REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-408/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, M. J. Zagorke 5b, protiv tuženika – protutužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 30, radi zaštite prava vlasništva – zabrane imisija, nakon dana 28. listopada 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja te tuženika osobno uz punomoćnicu, dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika, koji glasi: „Zabranjuje se tuženiku – protutužitelju RM da s nekretnine čkbr. [katastarska čestica], livada od 445 čhv (1601 m2), upisane u zemljišnoj knjizi u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću [adresa], dvorište i gospodarske zgrade, napušta na nekretninu u vlasništvu tužitelja – protutuženika TM čkbr. [katastarska čestica], dvorište, kuća, [adresa] i dvije pomoćne zgrade, ukupne površine 2014 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kišnicu i otpadne vode, a u protivnom, ovlašćuje se tužitelja - protutuženika da na teret tuženika – protutužitelja ukloni naprave kojima su oborinske i otpadne vode s nekretnina tuženika – protutužitelja usmjerene na nekretninu tužitelja – protutuženika, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju – protutuženiku TM da prestane uznemiravati pravo vlasništva tuženika – protutužitelja RM na čkbr. [katastarska čestica], livadi od 445 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da sa čkbr. [katastarska čestica], dvorište, kuća, [adresa] i dvije pomoćne zgrade od 2014 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukloni sve uzroke prekomjernih neugodnim mirisa i buke od cviljenja svinja, a koji se šire na nekretninu čkbr. [katastarska čestica], livadu od 445 čhv, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se ubuduće kloni činjenja koje bi do njih dovelo, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku – protutužitelju RM naknaditi tužitelju – protutuženiku TM troškove parničnog postupka u iznosu od 1.139,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuće od 16. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju – protutuženiku TM naknaditi tuženiku – protutužitelju RM troškove parničnog postupka u iznosu od 1.901,04 eura, sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuće od 16. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja – protutuženika TM za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke III. izreke.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj – protutuženik TM (u daljnjem tekstu: tužitelj) u tužbi je naveo da je vlasnik čkbr. [katastarska čestica], dvorište, kuća [adresa] i dvije pomoćne zgrade od 2014 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik – protutužitelj RM (u daljnjem tekstu: tuženik) vlasnik susjedne nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica], livade od 445 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja kuću u [adresa], dvorište i gospodarske zgrade. Među između nekretnina stranaka predstavlja ograda od žičanog pletiva na betonskim stupovima i betonskom parapetu, a na nekretnini tuženika uz samu među s nekretninom tužitelja izgrađene su gospodarska zgrada i nadstrešnica. Tužitelj je naveo da je tuženik oborinske vode koje se skupljaju na krovištu gospodarske zgrade cijevima usmjerio na njegovu nekretninu, a osim toga da je na tužiteljevu nekretninu usmjerio i otpadne vode.

1. 2. Tužitelj se pozvao na odredbu čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99 - odluka Ustavnog suda U- I-58/97, 22/00 - odluka Ustavnog suda U-I-1094/99, 73/00, 114/01– u daljnjem tekstu: ZV), prema kojoj se vlasnik ne smije koristiti svojom nekretninom na način da na tuđu nekretninu s njegove nekretnine slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode i sl., ako su prekomjerni s obzirom na mjesto i vrijeme. Tužitelj se pozvao i na odredbu čl. 113. ZV-a, prema kojoj je vlasnik nekretnine dužan poduzeti sve potrebne mjere da kišnica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na tuđu nekretninu.

1. 3. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku zabrani da sa čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] napušta na nekretninu u vlasništvu tužitelja kišnicu i otpadne vode, a da se u protivnom tužitelja ovlasti da s tuženikove nekretnine ukloni sve naprave kojima se oborinske i otpadne vode s nekretnine tuženika usmjerene na njegovu nekretninu.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora, smatrajući da je ista suviše visoko postavljena te je predložio da sud utvrdi vrijednost predmeta spora s iznosom od 2.000,00 EUR. Nadalje, tuženik je osporio da bi se oborinske vode s krova njegove gospodarske zgrade slijevale na tužiteljevu nekretninu jer se između nekretnina stranaka nalazi parapet od ograde, pa ako se bilo kakve vode slijevaju, iste uz parapet odlaze u odvodni kanal uz cestu, a ne na tužiteljevu nekretninu. Napomenuo je da iz fotografija koje je tužitelj priložio uz tužbu proizlazi kako tužitelj nema postavljene žljebove na svojoj gospodarskoj zgrade te da se voda s krova iste slijeva u odvodni kanal iza njegove gospodarske zgrade. Također je naveo da kišnica nije prekomjerna voda i da tužitelj u tužbi niti ne tvrdi da su vode prekomjerne s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme te da bi izazivala znatniju štetu. Napomenuo je da se tim kanalom slijevaju za vrijeme kiše oborinske vode sa svih sus jednih nekretnina koje se nalaze na brijegu. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o susjedskom pravu iz čl. 113. ZOO-a, jer je tom odredbom regulirana situacija kad se vode sa zgrade slijeva direktno na tuđu nekretninu, što u ovom slučaju nije tako. Osporio je da bi otpadne vode odvodio na tužiteljevu nekretninu, već da iste odvodi cijevima u kanal uz cestu, a što čini i tužitelj iz svojih gospodarskih zgrada u kojima drži 30 -50 svinja u turnusu. Tuženik je naveo da drži dvije svinje, dok ih tužitelj drži 30-50 komada u turnusu te da se tuženikove otpadne vode od njegove dvije svinje ne mogu smatrati prekomjernima u odnosu na otpadne vode koje otječu iz tužiteljevog svinjca u kojem ih ima 30-50 komada.

2. 2. Nadalje, tuženik je naveo da tužitelj u naseljenom mjestu uz glavnu cestu neovlašteno ima farmu svima te da uzgaja 6-7 rasplodnih krmača, koje se kote nekoliko puta godišnje te u turnusu ima oko 50 svinja, krmače i odojke koje uzgaja za prodaju. Ne samo da se bavi uzgojem svinja, tužitelj iste svakog vikenda kolje u dvorištu suprotno svim važećim propisima te iste cvile kod klanja svakog vikenda, a uz glavnu cestu ima otvoreno gnojište. Kako se nekretnine stranaka nalaze jedna uz drugu, na nekretn inu tuženika stalno se širi nepodnošljiv smrad, tuženik ne može imati otvorene prozore na kući, a rojevi muha mu stalno ulaze u kuću. Neugodni mirisi nastaju uslijed uzgoja svinja, zbog razgradnje nepropisno uskladištenog stajskog gnojiva, koje se ne skladišti na propisani način i u nepropusnim spremnicima. Svinje su smještene u betonskim blokovima, neuredne su i uprljane gnojem, kao i prostor u kojem se nalaze. Tuženik tvrdi da tužitelj kod uzgoja svinja ne primjenjuje načela dobre poljoprivredne prakse kako b i se smanjili i izbjegli neugodni mirisi, kako ne bi došlo do izlijevanja, ispiranja ili otjecanja stajskog gnojiva u okoliš te do onečišćavanja okoliša (zraka, vode i tla) te tužiteljeve aktivnosti uzrokuju imisije koje smanjuju kvalitetu života i šire se na tuženikovu nekretninu, a posebno su jake tijekom ljeta i visokih temperatura zraka. Osim neugodnih mirisa i prisutnosti rojeva muha, svakog vikenda čuje se cviljenje i hroptanje umirućih svinja prilikom njihovog klanja, a cviljenje svinja čuje se i svakodnevno za vrijeme hranjenja istih. Kako tužitelj uzgaja oko 50 svinja u objektu uz ogradu između nekretnina stranaka, život tuženika i članova njegove obitelji postao je nemoguć zbog svakodnevnog smrada, velikog broja muha, tako da ne mogu imati otvorene prozore, a vrata kuće otvaraju jedino kad ulaze u kuću i izlaze iz nje.

3. U odgovoru na protutužbu tužitelj je naveo da je tuženik propustio naznačiti vrijednost predmeta spora po protutužbi. Osporio je tvrdnje tuženika da neovlašteno uzgaja svinje. Naveo je da na svojoj nekretnini ima registriranu djelatnost uzgoja svinja, koju obavlja sa suprugom KM, s time da je Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo do sada glasilo na suprugu, a u tijeku je preregistracija istoga na tužiteljevo ime. Naveo je da objekt u kojem obavlja poljoprivrednu djelatnost legaliziran 2015., da je 24. kolovoza 2023. Državni inspektorat izvršio inspekcijski nadzor u objektu u kojem se uzgajaju svinje te nije utvrdio nikakve nepravilnosti. Osporio je da bi na tuženikovu nekretninu zbog uzgoja svinja dopirali neugodni mirisi, muhe i sl. u mjeri koja bi bila prekomjerna za mjesne prilike. Stajski gnoj zbrinjava na odgovarajući način, a interni kanalizacijski sustav na tužiteljevoj nekretnini je ispitan na vodo-nepropusnost te udovoljava propisanim normama. Naveo je da je u svom gospodarskom objektu ugradio novu PVC stolariju, ugradio je komarnik te se prozori koji gledaju prema tuženikovoj nekretnini ne otvaraju. Na taj je način u maksimalnoj mjeri spriječeno širen je neugodnih mirisa prema nekretnini tuženika. Za klanje svinja naveo je da ga obavlja prema važećim propisima. Svinjokolju za vlastite potrebe obavlja nekoliko puta godišnje, a ne svakog vikenda, dok svinjokolju za proizvodnju mesa namijenjenog prodaji obavlja u ovlaštenim klaonicama. Tužitelj je zaključno predložio da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev, a da odbije protutužbeni zahtjev.

4. Na prvom pripremnom ročištu tužitelj je dopunio tužbeni zahtjev na način da je svoju nekretninu označio zemljišnoknjižnim podacima, čemu se tuženik protivio. Sud je dopustio takvu preinaku tužbe jer se zapravo ne radi o pravoj preinaci, budući je tužitelj u historijatu tužbe opisao svoju nekretninu s podacima iz zemljišne knjige, ali je to propustio učiniti u petitu tužbe, pa naknadnim dodavanjem zemljišnoknjižnih podataka nekretnine u tužbenom zahtjevu identitet predmeta spora nije promijenio.

5. 1. Na prvom pripremnom ročištu tuženik je naznačio vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev s iznosom od 2.000,00 eura, čemu se tužitelj nije protivio.

5. 2. Tuženik je osporio naznačenu vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev, koju je tužitelj naznačio s iznosom od 13.500,00 eura.

5. 3. Prema odredbi čl. 40. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora.

5. 4. U konkretnom slučaju o vrijednosti predmeta spora ovisi pravo stranaka na naknadu troškova postupka. Imajući u vidu da je predmet tužbe zabrana štetnih imisija s nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja u vidu odvoda kišnice i otpadnih voda, sud je ocijenio da je vrijednost predmeta spora u tužbi u iznosu od 13.500,00 eura suviše visoko naznačena te je povodom prigovora tuženika vrijednost predmeta spora utvrdio s iznosom od 2.000,00 eura, koji iznos smatra primjerenim s obzirom na vrijednost dobra kojeg tužitelj nastoji zaštiti tužbom i s obzirom na iznos potencijalnih troškova za uklanjanje izvora predmetnih štetnih imisija.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama br. 6- 16 spisa, 32-50 spisa, 54-55 spisa, 65-79 spisa, proveo je očevid uz sudjelovanje geodetskog vještaka i poljoprivredne vještakinje, izvršio je uvid u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka društva Geo Legin d.o.o. Zabok na str. 85-96 spisa, u nalaz i mišljenje poljoprivredne vještakinje dr. sc. Maje Firšt, koji je izrađen u okviru obrta [obrt]“ na str. 105-122 spisa, saslušao je svjedoke: IM, PM, CM, HM, KM i ŽM te je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan, a protutužbeni zahtjev je osnovan.

