Poslovni broj: P-327/2024-24

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Željku Jakšić, u pravnoj stvari tužitelja SLAVONIJA drvna industrija, proizvodnja, trgovina, izvoz-uvoz, d.o.o. Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247 zastupan po punomoćniku Krešimiru Pencinger odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika HRVATSKE VODE pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, zastupana po punomoćniku po zaposlenju ŽD, dipl. iur., radi 6.183,34 eura, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode, Šetalište braće Radića 22, OIB: 28921383001 da isplati tužitelju Slavonija DI d.o.o. Slavonski Brod, Svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, ukupan iznos od 6.183,34 eura (šesttisućastoosamdesettrieuraitridesetčetiricenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. siječnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.054,14 eura (dvijetisućepedesetčetirieuraičetrnaestcenti) u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 eura (šestodvadesetpeteura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu, zaprimljena je 27. listopada 2024., tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika radi regresne isplate novčanog iznosa od 46.588,39 kn.

2. Općinski sud u Slavonskom Brodu oglasio se rješenjem od 4. rujna 2024., stvarno nenadležnim za postupanje te je po pravomoćnosti rješenja ustupio predmet ovome sudu.

3. U tužbi tužitelj u bitnome navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-239/2016-46 od 12. prosinca 2018., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž-276/2019. od 29. studenog 2021., naloženo tuženiku SLAVONIJA DI d.o.o., u ovoj pravnoj stvari tužitelju, da TD, isplati po osnovi naknade štete ukupan iznos od 20.700,00 kn i to:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 18.000,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 14. rujna 2016. godine do konačne isplate,

- na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.700,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 12. prosinca 2018. do konačne isplate kao i

-da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.118,54 kn, sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, 12. prosinca 2018. do konačne isplate.

3.1. Opisuje štetni događaj na način da je 25. kolovoza 2016., prilikom rekreativnog trčanja ČD zadobio tjelesne ozljede na Savskom nasipu u Slavonskom Brodu jer je pao na nasipu na dijelu staze na kojoj su nedostajale tri kocke, da je tijekom provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrdio da je u zemljišnim knjigama tuženik, u ovoj pravnoj stvari tužitelj, upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na kojoj se dogodio štetni događaj, a budući da je isti vlasnik predmetne nekretnine, kao takav odgovara za štetu od opasne stvari (sud je zaključio da su betonske kocke opasna stvar), pa je njegova odgovornost sukladno zakonu objektivna.

3.2. Nesporna je činjenica da je tužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine na kojoj je nastao štetni događaj, no da se radilo o specifičnoj pravnoj situaciji gdje je tuženik bio tužen isključivo kao vlasnik nekretnine premda nikakva vlasničkopravna ovlaštenja na tom dijelu Savskog nasipa nema s obzirom da istim ne upravlja već to čini tuženik, zbog čega nije niti mogao sanirati dio staze koji je bio oštećen jer su takvi zahvati na regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama zabranjeni odredbama Zakona o vodama, a da to proizlazi i iz dopisa tuženika od 25. rujna 2017., kada je izjavio da upravlja Savskim nasipom u funkciji zaštite od poplava grada Slavonskog Broda i šireg područja i to baš na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tj. na čestici na kojoj se zbio štetni događaj, a koji je predmetom tužbe (list 51 spisa).

3.3. Navodi da je tužitelj 20. siječnja 2022., isplatio ukupan iznos od 46.588,39 kn na ime naknade štete po gore navedenoj sudskoj odluci.

3.4. S obzirom na odgovornost tuženika za nastalu štetnu posljedicu, tužitelj se dana 13. siječnja 2022., obratio tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješavanjem spora te ostavio primjeren rok, a u cilju izbjegavanja vođenja parničnog postupka na što tuženik nije pristao iako se dopisom od 26. siječnja 2022., očitovao o svojoj nespornoj odgovornosti (list 36 spisa).

3.5 Podneskom od 5. ožujka 2025., tužitelj ukazuje da je uvidom u ZK izvadak uvidio da je od vremena podnošenja tužbe pa do dostavljanja ovoga podneska došlo do promjene zemljišno – knjižnog stanja na način da je tužitelju oduzeta nekretnina na kojoj se dogodio štetni događaj bez postupka izvlaštenja, dostavlja u sudski spis dokumentaciju koja se odnosi na promjenu zemljišnoknjižnog stanja, da je tuženiku oduzeto pravo vlasništva na nekretnini gdje se dogodio štetni događaj, kako tuženik u odgovoru na tužbu osporava intervencijski efekt, to predlaže izvođenje novih dokaza, a obzirom na uvođenje eura kao službene valute u RH, podneskom uređuje i tuženi zahtjev u tom smislu.

4. U podnesku kojim se očituje na tužbu, tuženik prigovara stvarnoj i mjesnoj nadležnosti općinskog suda u ovoj pravnoj stvari, prigovara se tužbenom zahtjevu zbog zastare potraživanja budući da je tužitelj za štetu saznao 14. rujna 2016., kad mu se ČD obratio odštetnim zahtjevom, a od saznanja tužitelja za štetu proteklo je više od 5 godina prije podnošenja tužbe protiv Hrvatskih voda, prigovara osnovanosti zahtjeva te visini tražbine ČD kao i osnovanosti i visini regresne tražbine tužitelja za isplatu ČD.

4.1. Navodi da tužitelj nije priložio dokaz osnovanosti tražbine ČD prema Hrvatskim vodama, da presuda broj Pn-239/2016 od 12. prosinca 2018., uređuje pitanje odnosa između ČD i tužitelja, a ne odnos prema Hrvatskim vodama, da bi Hrvatske vode sudjelovanjem u parnici Pn-239/2016 prigovorile i osnovanosti i visini zahtjeva ČD što čine u ovoj parnici u kojoj nemaju prigodu neposredno sudjelovati u ocjeni dokaza za osnovanost tražbine ČD jer takve dokaze tužitelj nije predložio već zahtjev prema Hrvatskim vodama tužitelj temelji na navodnom priznanju Hrvatskih voda za upravljanje nasipom, međutim da se tuženik u ovom postupku dopisom Općinskom sudu u Slavonskom Brodu od 25. rujna 2017., obratio na način da upravljanje nasipom potvrđuju u funkciji zaštite od poplava grada Slavonskog Broda, da nisu izjavile kako bi bile vlasnik nasipa, a osobito staze na nasipu koja se koristi u funkciji rekreacije.

