Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-1289/2019-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VO iz [adresa], Prvog hrvatskog sveučilišta 1a, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Darku Kožiću, odvjetniku u Ivancu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. prosinca 2025. godine u prisutnosti tužiteljice, punom. tužiteljice i punom. tuženika ĐO, te sukladno odredbi članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku - objave presude dana 16. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužiteljici VO, [adresa], Prvog hrvatskog sveučilišta 1a, OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove ništetnosti o jednostranoj promjeni kamatne stope isplati iznos od 779,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
iznos 5,08 EUR od 30. studeni 2007.,
iznos 5,08 EUR od 31. prosinac 2007.,
iznos 5,08 EUR od 31. siječanj 2008.,
iznos 5,08 EUR od 29. veljača 2008.,
iznos 5,08 EUR od 31. ožujak 2008.,
iznos 5,08 EUR od 30. travanj 2008.,
iznos 7,78 EUR od 31. svibanj 2008.,
iznos 7,78 EUR od 30. lipanj 2008.,
iznos 7,78 EUR od 31. srpanj 2008.,
iznos 7,78 EUR od 31. kolovoz 2008.,
iznos 7,78 EUR od 30. rujan 2008.,
iznos 7,78 EUR od 31. listopad 2008.,
iznos 7,78 EUR od 30. studeni 2008.,
iznos 7,78 EUR od 31. prosinac 2008.,
iznos 7,78 EUR od 31. siječanj 2009.,
iznos 7,78 EUR od 28. veljača 2009.,
iznos 12,31 EUR od 31. ožujak 2009.,
iznos 12,31 EUR od 30. travanj 2009.,
iznos 12,31 EUR od 31. svibanj 2009.,
iznos 12,31 EUR od 30. lipanj 2009.,
iznos 12,31 EUR od 31. srpanj 2009.,
iznos 12,31 EUR od 31. kolovoz 2009.,
iznos 12,31 EUR od 30. rujan 2009.,
iznos 12,31 EUR od 31. listopad 2009.,
iznos 12,31 EUR od 30. studeni 2009.,
iznos 12,31 EUR od 31. prosinac 2009.,
iznos 12,31 EUR od 31. siječanj 2010.,
iznos 12,31 EUR od 28. veljača 2010.,
iznos 12,31 EUR od 31. ožujak 2010.,
iznos 12,31 EUR od 30. travanj 2010.,
iznos 12,31 EUR od 31. svibanj 2010.,
iznos 12,31 EUR od 30. lipanj 2010.,
iznos 12,31 EUR od 31. srpanj 2010.,
iznos 12,31 EUR od 31. kolovoz 2010.,
iznos 12,31 EUR od 30. rujan 2010.,
iznos 12,31 EUR od 31. listopad 2010.,
iznos 12,31 EUR od 30. studeni 2010.,
iznos 12,31 EUR od 31. prosinac 2010.,
iznos 12,31 EUR od 31. siječanj 2011.,
iznos 12,31 EUR od 28. veljača 2011.,
iznos 12,31 EUR od 31. ožujak 2011.,
iznos 12,31 EUR od 30. travanj 2011.,
iznos 12,31 EUR od 31. svibanj 2011.,
iznos 12,31 EUR od 30. lipanj 2011.,
iznos 11,46 EUR od 31. srpanj 2011.,
iznos 11,46 EUR od 31. kolovoz 2011.,
iznos 11,46 EUR od 30. rujan 2011.,
iznos 9,05 EUR od 31. listopad 2011.,
iznos 9,05 EUR od 30. studeni 2011.,
iznos 9,05 EUR od 31. prosinac 2011.,
iznos 9,05 EUR od 31. siječanj 2012.,
iznos 9,05 EUR od 29. veljača 2012.,
iznos 9,05 EUR od 31. ožujak 2012.,
iznos 9,05 EUR od 30. travanj 2012.,
iznos 9,05 EUR od 31. svibanj 2012.,
iznos 9,05 EUR od 30. lipanj 2012.,
iznos 9,05 EUR od 31. srpanj 2012.,
iznos 9,05 EUR od 31. kolovoz 2012.,
iznos 9,05 EUR od 30. rujan 2012.,
iznos 9,05 EUR od 31. listopad 2012.,
iznos 9,05 EUR od 30. studeni 2012.,
iznos 9,05 EUR od 31. prosinac 2012.,
iznos 9,05 EUR od 31. siječanj 2013.,
iznos 9,05 EUR od 28. veljača 2013.,
iznos 9,05 EUR od 31. ožujak 2013.,
iznos 9,05 EUR od 30. travanj 2013.,
iznos 9,05 EUR od 31. svibanj 2013.,
iznos 9,05 EUR od 30. lipanj 2013.,
iznos 9,05 EUR od 31. srpanj 2013.,
iznos 9,05 EUR od 31. kolovoz 2013.,
iznos 9,05 EUR od 30. rujan 2013.,
iznos 9,05 EUR od 31. listopad 2013.,
iznos 9,05 EUR od 30. studeni 2013. ,
iznos 9,05 EUR od 31. prosinac 2013.,
iznos 9,05 EUR od 31. siječanj 2014.,
iznos 9,05 EUR od 28. veljača 2014.,
iznos 9,05 EUR od 31. ožujak 2014.,
iznos 9,05 EUR od 30. travanj 2014.,
iznos 9,05 EUR od 31. svibanj 2014.,
iznos 2,56 EUR od 26. lipanj 2014.,
a koje zakonske zatezne kamate teku sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, da tužiteljici VO, [adresa], Prvog hrvatskog sveučilišta 1a, OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove ništetnosti valutne klauzule CHF isplati iznos od 3.307,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na: iznos 2,87 EUR od 31. siječanj 2008.,
iznos 2,45 EUR od 29. veljača 2008.,
iznos 5,24 EUR od 31. ožujak 2008.,
iznos 2,59 EUR od 30. travanj 2008.,
iznos 1,22 EUR od 31. svibanj 2008.,
iznos 1,22 EUR od 30. lipanj 2008.,
iznos 0,29 EUR od 31. srpanj 2008.,
iznos 1,22 EUR od 31. kolovoz 2008.,
iznos 1,09 EUR od 30. rujan 2008.,
iznos 7,59 EUR od 31. listopad 2008.,
iznos 8,12 EUR od 30. studeni 2008.,
iznos 3,87 EUR od 31. prosinac 2008.,