8. 1. Među strankama su bile nesporne činjenice da je tužitelj vlasnik čkbr. [katastarska čestica], dvorište, kuća [adresa] i dvije pomoćne zgrade, površine 2014 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik susjedne čkbr. [katastarska čestica], livada od 445 čhv ili 1601 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u naravi predstavlja kuću na adresi [adresa], dvorište i gospodarske zgrade.

8. 2. U odnosu na tužbeni zahtjev bilo je sporno postoje li prekomjerne štetne imisije s tuženikove na tužiteljevu nekretninu u vidu odvođenja oborinskih i otpadnih voda, a u odnosu na protutužbeni zahtjev je bilo sporno postoje li prekomjerne štetne imisije s tužiteljeve na tuženikovu nekretninu u vidu neugodnih mirisa i buke, uzrokovanih uzgojem i usmrćivanjem svinja u okviru tužiteljevog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

9. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Zaboku od 24. kolovoza 2023. (str. 34-37 spisa) utvrđeno je da je isti izvršen od strane višeg veterinarskog inspektora, a predmet nadzora je bila farma KM. Inspekcijskim nadzorom provedena je kontrola bio sigurnosnih mjera i zdravlja životinja. Povodom inspekcijskom nadzoru bila je prijava problema koji se javlja unazad tri godine u vidu nesnošljivog smrada i količine muha te onečišćenja fasade kuće, zbog čega je onemogućen boravak na dvorištu i vanjskoj terasi u razdoblju od proljeća do jeseni. Tijekom inspekcijskog nadzora na gospodarstvu je zatečeno: 7 komada krmača, 1 komad nazimice, 8 komada odojaka starih do mjesec dana, 20 komada odojaka starih do tri mjeseca i 15 komada odojaka starih preko tri mjeseca. U pogledu bio sigurnosti i zdravlja životinja inspekcijskim nadzorom nisu utvrđene nesukladnosti.

10. Uvidom u izvještaj Laboratorija za ispitivanje vodo-nepropusnosti kanalizacijskih sustava društva Eko Filko Grad d.o.o. od 27. listopada 2023. (str. 38 -47 spisa) utvrđeno je da je ispitivanje izvršeno na lokaciji stambene građevine na adresi [adresa]. Utvrđeno je da su na zemljištu izvedene septičke jame za odvodnju otpadnih voda s navedene lokacije. Sanitarne otpadne vode iz sanitarnih čvorova odvode se u septičku jamu SJ1 Iz koje se nakon izvršenog pred tretmana ispuštaju putem kanalizacijskog ispusta Kl1 u odvodni kanal. Sanitarna kanalizacija izvedena je od betonskih kanalizacijskih cijevi promjera 150 mm. Za otpadne vode iz staje za uzgoj svinja utvrđeno je da se odvode u septičku jamu SJ2, iz koje se nakon izvršenog pred tretmana ispuštaju putem kanalizacijskog ispusta Kl2 u odvodni kanal. Kanalizacija iz staje izvedena je od PVC kanalizacijskih cijevi DN 160 mm. Prema zaključku provedenog ispitivanja, utvrđeno je da ispitani kanalizacijski vodovi zadovoljavaju uvjete vodo - nepropusnosti i da su sukladni odredbama Hrvatske norme HRN EN 1610:2015 te se smatraju vodonepropusnima. Također je utvrđeno da ispitane građevine za odvodnju otpadnih voda (septička jama SJ1 i septička jama SJ2) zadovoljavaju uvjete vodo - nepropusnosti te da su sukladne odredbama Hrvatske norme HRN EN 1508:2007 i Pravilima za akreditaciju ispitivanja vodoopskrbnih i odvodnih sustava Hrvatske akreditacijske agencije te se smatraju vodonepropusnima.

11. Na str. 48 spisa nalazi se račun Klaonice Mihalinec d.o.o. iz Donje Pušće od 1. rujna 2023. o plaćenoj usluzi klanja tri odojka za iznos od 24,90 eura.

12. Na str. 49 nalazi se račun Bravarije Barilar iz Krapine izdan tužitelju TM za prozore i vrata u ukupnom iznosu od 12.475,97 eura.

13. Tijekom očevida na nekretninama stranaka utvrđeno je da su nekretnine u naravi kuće, gospodarske zgrade i dvorište, radi se o susjednim nekretninama, a stranke su suglasno izjavile da se međa između njihovih nekretnina proteže linijom ograde s betonskim parapetom. Između ograde i gospodarskog objekta tužitelja nalazi se jarak koji je svojom duljinom od sredine prema cesti bio mokar. Utvrđeno je da je kroz betonski parapet s nekretnine tuženika postavljena plastična cijev, a tuženik je objasnio da ista vodi od vanjskog lavaboa te da ju je postavio uz suglasnost tužitelja. Obilaskom tuženikove nekretnine utvrđena je lokacija vanjskog lavaboa. Utvrđeno je također da krov tuženikove gospodarske zgrade visi prema nekretnini tužitelja, ali da ne prelazi preko linije nesporne međe. Utvrđeno je da je na tom krovu nedavno postavljen oluk za odvod kišnice s krova, koji je spojen u širu cijev koja prolazi kroz betonski parapet u jarak prema glavnoj cesti. Tuženik je naveo da je nedavno postavio taj oluk. Utvrđeno je da kroz širu cijev u koju je spojen oluk s krova, kaplje voda, koja nije mogla potjecati s krova jer je krov bio suh, već je utvrđeno da dolazi iz svinjca. Ispod navedene široke cijevi opažena je još jedna cijev, za koju je tuženik naveo da služi kao preljevna cijev iz njegove septičke jame. Tuženik je također naveo da je jarak koji se nalazi između gospodarskih zgrada stranaka mokar zbog izvora vode, koji se nalazi približno oko sredine duljine tog jarka te da se istim slijevaju vode s brijega iza predmetnih nekretnina. Tuženik je napomenuo da se dvije cijevi koje se nalaze s donje strane grabe bliže nerazvrstanoj cesti zapravo nalaze na njegovoj, a ne na tužiteljevoj nekretnini. Obilaskom tužiteljeve nekretnine utvrđeno je da se ne osjeća smrad od domaćih životinja. Tužitelj je pokazao prostor u kojem drži svinje te je utvrđeno da prozori od tog prostora gledaju prema nekretnini tuženika, ali su u vrijeme očevida bili zatvoreni. Također je utvrđeno postojanje otvora u gornjem uglu prostora prema spornoj grabi. U gospodarskom objektu tužitelja zatečene su četiri velike svinje i oko dvadesetak odojaka. Tužitelj je pokazao prostor za odlaganje gnoja te je utvrđeno da se ispod toga nalazi zabetonirana septička jama, a na jednom dijelu tog betona vidljiv je bio otvor te je tužitelj objasnio da kroz taj otvor ispumpava sadržaj septičke jame. Na betonskoj površini gnojnika postojalo je nešto krutog gnoja od svinja. Gnojnik je bio ograđen sa tri strane betonskim zidovima i s jedne strane limenim pločama i isti nije bio pokriven. Tužitelj je pokazao da se s gornje strane gospodarskog objekta nalazi bunar i betonirani šaht kroz koji se voda iz bunara pumpa prema gospodarskom objektu. Uočena je plastična cijev koja vodi prema grabi između gospodarskih objekata stranaka, oko koje je bio nasipan šljunak, a tužitelj je objasnio da ta cijev služi kao drenažna cijev za dovod oborinskih voda i vode iz bunara. Tuženik je osporio da bi to bila drenažna cijev jer ista nije perforirana, a tužitelj je uzvratio da je to obična cijev za odvod viška vode.

14. Svjedok MM iskazao je da poznaje stranke jer živi u njihovom susjedstvu, a s tuženikom je kućni prijatelj. Poznato mu je stoga gdje se nalaze nekretnine stranaka, ali nema saznanja o načinu odvodnje otpadnih i oborinskih voda s njihovih nekretnina. Kako često dolazi kod tuženika, primijetio je da se po njegovom dvorištu širi neugodni miris i da ima puno muha, a pretpostavlja da to potječe od svinja koje uzgaja tužitelj, s time da ne zna koliko svinja i drugih domaćih životinja uzgaja tužitelj, a za tuženika mu također nije poznato uzgaja li kakve domaće životinje. Nije čuo da bi se na nekretnini tužitelja klale svinje, a ako se to i radilo, on tada nije bio u blizini. Neugodni miris kojeg je osjetio kada bi došao k tuženiku bio je toliko intenzivan da je bilo neizdržljivo sjediti vani, pa su se uvijek povukli u kuću. Muha je također bilo u izrazito velikom broju, pa nije mogao ostaviti otvoren prozor na autu jer bi mu u tom slučaju unutrašnjost auta bila prepuna muha. To je uočio više puta jer je gotovo svaki drugi dan kod tuženika. Iz tužiteljeve gospodarske zgrade također se ču je cviljenje svinja. Tuženik se često žali na takve probleme te mu je neugodno kad mu netko dođe u posjetu. Svjedok je izjavio da također uzgaja svinje, ali se oko njegove kuće ne osjeća neugodan miris jer svinje drži u objektu koji je od naselja udaljen oko 150 metara. Tužiteljevi svinjci nalaze se u gospodarskoj zgradi koja se nalazi odmah uz tuženikovu kuću. Izjavio je da klanje svojih svinja obavlja u klaonici. Osim njega i tužitelja, još neki mještani uzgajaju svinje, ali rijetko i u sve manjem broju. Poznato mu je da dvorišta stranaka dijeli žičana ograda, ali ne zna na čijoj se nekretnini ta ograda nalazi, a tuženika nikad nije vidio da bi odlazio preko te ograde.