4.2. Ističu da nisu na kvalificirani način obavještene o parnici kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-239/2016, da bi se zasnovao intervencijski efekt a s obzirom da u dopisu Općinskog suda u Slavonskom Brodu Hrvatskim vodama od 7. rujna 2017., kojem nije naveden razlog obavijesti i nije dana obavijest o stanju parnice, a nesudjelovanjem u parnici Pn-239/2016, tuženik u ovome postupku nije mogao koristiti prigovor odgovornosti prema kriteriju krivnje kako je propisana Zakonom o vodama, već je presuda donesena primjenom pravila o objektivnoj odgovornosti.

4.3 Pojašnjava da je dio zemljišne čestice na kojoj se dogodio štetni događaj po ČD **.**.2016., odnosno dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dana 19. rujna 2019., cijepana na k. č. br. [katastarska čestica]), te čini česticu lijevo obalnog savskog nasipa i to dio kojeg sad čini nova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je nasip zaštitna i regulacijska vodna građevina koja je javno vodno dobro (čl. 22. st. 1. t. 1. u vezi sa čl. 11. i čl. 8. i čl. 23. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18., dalje: Zakon o vodama 2009.), a sukladno čl. 133. Zakona o vodama za štete na imovini i neimovinskim dobrima nastale unutar vodnog dobra ili nastale na vodnim građevinama, a koje potječu iz nekog drugog uzroka, osim štetnog djelovanja vode, odgovara se po osnovi krivnje, osim ako oštećenik ne dokaže da potječu od opasne stvari koja se nalazi ili se nalazila u tom prostoru ili opasne djelatnosti koja se obavljala ili se obavlja u tom prostoru.

4.4 Kako je riječ o štetnom događaju na vodnoj građevini to na temelju citiranog članka 133. Zakona o vodama 2009 za štete nastale zbog neispunjenja ugovora o uređenju voda izvođač radova odgovara trećim osobama po osnovi krivnje, a u vrijeme štetnog događaja Hrvatske vode su imale ugovor o izvođenju radova održavanja koji je obuhvaćao predmetnu površinu te smatra da je iz toga razloga promašena i pasivna legitimacija ovom tužbom.

4.5. Navode da primjenom odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a ne upravitelj, dok Hrvatske vode odgovornost imaju po opisanom kriteriju krivnje iz Zakona o vodama u vezi sa člankom 1084. Zakona o obveznim odnosima, tj. ako bi bez opravdanog razloga obustavile ili neredovito obavljale djelatnost od javnog interesa, što u ovom, a i u predmetu Pn-239/2018 nije slučaj.

5. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj podneskom od 11. kolovoza 2022., ističe da je za početak tijeka zastarnog roka za naplatu tražbine s osnove regresnog zahtjeva prema osobi odgovornoj za naknadu štete mjerodavan trenutak isplate naknade štete (Županijski sud u Varaždinu u presudi, broj: Gž-2763/15-2 od 21. siječnja 2016. godine), iz toga razloga, do podnošenja tužbe u ovom parničnom predmetu nije istekao zastarni rok za naplatu isplaćene naknade štete, neovisno je li u primjeni trogodišnji ili petogodišnji zastarni rok, obzirom da je isplata neposredno oštećeniku izvršena 20. siječnja 2022., prema presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, da nije točno da tužitelj u tužbi nije priložio dokaz osnovanosti tražbine ČD prema Hrvatskim vodama stoga da je tužitelj tijekom podnošenja tužbe kao dokaz priložio dopis tuženika od 26. siječnja 2022., u kojem se tuženik očitovao o svojoj nespornoj odgovornosti, da tužitelj ne tvrdi da je tuženik vlasnik nasipa ali da se radi o specifičnoj pravnoj situaciji gdje je tuženik bio tužen isključivo kao vlasnik nekretnine premda nikakva vlasničkopravna ovlaštenja na tom dijelu Savskog nasipa nema s obzirom da istim ne upravlja, da je nesporno da temeljem odredbe članka 133. Zakona o vodama 2009 za štete nastale zbog neispunjenja ugovora o uređenju voda izvođač radova odgovara trećim osobama po osnovi krivnje, međutim, budući da je Ugovor o radovima preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava na branjenom području Područje malog sliva Brodska Posavina bio na snazi, a tuženik nije dokazao da isti nije ispunjen, citirana odredba u ovom slučaju irelevantna, nastavno tužitelj ističe i da se u više navrata putem e-maila obratio tuženiku sa zahtjevom sporazumnog rješavanja stvari, a u cilju dobrobiti kako stranaka u ovom postupku, tako i ostalih građana, iako je tužitelj dopisom od 10. veljače 2022., izrazio zabrinutost zbog postavljenih kocki na nasipu koje je razmatrao ukloniti, tuženik ga je obavijestio(dopis sa lista 37 spisa), da su takvi zahvati na regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama zabranjeni sukladno odredbama Zakona o vodama.