iznos 13,16 EUR od 31. siječanj 2009.,
iznos 14,89 EUR od 28. veljača 2009.,
iznos 13,94 EUR od 31. ožujak 2009.,
iznos 14,07 EUR od 30. travanj 2009.,
iznos 11,95 EUR od 31. svibanj 2009.,
iznos 9,96 EUR od 30. lipanj 2009.,
iznos 11,55 EUR od 31. srpanj 2009.,
iznos 11,29 EUR od 31. kolovoz 2009.,
iznos 11,29 EUR od 30. rujan 2009.,
iznos 10,22 EUR od 31. listopad 2009.,
iznos 12,35 EUR od 30. studeni 2009.,
iznos 13,94 EUR od 31. prosinac 2009.,
iznos 15,40 EUR od 31. siječanj 2010.,
iznos 15,72 EUR od 28. veljača 2010.,
iznos 18,59 EUR od 31. ožujak 2010.,
iznos 17,92 EUR od 30. travanj 2010.,
iznos 19,78 EUR od 31. svibanj 2010.,
iznos 25,22 EUR od 30. lipanj 2010.,
iznos 26,55 EUR od 31. srpanj 2010.,
iznos 33,45 EUR od 31. kolovoz 2010.,
iznos 30,53 EUR od 30. rujan 2010.,
iznos 28,54 EUR od 31. listopad 2010.,
iznos 29,60 EUR od 30. studeni 2010.,
iznos 39,76 EUR od 31. prosinac 2010.,
iznos 39,16 EUR od 31. siječanj 2011.,
iznos 39,16 EUR od 28. veljača 2011.,
iznos 37,83 EUR od 31. ožujak 2011.,
iznos 35,31 EUR od 30. travanj 2011.,
iznos 48,98 EUR od 31. svibanj 2011.,
iznos 50,71 EUR od 30. lipanj 2011.,
iznos 59,25 EUR od 31. srpanj 2011.,
iznos 59,91 EUR od 31. kolovoz 2011.,
iznos 48,90 EUR od 30. rujan 2011.,
iznos 46,66 EUR od 31. listopad 2011.,
iznos 45,60 EUR od 30. studeni 2011.,
iznos 48,79 EUR od 31. prosinac 2011.,
iznos 52,24 EUR od 31. siječanj 2012.,
iznos 52,64 EUR od 29. veljača 2012.,
iznos 51,18 EUR od 31. ožujak 2012.,
iznos 51,71 EUR od 30. travanj 2012.,
iznos 52,24 EUR od 31. svibanj 2012.,
iznos 52,10 EUR od 30. lipanj 2012.,
iznos 50,78 EUR od 31. srpanj 2012.,
iznos 49,85 EUR od 31. kolovoz 2012.,
iznos 46,66 EUR od 30. rujan 2012.,
iznos 50,64 EUR od 31. listopad 2012.,
iznos 51,97 EUR od 30. studeni 2012.,
iznos 50,91 EUR od 31. prosinac 2012.,
iznos 47,72 EUR od 31. siječanj 2013.,
iznos 49,32 EUR od 28. veljača 2013.,
iznos 48,39 EUR od 31. ožujak 2013.,
iznos 49,72 EUR od 30. travanj 2013.,
iznos 45,47 EUR od 31. svibanj 2013.,
iznos 45,34 EUR od 30. lipanj 2013.,
iznos 46,26 EUR od 31. srpanj 2013.,
iznos 47,47 EUR od 31. kolovoz 2013.,
iznos 50,11 EUR od 30. rujan 2013.,
iznos 49,05 EUR od 31. listopad 2013.,
iznos 50,11 EUR od 30. studeni 2013.,
iznos 49,05 EUR od 31. prosinac 2013.,
iznos 52,24 EUR od 31. siječanj 2014.,
iznos 52,50 EUR od 28. veljača 2014.,
iznos 52,10 EUR od 31. ožujak 2014.,
iznos 51,31 EUR od 30. travanj 2014.,
iznos 50,51 EUR od 31. svibanj 2014.,
iznos 809,98 EUR od 26. lipanj 2014.,
a koje zakonske zatezne kamate teku sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.619,21 EUR (slovima: tisuću šest sto devetnaest eura i dvadeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude tj. od dana 16. siječnja 2026. godine pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi isplate, navodeći da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 320-50-4206548 dana 23. lipnja 2007. godine, da je čl. 1. ugovoren iznos kredita od 16.195,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je čl. 2. ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,20 % godišnje u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je čl. 7. ugovoren način otplate, da se glavnica kredita u iznosu do 12.808,26 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća a prema otplatnom planu, a da preostali dio glavnice kredita u iznosu od 3.387,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kredita za CHF važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom, u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita, da temeljem čl. 322 Zakona o obveznim odnosima odredba čl. 2. o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora i odredbe čl. 7. da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunom po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća su ništetne, da ništetnost navedenih ugovornih odredbi proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima i odredbi čl. 