15. Svjedokinja PM iskazala je da živi na katu tuženikove kuće te svakodnevno svjedoči izrazito neugodnom mirisu od svinja koje uzgaja tužitelj. Navela je da tužitelj u svojoj gospodarskoj zgradi uzgaja velik broj svinja i to po nekoliko turnusa godišnje, a od tih se svinja na njegovom gnojniku zadržavaju otpadne vode, na tuženikovo dvorište puno je rojeva muha, neugodni miris postoji danju i noću, pa ljeti ne mogu spavati uz otvorene prozore jer smrad i muhe ulaze u kuću. I danju, i noću čuje se cviljenje svinja i sve je to više puta fotografirala i snimala. Smatra da je ovaj postupak velika nepravda jer je u stvarnosti njezina obitelj velika žrtva. Izjavila je da je svjesna da žive na selu i da ljudi za svoje potrebe uzgajaju domaće životinje, ali tužitelj ima OPG te se bavi uzgojem svinja ne samo za vlastite potrebe, već i za prodaju i to u prekomjernom broju zbog čega postoje opisani problemi. S tužiteljem su pokušavali razgovorom i mirnim putem riješiti opisane probleme, ali je došlo do konflikta, nakon čega su se obratili nadležnim inspekcijama, koje ih upućuju na komunalnog redara, koji također nije riješio taj problem. Djelatnica koja je zaposlena na radnom mjestu komunalnog redara došla je na teren, nakon čega joj je rekla da joj je tužitelj prijetio da će je tužiti, tako da se bojala bilo što poduzeti. Izrazito im je neugodno pozvati goste i družiti se s njima na dvorištu jer je nemoguće na stol staviti hranu, a da odmah po hrani nisu muhe. Srame se i zbog neugodnog mirisa koji će osjeća. Izjavila je da prilikom njezinog vjenčanja s tuženikovim sinom goste nisu pozvali u svoje dvorište kako je to uobičajeno u mjestu jer bi to bilo neprimjereno zbog smrada, muha i cviljenja svinja, već su pronašli drugi prostor za okupljanje. Navela je da je prije pokretanja ovog postupka tužitelj obavljao klanje svinja na svom dvorištu što su vidjeli i čuli, a nakon pokretanja ovog postupka nije uočila da bi to radio. Prema njezinoj procjeni, tužitelj drži minimalno po 50 svinja na svom gospodarstvu i redovito te dulje vrijeme se bavi prodajom odojaka. Nadalje, svjedokinja je izjavila da nikad nije bila u gospodarskom objektu tužitelja jer nisu toliko prisni s njim. Na pitanje tko još u mjestu uzgaja svinje, izjavila je da svinje za vlastite potrebe uzgajaju oni, tužitelj u okviru OPG-a, a za druge mještane koji stanuju u blizini joj to nije poznato. Pošto su joj predočene fotografije 2. i 3. iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka, na pitanje odakle potječe voda koja istječe iz cijevi vidljivih na tim fotografijama svjedokinja je odgovorila da se radi o istjecanju otpadnih voda iz njihovog gospodarskog objekta u kojemu uzgajaju svinje za vlastite potrebe i čije prostorije redovito treba čistiti i prati. Navela je da tuženik za potrebe njihovog domaćinstva uzgaja jednu do dvije svinje godišnje i drži ih svega nekoliko mjeseci u godini. U prostorijama u kojima uzgajaju svinje također se osjeća miris tih životinja, ali u puno manjoj mjeri i podnošljivo za razliku od mirisa koji dolazi od životinja koje uzgaja tužitelj. Također je navela da je tuženik nakon primitka tužbe dobronamjerno postavio žlijeb na krov svoje gospodarske zgrade, kako bi oborinske vode s krova usmjerio u odvodni kanal i kako iste ne bi smetale tužitelju.

16. Svjedokinja CM iskazala je da cijela njezina obitelj ima velikih problema zbog tužiteljevog OPG-a i uzgoja velikog broja svinja u objektu koji se nalazi neposredno uz njihovu kuću i dvorište. Problemi se očituju u stalnoj buci i cviljenju sv inja, izrazito neugodnom mirisu i velikom broju muha, od kojih se pokušavaju zaštiti postavljanjem samoljepljivih traka na koje su u kratkom roku uhvate cijeli rojevi muha. Izjavila je da ne zna koliko točno svinja i u kojem trenutku tužitelj uzgaja i drži u gospodarskoj zgradi, ali zaključuje da je to velik broj po cviljenju i zvukovima iz kojih prepoznaje da se radi o velikom broju velikih svinja i odojaka, čije se glasanje razlikuje od glasanja odraslih svinja. Navela je da tužitelj ima i odraslog nerasta kojim oplođuje tuđe prasice, koje mu treće osobe često dovode na pripust. Kako bi spriječili ulazak muha u kuću, na prozore su postavili tzv. komarnike, ali je problem kad se otvore ulazna vrata kroz koja u kratkom roku u kuću uđe velik broj muha. Bez obzira na neugodan miris koji se širi vani, moraju prozračivati kuću i tada neugodan miris uđe u sve prostorije, a posebno se osjeti noću i rano ujutro. Miris je inače prisutan tijekom cijelog dana, kao i muhe, zbog čega uopće ne mogu boraviti vani, a na terasi ne mogu niti sušiti rublje. Kad je bilo sinovo vjenčanje, na svoje dvorište nisu pozvali goste upravo zbog neugodnog mirisa, muha i cviljenja svinja te su za doček gostiju iznajmili prostor treće osobe. Neugodno im je organizirati i proslave dječjih rođendana. Navela je da tužitelj klanje svinja i odojaka obavlja na svom dvorištu, što se kod njih čuje i vidi. Opisala je da međa između predmetnih nekretnina postoji u obliku željezne ograde, koja se nalazi upravo na liniji međe. Na pitanje zbog čega postoje cijevi koje su vidljive na fotografijama 2., 3. i 6. geodetskog vještaka i koje su usmjerene s njihove nekretnine preko ograde, izjavila je da iste vode uz njihovu ogradu i u taj se kanal slijevaju i oborinske vode s tužiteljevih nekretnina, ali i vode koje potječu iz izvoda na tužiteljevim nekretninama. Navela je da njezina obitelj u pravilu uzgaja dvije svinje, koje kupe u mjesecu svibnju i uzgajaju ih do početka studenoga, a nakon toga ih odvedu na klanje u klaonicu te meso koriste za vlastite potrebe. Otpadne vode od prostorija u kojima hrane svinje otječu u otvoreni odvodni jarak, a na isti način otječu i otpadne vode iz gospodarskog objekta tužitelja. Na pitanje kako to da u vrijeme očevida nije bilo vidljivo da s tužiteljeve nekretnine ne otječu otpadne vode u odvodni jarak, izjavila je da se tužitelj očito pripremio za taj očevid.

17. Svjedokinja ČM iskazala je da joj je tuženikova žena sestra te često dolazi k njima u posjetu, ponekad i više puta tjedno. Poznato joj je da tužitelj uzgaja više svinja te da naročito tijekom ljetnih vrućina na dvorištu tuženika postoji puno muha te stalno vise ljepljive trake protiv muha, ali ih usprkos tome ima jako puno. Osim toga se osjeća neugodan miris. Poznato joj je da tužitelj ima OPG i da uzgaja svinje, ali s obzirom da je to u naselju i da su nekretnine stranaka neposredno blizu, smatra da to nije u redu i da to smeta tuženicima kao neposrednim susjedima. U mjestu gdje ona stanuje nitko u toj mjeri ne uzgaja domaće životinje, a da to netko blizu nje radi, sigurno bi to i njoj smetalo. Ne zna od kad tužitelj ima OPG, ne zna točno koliko svinja uzgaja u kojem trenutku, ali je očito da se radi o velikoj količini, što zaključuje po intenzitetu neugodnog mirisa i broja muha. Izjavila je da tuženik i članovi njegove obitelj ljeti ne mogu imati otvorene prozore, da ne mogu sušiti rublje na dvorištu, ne mogu imati bilo kakva druženja na dvorištu jer uz takvu količinu muha na stolove se ne može staviti hrana, pa druženja i proslave organiziraju na nekom drugom mjestu. Izjavila je da tuženik također uzgaja svinje, ali ne tijekom cijele godine, već samo u određenom razdoblju i to po dvije svinje. Poznato joj je da između gospodarskih zgrada stranaka postoji jedan kanal, ne zna od kada isti postoji, ali smatra da postoji već dulje vrijeme. Tuženik na svom dvorištu ima umivaonik, koji se koristi za povremeno pranje ruku, isti je uredan i ne koristi se za veća pranja. Nije joj poznato kuda vodi odvod iz umivaonika na dvorištu tuženika. Također je izjavila da iz tužiteljevog gospodarskog objekta čuje svinje kako cvile, naročito kad im se donosi hrana i kad im smeta vrućina, ali nije bila prisutna klanju svinja na tužiteljevom dvorištu. Izjavila je da je prošle godine u mjesecu srpnju tuženik imao dvije svinje u svom gospodarskom objektu, izjavila je da se nije čulo cviljenje tih svinja, ali ako su i cvilile, to ne može biti jednako kao da cvili puno više svinja. Ne zna kuda vodi odvod otpadnih voda iz gospodarskog objekta tuženika. Na pitanje je li tužitelj prije pet ili deset godina osim svinja uzgajao još kakve druge životinje, izjavila je da je vidjela da je imao i da još uvijek ima kokoši, patke i psa. Ne zna je li imao krave ili konje, sjeća se samo da je spremao sijeno. Ne zna koliko je svinja uzgajao ranije, ali je to svakako bilo više svinja.

18. Svjedokinja KM, supruga tužitelja, je iskazala je da je prema njezinom saznanju tužba u ovom predmetu podnesena iz razloga što su na krovu tuženikovog objekta bile postavljene cijevi za odvod oborinskih voda i iste su bile usmjerene prema tužiteljevom gospodarskom objektu. Nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, tuženik je cijevi stavio ispod svoje ograde. Osim toga, iz tuženikove septičke jame otpadne vode slijevaju se u odvodni jarak uz cestu pokraj njihovog gospodarskog objekta. Pošto joj je predočena fotografija na str. 11 spisa, objasnila je da je u svom iskazu govorila o cijevi koja je vidljiva na krovu tuženikovog objekta s gornje lijeve strane. Pošto joj je predočena fotografija na str. 16 spisa, izjavila je da su se oborinske vode s krova tuženikovog objekta slijevale iz žlijeba gornjeg dijela krova kroz cijev koja je vidljiva s gornje lijeve strane navedene fotografije te je izjavila da je vidljivo da je ista usmjerena prema tužiteljevoj nekretnini. Ta cijev je sada spuštena prema dolje kako je to vidljivo na fotografiji u okviru nalaza i mišljenja geodetskog vještaka na str. 92 spisa. Na objektu tuženika žlijeb postoji kao što je postojao i ranije, samo što je cijev za odvodnju oborinskih voda spuštena prema dolje. Ranije je postojala cijev za odvodnju voda iz umivaonika na dvorištu tuženika i ta je cijev bila usmjerena na njihovo dvorište, a nakon podnošenja tužbe tuženik je tu cijev maknuo i nije joj poznato kuda je nakon toga usmjerio odvodnju iz tog umivaonika. Navela je da između predmetnih nekretnina postoji ograda koja je na međi, a graba između objekata nalazi se na tužiteljevom dijelu nekretnine. Otpadne vode iz njihove kuće usmjerene su u septičku jamu i dalje u potok, a otpadne vode iz gospodarskog objekta slijevaju se u betonsku septičku jamu koju prazne svake godine jednom na proljeće i jednom na jesen. Prije pet do deset godina uzgajali su znatno više svinja nego sada, a imali su po pet krava i po dva konja. Navela je da u njihovom selu i drugi ljudi uzgajaju ovce, svinje i perad. Prije pet i više godina ljudi su uzgajali i krave. Što se tiče mirisa od uzgoja životinja, prije je miris bio intenzivniji nego sada, prije to tuženiku nije smetalo, a sada kad je životinja znatno manje, to mu smeta. Navela je da i tuženik sada također uzgaja svinje i perad, smatra da tuženik ima septičku jamu, ali ne zna je li ista nepropusna te prazni li ju redovito ili ne. Nadalje, svjedokinja je izjavila da nije bila prisutna prilikom dolaska inspektora u njihovo dvorište. Pošto joj je predočen zapisnik na str. 34 spisa, izjavila je da je tom prilikom bila prisutna, to je bilo onda kad je u nadzor došla inspektorica TMK i u to su vrijeme imali 10 do 12 svinja. Pošto joj je predočena druga stranica zapisnika o inspekcijskom nadzoru gdje je navedeno da je na gospodarstvu zatečeno ukupno 51 svinja, izjavila je da to nije točno. Izjavila je da sada uzgajaju oko 10 svinja, da su ih prije nekoliko godina imali više, moguće oko 50 komada. Ranije su imali rasplodne krmače i odojke, a sada ih više nemaju jer im više nije nužno da se toliko muče s time. Klanje svinja nisu vršili na dvorištu, već su ih vozili u klaonicu. Kad postoji više svinja, normalno je da prilikom hranjenja one cvile jer se ne može svima odjednom dati hrana. Svinje hrane dva puta dnevno i to ujutro u osam sati, a poslijepodne između 16 i 17 sati. Muhe postoje jer ih ima svugdje, ali muhe tretiraju insekticidima kako bi smanjili njihov broj. Navela je da kanal između gospodarskih objekata stranaka služi za odvod oborinskih voda s brijega, odnosno s povišenog terena iza njihovih nekretnina i taj kanal postoji preko 40 godina. Za vodu iz umivaonika na dvorištu tuženika navela je da je otjecala na njihovu nekretninu preko 20 godina, ne zna kakva je to bila voda i što je tuženik sa članovima obitelji prao u tom umivaoniku. Na pitanje kako im to ranije nije smetalo, izjavila je da nisu ni znali da je tuženik postavio taj umivaonik.