6. Očitujući se na podnesak tužitelja od 5. ožujka 2025., tuženik ukazuje da je tužitelj prekludiran na iznošenje novih činjenica i predlaganja izvođenja novih dokaza nakon podnošenja tužbe stoga što se radi o sporu iz nadležnosti trgovačkog suda, ali i sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. st. 1. u vezi s odredbom članka 461.a st. 2. ZPP-a, da taj status spor ima već u trenutku podnošenja tužbe bez obzira što je ista podnesena nenadležnom sudu, ponavlja se kako je riječ o regresu proizašlom iz štetnog događaja na vodnoj građevini, stoga na temelju članka 133. Zakona o vodama 2009., za štete na imovini i neimovinskim dobrima koje potječu iz nekog drugog uzroka, osim štetnog djelovanja vode, odgovara se po osnovi krivnje, osim ako oštećenik ne dokaže da potječu od opasne stvari koja se nalazi ili se nalazila u tom prostoru ili opasne djelatnosti koja se obavljala ili se obavlja u tom prostoru, da su u vrijeme štetnog događaja Hrvatske vode imale ugovor o izvođenju radova održavanja koji je obuhvaćao predmetnu površinu, da je stoga pitanje mogu li Hrvatske vode imati bilo kakvu krivnju za događaj zapinjanja osobe koja trči na površini nasipa, da su Hrvatske vode osnovane, nadležne i odgovorne samo za zaštitu od štetnog djelovanja voda te eventualno uobičajen pristup nasipu, tj. normalno korištenje dostupno svakome sukladno članku 17. Zakona o vodama iz 2009., citira „Svatko, pod jednakim uvjetima, može koristiti javno vodno dobro za odmor i rekreaciju, na način i u opsegu koje određuje tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, uz prethodnu suglasnost Hrvatskih voda.“, a da je člankom 49. Odluke o komunalnom redu Grada Slavonskog Broda određeno je kako javne površine treba održavati tako da budu uredne i čiste, te da služe svrsi za koju su namijenjene, što su Hrvatske vode u odnosu na predmetni nasip nedvojbeno činile u skladu sa zakonskim ovlastima i dužnostima.

6.1. S obzirom da Hrvatske vode nemaju objektivnu odgovornost prema oštećenomu, ako se ipak bude raspravljalo o krivnji za štetni događaj, mora se razmotriti i suodgovornost oštećenog po prirodnim zakonima „gledaj kud hodaš!“ i „kud trčiš?“, s obzirom da staza ima barem 10 kockica širine, te ako oštećenik nije gledao kuda se kreće, ne bi vidio niti kakav drugi znak upozorenja.

6.2. U smislu oslobođenja od odgovornosti Hrvatske vode su vodile i organizirale redovni vodočuvarski nadzor nasipa u okviru svojih ovlasti te nikakva oštećenja nisu bila uočena da bi se pristupilo njihovoj sanaciji. Činjenica da su nedostajale kockice se može objasniti samo time da je netko iste uklonio.

6.3. Ako ipak sud primjeni kriterij objektivne odgovornosti za opasnu stvar, jasno je kako Hrvatske vode nisu pasivno legitimirane jer nisu i ne mogu biti vlasnik nasipa. Vlasnik nasipa prema zemljišnim knjigama je u vrijeme štetnog događaja bio tuženik, a sukladno zakonskoj presumpciji Zakona o vodama to je isključivo Republika Hrvatska.

6.4 Osporava ujedno i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u dijelu utvrđenja postojanja obveze regresa prema plaćanju zateznih kamata, da zatezne kamate teku prema dužniku od kad je o njima obavješten, a Hrvatske vode su o predmetnoj tražbini obaviještene zahtjevom tužitelja puno kasnije od nastanka štetnog događaja i nakon dovršetka spora između oštećenog i ovdje tužitelja (13. siječnja 2022.). Jednako tako osporavaju se i troškovi vođenja tog prethodnog postupka radi naknade štete pod poslovnim brojem Pn-239/2016 (16.118,54 kn odnosno 2.747,36 eura) jer je prema načelu culpe riječ o troškovima koji terete stranku koja ih je uzrokovala.

7. Očitujući se na podnesak tuženika od 21. travnja 2025., tužitelj ističe da je tužba podnesena Općinskom sudu u Slavonskom Brodu koji se rješenjem od 04. rujna 2024., oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti toga rješenja predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Osijeku kao nadležnom sudu, stoga smatra da do se do zaključenja prethodnog postupka mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, a sve jer isto nije morao u tužbi budući da spor nije bio spor male vrijednosti u trenutku podnošenja tužbe općinskom sudu, nego tek po pravomoćnosti rješenja općinskog suda kojim se isti oglasio nenadležnim.

7.1. Tužitelj ističe i da je odredbom članka 133. Zakona o vodama 2009 propisano da se za štete na imovini i neimovinskim dobrima koje potječu iz nekog drugog uzroka, osim štetnog djelovanja voda, odgovara po osnovi krivnje, osim ako oštećenik ne dokaže da potječu od opasne stvari koja se nalazi ili se nalazila u tom prostoru ili opasne djelatnosti koja se obavljala ili se obavlja u tom prostoru. U odnosu na navedeno, tužitelj ističe da je do štetnog događaja dana 25. kolovoza 2016., na vodnoj građevini došlo isključivo zbog činjenice da su na nasipu nedostajale 3 kocke, a zbog čega takva pješačka staza predstavlja opasnu stvar, dakle, do štetnog događaja je došlo zbog opasne stvari koja se nalazila na dijelu na kojem upravljaju Hrvatske vode, okolnost da je tuženik imao ugovor o izvođenju radova održavanja koji je obuhvaćao predmetnu površinu to ne oslobađa tuženika od odgovornosti, a sve jer je isti u vrijeme štetnog događaja upravljao nasipom, da takav ugovor ne oslobađa od odgovornosti Hrvatske vode koje su upravljale dijelom nekretnine na kojoj se dogodio štetni događaj, već isti isključivo uređuje odnos Hrvatskih voda i trećih osoba, da Ugovor sklopljen između Hrvatskih voda i Brodske posavine d.d. nema nikakav učinak prema trećim osobama, odnosno odnos Hrvatskih voda i Brodske posavine d.d. ne tiče se tužitelja iz razloga jer se ugovorom uređuje pitanje odnosa Hrvatskih voda i Brodske posavine d.d., a ne odnos prema tužitelju koji je bio upisan kao vlasnik, da izvođač radova ne može odgovarati tužitelju jer isti sa tužiteljem nije bio u ugovornom odnosu a i sam tuženik u svome podnesku navodi da su Hrvatske vode osnovane, nadležne i odgovorne samo za zaštitu od štetnog djelovanja voda te eventualno uobičajen pristup nasipu, tj. normalno korištenje dostupno svakome.