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) da je čl. 81. Zakona propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standarda ugovora trgovca, da je čl. 84 propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu i poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, da ugovorne odredbe o predmetu ugovora i o cijeni, a kamata je cijena, nisu bile ni lako uočljive niti razumljive, te su za krajnjeg potrošača bile nejasne, da je protivno načelu savjesnosti i poštenja da tuženik jednostrano određuje promjenjivost obveze tužitelja kao potrošača u odnosu na kamatu, da je kod sklapanja predmetnog ugovora povrijeđen čl. 4. Zakona o obveznim odnosima koji govori da su se prilikom zasnivanja obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, da su bitni sastojci Ugovora o kreditu predmet i cijena, a kako je već rečeno kamata je cijena,da tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu, obzirom da je sam Ugovor o kreditu tipizirani standardni ugovor banke a da u samom ugovoru tuženik nije na jasan i nedvosmislen način utvrdio parametre za promjenu kamatne stope niti metodu kojom bi izračunao te parametre, da je postupio protivno propisanim propisima, te tim navedenim točkama ugovora prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, odnosno da je postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima zbog čega su ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke ništetne, da je čl. 270. Zakona o obveznim odnosima propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva da je ugovor ništetan, dok je čl. 269. Zakona o obveznim odnosima propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena, određena ili barem odrediva, da se činidba koju je tužitelj dužan izvršiti tuženiku sastoji od isplate jednakih mjesečnih anuiteta u koje je uključena i kamata, a obzirom da je tuženik mijenjao visinu kamatne stope jednostrano sukladno svojim odlukama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tužitelju je dostavljao samo pisanu obavijest o promjeni kamatne stope bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužitelja, proizlazi da je činidba neodrediva pa samim time i odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništava, da je tuženik kamatnu stopu više puta jednostrano mijenjao što proizlazi iz obavijesti koje je slao tužitelju o promjeni kamatnih stopa i knjigovodstvenih kartica, da je presudom i rješenjem Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. u odnosu na tuženika, a temeljem tužbe tužitelja POTROŠAČ-HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA da su ništene ugovorene odredbe koje je tuženik ugovorio u ugovorima o kreditu a koje se odnose na dio gdje se ugovarala promjena kamatne stope suglasno jednostranoj odluci banke, a upravo takve odredbe identičnog sadržaja da se nalaze i u Ugovoru o kreditu broj 320-50-4206548 od 23.6.2007. sklopljenim između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, da tuženik osim što je jednostrano mijenjao kamatnu stopu sukladno svojoj odluci i na taj način nije postupao po načelima iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, da je u navedenom Ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika ugovorio valutnu obvezu vezanu uz švicarski franak a kojom prilikom tužitelja kao potrošača nikada nije na odgovarajući način informirao o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti čime je prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, da je na taj način tuženik postupio suprotno čl. 81. i 84. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, da je 14.6.2018. presudom visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/17-10 potvrđena presuda trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. u odnosu na tuženika a temeljem tužbe tužitelja POTROŠAČ-HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA u dijelu da su ništetne ugovorne odredbe koje je tuženik ugovorio u ugovorima o kreditu, a koje se odnose na dio gdje se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a to iz razloga jer se o navedenim o odredbama nije pojedinačno pregovaralo te prilikom zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače na pravi način informirao o svim nužnim parametrima koji su bitni da potrošač donese valjanu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti te da su time povrijeđena načela iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima a što se reflektiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, ovdje tužitelja, da se u ugovoru broj 320-50-4206548 od 23.6.2007. nalaze identične odredbe o valutnoj klauzuli kojom je korisnik kredita bio obvezan da iznos koji vraća kredit ovisi o valuti CHF, da je navedenim presudama pravomoćno utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope sukladno odluci banke da je pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju gdje je ugovorena valuta uz koju se veže glavnica švicarski franak a takve ugovorne odredbe da se nalaze i u ugovoru o kreditu kojeg su sklopile parnične stranke i da je tuženik neosnovano stekao novčani iznos od 30.794,17 kn, a prema izračunu tužitelja, te stoga predlaže da sud donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
