REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-694/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja DIOXA d.o.o., [adresa], OIB: 50589305017, zastupanog po punomoćniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku iz Rijeke, Verdijeva 9, protiv tuženice ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lenki Banjanin, odvjetnici iz Rijeke, Josipa Račića 1a, radi naknade štete i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, objavljene 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se Tuženici ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da podmiri Tužitelju DIOXA d.o.o., OIB: 50589305017, [adresa], iznos od 984,05 EUR/7.414,35 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koja teče na iznos od:

- 698,21 kn/ 92,67 EUR počev od 30.11.2019. pa do isplate,

- 702,92 kn/ 93,29 EUR počev od 31.12.2019. pa do isplate,

- 701,39 kn/ 93,09 EUR počev od 31.01.2020. pa do isplate,

- 701,98 kn/ 93,17 EUR počev od 28.02.2020. pa do isplate,

- 701,50 kn/ 93,11 EUR počev od 31.03.2020. pa do isplate,

- 703,39 kn/ 93,36 EUR počev od 30.04.2020. pa do isplate,

- 358,83 kn/ 47,62 EUR počev od 31.05.2020. pa do isplate,

- 356,18 kn/ 47,27 EUR počev od 30.06.2020. pa do isplate,

- 357,65 kn/ 47,47 EUR počev od 31.07.2020. pa do isplate,

- 712,94 kn/ 94,62 EUR počev od 31.08.2020 pa do isplate,

- 706,93 kn/ 93,83 EUR počev od 30.09.2020. pa do isplate,

- 1.423,06 kn/ 188,87 EUR počev od 30.11.2020. pa do isplate.

2. Nalaže se Tuženici ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da podmiri Tužitelju DIOXA d.o.o., OIB: 50589305017, [adresa], iznos od 46.760,90 kn/ 6.206,24 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koja teče na iznos od:

- 2.792,82 kn/ 370,67 EUR počev od 11.10.2019. pa do isplate,

- 2.811,68 kn/ 373,17 EUR počev od 11.11.2019. pa do isplate,

- 2.805,55 kn/ 372,36 EUR počev od 11.12.2019. pa do isplate,

- 2.807,91 kn/ 372,67 EUR počev od 11.01.2020. pa do isplate,

- 2.806,02 kn/ 372,42 EUR počev od 11.02.2020. pa do isplate,

- 2.813,57 kn/ 373,42 EUR počev od 11.03.2020. pa do isplate,

- 1.435,31 kn/ 190,50 EUR počev od 11.04.2020. pa do isplate,

- 1.424,70 kn/ 189,10 EUR počev od 11.05.2020. pa do isplate,

- 1.430,60 kn/ 189,87 EUR počev od 09.06.2020. pa do isplate,

- 2.851,77 kn/ 378,49 EUR počev od 11.07.2020. pa do isplate,

- 2.827,71 kn/ 375,30 EUR počev od 11.08.2020. pa do isplate,

- 5.692,22 kn/ 755,49 EUR počev od 11.10.2020. pa do isplate,

- 10.932,66 kn/ 1.451,01 EUR počev od 08.01.2021. pa do isplate,

- 5.721,46 kn/ 759,37 EUR počev od 10.03.2021. pa do isplate,

- 2.856,01 kn/ 379,06 EUR počev od 11.04.2021. pa do isplate.

3. Nalaže se Tuženici ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da podmiri Tužitelju DIOXA d.o.o., OIB: 50589305017, [adresa], prouzročene parnične troškove, sve u roku 8 dana."