19. Svjedok ŽM, sin tuženika, izjavio je da živi u istoj kući kao i tuženik, s time da njegovi roditelji žive u prizemlju, a on sa suprugom i djetetom živi na katu kuće. Izjavio je da imaju problema zbog neugodnog mirisa i velikog broja muha, koje dolaze s tužiteljevog dvorišta, zbog njegovog uzgoja svinja. Naveo je da je prema nalazu posljednje veterinarske inspekcije, tužitelj u turnusu imao 50 komada svinja, moguće da ih je povremeno imao i više. Problem su pokušali riješiti na više načina te su zasadili živicu, ali neovisno o tome neugodan miris je i dalje intenzivan te je jako puno muha, zbog čega ne mogu otvarati prozore i prozračivati kuću jer sve to dopire u unutrašnjost kuće. Na dvorištu je neugodan miris prisutan konstantno i zbog toga im je neugodno pred gostima koji dolaze k njima. Ne mogu imati okupljanja na dvorištu i obilježavati svečanosti, zbog čega iznajmljuju prostor trećih osoba na drugim lokacijama. Teško im je vani sušiti rublje jer muhe na rublju ostavljaju izmet i u rublje se uvuče neugodan miris. Napomenuo je da je tužitelj na dvorištu klao odojke i cviljenje odojaka je bilo izrazito neugodno i stresno, ne samo za djecu, već i za njih odrasle ukućane. Od kad je pokrenut ovaj postupak, tužitelj više ne obavlja klanje odojaka na dvorištu, ali ih vjerojatno premješta te se zbog toga čuje njihovo glasno cviljenje. Sjeća se da je tužitelj ranije uzgajao svinje za vlastite potrebe i to je bilo uobičajeno, ali unatrag deset godina je intenzivirao proizvodnju i od tada je to posta lo izrazito neugodno. Također je izjavio da tuženik ima prostorije u kojima hrani svinje, a otpad iz tih prostorija se odlaže na gnojnik, koji je betoniran i ograđen zidovima te je prekriven mrežom, a od kuće je udaljen oko 50 metara. Tuženik u pravilu uzgaja po dvije svinje godišnje i zbog toga nikad nije bilo problema u vidu neugodnih mirisa i muha.

20. 1. Tužitelj TM iskazao je da je tužbu podnio iz razloga jer je tuženik oborinske vode sa svog gospodarskog objekta putem cijevi usmjerio prema njegovom gospodarskom objektu i kada bi padala kiša, voda iz tih cijevi bi udarala neposredno u zid njegovog objekta. Izjavio je da mu je poznato da je tuženik vodu iz svog umivaonika usmjerio prema njegovoj nekretnini, svojevremeno ga je pitao može li to učiniti i on mu je to dozvolio. Međutim, nakon što ga je tuženik prijavio inspekciji, odlučio je reagirati i na odvodnju iz tog umivaonika jer smatra da tuženikova prijava inspekciji nije bila opravdana. Naime, on je ranije na domaćinstvu uzgajao puno više domaćih životinja, imao je 70 do 80 komada svinja, oko 5 krava, telad, konje, ždrebad, guske, patke, purane i kokoši i tuženik nikad nije prigovarao da mu smetaju muhe i neugodni mirisi. Kad je tuženik odlučio graditi kuću na susjednoj nekretnini, tužiteljev otac mu je napomenuo da se tu nalazi gospodarski objekt, ali je tuženik tada rekao da mu to ne smeta i da nigdje drugdje nema mjesta za gradnju kuće. Sada kad uzgaja puno manje životinja nego ranije, tuženiku smetaju muhe, mirisi, zvukovi životinja, a ranije kad je bilo puno više domaćih životinja na ništa se nije žalio. Napomenuo je da ranije nije imao niti betonske septičke jame, gnojnik je bio otvoren, odnosno uvjeti su bili znatno lošiji nego što su danas.

20. 2. Odgovarajući na pitanja, tužitelj je izjavio ta su tzv. laguna i septička jama testirane po ovlaštenim osobama i da je utvrđena nepropusnost istih. Nakon podnošenja tužbe tuženik je s krova svog gospodarskog objekta maknuo cijev koja je prethodno služila za odvodnju vode iz umivaonika. Izjavio je da prema njegovom saznanju, tuženik nema vodonepropusnu septičku jamu te odvodne i oborinske vode otječu uz ogradu između njihovih nekretnina. Također je naveo da krave i konje ne uzgajaju već više godina, a 2006. ili 2011. prodali su zadnju kravu. Godine 2023. imali su 51 komad svinja, kako je to navedeno u zapisniku povodom inspekcijskog nadzora, a sada imaju 10 svinja i to jednu krmaču i 9 tovljenika. Za miris od životinja izjavio je da je normalno da se osjeća miris od uzgoja svinja, ali da je to uobičajeno za seoske prilike. Svinje cvile prilikom hranjenja, a to je dva puta dnevno. Jarak koji se nalazi između njihovih nekretnina služi za odvodnju oborinskih voda za vrijeme kiše, a kad kiše nema, jarak je u pravilu suh. Oborinske vode s objekta tuženika se za vrijeme kiše također slijevaju u taj jarak, a u isti se slijevaju i oborinske vode s okolnog povišenog terena, s time da količina istih ovisi o intenzitetu oborina. Izjavio je da tuženik prema njegovom saznanju uzgaja po dvije svinje i za tužitelja to nije sporno. Tuženik se njemu osobno nije žalio niti na neugodne mirise, niti na muhe ili bilo što drugo, on bi smanjio broj životinja koje uzgaja, ako mu to doista toliko smeta. Sa stražnje strane svog gospodarskog objekta prema jarku koji se nalazi između njihovih nekretnina, a na njegovom objektu nisu postavljeni žljebovi te iste smatra nepotrebnima jer se voda s njegovog krova slijeva u taj jarak.

21. 1. Tuženik RM iskazao je da jarak između njegove i tužiteljeve nekretnine postoji oduvijek i u njega su se slijevale oborinske vode s njihovih objekata i nekretnina. Što se tiče tužiteljeve tzv. lagune, naveo je da se otpadne vode iz iste slijevaju u grabu koja se nalazi između ceste i njihovih nekretnina i to u razini tuženikove nekretnine. Izjavio je da je podnio protutužbu jer mu, kao i njegovim ukućanima, smeta velika količina muha i izrazito neugodni mirisi, koji su gotovo nepodnošlj ivi, a dolaze s tužiteljeve nekretnine. Izjavio je da s tužiteljem nije pokušavao mirnim putem riješiti taj problem jer je tužitelj arogantan i takve naravi da s njim nikakav dogovor nije moguć. Ne zna koliko tužitelj uzgaja domaćih životinja jer k njemu ne odlazi, zna samo da ih je jako puno, što zaključuje po zvukovima koji dopiru iz njegovog gospodarskog objekta. On redovito postavlja ljepljive trake protiv muha, ali je bez obzira na to muha izrazito puno.

21. 2. Odgovarajući na pitanja, tuženik je izjavio da se taj intenzivni smrad počeo pojavljivati prije nekoliko godina, a niti jedna životinja ne smrdi toliko koliko smrde svinje i njihove fekalije. Naveo da iako tužitelj tvrdi da je smanjio broj životinja koje uzgaja, na njegovom se dvorištu i dalje ne može boraviti zbog neugodnog mirisa i brojnih muha, a prije je bilo još gore. Iz dvije cijevi s tužiteljeve nekretnine prema njegovoj nekretnini stalno teče neka voda, pa tako i prljava voda. Od muha su se pokušali zaštiti postavljanjem mreže između nekretnina, potom su posadili lovor višnju, ali bez ikakvog efekta, jedino što zbog lovor višnje nemaju toliko izravan pogled na tužiteljevu nekretninu. Naveo je da tužitelj prodaje odojke, ranije ih je klao na dvorištu, ne zna gdje to sada radi, a u međuvremenu je postavio video nadzor te se on njegovoj nekretnini više ne približava. Nadalje, tuženik ja izjavio da je kuću na sadašnjoj adresi počeo graditi prije više desetaka godina, gradio ju je postepeno prema mogućnostima, a uselio se sa suprugom u tu kuću 1986. te ju postepeno dograđuju i uređuju. U trenutku gradnje te kuće na tužiteljevom dvorištu postojala je staja, ali je bila drugačije okrenuta nego što je to sada, a tada je u selu gotovo svako dvorište imalo staju. Tužitelj i njegov otac su ranije hranili više krava i po dva konja, svinja nisu imali toliko puno, ali smrad nije u tolikoj mjeri dolazio do njih jer je staja bila okrenuta prema cesti, kao i gnojnik, koji je tada bio otvoren. Također je izjavio da je maknuo cijev koja je ranije postojala na krovu njegovog objekta i usmjerio ju je prema dolje, ali je osporio da bi kroz tu cijev dok je postojala voda udarala u zid tužiteljevog objekta. Potvrdio je da je maknuo i cijev od umivaonika kako ista tužitelju ne bi smetala. Otpadne vode iz njegovog gospodarskog objekta usmjerene su u grabu između nekretnina stranaka i to na mjestu gdje je označena međa i više prema njegovoj nekretnini. Izjavio je da njegov odvodni sustav za potrebe gospodarskog objekta nije testiran na vodonepropusnost.