7.2. Navodi da je činjenici da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik nekretnine na kojoj se isti dogodio, ali da nije imao nikakva vlasničkopravna ovlaštenja, da isti nije postavljao niti je imao ikakav utjecaj na postavljanje kocaka na nasipu, a nakon štetnog događaja, na dijelu na kojem su do tada nedostajale kocke, da su iste postavljene opetovano ukazujući na dopis tuženika od 25. veljače 2022., iz kojega nedvojbeno proizlazi kako je tuženik upozorio tužitelja da nikakvi zahvati na regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama nisu dopušteni čime je de facto priznao da sam tužitelj nema nikakvih vlasničkopravnih ovlaštenja na predmetnoj čestici, tada u vlasništvu tužitelja.

7.3. Tužitelj je mišljenja da ima pravo zahtijevati od tuženika da mu naknadi sve ono što je umjesto njega platio, pa tako i kamate i troškove postupka.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju iz spisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-239/2016, te je izvršio uvid u dokumentaciju iz ovoga spisa koju čini presuda poslovni broj Pn-239/2016 (listovi 10- 18), presuda Županijskog suda u Rijeci (listovi 19-23), izvadak iz zemljišne knjige listovi 29-30), izvadak o stanju i prometu po računu (list 31 spisa), e-mail prepiska (listovi 32-36), dopis Hrvatskih voda (list 37), Izvadak iz zemljišne knjige (listovi 46- 48), dopis Općinskog suda u S. Brodu (list 49 spisa), dopis Općinskog suda u S. Brodu (list 50 spisa), dopis Hrvatskih voda upućen Općinskom sudu u S. Brodu, dokumentacija Državne geodetske uprave (listovi 102-170), Ugovor sklopljen između Hrvatskih voda i Brodske posavine za 201(listovi 178-281), Odluka o komunalnom redu sa izmjenama i dopunama (listovi 282-311), te je saslušao u svojstvu svjedoka VD.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), sud je na temelju rezultata provedenog postupka, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja opisano u izreci presude, osnovan.

10. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa 6.183,34 eura, a koji se odnosi na isplaćenu neimovinsku štetu, imovinsku štetu, troškove postupka i zakonske zatezne kamate, sukladno presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu oštećenom TD povodom štetnog događaja od 25. kolovoza 2016., kada je isti prilikom rekreativnog trčanja zadobio tjelesne ozljede na Savskom nasipu u Slavonskom Brodu jer je pao na nasipu na dijelu staze na kojoj su nedostajale tri kocke, a koje mjesto se nalazilo na katastarskoj čestici čiji je formalni vlasnik bio tužitelj u ovome postupku, i koji je odgovarao za štetu od opasne stvari, pa je njegova odgovornost sukladno zakonu bila objektivna, a za nastanak koje tužitelj tvrdi da je odgovoran tuženik pa stoga predmetnom tužbom ostvaruje svoje pravo regresa u smislu odredbe članka 133. Zakona o vodama 2009 a koji je u vrijeme štetnog događaja bio na snazi u svezi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO).

11. Nesporno je da je tužitelj u ovome postupku, a kao tuženik u postupku kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu temeljem presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-239/2016-46 od 12. prosinca 2018., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž-276/2019. od 29. studenog 2021., tuženiku na ime neimovinske i imovinske štete štete, troškova postupka i kamata TD, isplatio 20. siječnja 2022., ukupan iznos od 46.588,39kn / 6.183,34 eura budući je to tuženik tijekom ovoga postupka učinio nespornim (zapisnik o pripremnom ročištu-list 317 spisa), a isto proizlazi i iz materijalnih dokaza u spisu (list 31 spisa)

12. U ovome postupku sporno je bilo:

-postojanje intervencijskog učinka iz presude Općinskog suda Slavonski Brod broj Pn-239/2016,

-prekludiranost tužitelja a podredno i tuženika predlagati dokaze a sukladno odredbi članka 461 a u svezi članka 502 stavak 1 ZPP-a,

-pasivna legitimacija tuženika

-zastara potraživanja

-doprinos ČD nastanku štetnog događaja

-obaveza plaćanja zateznih kamata i troškova nastalih u prethodnom sudskom postupku

12.1. U odnosu na postojanje intervencijskog učinka treba naglasiti da prema odredbi članka 211. stavak 1. ZPP-a, ako tužitelj ili tuženik trebaju treću osobu obavijesti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak, oni mogu, sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši, to učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica. Da bi presuda imala intervencijski učinak prema trećoj osobi u parnici protiv te treće osobe, moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke:

-da stranka podneskom preko parničnog suda obavijesti treću osobu o parnici uz navođenje razloga obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica,

-da je trećoj osobi kao umješaču ( ako stupi u parnicu) omogućeno da u parnici poduzima sve radnje pogodne za uspjeh stranke kojoj se pridružio

-da je stranka lojalno vodila parnicu.

12.2. Odredba članka 211. se nalazi u glavi šestoj ZPP-a koja ima naslov „Sudjelovanje trećih osoba u parnici“, a prema shvaćanju ovoga suda iz podneska koji stranka upućuje trećoj osobi radi obavijesti o parnici mora biti jasno da će nakon primitka te obavijesti presuda donesena u parnici zasnovati stanoviti građanskopravni učinak (intervencijski učinak) i na pozvanu i obaviještenu treću osobu, neovisno o tome je li ta osoba stupila u parnicu u svojstvu umješača. Tek ako je treća osoba valjano obaviještena i pozvana na sudjelovanje u parnici, u novoj parnici protiv te treće osobe nema mjesta otvaranju ponovnog meritornog raspravljanja i eventualnog drugačije odluke o stvarnoj i pravnoj osnovi o biti spora.

12.3. Sud je stajališta da tužitelj u ovome postupku nije dokazao intervencijski učinak presude Pn-239/2016, naime dopis kojega je sud uputio Hrvatskim vodama u tom postupku (list 49 spisa), sadržajno niti po kriteriju iz članka 211 ZPP-a nije podnesak kojim bi mogao biti zasnovan intervencijski učinak, te je stoga tuženik u ovome postupku mogao inicirati ponovno meritorno raspravljanje i eventualno drugačiju odluku o stvarnoj i pravnoj osnovi o biti spora.