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 647,36 EUR/4.877,53 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.733,16 kuna/362,75 EUR od 28. veljače 2021. do isplate, na iznos od 1.430,37 kuna/189,84 EUR od 30. travnja 2021. do isplate, te na iznos od 714,00 kuna/94,76 EUR od 31. svibnja 2021. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju DIOXA d.o.o., [adresa], OIB: 50589305017 naknaditi tuženici ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. studenog 2022. podnio tužbu, ispravljenu podneskom od 6. prosinca 2022., protiv tuženice u kojoj je naveo da je tuženica kao član uprave trgovačkog društva Sono X-Ray d.o.o. zaključila s tužiteljem 15. studenoga 2016. ugovor o zakupu dijela poslovnog prostora u njegovom vlasništvu na adresi u [adresa], koji se nalazi u prizemlju zgrade, koji predstavlja jednu veliku prostoriju i dvije male prostorije, sveukupne površine 47,16 m[2] , po cijeni od 8,00 EUR/m . Navodi da je trgovačko društvo Sono X-Ray d.o.o. bilo trgovačko društvo osnovano s ciljem pružanja zdravstvenih usluga u srpnju 2007., koje je brisano iz sudskog registra 8. veljače 2021., temeljem članka 70. Zakona o sudskom registru. Tuženica da je bila član uprave brisanog trgovačkog društva Sono X-Ray d.o.o. koja je grubo povrijedila obvezu člana uprave da u vođenju poslova društva primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, zloupotrebljavajući pri tom okolnost da kao član uprave ne odgovara za obveze društva. Odredbama Zakona o trgovačkim društvima da je propisano da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te čuvati poslovnu tajnu društva, a članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici, kao i da u takvom slučaju upravo članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Također, istaknuo je i da je tuženica zloupotrijebila okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva pa da se, sukladno članku 10. stavku 3. Zakona o trgovačkim društvima, ista ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. U vezi s navedenim istaknuo je da nije u mogućnosti namiriti svoje potraživanje od trgovačkog društva Sono X-Ray d.o.o., a što da je izravna posljedica grube povrede obveze tuženice da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, te bezobzirnog i krajnje zavaravajućeg postupanja prema tužitelju kao vjerovniku, s kojim se to društvo godinama nalazilo u ugovornom odnosu. Naime, naveo je da je brisano društvo Sono X-Ray d.o.o. plaćalo ugovorenu zakupninu do listopada 2019., ali da je i nakon toga, unatoč prestanku postupanja po ugovornoj obvezi, nastavilo poslovati u tom poslovnom prostoru. Tuženica da je bila svjesna obveze plaćanja zakupnine, kao i zakonom propisane obveze podnošenja godišnjih financijskih izvještaja, pa da joj je u trenutku prestanka plaćanja mjesečne zakupnine bila poznata okolnost da kao odgovorna osoba društva nije izvršila zakonsku obvezu predaje godišnjih financijskih izvješća za 2017. i 2018., dok je rok za predaju godišnjih financijskih izvješća za 2019. bio propisan za lipanj 2020. Tuženici kao osobi ovlaštenoj za zastupanje društva nije mogla ostati nepoznata okolnost da je, sukladno članku 70. Zakona o sudskom registru, izravna posljedica nepodnošenja tri uzastopna godišnja financijska izvješća brisanje subjekta upisa po službenoj dužnosti, a do čega je i došlo u veljači 2021. Stoga da je razvidno da ista nije primijenila pažnju urednog i savjesnog gospodarstvenika. Također, naglasio je da je kontaktirao tuženicu vezano za obvezu plaćanja zakupnine što je rezultiralo samo djelomičnim podmirenjem najstarijeg računa, a da je tuženica uvjeravala tužitelja da će dugovanja biti podmirena, iako je znala da društvo nema novčanih priljeva, pri čemu nije raskinula ugovor o zakupu poslovnog prostora, već ga je i dalje održavala na snazi, te time i društvu i