22. 1. U pisanom nalazu, skici očevida i fotografijama (str. 85-96 spisa) geodetski vještak označio je i prikazao nekretnine stranaka te položaj objekata koje su na terenu pokazale stranke. Geodetski vještak je naveo da je nesporna međa između nekretnina stranaka u naravi žičana ograda s betonskim parapetom i na području spora snimljena je točkama NJ do J te se nastavlja do točke obilježene rozim stupićem na terenu, a na skici očevida prikazanom točkom N. Zgrada tužitelja snimljena je točkama Đ1, E1, F1, G1, H1, I1, J1, K1 i LJ1 i nalazi se na čestici tužitelja br. 1404/2, k. o. [katastarska općina]. Zgrada tuženika snimljena je točkama S1, R1, P1, O1, NJ1, N1, M1, V1, U1, Š1 i G i nalazi se na čestici tuženika br. 1404/4, k. o. [katastarska općina]. Krajevi žlijeba snimljeni su točkama Č1, Ć1, D1 i DŽ1. Cijeli žlijeb nalazi se na čestici tuženika br. 1404/4, k. o. [katastarska općina]. Točke P i R su vertikalne limene žljebne cijevi i nalaze se na čestici tuženika br. 1404/4, k. o. [katastarska općina]. Položaj lavaboa snimljen je detaljnom točkom G i nalazi se na čestici tuženika br. 1404/4, k. o. [katastarska općina]. Položaj cijevi koja ide od lavaboa snimljen je točkama G, Đ, E i F. Dio cijevi od točke G do Đ nalazi se na čestici tuženika br. 1404/4, k. o. [katastarska općina], a dio (Đ-E-F) nalazi se na čestici tužitelja br. 1404/2, k. o. [katastarska općina]. Šira plastična cijev koja vodi s posjeda tuženika snimljena je točkama A, B i C i u cijelosti se nalazi na čestici tuženika br. 1404/4, k. o. [katastarska općina]. Uža plastična cijev koja vodi s posjeda tuženika snimljena je točkama Č i Ć i u cijelosti se nalazi na čestici tuženika br. 1404/4, k. o. [katastarska općina]. Septička jama snimljena je točkama I1, L1, K1 i J1 i nalazi se na čestici tužitelja br. 1404/2, k. o. [katastarska općina]. Otvor septičke jame snimljen je točkom C1 i nalazi se na čestici tužitelja br. 1404/2, k. o. [katastarska općina]. Cijev koja vodi s tužiteljevog posjeda snimljena je točkama Š i S i nalazi se na česticama 1396/2 i 2248, k. o. [katastarska općina]. Čestica 1396/2, k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu je tuženika T RM (1/3 dijela) i FM r. R, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (2/3 dijela). Čestica 2248, k. o. [katastarska općina] je upisana u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu RH s pravom upravljanja Šupanijske uprave za ceste Krapinsko-zagorske županije iz Pregrade. Obje čestice, odnosno čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju pojas županijske ceste, ranga lokalna cesta, oznake L22040. Bunar je snimljen točkama L, LJ, K i U i nalazi se na čestici tužitelja br. 1404/2, k. o. [katastarska općina]. Izbetonirani šaht snimljen je točkom M i nalazi se na čestici tužitelja br. 1404/2, k. o. [katastarska općina]. Plastična cijev koja se nalazi sa sjeverne strane gospodarske zgrade tužitelja snimljena je točkama D-DŽ i nalazi se na čestici tužitelja br. 1404/2, k. o. [katastarska općina]. Na dan očevida snimljen je tok vode iz gospodarske zgrade tužitelja i to detaljnim točkama H, I, B1, A1 do Z1 na čestici tužitelja br. 1404/2, k. o. [katastarska općina] i detaljnim točkama Z1, Ž, Z do Ž1 na čestici tuženika br. 1404/4, k. o. [katastarska općina].

22. 2. Na nalaz geodetskog vještaka i na skicu očevida stranke nisu imale primjedbi, a kako je isti izrađen temeljem pokazivanja stranaka i izmjere neposredno na očevidu u njihovoj nazočnosti te su sukladno zadatku suda utvrđene lokacije svih objekata koji su relevantni za ovaj predmet, sud je u cijelosti prihvatio geodetsko vještačenje.

23. 1. Na temelju geodetske podloge u vidu skice očevida geodetskog vještaka, na temelju neposrednog opažanja tijekom očevida i na temelju dokumentacije u spisu stalni sudski vještak za poljoprivredu, poljoprivredno zemljište, zaštitu okoliša i ekologiju dr. sc. Maja Firšt, dipl. ing. agr. dostavila je pisani nalaz i mišljenje. U nalazu i mišljenju vještakinja je navela da je prema zapisniku Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava Zabok od 24. kolovoza 2023. utvrdila da je izvršen inspekcijski nadzor na objektu JIBG HR 1008291 u odnosu na bio sigurnost i zdravlje životinja te nisu utvrđene nesukladnosti. Prema izvještaju o ispitivanju vodo-nepropusnosti kanalizacije od strane tvrtke EKO FILKO Grad d.o.o. utvrđeno je da kanalizacijski vodovi zadovoljavaju uvjete vodo-nepropusnosti i da su sukladni odredbama hrvatske norme HRN EN 1610:2015 te se smatraju vodonepropusnima te da ispitane građevine za odvodnju otpadnih voda (septička jama SJ1 i septička jama SJ2) zadovoljavaju uvjete vodo-nepropusnosti i da su sukladne odredbama hrvatske norme HRN EN 1508:2007 i Pravilima za akreditaciju ispitivanja vodoopskrbnih i odvodnih sustava Hrvatske akreditacijske agencije te se smatraju vodonepropusnima. Nadalje, vještakinja je navela da na dan očevida nije bilo prekomjerne populacije muha, niti na nekretnini tuženika, niti na nekretnini tužitelja, a obilaskom nekretnina stranaka utvrđeno je da se ne osjeća smrad od domaćih životinja. Nadalje, vještakinja je navela da na krovištu građevine tuženika koja je u neposrednoj blizini međe, ali ne prelazi među, postoji oluk koji odvodi oborinsku vodu, a da dio cijevi lavaboa jednim dijelom prelazi na nekretninu tužitelja. Vještakinja je ocijenila da ne postoji prekomjerna štetna emisija s nekretnine tužitelja na nekretninu tuženika, a da je jedina štetna prekomjerna emisija s nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja preko cijevi iz lavaboa.

23. 2. Tuženik nije iznio primjedbe na pisani nalaz i mišljenje poljoprivredne vještakinje, dok se tužitelj o nalazu i mišljenju očitovao podneskom od 12. veljače 2025.

23. 3. U odnosu na utvrđenja vještakinje koja se odnose na protutužbeni zahtjev tužitelj nije imao primjedbi, smatrajući da iz nalaza i mišljenja proizlazi da su navodi protutužbe neosnovani. U odnosu na dio nalaza vještakinje koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužitelj zaključuje da bi iz nalaza i mišljenja proizlazilo da bi jedina prekomjerna štetna imisija s tuženikove nekretnine na tužiteljevu nekretninu bilo napuštanje otpadnih voda iz umivaonika jer je cijev za odvodnju otpadnih voda iz umivaonika na kući tuženika direktno usmjerena na nekretninu tužitelja. U odnosu na napuštanje oborinskih voda s krova objekata tuženika na tužiteljevu nekretninu tužitelj je imao primjedbu vještakinje. Naveo je da su osim otpadnih voda iz umivaonika, s nekretnine tuženika na tužiteljevu nekretninu usmjerene i oborinske vode koje su iz žlijeba na gospodarskoj zgradi tuženika usmjerene u vertikalnu odvodnu cijev (točka P skice geodetskog vještaka), a zatim ispod betonskog parapeta na nekretnini tuženika kroz PVC cijev s narančastim koljenom usmjerene prema tužiteljevoj nekretnini. Osim cijevi većeg promjera (cca 150 mm) s narančastim koljenom, kojim su na nekretninu tužitelja usmjerene oborinske vode, kroz drugu cijev manjeg promjera (cca 50 mm) na tužiteljevu nekretninu usmjerene su otpadne vode iz tuženikovog svinjca ili septičke jame, jer očevidom nije sa sigurnošću utvrđeno od kuda vodi ta cijev.

23. 4. Tužitelj je, nadalje, ukazao na činjenicu da je krov na gospodarskoj zgradi tuženika izgrađen u dva dijela, odnosno dvije cjeline, koje je tužitelj naznačio kao gornji i donji krov. Naveo je da je nakon podnošenja tužbe tuženik na svojem gospodarskom objektu, na kojem do tada na “donjem krovu” nije bilo žlijeba (oluka), već se voda s krova slobodnim padom slijevala na nekretninu tužitelja, postavio žlijeb, a od žlijeba bočnu vertikalnu cijev kojom je oborinske vode usmjerio prema parapetu, pa kroz cijev ispod parapeta, ponovno ih usmjerio prema nekretnini tužitelja. Dok nije bilo žlijeba, oborinske vode s tog “donjeg krova” slijevale su se preko ograde, na nekretninu tužitelja, dok su oborinske vode s “gornjeg krova”, na kojem je postojao žlijeb, limenom cijevi također bile usmjerene direktno na nekretninu tužitelja. Tužitelj stoga tvrdi da je tijekom parnice tuženik djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, čime je konkludentno priznao svoju odgovornost za štetne imisije. Naveo je da je iz fotografija u prilogu tužbe vidljivo kako je na gospodarskim objektima tuženika izveden sustav odvodnje oborinskih voda i način na koji je s “gornjeg krova” kroz limenu cijev položenu na “donjem krovu” tuženik usmjerio otjecanje oborinskih voda na nekretninu tužitelja. Naveo je da je također vidljivo da na donjem krovu tada još nije bilo žlijeba, a da iz izjava tuženika prilikom očevida proizlazi da je žlijeb postavio nedavno. Također je naveo da je iz fotografije na str. 9 nalaza i mišljenja vještakinje vidljivo da je tuženik u međuvremenu izvršio preinake na sustavu odvodnje na način da je s “gornjeg krova” gospodarske zgrade oborinske vode umjesto kroz cijev položenu preko “donjeg krova” (kako je to bilo u vrijeme utuženja, vidljivo na fotografijama uz tužbu ), vode usmjerio kroz vertikalnu cijev fiksiranu na oplatu zgrade od crvenih limenih ploča, prema tlu, označenu na skici očevida točkom “R”. Cijev položenu od žlijeba na “gornjem krovu” preko “donjeg krova”, tuženik je uklonio nakon podnošenja tužbe. S “donjeg krova”, na kojem je u međuvremenu postavio žlijeb, tuženik je ponovno usmjerio oborinske vode kroz cijev označenu na skici očevida točkom “P” u cijev položenu ispod betonskog parapeta, a koja je ispod ograde usmjerena na tužiteljevu nekretninu. Tužitelj stoga tvrdi da je tuženik nakon primitka tužbe poduzeo određene zahvate, ali da njima nije u cijelosti preusmjerio slijevanje oborinskih voda u neki sustav odvodnje izgrađen po svojoj nekretnini, već je i dalje sve oborinske vode usmjerio u jarak na nekretnini tužitelja. Nadalje, naveo je da iz nalaza geodetskog vještaka slijedi da se šira plastična cijev, označena na skici očevida točkama A-B-C i uža plastična cijev, označena na skici očevida točkama Č-Ć, prema katastarskom planu nalaze na nekretnini tuženika. Kako je između stranaka nesporno da među između njihovih nekretnina predstavlja ograda od žičanog pletiva na betonskom parapetu, dakle, sjeveroistočno od ograde nalazi se nekretnina tužitelja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa su i te cijevi faktično na tužiteljevoj nekretnini. Čak i da se tako označene cijevi i nalaze na čkbr. [katastarska čestica] k.o., tužitelj smatra da je to nebitno za utvrđenje štetnih imisija, jer su obje cijevi usmjerene prema nekretnini tužitelja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle, voda koja iz njih prodire usmjerena je prema nekretnini tužitelja i širi se po nekretnini tužitelja, što za njega predstavlja štetnu imisiju koju nije dužan trpjeti. Tužitelj smatra da nema nikakvih tehničkih zapreka da tuženik izgradi cjevovod za odvodnju oborinskih i otpadnih voda sa svojih gospodarskih objekata od točaka “R” i “P” sa svoje strane ograde do točaka Z-Ž1 skice očevida i tako usmjeri oborinske vode sa svojih objekata u javnu kanalizaciju, u cijev ispod ceste.