13. Neosnovan je prigovor tuženika o prekludiranosti tužitelja predlagati dokaze a sukladno odredbi članka 461 a u svezi članka 502 stavak 1 ZPP-a, naime tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Slavonskom Brodu (vrijednost predmeta spora 6.183,34 eura), isti se nastavno oglasio stvarno nenadležnim i predmet dostavio ovome sudu kao stvarno i mjesno nenadležnim, upravo stoga sud je stajališta kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 461. a stavak 2 ZPP-a, o čemu je i odlučio rješenjem na pripremnom ročištu održanom 5. svibnja 2025., pozivom na odredbu članka 461.a stavak 9 ZPP-a.

14. U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika nesporno je

-da je tužitelj a tuženik u postupku pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-239/2016, u vrijeme štetnog događaja bio upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška], kčbr [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], a iz utvrđenja u tom postupku štetni događaj se dogodio na dijelu kč. br [katastarska čestica],

-da je tužitelj u ovome postupku nastavno bio izvlašten u odnosu na naprijed navedene nekretnine (19. rujna 2019.,na što ukazuje i tuženik), pa i u odnosu na nekretninu na kojoj je došlo do ozljeđivanja ČD u postupku kojega je inicirao tuženik sukladno odredbama članka 232. i 233. Zakona o vodama („Narodne novine“ 66/19, 84/21, 47/23), nakon čega je na predmetnoj nekretnini upisan kao vlasnik Republika Hrvatska-upravlja Hrvatske vode (listovi 102-170), uz napomenu da su Hrvatske vode izdale potvrdu o vodnoj građevini radi upisa vodne građevine u zemljišne knjige sukladno odredbi članka 232. i 233 Zakona o vodama (list 155-156).

14.1. Upravo postupak kojim je u odnosu na česticu na kojoj se štetni događaj dogodio, a u kojemu postupku je tužitelj izvlašten, ukazuje da je i u vrijeme štetnog događaja predmetna čestica u naravi bila vodno dobro nad kojim tužitelj nije imao vlasničkopravna ovlaštenja, pojam vodnog dobra definiran je člankom 8 Zakona o vodama 2009. dok je odredbom članka 18. Zakona o vodama 2009 propisano „Fizičke i pravne osobe, vlasnici zemljišnih čestica, koje pripadaju vodnom dobru, dužni su dopustiti njihovo privremeno korištenje za namjene iz članka 9. ovoga Zakona u cilju održavanja i poboljšanja vodnog režima“.

14.2. Osnovano tužitelj ukazuje i na

-sadržaj očitovanja tuženika iz dopisa od 25. veljače 2022., kojim upozorava tužitelja da su bilo kakvi zahvati na regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama zabranjeni odredbama Zakona o vodama (66719 i 84/21), a što je bilo propisano i tada važećim Zakonom o vodama 2009,

-sadržaj dopisa Hrvatskih voda upućen Općinskom sudu u Slavonskom Brodu (list 51 spisa), kojim ukazuju da upravo oni na Savskom nasipu, na čestici na kojoj se dogodio štetni događaj i na kojoj se nalazi izgrađena pješačka staza popločana betonskim kockama upravljaju Hrvatske vode, koji dopis je potpisan od VD, koja je kao svjedok saslušana u ovome postupku, a na čiji iskaz će se sud osvrnuti u nastavku obrazloženja,

a sve u kontekstu da nije imao vlasničkopravna ovlaštenja na mjestu štetnog događaja.

14.3 Odredbom članka 9. Zakona o vodama 2009 propisano je:

Vodno dobro služi održavanju i poboljšanju vodnog režima, a osobito je namijenjeno za:

1. građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju,

2. održavanje korita i obala vodotoka, te održavanje i uređenje inundacijskog područja,

3. građenje i održavanje građevina za unutarnju plovidbu,

4. provedbu obrane od poplava,

5. korištenje i zaštitu izvorišta voda iz članka 8. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.

14.4. Odredbom članka 15. Zakona o vodama 2009 propisano je uz ostalo: „Javnim vodnim dobrom sukladno ovom Zakonu upravljaju Hrvatske vode, osim kada je ovim Zakonom drukčije određeno. Pod upravljanjem iz stavka 1. ovoga članka smatra se održavanje, korištenje i čuvanje javnoga vodnoga dobra za namjene kojima javno vodno dobro služi.“

14.5. Odredbom članka 17. Zakona o vodama propisano je uz ostalo: „Svatko, pod jednakim uvjetima, može koristiti javno vodno dobro za odmor i rekreaciju, na način i u opsegu koje određuje tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, uz prethodnu suglasnost Hrvatskih voda. Pri korištenju javnog vodnog dobra iz stavka 1. ovoga članka ne smije se ugroziti njegovo korištenje za namjene iz članka 9. ovoga Zakona i za druga korištenja u skladu s ovim Zakonom, a osobito se mora osigurati zaštita obala, korita vodotoka i drugih voda, uključujući vodne građevine na njima“

14.6. U kontekstu odredbe članka 15. i 17. Zakona o vodama, sud napominje da u sudskom postupku koji je vođen pod brojem Pn-239/2016, nije na nedvojben način bilo utvrđeno tko je izradio pješačku stazu od betonskih kocaka na Savskom nasipu odnosno vodnom dobru, koja se protezala na katastarskim česticama tada vlasništvo tužitelja u ovome postupku, sud također u ovome postupku to nije utvrđivao jer nije niti bilo predloženo kao dokaz, no s obzirom na utvrđenja u postupku Pn-239/2016, sud zaključuje da se očito radilo o pješačkoj stazi koja je bila namijenjena za odmor i rekreaciju sukladno odredbi članka 17. Zakona o vodama 2009, što znači da ista nije mogla biti sagrađena bez prethodne suglasnosti Hrvatskih voda, a ako je bila već sagrađena na vodnom dobru što su Hrvatske vode mogle i morale znati, onda je sukladno odredbi članka 15. Zakona o vodama 2009, upravljanje vodnim dobrom/nasipom/pješačkom stazom bilo povjereno na upravljanje Hrvatskim vodama koji su to vodno dobro, uključujući i pješačku stazu mogli i morali održavati i čuvati.