1.1. Tužiteljica se podneskom od dana 12.12.2022. godine (list 17-19 spisa) dodatno očitovala na navode iz odgovora na tužbu tuženika.
1.2. Tužiteljica je podneskom od dana 30.9.2025. godine (list 55-59 spisa) uredila tužbeni zahtjev u skladu sa Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo, Ovlašteni računovodstveni forenzičar, Natalije Jambrečić, mag.oec.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 23.06.2007.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 320-50-4206548 kojim je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 16.195,69, da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15 % godišnje, također promjenjiva, da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim da je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, da je Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužiteljici uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan i način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenjiva, da tužiteljica nije obrazložila koliko bi prema njezinom mišljenju trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, da čak i da je takva promjenjiva kamatna stopa ništetna, utuženi iznos bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju, da pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, da tužiteljici ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je razumijevanje i prihvat potvrdila javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora, da odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužiteljice u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer joj fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevala fiksnu kamatnu stopu, već je pristala na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 2462/2003, da neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i da ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ju upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF, da je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužiteljica neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten, da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužiteljicu pri sklapanju Ugovora, je vodio računa o tužiteljici kao klijentu, vidljivo je i iz Zahtjeva za kredit u kojem je tužiteljica, između više ponuđenih valuta (EUR, CHF, USD), vlastoručno odabrala valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF, da takav odabir valutne klauzule (između više ponuđenih) predstavlja pojedinačno pregovaranje, da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute, da suprotno tvrdnjama tužiteljice, ugovaranjem valutne klauzule, tužiteljica je također preuzela valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula, da svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama, da nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni uvjeti (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, " Narodne novine " br. 96/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, obzirom da je tužiteljica, nakon što je upozorena o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrala valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužba je podnesena 18.07.2022. g., da se tužiteljica ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u " slučaju Franak ", jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati, da tužiteljica ne može smatrati da je osnov njezine tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti kamatne stope i valutne klauzule već isto mora dokazati, da tužiteljica nije bila stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude, već je dužna dokazati ništetnost, ističe prigovor zastare i spori visinu tužbenog zahtjeva, da se protivi korištenju izračuna preplate tužiteljice koji je dostavila uz tužbu jer se kao takav ne može koristiti u ovoj pravnoj stvari, da se protivi provođenju financijskog vještačenja jer je potraživanje tužiteljice prije svega u zastari, da Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom posl. broj: Rev-2245/17 od 20.3.2018. g. povodom izvanredne revizije izrazio pravno shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka, tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. broj: Pž-7129/13 od 13.6.2014. g. postala pravomoćna danom kada je donesena, a upravo ta presuda je potvrdila presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/2012 na koju se tužitelj poziva, da je zastarni rok za restitucijske zahtjeve počeo teći dana 13.6.2014. g. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, da je tužiteljica podnijela tužbu 17.06.2019. g., razvidno je da je od pravomoćnosti gore navedene sudske odluke proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i da sud naložiti tužiteljici naknaditi mu trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2.1. Tuženik je na ročištu održanom dana 2.11.2023. godine (list 60 spisa) odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka ČO.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju predanu po tužiteljici (list 6 spisa) i Nalaz i mišljenje Natalije Jambrečić, mag. oec stalnog sudskog vještaka za računovodstvo financije i bankarstvo, ovlaštenog računovodstvenog forenzičara (list 29- -40 spisa), te je saslušao tužiteljicu VO (list 61-62 spisa).
3.1. Uvidom u dokumentaciju predanu po tužiteljici (list 6 spisa) sud je utvrdio da se ista sastoji od Ugovora o kreditu broj 320-50-4206548 od 23.62007. godine, solemniziran dana 26.6.2007. godine, od obavijesti tuženika tužitelju o promjeni kamatne stope, od prijepis knjigovodstvene kartice, od otplatnog plana za kredit broj 320-50-4206548, od otplatne tablice, od informativnog izračuna, od informacije o važećim tečajevima, od potvrde o transakcijama, od naloga za uplatu i izračuna više uplaćenog za kredit broj 320-50-4206548 u razdoblju od 26.7.2007. do 30.6.20214. godine od strane tužiteljice (sve list 6 spisa).
4. Uvidom u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo financije i bankarstvo, ovlaštenog računovodstvenog forenzičara Natalije Jambrečić, mag. oec (list 29-40 spisa) sud je utvrdio da je vještak u izradi Nalaza koristio dokumentacija koja je priložena u spisu, da su svi brojčani iznosi u Nalazu izraženi u valuti HRK (kuna) i EUR (tečaj konverzije 7,53450), osim tamo gdje je izričito navedeno drugačije, da je način otplate 84 mjesečnih anuiteta u iznosu od 196,92 CHF i ostatak glavnice 3.387,43 CHF zajedno sa zadnjim anuitetom (kredit s ostatkom vrijednosti), da je posebno napomenuo da je otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima, da je anuitet periodički iznos koji plaća korisnik kredita, da se sastoji od dva dijela: otplatne kvote (dio kojim se otplaćuje glavnica kredita) i redovnih kamata, da su za izračun anuiteta nužni parametri: iznos glavnice koji se mora vratiti, vremensko razdoblje ukamaćivanja (jednako vremenskom razdoblju dospijeća anuiteta), broj dospijeća i kamatna stopa, da uvidom u Otplatni plan Nalazom je utvrđeno da je kredit isplaćen dana 27.6.2007. godine, po tečaju koji je iznosio 4,429269 kuna za 1 CHF, da je isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 71.735,07 kuna, da je prvi anuitet dospio na naplatu 31.7.2007. godine, a svaki idući u razmaku od mjesec dana, s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu, da je Kredit otplaćen, da će se za utvrđivanje razlike između anuiteta obračunatog po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenima na kredit i izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama koristiti metodologija: Način izračuna: utvrditi će se zaduženja po početnoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju CHF na dan isplate, utvrditi će se zaduženja po promjenjivoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF na dan isplate, utvrditi će se svi uplaćeni iznosi od strane tužitelja, utvrditi će se razlike više/manje plaćenog i prezentirati će se zasebne razlike (kamatna stopa i valutna klauzula), da je u tabeli 1 (list 33 spisa) dan pregled promjena visine anuiteta zbog promjene kamatnih stopa po kreditu, da je izračun razlike anuiteta dan u tabeli 2 (list 33- -36 spisa), da je nakon izvršenog uvida u dokumentaciju kako je navedeno u točki B) Nalaza izvršila analizu kako je to prikazano u točki C) Nalaza, te temeljem tako utvrđenih činjenica iznosi Zaključak i to, prvo utvrditi visinu preplaćenog iznosa po Ugovoru o kreditu s osnova promjenjive kamate i valutne klauzule, uzimajući u obzir početnu kamatnu stopu i srednji tečaj tuženika CHF na dan korištenja kredita, te navodi da je tužitelj tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (5,20 % godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita u razdoblju od 31.7.2007. do 26.6.2014. godine više platio 4.086,77 EUR (30.791,75 kuna), da je od tog iznos od 779,50 EUR (5.873,15 kuna) više plaćeno zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu (izračun list 37-38 spisa), a iznos od 3.307,27 EUR (24.918,60 kuna) da je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (izračun list 38-40 spisa).