tužitelju stvarala dodatne troškove i štete. U konačnici, navodi da je 8. srpnja 2021. pokrenuo ovršni postupak protiv društva Sono X-Ray d.o.o. radi isplate zaostalih zakupnina, ali da je ovršni postupak ostao bez uspjeha jer je društvo tada već bilo brisano. Na navedeni način trgovačko društvo Sono X-Ray d.o.o. da je steklo nepripadnu imovinsku korist, budući da je koristilo predmetni poslovni prostor potpuno besplatno, dok je tužitelj izdavanjem svake nove fakture na ime zakupnine bio dužan podmiriti iznose na ime PDV-a neovisno o tome je li zakupnik podmirio račun. Tako da je, temeljem izdanih faktura, podmirio iznos od 12.291,88 kuna na ime PDV-a, dok ukupni iznos neplaćenih zakupnina koji brisano društvo, a sada tuženica, duguje tužitelju iznosi 46.760,90 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od rujna 2019. do ožujka 2021.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Osporila je da je tužitelj vjerovnik društva jer da tužitelj za isto nije priložio nikakve dokaze. Trgovačko društvo Sono X-Ray d.o.o. da je prestalo poslovati isključivo zbog objektivnih razloga jer je njegovo poslovanje bilo vezano za dentalne ordinacije koje su poslovale većinom sa pacijentima iz Italije, a do smanjenja pacijenata da je došlo isključivo iz razloga uzrokovanih epidemijom Covid-19. Također, istaknula je da je u potpunosti netočno da nije pokušala ostati na tržištu i nastaviti raditi sa registriranom djelatnošću. U konačnici je osporila i navode tužitelja da je podmirio troškove PDV-a jer da tužitelj ne spada u obveznike po fakturnoj realizaciji.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio navode tuženice, te istaknuo da nisu relevantni razlozi ekonomskog kraha trgovačkog društva Sono X-Ray d.o.o., već ponašanje jedinog člana uprave koja je uvjeravala tužitelja da će podmiriti njegovu tražbinu onda kada joj je bilo poznato da društvo nema imovine, da je prezaduženo ili nelikvidno, a pogotovo da nije predala godišnja financijska izvješća sukladno zakonskoj obvezi. Također je istaknuo da tužitelj jest vjerovnik društva Sono X-Ray d.o.o., i to temeljem ugovora o zakupu dijela poslovnog prostora od 15. studenoga 2016., a koji ugovor je u ime zakupnika zaključila upravo tuženica. Zakupnina da je uplaćivana do listopada 2019., odnosno da je trgovačkog društva Sono X-Ray d.o.o. prestalo s plaćanjem zakupnine i prije nastupanja epidemije Covid-19, te uvođenja restriktivnih mjera. Tuženica da je već tada znala, a s obzirom na veći stupanj pozornosti koji se traži od člana uprave, da nije predala dva uzastopna godišnja financijska izvješća za 2017. i 2018., te da rok za predaju godišnjih financijskih izvješća za 2019. ističe u lipnju 2020. Upravo iz navedenog da je razvidno nepošteno, zavaravajuće i bezobzirno postupanje tuženice spram zakupodavca poslovnog prostora, kojim postupanjem da je namjerno zavlačila tužitelja u pregovorima oko podmirenja dugovanja, pozivajući se na narušeno zdravstveno stanje, molbama za prolongiranje plaćanja, te traženjem odgode ovršnog postupka sve do pokretanja postupka brisanja društva po službenoj dužnosti, kada je prestala sa korespondencijom i opisanim verbalnim ponašanjem. U konačnici je naveo i da je, suprotno navodima tuženice, tužitelj bio obveznik PDV-a po izdanim fakturama sve do kraja 2020., slijedom čega da iznos PDV-a potražuje u iznosu od 7.414,35 kuna, odnosno u iznosu od 984,05 EUR na ime podmirenog PDV-a za svaku od izdanih faktura zaključno s fakturom broj 1782/VP1/1 od 30. rujna 2020. S obzirom na navedeno, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da na ime plaćenog PDV-a potražuje iznos od 984,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te iznos od 6.206,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od isplate na ime neplaćene zakupnine za razdoblje od rujna 2019. do ožujka 2021.

