naplaćivao ležarinu za automobile jer oni ne bi ostajali u servisu. Cjenik da se mijenjao kako se mijenjao zakon na način da je cijena iskazivana u kunama i eurima, kasnije samo u eurima, a zbog inflacije da je rasla cijena usluga. Tuženiku da je kazao kolika će biti cijena ležarine još kroz 2020. godinu kada ga je zvao da preuzme automobil, a to da je bilo nakon što je odustao od popravka.

17. Iz iskaza tuženika DU proizlazi kako je tužitelja putem njegova zz HU, prvi put kontaktirao tužitelja 2019. u srpnju ili kolovozu radi popravka automobila Mercedes E63 AMG. Tužitelj mu je, nakon što je izvršio dijagnostiku kazao kako treba promijeniti brtvu motora te je u ljeto 2019. automobil ostavio na popravku u servisu tužitelja. Međutim, nakon što je tužitelj izvadio motor i rastavio da ga je kontaktirao i kazao kako bi ipak bilo potrebno promijeniti cijeli motor. Zajedno da su počeli tražiti polovni motor za ovaj automobil. Traženje je trajalo pola godine, i cijelo to vrijeme automobil da se nalazio u prostoru tužitelja. Nakon što su pokušaji pronalaska motora bili neuspješni da je kazao tužitelju da mu vrati auto. To da je bilo možda nakon godinu dana. Pojasnio je kako je u tom razdoblju imao operacijski zahvat u Njemačkoj te je bilo i vrijeme Covid pandemije. Tužitelj da je to odbio i kazao da mu je najprije dužan platiti troškove automehaničarskih usluga i još troškove ležarine. Na to da je kazao tužitelju kako je voljan platiti troškove automehaničarskih usluga, ali ne i troškove ležarine, ovo jer isti nikad nisu bili spomenuti niti je znao koliko iznose. Tužitelj da mu je nakon toga ispostavio račun s lista 7 spisa. Tuženik je još kazao kako je sa tužiteljem i ranije bio u poslovnom odnosu, da sve svoje automobile marke Mercedes, kako privatne tako i poslovne, servisira u servisu tužitelja i nikada da se nije dogodilo da mu tužitelj traži plaćanje ležarine za automobil, a znalo se dogoditi da isti stoje duže u servisu radi nabavke rezervnih dijelova. U tuženikovom servisu da je bio puno puta i da nikad nije vidio da bi bio izložen cjenik. Prvi put da je saznao za iznos ležarine kada je zaprimio račun s lista 7 spisa. Račun da mu je dostavljen elektroničkom poštom.

18. Kao što je već kazano, u konkretnom predmetu sporno je da li je među strankama uopće sklopljen ugovor o ostavi (što tuženik osporava), ovo jer za postojanje odnosno valjanost takvog ugovora nije odlučna sama predaja stvari (a koja predaja je nesporno izvršena) već postignuta suglasnost volje ugovornih stranaka o predaji i o primitku stvari na čuvanje, te eventualna ugovorna naknada ostavoprimca za trud na ime čuvanja predmetnih vozila.

19. Analizirajući sve provedene dokaza, sud je shvaćanja kako među strankama nije sklopljen ugovor o ostavi, ovo jer su svi dogovori stranaka, vođeni isključivo oko usluge popravka automobila tuženika marke Mercedes-Benz E63 AMG. Navedeno proizlazi iz iskaza tuženika, ispisa komunikacije putem platforme "WhatsApp" te konačno i iz iskaza samo zz tužitelja koji navodi kako je automobil tuženika preuzeo radi dijagnostike i popravka te da je tuženiku za cijenu ležarine kazao 2020. godine, kada ga je pozvao da preuzme automobil, a što je bilo nakon što je tuženik odustao od popravka.