15. Saslušana u svojstvu svjedokinje VD, je u bitnome iskazala da je u vrijeme vođenja sudskog postupka pri Općinskom sudu u Slavonskom Brodu bila voditeljica ispostave za mali sliv Brodske Posavine, da je po pozivu Općinskog suda u Slavonskom Brodu sastavila i potpisala predmetni dopis kojega je proslijedila sudu, da sve čestice navedene u dopisu pripadaju vodnoj građevini u naravi nasipu kojim su u vrijeme štetnog događaja upravljale Hrvatske vode pa i nastavno do dana saslušanja, s tim što je katastarska čestica na kojoj se dogodio navodni štetni događaja bila u vlasništvu tužitelja u ovome postupku a u međuvremenu je došlo do promjene na način da je u posebnom postupku Republika Hrvatska postala vlasnik svih tih čestica koje su navedene u njenom dopisu a tuženik i dalje ima obavezu istim upravljati što znači da u okviru godišnjeg plana upravljanja donosi plan tehničkog i gospodarskog održavanja vodotoka, vodnog dobra i vodnih građevina na vodama prvog i drugog reda te osnovnih melioracijskih građevina za odvodnju slivnih područja Brodska Posavina, u okviru toga se rade izvidi vodnih građevina pomoću vodočuvarskih službi pregledavaju se eventualna oštećenja nastala od životinja, ljudi, eventualni odroni, s ciljem sprečavanja zaštite od štetnih djelovanja voda, ako se nešto uoči ako nije hitno stavlja se u plan, ako je hitno pristupa se hitnim intervencijama, da su vodočuvari koji su uposlenici tuženika u obavezi vršiti ophodarsku službu, sukladno provedbenom planu, u nadležnosti Hrvatskih voda ispostava za mali sliv Brodska Posavina je nekih 100 km nasipa koje vodočuvari moraju obilaziti, kanala ima još puno duže, u odnosu na dio koji je spomenut u sudskom postupku Općinskog suda u Brodu radi se o udaljenosti od nekih 1300 m, a po njenim spoznajama vodočuvari taj dio pregledavaju 1-2 puta tjedno, koliko joj je poznato ugovorom o sufinanciranju grada Slavonski Brod i Hrvatskih voda koji je sklopljen 2009., ugovoreno je da se na nasipu koji se proteže navedenim kat. čest. iz dopisa postave tzv. prizme na kruni nasipa, širine 4 m, one su postavljene tako da čine nekakvu stazu kojom nije dozvoljeno prometovati no kojom se šeću pješaci uz tu površinu postavljene su i klupe, u odredbama ugovora nigdje nije navedeno tko je o toj "stazi" dužan brinuti, s tim što zna da grad oštećene klupe mijenja i brine o otpadu u postavljenim kantama za smeće koje se nalaze na nekoliko mjesta, iako to decidirano nije navedeno u opisu radnog mjesta vodočuvara, prilikom ophodarske službe ukoliko uoče bilo kakva veća oštećenja na toj stazi dužni su o tome obavijestiti poslodavca kako bi se izvršile popravci. Pojašnjava da je tuženik sa Brodskom Posavinom d.d. u vrijeme predmetnog navodnog ozljeđivanja imao sklopljen ugovor, no da su djelatnici Hrvatskih voda vršiti ophodarsku službu. o uočenim opasnostima i oštećenjima u obavezi su podnijeti izvješće poslodavcu a onda Hrvatske vode daju nalog ugovorenoj izvođačkoj firmi Brodska Posavina da saniraju uočene nedostatke na vodnoj građevini nasipu i na svim područjima za koje su nadležni, a da je bilo situacija kada su djelatnici Hrvatskih voda u ophodarskoj službi uočavali da je netko ili nešto oštetio ili izvadio pojedinu kocku sa spomenute staze i to je ondak tuženik putem izvođača sanirao. Također navodi da nitko osim Hrvatskih voda, grada Slavonskog Broda i tvrtke Brodske Posavine ne može obavljati bilo kakve radove na tzv. stazi odnosno popravljati i mijenjati kocke.

15.1. Sud je u cijelosti poklonio vjeru svjedokinji VD držeći njen iskaz logičnim i uvjerljivim i sukladnim ostalim izvedenim dokazima, nije našao bilo kakvu okolnost koja bi njen iskaz dovela u dvojbu niti je stavljena primjedba na njen iskaz.

15.2. Njen iskaz vjerno opisuje obaveze Hrvatskih voda u odnosu na vodnu građevinu na kojoj se prostirala katastarska čestica na kojoj se dogodio štetni događaj a čiji je vlasnik u to vrijeme bio tužitelj u ovome postupku.

15.3. Svjedokinja potvrđuje navode tužitelja da unatoč tomu što je bio vlasnik, nije imao vlasničkopravna ovlaštenja na dijelu vodne građevine na kojoj je bila upisan katastarska čestica njegovo vlasništvo a na kojoj se dogodio štetni događaj, dakle očito da nije postavio pješačku stazu, očito da nije ugovorio postavljanje pješačke staze, poklanjajući vjeru iskazu svjedokinje, pješačka staza postavljena je u ugovornom odnosu Grada Slavonskog Broda i Hrvatskih voda, no s obzirom na prethodna utvrđenja, sud je uvjerenja da su upravo Hrvatske vode bile u obavezi upravljati kako vodnom građevinom tako i pješačkom stazom koja bez njihovog odobrenja na tom mjestu nije niti mogla biti postavljena, odnosno sud nije našao nikakvu obavezu tadašnjeg vlasnika, tužitelja u ovome postupku, brinuti o stazi kako bi se pješaci istom mogli na siguran način koristiti.