4. Tuženica je u daljnjem tijeku postupka istaknula da tužitelj nije dokazao da bi tuženica svojom štetnom radnjom izazvala nastanak štete. Navela je da nije sporno da je između tužitelja i društva Sono X-Ray d.o.o., čija je članica bila tuženica, postojao ugovor, ali da tužitelj nije dokazao da bi taj ugovor bio otkazan, slijedom čega da ne može biti govora o naknadi ugovorne štete, posebno ne na način na koji to potražuje tužitelj. Također je istaknula da je nesporno da je trgovačko društvo Sono X-Ray d.o.o. brisano prema odredbama Zakona o sudskom registru, ali da razlozi nepodnošenja godišnjih financijskih izvješća nisu predmet ovog postupka.

5. Tužitelj je podneskom od 22. svibnja 2023. smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 647,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koje smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, u smislu odredbe članka 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), pa za takvu dispoziciju vrijede sve pretpostavke koje se tiču povlačenja tužbe. Odredbom članka 193. stavka 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok je stavkom 2. propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, a ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

6. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a budući da je tužitelj djelomično povukao tužbu, a tuženica se, u roku od 15 dana od dana zaprimanja podneska tužitelja, nije izjasnila o tome, slijedom čega se smatra da je pristala na povlačenje, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.837,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Navedeni zahtjev tužitelj ističe s osnove odgovornosti tuženice kao člana uprave za štetu u smislu odredbe članka 430. u vezi s člankom 252. stavka 5. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje ZTD) i s osnove odgovornosti tuženice kao člana društva za obveze društva temeljem odredbe članka 10. stavka 3. ZTD-a.

8. Stoga je već sada važno navesti da, iako je točan navod tuženice da ista nije bila u poslovnom odnosu na tužiteljem, odnosno da računi nisu izdani na ime tuženice, da je takav navod u predmetnom postupku neosnovan, budući da osnova tužbenog zahtjeva nije nepodmirenje tražbine iz poslovnog odnosa tužitelja i tuženice, već odgovornost tuženice, kao člana uprave i člana društva Sono X-Ray d.o.o., za obvezu iz poslovnog odnosa tužitelja i tog društva.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju i iskaz svjedoka ETK.

11. Raspravnim rješenjem od 21. studenoga 2025. sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženice ET, iz razloga ekonomičnosti i smanjenja troškova postupka. Naime, obveza suda, sukladno članku 10. ZPP-a, je provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Iako je sud, na pripremnom ročištu održanom 18. listopada 2023. odredio da će se u daljnjem tijeku postupka provesti dokaz saslušanjem tuženice ET, ista na niti jedno od četiri zakazane glavne rasprave nije pristupila, te je svoje izostanke opravdala liječničkom ispričnicom, odnosno da zbog bolesti nije bila u mogućnosti pristupiti zakazanim ročištima za glavnu raspravu. Punomoćnica tuženice je navela, iako navedeno nije razvidno iz dostavljenih liječničkih potvrda, da je tuženica teže bolesna, slijedom čega je sud raspravim rješenjem od 3. rujna 2025. naložio punomoćnici tuženice, u roku od osam dana, očitovati se o vremenu kada bi tuženica, a s obzirom na tijek liječenja mogla pristupiti na ročište radi davanja iskaza, po kojem rješenju punomoćnica tuženice nije postupila. Slijedom svega navedenog, a iz ranije navedenih razloga, ovaj sud je stava, da bi daljnje zakazivanje ročišta za glavnu raspravu radi izvođenja dokaza saslušanjem tuženice ET bilo suprotno načelu parničnog postupka iz članka 10. ZPP-a.

12. Nadalje, raspravnim rješenjem od 21. studenoga 2025. odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za provođenjem knjigovodstvenog vještačenja na okolnost plaćenog PDV-a od strane tužitelja na račune iz kojih proizlazi predmetna tražbina, kao i dokazni prijedlog da se od Ministarstva financija, Porezne uprave pribave podaci o plaćenom PDV-u na utužene račune, budući da se provođenjem tih dokazima ne bi utvrdile činjenice relevantne za donošenje odluke.