24. 1. Povodom opisanih navoda tužitelja, stalna sudska vještakinja za poljoprivredu saslušana je na glavnoj raspravi te je odgovorila na pitanja stranaka. Pošto su joj predočene fotografije koje su priložene uz tužbu (str. 11-16 spisa) i nakon što je punomoćnik tužitelja naveo da je stanje odvodnje u trenutku podnošenja tužbe bilo drukčije nego u vrijeme provođenja očevida na način da su na krov gospodarske zgrade tuženika u međuvremenu postavljeni oluci za odvodnju oborinskih voda, a na pitanje je li takav raniji sustav odvodnje oborinskih voda bio primjeren, vještakinja je izjavila da prema mjerenju geodetskog vještaka na dan očevida krovište ne prelazi među, a postojeći oluk odvodi oborinsku vodu s predmetnog krovišta, koji nije postojao prema predočenim joj fotografijama u vrijeme podnošenja tužbe te je isti kod obilnih oborina mogao prijeći granicu međe. Na pitanje smiju li se otpadne vode iz svinjca ispuštati u otvorene jarke, izjavila je da ne smiju. Na pitanje tuženika vještakinja je izjavila da ako se u cijevi s fotografije 5 geodetskog vještaka nalaze otpadne vode, onda postoji mogućnost kontaminacije tuženikove parcele ili zemljišta. Navela je da je držanje domaćih životinja u naseljenim mjestima propisano i praćeno nadzorima ovlaštenih službi, koje daju dozvolu za držanje broja životinja i veličine objekta u kojem iste mogu biti smještene. Na izraženiji miris domaćih životinja, kao i okruženje u kojem one obitavaju utječe čistoća, a na čistoću tlak zraka i visoka temperatura. Što se tiče usmrćivanja domaćih životinja, isto je uvjetovano uputama veterinara koji prati stanje domaćih životinja, a s time da se klanje u pravilu treba obavljati u ovlaštenim klaonicama. Ako se to vrši u dvorištu vlasnika životinja, moguće je da to utječe na stvaranje prekomjernih štetnih imisija. Na pitanje tko je ovlašten ocjenjivati smije li se i pod kojim uvjetima klanje životinja obavljati na dvorištu vlasnika istih, izjavila je da je za to ovlašten veterinar na tom području. Izjavila je i da u vrijeme provođenja očevida vizualnim pregledom, odnosno neposrednim opažanjem nije utvrđeno isticanje otpadnih voda u cijevima označenima točkama skice geodetskog vještaka D-DŽ i S-Š.

24. 2. Nakon saslušanja poljoprivredne vještakinje, na njezin nalaz, mišljenje i iskaz nije bilo primjedbi stranaka, a kako su nalaz i mišljenje izrađeni temeljem dokumentacije u spisu i neposrednih opažanja tijekom očevida, sud je iste prihvatio.

25. 1. Prema odredbi čl. 110. st. 1. -4. ZV-a, nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. Iznimno, od stavka 2. ovoga članka, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok to dopuštenje traje zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete, ili da se smanje. Vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.

25. 2. Prema odredbi čl. 113. ZV-a, vlasnik nekretnine je dužan poduzeti sve potrebne mjere da kišnica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na tuđu nekretninu.

U odnosu na tužbeni zahtjev

26. 1. Predmet tužbenog zahtjeva je zabrana tuženiku da na tužiteljevu nekretninu napušta kišnicu i otpadne vode, odnosno radi se o zahtjevu za zabranu jednim dijelom neposrednih imisija koje nastaju neposrednim odašiljanjem na tužiteljevu nekretninu oborinskih i otpadnih voda putem postavljenih cijevi te jednim dijelom posrednim imisijama koje nastaju slijevanjem vode s krova tuženikove gospodarske zgrade, osobito prilikom jačih oborina jer na donjem dijelu krova nisu bili postavljeni žlijebovi pa su se prirodnim silama oborinske vode s krova slijevale mogle slijevati preko međe, odnosno na tužiteljevu nekretninu.

26. 2. Usporedbom fotografija koje su priložene uz tužbu sa zatečenim stanjem prilikom očevida na nekretninama stranaka može se zaključiti da je nakon podnošenja tužbe promijenjen način odvodnje oborinskih voda s krova tuženikove gospodarske zgrade jer je tuženik u međuvremenu na donji krov, na kojem nije bilo žlijeba, istoga postavio te je uklonio cijev koja je s gornjeg krova bila usmjerena prema tužiteljevoj nekretnini, što je tuženik i priznao tijekom postupka. Iako prema nalazu i mišljenju geodetskog vještaka završetak krovišta tuženikovog gospodarskog objekta ne prelazi liniju međe između nekretnina stranaka, iz iskaza poljoprivredne vještakinje proizlazi da je kod obilnih oborina oborinska voda s tog krova mogla prijeći granicu međe, odnosno padati na tužiteljevu nekretninu.

26. 3. Nadalje, prilikom očevida te iz priloženih fotografija utvrđeno je da na tužiteljevoj gospodarskoj zgradi, a na dijelu krova koji je okrenut prema tuženikovoj gospodarskoj zgradi, nema postavljenih žljebova pa se oborinske vode s tužiteljeve gospodarske zgrade neposredno slijevaju u jarak koji se nalazi između gospodarskih objekata stranaka, u koji jarak su se neposredno slijevale i oborinske vode s krova tuženikove gospodarske zgrade prije nego što je na donji dio krova postavio žlijebove. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu to ranije nije smetalo, a da je povod podnošenju tužbe dao tuženik time što ga je prijavio inspekciji.

26. 4. Međutim, neovisno o tome što tužitelju ranije nije smetao način odvodnje oborinskih voda s tuženikovog gospodarskog objekta i neovisno o stvarnom povodu za podnošenje tužbe, tužitelj kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bio dužan trpjeti da tuženik sa svoje nekretnine usmjerava oborinske vode na njegovu nekretninu, a to se prema iskazu gospodarske vještakinje događalo prilikom jačih oborina, pogotovo ako se uzme u obzir ranije postavljena limena cijev koja je s oluka na gornjem dijelu krova gospodarske zgrade bila postavljena niz donji dio krova prema liniji međe u odnosu na tužiteljevu nekretninu. Očevidom na predmetnim nekretninama i gospodarskim vještačenjem utvrđeno je da kod načina odvodnje oborinskih voda s krova tuženikovog gospodarskog objekta, nakon što je tuženik postavio žlijebove na donji dio krova i kroz vertikalne žlijebove (točke "P" i "R" skice geodetskog vještaka) oborinske vode usmjerio na svoju nekretninu, u tom dijelu nema više prekomjernih štetnih imisija na tužiteljevu nekretninu. Neosnovano tužitelj tvrdi da se i nadalje oborinske vode s krova tuženikovog gospodarskog objekta slijevaju na njegovu nekretninu jer iste otječu kroz vertikalne oluke koji završavaju na mjestima označenima točkama "P" i "R" skice očevida, a navedene točke se nedvojbeno nalaze na tuženikovoj, a ne na tužiteljevoj nekretnini. Neovisno o tome što je tuženik tijekom ove parnice oborinske vode s krova svog gospodarskog objekta usmjerio na način da iste otječu kroz horizontalni i vertikalne oluke (žlijebove) na njegovu nekretninu, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u tom dijelu u vrijeme podnošenja tužbe bio osnovan jer su prekomjerne štetne imisije postojale u tom trenutku zbog dotadašnjeg načina odvodnje oborinskih voda.

26. 5. Što se tiče tužiteljevih tvrdnji da su postojale i da i dalje postoje prekomjerne štetne imisije u vidu odvodnje otpadnih voda iz tuženikovog gospodarskog objekta na tužiteljevu nekretninu, tuženik je iskazao da je iste usmjerio u grabu između nekretnina stranaka i to na mjestu gdje postoji međa, više prema svojoj nekretnini te da potom otječu u kanal koji se nalazi u okviru pojasa ceste. Na očevidu je utvrđeno da je šira cijev namijenjena otjecanju otpadnih voda iz tuženikovog svinjca, a da uža cijev služi za odvodnju viška vode iz preljevne septičke jame, odnosno tuženik je i sam opisao da je to tako. Tijekom očevida tuženik je također pokazao da je spomenute otpadne vode usmjerio u jarak uz cestu kroz spomenute jednu širu i jednu užu cijev, položaj kojih je na skici očevida označen točkama A-B-C i Č-Ć i koje se prema nalazu geodetskog vještaka nalaze u cijelosti na tuženikovoj nekretnini, neposredno blizu kanala uz cestu. Neosnovano tužitelj tvrdi da se iste prema katastarskom planu nalaze na njegovoj nekretnini jer je međa između nekretnina stranaka nesporna, u naravi predstavlja žičanu ogradu s betonskim parapetom i na skici očevida je označena točkama NJ do J, a potom do točke N, a prema takvoj nespornoj međi, navedene dvije cijevi nedvojbeno se nalaze na tuženikovoj nekretnini. Dakle, tuženik otpadne vode iz svog gospodarskog objekta nije usmjerio na tužiteljevu nekretninu, već na svoju nekretninu, a koje potom otječu u jarak koji je sastavni dio cestovnog pojasa te nije dokazano da bi iste prirodnim putem u bilo kojem dijelu otjecale na tužiteljevu nekretninu. Vezano uz iskaz poljoprivredne vještakinje da se otpadne vode iz svinjaca ne bi smjele ispuštati u otvorene jarke, ističe se da takav način odvodnje otpadnih voda u konkretnom slučaju ne bi predstavljao niti posrednu, niti neposrednu štetnu imisiju na tužiteljevu nekretninu jer iste tuženik nije neposredno usmjerio na tužiteljevu nekretninu, niti je dokazano da bi prirodnim putem na istu otjecale, što je ujedno i nelogično s obzirom na konfiguraciju terena jer se jarak u okviru cestovnog pojasa nalazi u nižoj razini od nekretnina stranaka, a postavljene cijevi (uža i šira) nalaze se u neposrednoj blizini kanala uz cestu.

26. 6. Očevidom i gospodarskim vještačenjem utvrđeno je postojanje neposredne prekomjerne štetne imisije s tuženikove na tužiteljevu nekretninu u vidu otjecanja otpadnih voda putem cijevi koja je bila postavljena od vanjskog lavaboa na tuženikovoj nekretnini prema nekretnini tužitelja. Takav način odvodnje od lavaboa na tuženikovoj nekretnini prema tužiteljevoj nekretnini, koji je nesporno postojao dulje vrijeme, tužitelju ranije nije bio sporan i nije mu smetao, čak je izjavio da je tuženiku dozvolio da na taj način usmjeri odvodnju vode iz vanjskog lavaboa, a povod tužbi i u tom dijelu je bio u tuženikovoj prijavi tužitelja inspekciji, kao što je to slučaj i u odnosu na oborinske i otpadne vode s tuženikovog gospodarskog objekta. Neovisno o tome što to tužitelju ranije nije smetalo, on nije dužan trpjeti takvu štetnu imisiju. Iz iskaza stranaka utvrđeno je da je tuženik i u tom dijelu tijekom ovog postupka poduzeo radnje na način da je uklonio cijev putem koje je voda iz lavaboa otjecala na tužiteljevu nekretninu, ali je sud i u tom dijelu ocijenio da je tužbeni zahtjev u vrijeme podnošenja tužbe bio osnovan jer je u tom trenutku postojala opisana povreda tužiteljevog prava vlasništva nekretnine u vidu prekomjerne štetne imisije.