15.4. Svjedokinja na uvjerljiv način tumači ugovorene odredbe tuženika i Brodske posavine kao tvrtke koja je temeljem sklopljenog ugovora za 2016. godinu trebala obavljati radove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplave, sud zaključuje da su djelatnici Hrvatskih voda koji obavljaju poslove ophodara, bili u obavezi detektirati prijeteće opasnosti ili uočiti određena oštećenja na područjima za koja su nadležne Hrvatske vode, o tomu obavijestiti svoju nadležnu službu koja potom o potrebi izvođenja radova obavještava Brodsku posavinu, koja je u obavezi potrebne i naložene im radove obaviti sukladno ugovorenim odredbama.

15.5. Odredbom članka 133. stavka 4. Zakona o vodama 2009 propisano je da za štete nastale zbog neispunjenja ugovora o uređenju voda izvođač radova odgovara trećim osobama po osnovi krivnje, nesporno je da je Ugovor o radovima preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava na branjenom području Područje malog sliva sa Brodskom Posavinom za 2016, bio na snazi u vrijeme štetnog događaja no tuženik tijekom ovoga postupka ničim nije dokazao da isti nije ispunjen pa da bi treća osoba odgovarala po osnovu krivnje, te stoga sud drži neosnovanim navode tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

15.6. Dakle slijedom utvrđenja u točkama 11. i 12. obrazloženja ove presude sud ne smatra osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.

16. Odredbom članka 133. stavka 3. Zakona o vodama 2009 propisano je „Za štete na imovini i neimovinskim dobrima nastale unutar vodnog dobra ili nastale na vodnim građevinama, a koje potječu iz nekog drugog uzroka, osim štetnog djelovanja vode, odgovara se po osnovi krivnje, osim ako oštećenik ne dokaže da potječu od opasne stvari koja se nalazi ili se nalazila u tom prostoru ili opasne djelatnosti koja se obavljala ili se obavlja u tom prostoru.“

16.1. Odredbom članka 1064. ZOO-a propisano je

„Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

16.2. Odredbom članka 1066. stavak 1 propisano je

„Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu“

17. Za napomenuti je a sukladno utvrđenju suda u odnosu na intervencijski učinak opisano u točki 9. ovoga obrazloženja, da je sud prihvatio osim dokaznog prijedloga pribave spisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu Pn-239/2016, i dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka osoba koji su dali svoje iskaze u tom postupku dakle ČD, ED, OD, Dragutina Križanovića sudskog vještaka medicinske struke koji je dao nalaz i mišljenje u svezi zadobivenih ozljeda te Snježanu Vidaković koja je kao sudski vještak za područje geodezije dala nalaz i mišljenje u svezi identifikacije čestice i mjesta štetnog događaja, sve kako bi tuženik imao mogućnost neposredno sudjelovati u njihovom saslušanju i postavljati pitanja te stavljati primjedbe.

17.1. Za napomenuti je također da je sud sukladno raspravnom zapisniku od 5. svibnja 2025., pozvao dopisom od 29. svibnja 2025., tuženika da izvrši uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-239/2016, po kojem dopisu isti nije postupio već mu je na ročištu za glavu raspravu koje je održano 15. rujna 2025., omogućen uvid u priklopljeni spis.

17.2. Sud je zakazao ročište za dan 11. prosinca 2025., o kojemu je tuženik uredno obaviješten i na koje nije pristupio predlažući da se isto održi u njegovoj nenazočnosti, sud zaključuje da je time odustao od postavljanja pitanja i eventualnih prigovora u odnosu na svjedoke koji se tom ročištu trebali nazočiti neovisno što nitko od pozvanih svjedoka, osim UD, nije pristupio.

17.3. Tuženik nakon što je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu u odnosu na utvrđenja iz istoga nije stavio nikakvu primjedbu.

17.4. Sud je u cijelosti poklonio vjeru svjedoku UD, držeći njegov iskaz logičnim i uvjerljivim a isti je u naravi u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja te svih navoda koje je dao u postupku kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu u predmetu Pn-239/2016.

17.5. Sud je prihvatio prijedlog tužitelja te je izveo dokaze iz parničnog predmeta Pn-239/2016., na način da je pročitao iskaze ČD, Dragutina Križanovića, OD, pročitao je nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke UD kao i njegov iskaz te nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke Snježane Vidaković, iz kojega razloga nije ustrajao na neposrednom saslušavanju istih osim svjedoka UD.

17.6. Slijedom utvrđenja iz spisa Pn-23972016, sud je uvjerenja

-da se štetni događaj dogodio 25. kolovoza 2016., oko 7,20 u Slavonkom Brodu na Savskom nasipu, na tada katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na udaljenosti od cca 470 metara od rampe i to na mjestu gdje su na pješačkoj stazi na kojoj su bile postavljene betonske kocke nedostajale tri, a na kojemu mjestu se padom ozlijedio prilikom rekreacijskog trčanja ČD koji je tom prilikom zadobio ozljedu ruke,

-da je katastarska čestica na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio bio u to vrijeme vlasništvo tužitelja u tom postupku

-da je sud pjašačku stazu na kojoj su nedostajale tri kocke cijenio kao opasnu stvar te je smatrao da je za ozljedu FD odgovoran tužitelj u ovome postupku po načelu objektivne odgovornosti

- poklanjajući vjeru sudskom vještaku medicinske struke određeno je naknada tuženiku na ime neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu 20.700,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji je obavezan platiti tužitelj u ovome postupku kao i troškove postupka u iznosu 16.118,54 kn, a što je sve potvrđeno presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-276/2019-2.

18. Slijedom utvrđenja u parničnom postupku Općinskog suda Slavonski Brod broj Pn-239/2016 kao i utvrđenja u ovom postupku, sud je mišljenja također da je u konkretnom slučaju postavljena pješačka staza popločana betonskim kockama a namijenjena za kretanje pješaka, u situaciji kada su na njoj nedostajale tri kocke, neovisno o tomu na koji način i iz kojega razloga su uklonjene, predstavlja opasnu stvar jer opasnu stvar predstavljaju one stvari koje po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na koji drugi način predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu te da ih zbog toga valja nadzirati povećanom pozornošću a nesporno je da su se predmetnom stazom građani uobičajeno šetali i trčali.