13. Prije svega treba naglasiti da u predmetnom slučaju valja razlikovati dvije različite pravne osnove. Zakonom o trgovačkim društvima su propisana dva slučaja u kojima postoji odgovornost drugih osoba za obveze društva kao samostalne pravne osobe. Jedan slučaj je propisan odredbom članka 10. stavka 3. ZTD-a kojim je utvrđena odgovornost članova društva za obveze društva u slučaju da zloupotrebljavaju okolnost da kao članovi trgovačkog društva ne odgovaraju za obveze društva. Drugi slučaj je propisan odredbom članka 252. stavka 5. ZTD-a kojim je utvrđena odgovornost članova uprave društva za štetu društvu zbog povrede svojih obveza. Dakle, u jednom slučaju se radi o odgovornosti članova društva za obveze društva, a u drugom o odgovornosti članova uprave društva za naknadu štete. Kod odgovornosti članova uprave društva, načelno postoji odgovornost prema samom društvu, odnosno društvo ima pravo na naknadu štete zbog postupanja članova uprave, a iznimno, sukladno odredbi članku 252. stavku 5. ZTD-a zahtjev za naknadu te štete mogu postaviti i vjerovnici društva pod uvjetom da svoje tražbine ne mogu podmiriti od društva.

14. Stoga će sud, a budući da tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe obje pravne osnove, odlučiti i o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu predmetnog iznosa od tuženice kao člana uprave temeljem članka 252. stavka 5. ZTD-a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 430. ZTD-a i o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu predmetnog iznosa od tuženice kao člana društva temeljem odredbe 10. stavka 3. ZTD-a.

15. Odredbom članka 252. stavka 1. ZTD-a propisano je da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva, a da član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici, te da u slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, dok je stavkom 3. propisano je da su članovi uprave naročito odgovorni za štetu ako suprotno ovome Zakonu 1. vrate dioničarima ono što su uložili u društvo, 2. isplate dioničarima kamate ili dividendu, 3. upišu, steknu, uzmu u zalog ili povuku vlastite dionice društva ili nekoga drugoga društva, 4. izdaju dionice prije nego što se za njih u cjelini uplati iznos za koji su izdane, 5. razdijele imovinu društva, 6. obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost društva za plaćanje, odnosno nakon što dođe do prezaduženosti društva, 7. dadu naknadu članovima nadzornog odbora, 8. dadu kredit i 9. kod uvjetnog povećanja kapitala izdaju dionice suprotno svrsi ili prije nego što se one u cjelini uplate. Stavkom 5. članka 252. ZTD-a, između ostalog, propisano je da zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva, kao i da to vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. ovoga članka, samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, a da se u odnosu na vjerovnike društva obveza da se nadoknadi šteta ne može otkloniti tako da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time što se radnja temeljila na odluci glavne skupštine.

16. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da vjerovnici društva mogu postaviti izravan zahtjev za naknadu štete prema upravi društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva i ako je uprava grubo povrijedila dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

17. Pri tome, navedena odgovornost za štetu prosuđuje se prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a vjerovnik za tu odgovornost mora dokazati radnju ili propust člana uprave čija je posljedica nepodmirenje tražbine, štetu koja je time počinjena vjerovniku, uzročnu vezu između radnje ili propusta i prouzročene štete, te krivnju člana uprave. Glede krivnje valja reći da se traži najmanje da je član uprave grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika (krajnja nepažnja). Međutim, osnovna pretpostavka za tu odgovornost sastoji se u tome da društvo zbog djelovanja člana uprave (radnje ili propusta) nije podmirilo svoju obvezu prema vjerovniku onda kada je to moralo i moglo učiniti, a nakon toga podmirenje obveze više nije bilo moguće.

18. U konkretnom slučaju, među strankama nije sporno, a isto proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo Sono X-Ray d.o.o. (list 53- 57 spisa), da je tuženica ET bila jedini član društva i jedini član uprave u vrijeme nastanka i dospijeća utužene tražbine.

19. Iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. studenoga 2016. (list 27-30 spisa) proizlazi da su tužitelj i trgovačko društvo Sono X-Ray d.o.o. bili u poslovnom odnosu zakupa dijela poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja na adresi u [adresa], u prizemlju zgrade koji predstavlja jednu veliku prostoriju i dvije male prostorije, sveukupne površine 47,16 m2, na određeno vrijeme od 5 godina, odnosno da je zakupni odnos počeo 1. prosinca 2016., s trajanjem do 30. studenoga 2021. Proizlazi i da se zakupnik obvezao plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 8 EUR/m[2] (ukupno 377,28 EUR) uvećano za iznos PDV-a u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, koju zakupninu je zakupnik bio dužan platiti najkasnije do 10-og u mjesecu za protekli mjesec. Također, proizlazi i da se člankom 5. ugovora zakupnik obvezao plaćati i sve režijske troškove koje terete poslovni prostor, i to komunalnu naknadu, troškove za utrošenu vodu, električnu energiju i sl. prema računima koje pružatelji tih usluga dostave zakupodavcu, a koje račune će zakupodavac pravovremeno predočiti zakupniku radi plaćanja.

20. Iz računa (list 12-26 spisa) proizlazi da su isti izdani od strane tužitelja trgovačkom društvu Sono X-Ray d.o.o. za najamninu poslovnog prostora u razdoblju od rujna 2019. do ožujka 2021., te da je na istima obračunat iznos zakupa uvećan za PDV u kunama prema cijeni od 8 EUR/m[2] prema srednjem tečaju HNB-a. Također, proizlazi i da je na računima za ožujak, travanj i svibanj 2020. (list 103-105 spisa) obračunat rabat od 50%. Iz računa broj 2326/VP1/1 od 28. prosinca 2020. (list 24 spisa) proizlazi da je na istom, osim najamnine za razdoblje od listopada do prosinca 2020., obračunata i stavka – Energija u iznosu od 3.000,00 kuna. Iz iskaza svjedokinje ETK, djelatnice tužitelja proizlazi da su računi za režije dolazili na ime zakupodavca, koji bi onda te iznose prefakturirao na zakupnika, a da se u dogovoru sa tuženicom račun za to ispostavljao za određeno razdoblje. S obzirom na navedeno, kao i da su u računima navedeni iznosi upravo iznosi utuženi u ovome postupku, te da su tuženica tijekom postupka nije osporila da isti nisu plaćeni, prema stavu ovoga suda, tužitelj je dokazao da prema trgovačkom društvu Sono X-Ray d.o.o ima dospjelu tražbinu u utuženom iznosu.

21. Tuženica je tijekom postupka osporila pravo tužitelja na potraživanje PDV-a na iznose zakupnine, odnosno osporila je navod tužitelja da je na utužene račune platio PDV. Međutim, činjenica je li tužitelj platio PDV na iznose zakupnine u ovome postupku, kraj nesporne činjenice da su ugovorom o zakupu stranke ugovorile plaćanje PDV-a na iznose zakupnine, nije relevantna. Činjenica plaćanja PDV-a od strane tužitelja bila bi relevantna jedino u situaciji da je tuženica osporila da bi tužitelj uopće bio obveznik plaćanja PDV-a, a što ista tijekom postupka nije osporila, a iz iskaza svjedokinje ETK, djelatnice tužitelja proizlazi da je tužitelj obveznik plaćanja PDV-a.

22. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao osnovnu pretpostavku za odgovornost člana uprave koja se sastoji u tome da društvo zbog djelovanja člana uprave (radnje ili propusta) nije podmirilo svoju obvezu prema vjerovniku onda kada je to moralo i moglo učiniti, a nakon toga podmirenje obveze više nije bilo moguće.

23. Tužitelj odgovornost tuženice kao člana uprave temelji na činjenici da trgovačko društvo Sono X-Ray d.o.o. nije podmirilo predmetnu tražbinu, a što je izravna posljedica grube povrede obveze tuženice da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, te bezobzirnog i krajnje zavaravajućeg postupanja prema tužitelju kao vjerovniku s kojim se to društvo godinama nalazilo u ugovornom odnosu. Navedenu grubu povredu obveze tužitelj vidi u činjenici da je trgovačko društvo Sono X-Ray d.o.o brisano iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci 8. veljače 2021. temeljem članka 70. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 148/13, 34/22 i 123/23), odnosno iz razloga nepodnošenja godišnjih financijskih izvješća za 2017., 2018. i u konačnici za 2019.