4.1. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo financije i bankarstvo, ovlaštenog računovodstvenog forenzičara Natalije Jambrečić, mag. oec, jer je prema ocijeni i utvrđenju dan opširno, uvjerljivo, objektivno, stručno, savjesno i prema pravilima struke, time da je vještak, po utvrđenju suda, odgovorio na sva potrebita pitanja vezana uz ovaj predmet.
5. Tužiteljica VO u svojem iskazu (list 61-62 spisa) navela je da je sam došla u auto kuću Lončar u [adresa] radi kupnje automobila, da se interesirala za neki manji automobil, da su joj u auto kući Lončar, ponudili mogućnost da joj pošto imaju poslovne odnose s Raiffeisenbank urede kredit za kupnju vozila i da je njezina obveza samo potpisati kredit i isti otplatiti, da nakon što joj je auto kuća V, uredila kredit kod tuženika da je je otišla kod tuženika radi potpisa ugovora a nakon toga i kod javno bilježnika radi solemnizacije ugovora, da je ugovor bio namjenski za kupnju vozila
1 0
i vozilo da je kupila u auto kući Lončar, da u banci nije sudjelovala u sastavljanju članaka ugovora već je ugovor bio napisani, da je sam skoro prije izašla nego ušla i nakon toga da je otišla kod javnog bilježnika, da što se tiče ugovora kojeg je dobila u banci da ju je samo interesirala koliko će biti mjesečna rata i da je u to vrijeme bila zadovoljavajuća, da nije uopće s tuženikom razgovarala u kojoj će valuti biti kredit, da u banci nije pročitala cijeli ugovor već da je pročitala samo članak koji se odnosi na mjesečni anuitet, da je znala da je ugovor na sedam godina i da je ostatak vrijednosti za otplatu bio 20 % kao zadnja rata, da koliko se sjeća da je bilo napomenuto o promjenjivoj kamatnoj stopi da bi moglo biti postotak više ili manje, ali da o tome uopće nisu razgovarali niti nije bila tema razgovora, da koliko se sjeća kod javnog bilježnika osim što joj je posebno napomenuo da kredit treba redovito otplaćivati da druge stvari o kreditu nije govorio, da je uredno i redovito otplatila kredit, da su četiri rate bile kako je bilo u ugovoru o kreditu navedeno a nakon toga je počela strahovito rasti rata kredita, da je primjerice početna rata je bila oko 850,00 kn a kasnije se digla čak do iznosa od skoro 1.400,00 kn, da je od tuženika znala povremeno dobivati obavijesti o promjeni kamatne stope ali bez nekog posebnog obrazloženja, da se interesirala u banci zbog čega dolazi do povećanja rata kredita i odgovor je bio da je takova politika banke, da je digla novi kredit kod Zagrebačke banke da otplati ovaj kredit kod tuženika, da je doživjela jedno razočarenje od tuženika kada su je tražili da plati 350,00 kn kako bi dobila potvrdu od njih da je kredit namirila u cijelosti, odnosno da po kreditu nema više nikakvih dugovanja, odnosno obveza, da nema posebnih saznanja što znači promjenjiva kamatna stopa, da kad je došla prva obavijest o povećanju rate kredita i kamatne stope da je shvatila što znači povećanje, da je kroz daljnji period dobivala obavijesti samo o povećanju, da nema nikakvog saznanja o pojmu valuta utočišta i da je to sada prvi put čula, da nije imala saznanja da HNB ne štiti valutu švicarski franak, da joj u auto kući V, nitko nije posebno napomenuo da će kredit biti u švicarskim francima već samo to da imaju poslovnu suradnju s tuženikom i da će se sve to riješiti, da je osobni automobil koji je kupljen na kredit kod tuženika koristila isključivo za osobne potrebe, jer živim u [adresa] a njena majka u dobi od 91 godine da sama živi u [adresa], da je znala da će rate kredita toliko porasti u svakom slučaju ne bi uzela takav kredit i da bi bila puno pažljivija i da bi provjerila sve opcije koje se nude, da je vjerovala auto kući Lončar, kod koje je kupovala osobno vozilo, a s bankom da nije ni razgovarala ni pregovarala jer je za nju sve rješavala auto kuća Lončar, da nema ni firmu ni OPG, da je u to vrijeme bila zaposlena u Kaznionici u Lepoglavi, da je sada u mirovini, da je što se tiče ugovora pročitala ono bitno a to je kolika joj je mjesečna rata za otplatu, a da prilikom zaključenja ugovora nije imala saznanja o pojmu valuta utočišta kao i uvjetima koji propisuju promjenu kamatu, da nije tražila kredit budući da joj je kredit sredila auto kuća V i da nije tražila kredit u nekoj drugoj valuti već da je dobila kredit u švicarskom franku, da joj je bilo napomenuti da je to najpovoljnije rješenje za nju, a sa tuženikom da nije imala nikakav kontakt osim što je došla u banku po ugovor o kreditu s kojim je otišla kod bilježnika.