26. 7. Kao što je već gore navedeno, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik tijekom ovog postupka uklonio izvore štetnih imisija koje su postojale u obliku usmjeravanja oborinskih i otpadnih voda na tužiteljevu nekretninu, kao i u obliku prirodnog otjecanja oborinskih voda s njegovog gospodarskog objekta na tužiteljevu nekretninu u slučaju obilnijih oborina, a koje su postojale u vrijeme podnošenja tužbe. Tužitelj međutim nije dokazao da i dalje postoji opravdana opasnost da će tuženik ponovno usmjeravati vode na njegovu nekretninu. Osim toga, životno je nelogično da bi tuženik, nakon što je pokazao ozbiljnu volju da ukloni povrede tužiteljevog prava vlasništva nekretnine i nakon što je postavio žlijebove i uklonio odvodnu cijev od vanjskog lavaboa, čime je otklonio razlog predmetnih štetnih imisija, ponovno ulagao trud, vrijeme i sredstva da nastavi s takvom ili sličnom povredom prava vlasništva tužiteljeve nekretnine. Kako je tijekom postupka tuženik poduzeo radnje kojima je otklonjena povreda tužiteljevog prava vlasništva, tužitelj više nema pravni interes tražiti zabranu budućeg usmjeravanja voda na njegovu nekretninu. Što se tiče dijela zahtjeva da sud ovlasti tužitelja da na teret tuženika ukloni naprave kojima se oborinske i otpadne vode s tuženikove usmjeravaju na tužiteljevu nekretninu, ističe se da bi to bio dužan učiniti tuženik i sam odabrati način ispunjenja te obveze, a kako je istu obvezu prema provedenih dokazima ispunio tijekom ovog postupka, nije bilo niti osnova ovlastiti tužitelja da to učini na tuženikov teret.

27. Sud je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U odnosu na protutužbeni zahtjev

28. 1. Predmet protutužbenog zahtjeva je prestanak uznemiravanja prava vlasništva tuženika na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane tužitelja kao vlasnika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da ukloni uzroke prekomjernih štetnih imisija u vidu neugodnih mirisa i buke koji se šire na njegovu nekretninu s tužiteljeve nekretnine i nalog tužitelju da se ubuduće kloni činjenja koje bi do istih dovelo. Radi se, dakle, o posrednim štetnim imisijama u smislu čl. 110. st. 1. ZV-a i prema navodima protutužbe, prirodnim silama dolaze na tuženikovu nekretninu s tužiteljeve nekretnine. Tuženik tvrdi da je uzrok takvim štetnim imisijama držanje većeg broja svinja u tužiteljevom gospodarskom objektu te klanje svinja na tužiteljevom dvorištu.

28. 2. Nesporno je da se na tužiteljevom dvorištu obavlja poljoprivredna djelatnost u okviru obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i da se u tužiteljevom gospodarskom objektu uzgaja veći broj svinja. Sporno je bilo nastaju li uslijed toga prekomjerne štetne imisije s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini i s obzirom na mjesto i vrijeme te čini li tužitelj time povredu tužiteljevog prava vlasništva nekretnine.

28. 3. Tuženik tvrdi da se u tužiteljevom obiteljskom gospodarstvu uzgaja velik broj svinja, uslijed čega na njegovu nekretninu dopiru izrazito neugodni mirisi, postoji velika populacija muha i pretjerana buka od cviljenja svinja prilikom hranjenja i klanja istih na dvorištu. Tuženikove navode potvrdili su u svojim iskazima svjedoci čije je saslušanje predložio. To su njegov prijatelj MM, snaha PM, supruga CM, sin ŽM i sestra njegove supruge K. Svi oni potvrdili su tuženikove navode o izrazito neugodnom mirisu koji dopire s tužiteljeve nekretnine, zbog kojeg je neizdržljivo boraviti na dvorištu i vani sušiti rublje, koji dopire u tuženikovu kuću dok su otvoreni prozori i ulazna vrata što otežava prozračivanje stambenog prostora, prisutna je velika populacija muha, glasno se čuje cviljenje svinja, zbog čega se tuženik i njegovi ukućani izrazito neugodno osjećaju pred posjetiteljima. Tuženikovi ukućani (supruga, snaha i sin) potvrdili su i tuženikove navode o klanju svinja na tužiteljevom dvorištu, s time da su snaha i sin tuženika izjavili da nakon pokretanja ovog postupka nisu vidjeli da bi to tuženik radio.

28. 4. S druge pak strane, tužitelj je tvrdio da je ranije uzgajao puno više životinja nego sada (držao je krave, konje i veći broj svinja), a da to tuženiku tada nije smetalo, iako su uvjeti držanja životinja bili znatno lošiji nego sada jer je gnojnik bio otvoren i nije bilo betonske septičke jame za otpadne vode. Potvrdio je da se uslijed uzgoja svinja osjeća određen miris, ali smatra da je to uobičajeno za seoske prilike. Tuženikov iskaz potvrdila je u svojstvu svjedoka njegova supruga KM, koja je također navela da u tom selu i ostali mještani uzgajaju ovce, svinje i perad, a prije nekoliko godina uzgajali su i krave. Izjavila je da se ranije osjećao intenzivniji miris od uzgoja životinja nego sada, a da to tuženiku tada nije smetalo.

28. 5. Svjedoci koji su saslušani po prijedlogu tuženika su s njim povezani prijateljskim, rodbinskim ili tazbinskim vezama, a po prijedlogu tužitelja u svojstvu svjedoka saslušana je samo njegova supruga. S obzirom na takve odnose svjedoka sa strankama i na njihovu potencijalnu pristranost, sud je njihove iskaze ocijenio uspoređujući ih međusobno, zatim s iskazima stranaka, u vezi s ostalim dokazima, a također imajući u vidu općepoznate činjenice.

28. 6. Usporedbom iskaza svjedoka čije je saslušanje predložio tuženik utvrđeno je da se isti u bitnome ne razlikuju, osim što svjedoci MM i ČM nisu vidjeli da bi tužitelj klanje svinja obavljao na svom dvorištu.

28. 7. Svjedokinja KM bila je djelomično kontradiktorna u svom iskazu. Prvo je navela da nije bila prisutna prilikom inspekcijskog nadzora veterinarske inspektorice, da bi nakon predočenja zapisnika izjavila da je ipak bila prisutna. Zatim je izjavila da su u vrijeme inspekcijskog nadzora držali 10 ili 12 svinja, a pošto joj je predočen zapisnik iz kojega proizlazi da ih je bilo ukupno 51 komad, izjavila je da to nije točno, a što se ne može prihvatiti jer je zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru javna isprava te se presumira da je sadržaj istoga istinit, a i sam je tužitelj u svom iskazu naveo da je u vrijeme inspekcijskog nadzora u gospodarskom objektu bilo onoliko svinja, koliko je to navedeno u zapisniku. Konačno, izjavila je da je voda iz umivaonika na tuženikovom dvorištu otjecala na njihovu nekretninu više od 20 godina, da bi potom na pitanje zašto im to ranije nije smetalo odgovorila da nisu ni znali da je tuženik postavio taj umivaonik. Taj dio iskaz suprotan je iskazu tužitelja, koji je izjavio da je tuženiku dozvolio da vodu iz umivaonika usmjeri na njegovu nekretninu, što znači da je morao znati kad je tuženik taj umivaonik postavio. Osim toga, iskaz svjedokinje u tom dijelu je kontradiktoran jer ako je svjedokinja znala koliko dugo je voda iz umivaonika otjecala na tužiteljevu nekretninu, nemoguće je da ne bi znala kad je isti postavljen. Opisane nelogičnosti i proturječnosti u iskazu svjedokinje KM ukazuju da je nastojala minorizirati utjecaj uzgoja svinja u gospodarskom objektu na stvaranje imisija koje su predmet protutužbe, a s druge strane preuveličati opseg i težinu štetnih imisija koje su predmet tužbe.

28. 8. Na nekretninama stranaka proveden je očevid 9. srpnja 2024. i to u vrijeme kad je bilo sunčano i temperatura zraka bila je relativno visoka. Prilikom očevida na nekretninama stranaka nisu bili prisutni izrazito neugodni mirisi i velika populacija muha te se nije čulo glasanje svinja iz tužiteljevog gospodarskog objekta. U gospodarskom objektu zatečene su četiri odrasle svinje i dvadesetak odojaka, što je više nego za polovicu manje u odnosu na vrijeme inspekcijskog nadzora veterinarskog inspektora 24. kolovoza 2023., kada je na gospodarstvu bilo 7 krmača, 1 nazimica, 8 odojaka starosti do mjesec dana, 20 odojaka starosti do 3 mjeseca i 15 odojaka starosti preko 3 mjeseca. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da u odnosu na bio sigurnost i zdravlje životinja nisu utvrđene nesukladnosti. Međutim, takav nalaz veterinarske inspekcije ne isključuje mogućnost postojanja prekomjernih štetnih imisija koje su predmet protutužbe , jer iste nisu bile predmet inspekcijskog nadzora, već bio sigurnost i zdravlje životinja. Iz zapisnika veterinarske inspektorice proizlazi da je inspekcijski nadzor obavljen povodom podneska stranke zbog problema koji se javlja unazad tri godine, a to je nesnošljiv smrad i količina muha što onečišćuje fasadu kuće, onemogućava boravak na dvorištu i terasi u razdoblju od proljeća do jeseni te otvaranja prozora kuće jer sve smrdi. Kako se u historijatu protutužbe i u podnesku podnesenom veterinarskoj inspekciji na istovjetan način opisuju problemi tuženika i njegovih ukućana, očito je da je taj podnesak inspekciji podnio tuženik ili netko od članova njegovog kućanstva, u što je tužitelj uvjeren, a tuženik to nije osporio. Naprotiv, iz njegovog iskaza i iz iskaza njegovih ukućana proizlazi da su opisane probleme pokušavali riješiti putem nadležnih inspekcija i komunalnog redara. Postavlja se stoga pitanje zbog čega bi se tuženik i njegovi ukućani obraćali tim tijelima, ako doista nemaju opisanih problema i ako im kvaliteta života nije narušena uslijed uzgoja velikog broja svinja na tužiteljevom gospodarstvu.

28. 9. Temeljem opažanja tijekom očevida gospodarska vještakinja nije utvrdila postojanje prekomjernih štetnih imisija koje su predmet protutužbe, a to na očevidu nije utvrdio niti sud. Međutim, tužitelj je znao za termin očevida te je imao mogućnost urediti gospodarski objekt, smanjiti broj svinja i očistiti tzv. lagunu na kojoj je u vrijeme očevida bila relativno manja količina otpada iz svinjca, a sve u cilju kako bi dokazao da su navodi protutužbe preuveličani i neosnovani.

28. 10. Točno je da je provedenim ispitivanjem utvrđena vodo-nepropusnost kanalizacije i septičkih jama na tužiteljevom dvorištu, ali to samo po sebi ne dokazuje koliko često tužitelj prazni septičku jamu u koju se trebaju slijevati otpadne vode iz gospodarskog objekta, odnosno da to čini dva puta godišnje, kao što su to iskazali on i njegova supruga. Osim toga, notorno je da bi pražnjenje septičke jame dva puta godišnje u slučaju uzgoja većeg broja svinja (npr. oko 50 komada) bilo prerijetko, pa činjenica da je septička jama nepropusna ne znači ujedno da tužitelj povremeno otpadne vode iz svinjca ne ispušta mimo nje u odvodni kanal uz cestu. Notorno je također da se prilikom pražnjenja septičke jame širi neugodan miris sadržaja iste, koji nedvojbeno u takvim situacijama dopire i na tuženikovu nekretninu.