24. Nije sporno da tuženica, kao član uprave trgovačkog društva Sono X-Ray d.o.o., nije postupila sukladno zakonskoj obvezi podnošenja godišnjih financijskih izvješća, na koji način nije primijenila pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, međutim, za postojanje odgovornosti člana uprave sukladno članku 252. stavku 5. ZTD-a, potrebno je da je takva povreda obveze člana uprave imala za posljedicu da društvo iz tog razloga nije podmirilo svoju obvezu prema tužitelju kada je to moralo i moglo učiniti, te da tražbina u konačnici upravo iz tog razloga nije podmirena, a što tužitelj nije dokazao. Naime, tužitelj niti ne tvrdi, a niti navedeno proizlazi iz dokaznog postupka, da bi propuštanje podnošenja financijskih izvješća bio izravan razlog nepodmirenja tražbine tužitelja, odnosno da je društvo objektivno bilo u mogućnosti podmiriti tražbinu tužitelja po dospijeću, ali je upravo zbog takvog postupanja člana uprave nije podmirilo. Naime, obveza člana uprave na podnošenje godišnjih financijskih izvješća za trgovačko društvo nije u vezi sa mogućnošću tog društva da podmiri tražbinu tužitelja, pri čemu je posebno za naglasiti da se predmetna tražbina odnosi se na razdoblje od rujna 2019. do ožujka 2021., dok financijska izvješća za društvo Sono X-Ray d.o.o. nisu podnesena i za razdoblje prije (2018.) i nakon dospijeća predmetne tražbine (2019. i 2020.).

25. Isto tako, navod tužitelja o bezobzirnom, krajnje zavaravajućem i bezobzirnom postupanju tuženice kao člana uprave prema tužitelju kao vjerovniku s kojim se društvo Sono X-Ray d.o.o. godinama nalazilo u ugovornom odnosu, na način da je ista namjerno zavlačila tužitelja u pregovorima oko podmirenja dugovanja, te se pozivala na narušeno zdravstveno stanje, molila za prolongiranje plaćanja i tražila odgodu ovršnog postupka, a u prilog čemu dostavlja korespondenciju stranaka (list 36- 48 spisa), ne čini ispunjen ranije navedeni osnovni uvjet odgovornosti člana uprave. Naime, takvo verbalno postupanje tuženice, nije i ne može biti izravan razlog nepodmirenja predmetne tražbine tužitelja. Sasvim je moguće, a kako to navodi i sam tužitelj, da je navedeno verbalno ponašanje tuženice bilo razlog održavanja na snazi poslovnog odnosa između tužitelja i trgovačkog društva Sono X-Ray d.o.o., a time i sve većeg iznosa tražbine tužitelja, ali isto ne čini radnju ili propust tuženice kao člana uprave koje je dovelo do toga da društvo nije podmirilo svoju obvezu prema tužitelju onda kada je to moralo i moglo učiniti, a nakon koje radnje podmirenje obveze više nije bilo moguće.

26. Stoga, takvi navodi tužitelja mogu ukazivati na postupanje tuženice protivno obvezi člana uprave da postupa s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, ali ne predstavljaju odlučne činjenice za odgovornost tuženice za štetu u smislu odredbe članka 430. u vezi s člankom 252. stavkom 5. ZTD-a.

27. Nadalje, odredbom članka 10. stavka 1. ZTD-a propisano je da članovi javnoga trgovačkoga društva i komplementari u komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom, dok je stavkom 2. propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim zakonom. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, a stavkom 4. da se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito: 1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

28. Citiranom zakonskom odredbom reguliran je institut tzv. proboja pravne osobnosti, koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva, pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika (ovdje tužitelja) prema društvu (Sono X-Ray d.o.o.) i da član društva (tuženica) zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva.