5.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, jer smatra da je dan istinito i objektivno, te je tužiteljica u svojem iskazu opširno objasnila način na koji je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu, a na njezin iskaz nije bilo ni posebnih prigovora od strane tuženika.
6. Temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. -
- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13, 89/1 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje - ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
1 1
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 4.086,77 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 320-50-4206548 od 23.6.2007. godine, a koju odredbu tužiteljica ocjenjuje nepoštenom u smislu članka 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje - ZZP/03), pri čemu se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine, djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13.6.2014. i poslovni broj: Pž-6632/17 od 14.7. 2018. godine.
8. Između stranaka nije sporno i to proizlazi iz dokumentacije u spisu da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, dana 23.6.2007. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 320-50-4206548 (dalje: Ugovor), da se Ugovorom tuženik, kao kreditor, obvezao tužiteljici, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.195,69 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, da je člankom 2. Ugovora redovna kamata od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika i da je kredit odobren za kupnju novog vozila, te da je način otplate kredita naveden u članku 7. Ugovora.plaćuje
9. Između stranaka je sporno je li odredba članka 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ništetna u smislu članka 84. i 81. ZZP/03, a posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznose koje mu je platila temeljem navedene ugovorne odredbe, pri čemu tuženik osporava tužiteljevo pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine, navodeći da se istom pruža pravna zaštita na apstraktnoj razini, pri čemu ističe i prigovor zastare u odnosu na utuženi iznos.
10. Sukladno članku 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje – ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
11. Sukladno članku 81. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Članak 84. ZZP/03 propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
1 2
12. Sukladno članku 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
13. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 84. i 87. ZZP/03, a od 7.8.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
14. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/17-10 od 14.6.2018. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine u dijelu u kojem je utvrđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-
-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 84. i 87., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
15. Sukladno članku 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
1 3
16. Sukladno članku 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članku 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
17. Polazeći od članka 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrdio da je tužitelj isti sklopio u svojstvu potrošača u smislu članka 3. stavak 1. ZZP/07, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju poslovni broj: Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu članka 3. stavak 2. ZZP/03 sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti, da je predmetni Ugovor sklopljen dana 23.6.2027. godine, dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kao i da je člankom 2. Ugovora ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a na koju se ugovornu odredbu odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4.7.2013. godine. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem članka 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnose na kamatnu stopu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe, no da je odredbu članka 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem članka 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (primjer sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-63/18 od 27.8.2018. godine). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine u ovome sporu, odnosno nalazi neosnovanim tuženikovo isticanje da predmet spora nije isplata temeljem naknade štete već temeljem stjecanja bez osnove, pri čemu je u konkretnom slučaju irelevantno i što se radi o kreditu za kupnju vozila, a s obzirom da učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine nije ničime ograničen na stambene ili neke druge kredite.
18. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu (sudska praksa -
- presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018 od dana 19.3.2019. godine), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, osim što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 320-50-
-4206548 od dana 23.62007. godine. solemniziran dana 26.6.2007. godine, obavijesti tuženika tužitelju o promjeni kamatne stope, prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni
1 4
plan za kredit broj 320-50-4206548, otplatnu tablicu, informativni izračun, informaciju o važećim tečajevima, potvrde o transakcijama, naloge za uplatu i izračun više uplaćenog za kredit broj 320-50-4206548 u razdoblju od 26.7.2007. do 30.6.20214. godine od strane tužiteljice tuženiku (sve list 6 spisa).
19. Slijedom svega gore navedenog, polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine kojima je sud vezan u ovom postupku, sud je zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove našao osnovanim, a s obzirom da je tužitelj sukladno članku 323. stavak 1. i članku 1111. stavak 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora. Valja napomenuti da sud predmetni Ugovor o kreditu nije ocijenio ništetnim u članku 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.195,69 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, te u članku 2. stavak 1. u dijelu u kojem je ugovorena početna stopa redovne kamate od 5,20 %, a s obzirom da su navedene odredbe jasne, lako uočljive i potpuno razumljive, te nadalje imaju učinak i obvezuje ugovorne strane.
20. Odluku o visini tužiteljevog potraživanja sud temelji na izračunu tužitelja koji je rađen na temelju obračuna preplate kredita (list 19-20 spisa), otplatnog tablice - informativni izračun od početka otplate do konačne isplate ugovora o kreditu i otplatnog plana, a na koji izračun tužitelja glede visine tužbenog zahtjeva je tuženik prigovorio, da bi naknadno povukao prigovor na visinu tužbenog zahtjeva postavljenog od tužitelja na ročištu održanom dana 2.6.2023. godine, tako da se nije ni provodilo knjigovodstveno vještačenje.
21. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na članku 29. stavak 1. i stavak 2. i članku 1115. ZOO.
22. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu članka 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem članka 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 30. siječnja 2020. godine sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara počela teći dana 14. lipnja 2014. godine, dok je predmetna tužba podnesena dana 13. lipnja 2019. godine, dakle prije isteka općeg zastarnog roka.
23. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. ZPP, te je sud priznao i dosudio tužiteljici troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.619,21 EUR, a koji troškovi se sastoje od troška sastava tužbe po odvjetniku u iznosu od 200,00 EUR, Tbr. 7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14,
1 5
107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje - Tarifa), troška sastava podnesaka po odvjetniku od 12.12.2022. u iznosu od 200,00 EUR, Tbr. 8. t.1. Tarife, troška za zastupanje po odvjetniku na raspravi 12.12.2022. u iznosu od 200,00 EUR, Tbr. 9. t.1. Tarife, troška sastava podnesaka po odvjetniku od 30.9.2025. u iznosu od 200,00 EUR, Tbr. 8. t.1. Tarife, troška za zastupanje po odvjetniku na raspravi 6.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR, Tbr. 9. t.1. Tarife, troška za zastupanje po odvjetniku na raspravi 5.12.2025. u iznosu od 200,00 EUR, Tbr. 9. t.1. Tarife, troška predujma za vještačenje u iznosu od 313,81 EUR i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 87,33 EUR a koji troškovi su bili, po mišljenju suda, nužni za vođenje ovog postupka.
24. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00,173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
Ivanec, 16. siječnja 2026.
Sudac
Draženko Jakopović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
Dostaviti:
1. Darko Kožić, odvjetnik u Ivancu,
2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o., odvjetnici u Zagrebu