28. 11. Nesporno je da stranke žive na selu gdje je uobičajeno uzgajati domaće životinje, a to čini i tuženik kad za potrebe svoje obitelji u jednom dijelu godine uzgaja po dvije svinje. Međutim, za svaku osobu koja ima bilo kakvog životnog iskustva o uvjetima života na selu, notorna je činjenica da intenzitet mirisa i buke od životinja koje se uzgajaju na seoskom gospodarstvu nije jednak u situaciji kad se uzgajaju vrste i količina životinja za vlastite potrebe u odnosu na situaciju uzgoja životinja u komercijalne svrhe, kao što to čini tužitelj u okviru OPG-a. Notorno je da broj domaćih životinja utječe i na populaciju muha. Također je notorna činjenica da izlučevine koje potječu od svinja imaju intenzivniji i neugodniji miris od izlučevina krava i konja, odnosno to je općepoznata činjenica za svakoga tko je iskusio život u seoskim sredinama.

28. 12. Vezano uz buku koja prema navodima tuženika nastaje prilikom klanja svinja na tužiteljevom dvorištu, ističe se da je tužitelj osporio da to čini na svom dvorištu, osim kada kolje svinje za vlastite potrebe, a u ostalim slučajevima svinje odvozi na klanje u klaonicu. Tuženik i članovi njegovog kućanstva iskazivali su da je tužitelj to činio ne samo za vlastite potrebe, već i u komercijalne svrhe sve do početka ovog postupka . Tužitelj je kao dokaz svojih tvrdnji dostavio račun klaonice za uslugu klanja tri odojka. Kada se uzme u obzir činjenica da je tuženik u vrijeme inspekcijskog nadzora držao 51 komad svinja, što ukazuje na zaključak da je i prije toga uzgajao broj svinja koji premašuje potrebe njegovog domaćinstva, a i broj svinja zatečen u vrijeme očevida premašuje vlastite potrebe jednog kućanstva, nameće se pitanje zbog čega tužitelj nije dostavio račune klaonice za usluge klanja većeg broja svinja, jer nije životno logično da bi sve ostale odojke i svinje prodao žive.

28. 13. Tužitelj je naveo da je na gospodarskom objektu ugradio PVC stolariju te je dostavio i račun o tome. Međutim, neovisno o tome prostor u kojem borave životinje potrebno je prozračivati, a kako nema ugrađenog ventilacijskog sustava, prozračivanje je moguće jedino otvaranjem vrata i prozora na objektu, naročito tijekom ljetnih vrućina prilikom čega se zbog protoka zraka miris iz unutrašnjosti objekta širi prema van, pa tako i na tuženikovo dvorište. Prilikom očevida, a što se može utvrditi i iz fotografija u spisu, utvrđeno je da se neki prozori na tužiteljevom objektu nalaze na zidu koji gleda prema tuženikovoj kući, a koja je od gospodarskog objekta tužitelja udaljena svega par metara , iz čega proizlazi da je neizbježno da prilikom prozračivanja tužiteljevih svinjaca na tuženikovu nekretninu dopiru mirisi iz unutrašnjosti istih.

28. 14. Temeljem svega navedenog, sud je prihvatio iskaz tuženika te iskaze članova njegovog kućanstva u dijelu da uslijed tužiteljevog uzgoja velikog broja svinja prirodnim silama na njegovu nekretninu dopiru pretjerane štetne imisije u vidu neugodnog mirisa, buke i velike populacije muha. Njihove iskaze u pretežnom dijelu potvrdilo je i dvoje svjedoka koji nisu tuženikovi ukućani, ali ga redovito posjećuju te mogu imati neposredna saznanja o predmetu ovog spora. Neovisno što su svjedoci čije je saslušanje predložio tuženik njemu bliske osobe, sve gore navedene okolnosti potvrđuju uvjerljivost i istinitost njihovih iskaza.

28. 15. Sud je stoga utvrdio da su štetne imisije koje dopiru na tuženikovu nekretninu s tužiteljeve nekretnine, a uzrokovane su uzgojem većeg broja svinja, prekomjerne s obzirom na namjenu nekretnina i neposrednu blizini tužiteljevog gospodarskog objekta od tuženikove kuće i dvorišta. Notorno je da je u seoskim sredinama uobičajen uzgoj i držanje domaćih životinja, ali prema ocjeni ovog suda, uvjetima života na selu bilo bi primjereno uzgajati domaće životinje za vlastite potrebe, pa čak i u komercijalne svrhe u okviru OPG-a, ali u toj mjeri i na takav način da intenzitet buke i neugodnih mirisa bude podnošljiv te da bitno ne umanjuje kvalitetu života susjeda koji žive u neposrednoj blizini.

28. 16. Kako su štetne imisije koje su predmet protutužbenog zahtjeva posljedica tužiteljeve poljoprivredne djelatnosti koju obavlja u okviru OPG-a i za obavljanje koje ima dopuštenje nadležnih tijela, u smislu odredbe čl. 110. st. 3. ZV-a tuženik nema pravo zahtijevati prestanak te djelatnosti, ali može zahtijevati poduzimanje mjera za sprječavanje štete i povrede njegovog prava vlasništva nekretnine, s time da je na tužitelju da odabere način na koji će ukloniti ili barem smanjiti predmetne štetne imisije tako da iste budu podnošljive susjedima. Tuženik to upravo i traži protutužbenim zahtjevom, slijedom čega je sud istoga prihvatio.

28. 17. Iako je tužitelj u razdoblju od provođenja veterinarskog inspekcijskog nadzora pa do dana provođenja očevida poduzeo određene mjere tako da se neugodan miris, buka i najezda muha nisu osjetili, i dalje postoji njegovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo te postoji opravdana opasnost da bi prekomjerne štetne imisije mogle ponovno dopirati na nekretninu tuženika, ako bi tužitelj propustio poduzeti potrebne radnje da do njih više ne dolazi, koje je očito poduzeo neposredno prije očevida . U ovom postupku nije utvrđeno što je točno tužitelj učinio da na dan očevida usprkos visokoj temperaturi zraka nije bilo pretjeranih neugodnih mirisa, buke, niti pretjerane populacije muha. Može se zaključiti da je u odnosu na vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora, a do dana provođenja očevida smanjen broj svinja u tužiteljevom gospodarskom objektu. Tzv. laguna bila je relativno uredna i na istoj je bila manja količina otpada iz svinjaca, unutrašnjost gospodarskog objekta bila je uredna, nije utvrđeno otjecanje otpadnih voda izvan betonske septičke jame, pa je očito to doprinijelo smanjenju predmetnih imisija. To upućuje na zaključak da se obavljanjem tužiteljeve poljoprivredne djelatnosti na propisan i obziran način mogu u pretežnoj mjeri smanjiti uzroci i nastanak prekomjernih štetnih imisija. U svakom slučaju, tužitelj je dužan poljoprivrednu djelatnost u okviru OPG-a obavljati u uvjetima i način kako je to činio i u vrijeme očevida kad prekomjernih štetnih imisija nije bilo te na način da time ne narušava kvalitetu života tuženika i njegovih ukućana, kao svojih neposrednih susjeda.

29. Sud je stoga u cijelosti prihvatio protutužbeni zahtjev.

31. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je zasebno u odnosu na uspjeh stranaka po tužbenom zahtjevu i u odnosu na uspjeh stranaka po protutužbenom zahtjevu, imajući u vidu koje su procesne radnje bile potrebne za svrhovito vođenje postupka.

31. 2. Tužbeni zahtjev tužitelja TM je odbijen kao neosnovan. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik u jednom dijelu dao povoda tužbi jer su štetne imisije na štetu tužiteljeve nekretnine u opsegu i načinu kako je to utvrđeno u gornjem dijelu obrazloženja, postojale u trenutku podnošenja tužbe, a otklonjene su tijekom ovog postupka (odvodnja oborinskih voda s tuženikovog gospodarskog objekta riješena je na odgovarajući način u razdoblju od podnošenja tužbe, pa do provođenja očevida, dok je odvodnja iz vanjskog lavaboa s tuženikove na tužiteljevu nekretninu otklonjena u razdoblju od provođenja očevida do ročišta na kojem su saslušane stranke). Tužitelj u tom dijelu nije povukao tužbu tvrdeći da takve štetne imisije postoje i nadalje jer da su oborinske vode s tuženikovog gospodarskog objekta i dalje usmjerene na njegovu nekretninu, što je ovaj sud ocijenio neosnovanim, a uz utvrđenje da ne postoji opravdana opasnost da će tuženik u budućnosti nastaviti s takvim načinom povrede prava vlasništva tužitelja na njegovoj nekretnini, sud je odbio tužbeni zahtjev. Sud je također ocijenio neosnovanom tvrdnju tužitelja o postojanju prekomjernih štetnih imisija u vidu odvodnje otpadnih voda iz gospodarskog objekta tuženika , odnosno prema utvrđenju suda takav način povrede tužiteljevog prava vlasništva nekretnine nije postojao niti u trenutku podnošenja tužbe, niti u vrijeme donošenja ove odluke. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj djelomično uspio s tužbenim zahtjevom i to u dijelu u kojem je utvrđeno da su postojale prekomjerne štetne imisije u vrijeme podnošenja tužbe u vidu tada riješenog načina odvodnje oborinskih voda s krova tuženikovog gospodarskog objekta i u vidu odvodnje iz vanjskog lavaboa, koje su tijekom postupka otklonjene. U preostalom dijelu tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom. Međutim, kako je tuženik dao povoda tužbi u jednom dijelu (u kojem je utvrđeno postojanje uzroka štetnih imisija na štetu tužiteljeve nekretnine, a koji su uzroci otklonjeni tijekom ovog postupka) i kako je tužitelj u cijelosti predujmio troškove izlaska suda na očevid, geodetskog i gospodarskog vještačenja, koji su bili potrebni za donošenje odluke i o tužbenom, i o protutužbenom zahtjevu, sud je temeljem odredbi čl. 154. st. 4. i čl. 156. st. 1. ZPP-a naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove s osnova uplaćenog predujma za izlazak suda, geodetsko i poljoprivredno vještačenje u iznosu od 1.139,91 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka ocijenjen neosnovanim.

31. 3. Tuženik je uspio s protutužbenim zahtjevom te je tužitelju naloženo da mu naknadi troškove postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

31. 4. Tuženiku su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku, kako slijedi:

- za sastav protutužbe po tbr. 7./1. u visini od 100 bodova,

- za sastav podneska od 6. svibnja 2024. po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova,

- za zastupanje na ročištima 8. svibnja 2024., 25. ožujka 2025., 12. lipnja 2025. i 28. listopada 2025. po tbr. 9./1. u visini od 100 bodova za svako ročište,

- za zastupanje na očevidu 9. srpnja 2024. po tbr. 9./7. u visini od 100 bodova ,

- što ukupno iznosi 700 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 eura, troškovi zastupanja tuženika iznose 1.400,00 eura, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% (350,00 eura), pa ukupni troškovi zastupanja tuženika iznose 1.750,00 eura.

31. 5. Troškovima zastupanja tuženika dodani su troškovi s osnove sudske pristojbe na protutužbu i presudu o protutužbenom zahtjevu prema vrijednosti predmeta spora od 2.000,00 eura, što za svaku radnju iznosi 75,52 eura, odnosno ukupno 151,04 eura.

31. 6. Slijedom navedenog, ukupni tuženikovi troškovi u odnosu na protutužbu iznose 1.901,04 eura, u kojem je iznosu tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove.

32. Temeljem navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 16. siječnja 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Romeo Herceg, Zabok, M. J. Zagorke 5b

2. Odvjetnica Natalija Đuran Tršinski, Zabok, Matije Gupca 30, uz rješenje o pristojbi na protutužbu i na prvostupanjsku presudu povodom protutužbe