29. Navedene pretpostavke odgovornosti člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva moraju biti kumulativno ispunjene, a što u konkretnom slučaju nisu, budući da, iako je tužitelj dokazao postojanje dospjele tražbine prema trgovačkom društvu Sono X-Ray d.o.o., isti nije uopće iznio, a time niti dokazao okolnosti koje bi predstavljale zlouporabu tuženice da kao član društva ne odgovara za obveze društva.

30. Naime, navedene okolnosti istaknute po tužitelju, prema stavu ovoga suda, ne predstavljaju niti temelj za utvrđivanje odgovornosti tuženika kao člana društva za obveze društva u smislu odredbe članka 10. stavka 3. ZTD-a jer ne predstavljaju zloupotrebu okolnosti od strane tuženice da kao član društva ne odgovara za obveze društva. Suprotnim shvaćanjem bilo bi povrijeđeno načelo da članovi društva s ograničenom odgovornošću u pravilu ne odgovaraju za obveze društva, uz izuzetke predviđene odredbama ZTD-a. Slučajevi zloupotrebe nisu propisani zakonom pa je pitanje zlouporabe faktično pitanje koje sud utvrđuje od slučaja do slučaja. Međutim, u svakom slučaju za odgovornost tuženika kao člana društva za obvezu društva potrebno je da tužitelj navede u čemu se konkretno sastoji navedena zloupotreba te da tu zlouporabu i dokaže. Zlouporaba će primjerice biti ako se tuženik koristi imovinom društva kao svojom, ako je kao član društva umanjio imovinu društva u korist trećih osoba ili je imovinu društva prenio na sebe, ako mu društvo služi za postizanje zabranjenih ciljeva i slično. Takve i slične okolnosti koje bi predstavljale zloupotrebu tužitelj tijekom postupka nije iznio, a niti dokazao.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

32. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a.

33. Tuženica ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa) i zastupanja na ročištima 18. listopada 2023., 3. rujna 2025. i 21. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, te ročištima od 17. prosinca 2024. i 19. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 2. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 250,00 EUR. Stoga tuženiku pripada trošak parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.250,00 EUR.

34. Tuženici je za zastupanje na ročištima od 17. prosinca 2024. i 19. ožujka 2025. priznat trošak sukladno Tbr. 9. točki 2. Tarife, odnosno 50% od nagrade iz Tbr. 7. točke 1. Tarife, a ne u punom iznosu sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, kako je to tuženica zatražila, budući da su navedena ročišta odgođena zbog nepristupanja tuženice, te se stoga na tim ročištima nisu izvodili dokazi, a niti se raspravljalo o glavnoj stvari.

35. U konačnici, valja navesti da je izrekom presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iz razloga jer isti nije uspio u sporu. Međutim, na ročištu održanom 17. prosinca 2024. tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište neovisno od uspjeha u sporu, odnosno po načelu krivnje, sukladno odredbi članka 156. stavka 1. ZPP-a jer da je tuženica mogla na vrijeme obavijestiti sud i protivnu stranu o nemogućnosti pristupa na ročište. Navedeni zahtjev tužitelja nije osnovan, budući da je iz liječničke potvrde za tuženicu (list 144 spisa) kojom je ista opravdala svoj izostanak s ročišta razvidno da je potvrda izrađena 16. prosinca 2024., odnosno dan prije održavanja ročišta, a pun. tuženice je na ročištu navela da ju je tuženica o nemogućnosti pristupa na ročište obavijestila 16. prosinca 2024. nakon proteka radnog vremena, a da je liječničku potvrdu zaprimila 17. prosinca 2024., odnosno na dan održavanja ročišta. Stoga, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova pristupa na ročište 17. prosinca 2024. primjenom odredbe članka 156. stavka 1. ZPP-a, odnosno po načelu krivnje.

36. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Rijeci, 16. siječnja 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.