18.1. Vodeći se odredbama članka 133. stavka 3. Zakona o vodama 2009, članka 1064. ZOO-a i članka 1066. stavak 1 ZOO, citirano u točci 13 ovoga obrazloženja, te utvrđenjima iz točke 11. i 12. ovoga obrazloženja, sud nalazi dokazanom odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj budući sud smatra dokazanim da nastala šteta potječe od opasne stvari koja se nalazila unutar vodnog dobra.

19. Kako je nesporno da je tužitelj u ovome postupku a kao tuženik u postupku Općinskog suda u Slavonskom Brodu Pn-239/2016, oštećenom ČD isplatio novčani iznos na ime neimovinske štete, imovinske štete, pripadajućih zakonskih zateznih kamata i troškova postupka, sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženika za kojega je sud utvrdio da je po kriteriju objektivne odgovornosti, odgovoran za predmetni štetni događaj.

19.1. Za regresno potraživanje nije propisan poseban zastarni rok pa se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno odredbi članka 225. U konkretnom slučaju pravo zahtijevanja regresne tražbine vezano je uz isplatu naknade štete oštećenom - odnosno s tim momentom nastaje pravo zahtijevati ispunjenje te obveze. Prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Obveza naknada štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a). Dakle, prije nego što je došlo do umanjenja imovine tužitelja isplatom iznosa oštećenom ČD, nije nastala šteta s te osnove niti je ona dospjela, već tek od prvog dana poslije dana kada je tužitelj isplatio naknadu štete oštećenom tužitelj je imao pravo od tuženika zahtijevati da mu naknadi ono što je umjesto njega platio, pa je zastarni rok iz članka 225. ZOO-a u konkretnom slučaju počeo teći od 20. siječnja 2022, a koji rok do podnošenja predmetne tužbe nije istekao.

20. Sud također nije našao osnovanim prigovor podijeljene odgovornosti, naime iz utvrđenja kako iz postupka Pn-239/2016 tako i iz ovoga postupka sud je zaključio da se štetni događaj dogodio na pješačkoj stazi koja je bila popločana kockama, da je oštećeni uobičajeno kao i drugi građani trčao navedenom stazom, da u njegovom trčanju nije bilo nikakvih protupravnosti ili nepravilnosti, da na stazi nije bilo nikakvih znakova upozorenja da se po stazi ne smije trčati, da nije postojala rampa niti zabrana prolaska, na stazi se nisu nalazila nikakva upozorenja a ne može se očekivati da prilikom trčanja u naprijed opisanim okolnostima, osoba koja trči non- stop gleda u „pod“.

21. Sud nije izveo predloženi dokaz tuženika kombiniranim vještačenjem po geodetu i vještaku građevinske struke te vještaku hidrotehničke struke na okolnost postojanja nasipa i okolnost održavanja nasipa držeći izvođenje istih nepotrebnim za utvrđenje činjeničnog stanja,

22. Tuženik po mišljenju ovoga suda pogrešno smatra da izostanak intervencijskog učinka u sudskom postupku Pn-239/2016 znači da nije dužan platiti kamate određene u tom postupku a na dosuđeni iznos glavnice. Naprotiv, tužitelj je u ovome postupku osnovano zahtijevao isplatu naknade štete koju je pretrpio isplatom utuženog iznosa trećoj osobi. Intervencijski učinak svodi se na to da osoba koja je sudjelovala kao umješač u nekoj parnici ne može kasnije pri reguliranju svojih odnosa sa strankom kojoj se pridružila poricati činjenične i pravne ocjene iz presude u pravnoj stvari u kojoj je sudjelovala kao umješač. To ne znači da samo u slučaju sudjelovanja u svojstvu umješača ima obvezu naknaditi zatezne kamate kako to pogrešno smatra tuženik.

23. Slijedom iznijetog sud je ocijenio da je tužiteljevo regresno potraživanje isplaćenog iznosa oštećeniku u cijelosti osnovano i da je stekao pravo od tuženika zahtijevati naknadu u visini 100% isplaćenog iznosa zajedno sa kamatama. Tužitelj temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovano potražuje pripadajuće zatezne kamate od dana kada je izvršio isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete po stopi određenoj člankom 29. ZOO za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkog ugovora.

24. Slijedom svega navedenoga sud je presudio kao u izreci.

25. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP- a i to članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavka 1. i stavka 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u daljnjem tekstu OT), i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

25.1. Sud je tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.054,14 eura i to na ime

-sastav tužbe (Tbr. 7 toč.1)

200,00 eura

-podnesak 11.8.22 (Tbr. 8. t.1)

200,00 eura

-ročište 04.9.24 ( Tbr. 9 toč.5)

50,00 eura

-podnesak 05.3.25 (Tbr. 8. t.1)

200,00 eura

-ročište 06.3.25 ( Tbr. 9 toč.5)

50,00 eura

-podnesak 02.5.25 (Tbr. 8. t.1)

200,00 eura

-ročište 05.5.25 ( Tbr. 9 toč.1)

200,00 eura

-ročište 15.9.25 ( Tbr. 9 toč.1)

200,00 eura

-ročište 11.12.25 ( Tbr. 9 toč.1)

200,00 eura

-ročište 16.1.26. (Tbr. 9. t.3)

100,00 eura

UKUPNO

1.600,00 eura

PDV 25 %

400,00 eura

sveukupno

2.000,00 eura

-trošak pristojbe na tužbu

54,14 eura

sveukupno  2.054,14 eura

25.2. Preko dosuđenog iznosa tužitelju nije priznat trošak

-za pristup ročištu 4. rujna 2024., i 6. ožujka 2025. u zatraženom iznosu od 200,00 eura već je priznat trošak sukladno Tbr. 9.5

-putni trošak i cestarinu u ukupnom iznosu 250,00 eura njegova punomoćnika za održana ročišta s obzirom da prema ustaljenoj sudskoj praksi navedeni trošak tužitelj ne može naplatiti od protivne strane jer je mogao opunomoćiti odvjetnika iz mjesta u kojem se nalazi sud pred kojim se vodi postupak.

25.3. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 eura odbio kao neosnovan.

U Osijeku 16. siječnja 2026.

S U D A C

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.