20. Naime, iako je ugovor o ostavi neformalan pravni posao, on kao i svaki drugi, nastaje suglašnoću volja stranaka o bitnim sastojcima ugovora, te samo postojanje cjenika u prostorima tužitelja sa istaknutom cijenom ležarine, nije dovoljno da bi se smatralo da je predajom pokretne stvari tužitelju radi popravka, na strani tuženika nastala obveza plaćanja naknade za čuvanje iste. Ovo osobito pored činjenice da iz iskaza zz tužitelja i tuženika proizlazi kako su i ranije bili u poslovnom odnosu te da tuženiku od strane tužitelja nikada nije bila naplaćena ležarina za automobile koji bi u servisu tužitelja bili ostavljeni na popravku.

21. Valja još kazati i to da bi odluka u ovoj pravnoj stvari bila jednaka i da je sud prihvatio tvrdnje tužitelja da je predajom i primitkom automobila marke Mercedes-Benz E63 AMG radi popravka među strankama sklopljen ugovor o ostavi.

21.1. Naime, ugovor o ostavi je u pravilu nenaplatni (besplatni) pravni posao te ostavoprimac ima pravo na naplatu ako je ista ugovorena, ako se profesionalno bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se ona mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla. S obzirom da iz iskaza zz tuženika proizlazi da bi o cijeni ležarine tuženika obavijestio tek 2020. (automobil je predan 2019.) jasno je kako se među strankama, u trenutku predaje stvari na popravak, nije raspravljano o usluzi naplate naknade za čuvanje automobila. Isto tako, tužitelj, na kojem je teret dokaza nije sudu predložio izvođenje niti jednog dokaza na činjenicu da se profesionalno bavi primanjem stvari na čuvanje. Vezano za navedeno sud je izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra tužitelja te utvrdio kako iz istog ne proizlazi da bi njegova registrirana djelatnost bila primanje automobila na čuvanje. Zaključno, naknadu za svoj trud tužitelj ne bi mogao potraživati niti po osnovi okolnosti posla, ovo jer je iz provedenih dokaza utvrđeno kako je tuženik 2020. godine odustao od popravka automobila te tražio njegovo vraćanje (tako iskazuju i zz tužitelja i tuženik), a navedeno čuvanje automobila prema shvaćanju ovog suda, u situaciji kada još među strankama postoji volja za popravkom istog, nije takav posao za koji bi se naknada očekivala.

22. Slijedom navedenoga sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155., 158. st. 2. i članku 164. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te označenoj vrijednosti predmeta spora.

24. Vezano za uspjeh stranaka u postupku, sud je shvaćanja kako je do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva (za iznos od 1.327,23 eura) došlo odmah po djelomičnom udovoljenju tužbenom zahtjevu, slijedom čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a te je razmjeno tom iznosu tužitelj uspio u sporu.

24.1. S obzirom da je tužitelj u postupku uspio u omjeru od 21 %, a tuženik u omjeru od 79%, to tuženiku, sukladno odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, pripada trošak postupka u omjeru od 58%.

25. Tako tuženiku, kao potreban, valja obistiniti trošak sastava prigovora u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 5. ožujka 2025., 6. svibnja 2025. 29. rujna 2025. i 14. studenog 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podnesak od 23. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak sastava podneska od 1. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife).

25.1. Na obračunati iznos od 1.350,00 eura tužitelju valja pridodati i zatraženi PDV u iznosu od 337,50 eura čime se dolazi do iznosa od 1.687,50 eura. Također, tuženiku kao opravdan pripada i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv platnog naloga u iznosu od 108,16 eura, dakle ukupno 1.795,66 eura.

25.2. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe presude jer će na plaćanje iste biti obvezan tužitelj (čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18, 51/23).

26. Razmjerno uspjehu tuženika u ovoj parnici te odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 1.041,48 eura. Na dosuđeni iznos troška tuženiku pripada kamata od dana presuđenja pa do konačne isplate.

27. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude

U Splitu, 16. siječnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnicima

- u spis