REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-912/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Berislava Devčić, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VU iz [adresa], 17 buntovnika 20, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Žarku Čogelja odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB:87939104217 zastupan po punomoćniku Ivanu Matiću odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 09. rujna 2024.godine, poslovni broj P-13068/2019-47 u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja VU iz [adresa], a djelomice odbija kao neosnovna te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 09. rujna 2024.godine, poslovni broj P-13068/2019-47

- potvrđuje u točki I.I. i točki I.III. kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.I. Utvrđuje se da su odredbe Ugovora o deviznom kreditu br. 18/97 zaključenog 21. travnja 1997. godine između Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb kao davatelja kredita, Slobodne plovidbe kao korisnika kredita te VU, kao jamca-platca ništetne od početka. Navedeni ugovor naknadno da je izmijenjen s pet dodataka zaključenim između banke i korisnika kredita kroz period od 21. kolovoza 1997. do 14. ožujka 1998. godine bez sudjelovanje jamca-platca, pa da odredbe tog ugovora prema jamcu-platcu nemaju nikakvog učinka." "I.III. Dužan je tuženi nadoknaditi tužitelju parnični trošak."

- ukida u točki I.II. kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "II Utvrđuje se da je ništetna i neučinkovita bianco mjenica koju je VU, jamac-platac izdao Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb glede jamstva za izvršavanje ugovornih obveza korisnika kredita prema banci po ugovoru iz točke I. ove presude, te se utvrđuje da se ta mjenica ne može koristiti u pravnom prometu."

i u točki II u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka.

II O troškovima postupka povodom pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 09. rujna 2024.godine, poslovni broj P-13068/2019-47 presuđeno je:

" I Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Utvrđuje se da su odredbe Ugovora o deviznom kreditu br. 18/97 zaključenog 21. travnja 1997. godine između Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb kao davatelja kredita, Slobodne plovidbe kao korisnika kredita te VU, kao jamca-platca ništetne od početka. Navedeni ugovor naknadno da je izmijenjen s pet dodataka zaključenim između banke i korisnika kredita kroz period od 21. kolovoza 1997. do 14. ožujka 1998. godine bez sudjelovanje jamca-platca, pa da odredbe tog ugovora prema jamcu-platcu nemaju nikakvog učinka.

II Utvrđuje se da je ništetna i neučinkovita bianco mjenica koju je VU, jamac-platac izdao Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb glede jamstva za izvršavanje ugovornih obveza korisnika kredita prema banci po ugovoru iz točke I. ove presude, te se utvrđuje da se ta mjenica ne može koristiti u pravnom prometu. III Dužan je tuženi nadoknaditi tužitelju parnični trošak.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 80.715,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno uložio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku, a posebno iz razloga čl. 354.st.2.točka 11. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da je sud odlučne činjenice površno i pogrešno ocijenio. Točkom 11. obrazloženja Sud je točno naveo odredbu iz čl. 399. st. 1. ZOO-a, po kojoj ugovorena kamata između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. Međutim, u vezi s tom odredbom, Sud je točkom 11., točkom 11. 1. i točkom 12. obrazloženja pobijane Presude, pogrešno protumačio odredbe iz čl. 399. st. 2. i 3. ZOO-a, te je protivno navedenoj odredbi iz st. 1. tog članka, tj. uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, zaključio da ugovorna kamata iz Ugovora o kreditu, za koji jamči pojedinac, može biti određena u većem iznosu od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, pošto se Tužitelj u predmetnom Ugovoru pojavio kao Vplatac. U točki 13. obrazloženja Sud je netočno i neistinito naveo da nema saznanja o visini stope zakonske zatezne kamate u vrijeme sklapanja Ugovora, a niti o ugovorenoj stopi između stranaka, budući Tužitelj isto nije dostavio u spis, a niti je na navedenu okolnost imao bilo kakvih dokaznih prijedloga u vidu npr. Financijskog vještačenja, dostave podataka o kamatnoj stopi, itd., iako je Tužitelj već u privitku svoje Tužbe, 26. srpnja 2019. godine, dostavio predmetni Ugovor o deviznom kreditu, broj 18/97, s 5 dodataka tom Ugovoru, kojima su izmijenjeni bitni sastojci tog Ugovora, rok ispunjenja i izmijenjen iznos Ugovora, na način da je iznos povećan za naznačene ugovorne kamate, za vrijednost veću od 100.000,00 USD, koje je dodatke za Slobodnu Plovidbu, kao ovlaštena osoba, potpisao sa svojim potpisom financijski direktor ZU, a za Tuženu, Hrvatsku poštansku banku, predsjednica uprave Banke, RU, na kojim dodacima se dakle ne nalazi potpis VU, niti kao direktora Korisnika kredita, niti kao Jamca-platca za predmetni kredit.

2.1. Tužitelj nadalje navodi da je sud netočno i neistinito naveo da nema saznanja o visini stope zakonske zatezne kamate u vrijeme sklapanja Ugovora a niti ugovorenoj stopi iako je tužitelj već u tužbi dostavio predmetni ugovor o deviznom kreditu s 5 dodataka tom ugovoru. Smatra da je sud trebao imati u vidu da se zaposlenici bilo kojeg trgovačkog društva ne mogu teretiti za obveze koje na sebe preuzima poslodavac, da tužitelj kao dioničar nije mogao biti u predmetnom ugovoru kao jamac platac što je suprotno čl. 159.st.3. Zakona o trgovačkim društvima. Banka je propustila provjeriti podatke o imovini tužitelja na temelju kojih bi se on mogao pojaviti kao jamac platac. Banka nije mogla nakon zaključenja prvog dodatka Ugovora, a niti nakon zaključenja ostalih navedenih dodataka Ugovoru bez sudjelovanja tužitelja 1.srpnja 1998. ispuniti bianco mjenicu, bez obzira na činjenicu da je 5 dodataka Ugovoru potpisao za Korisnika kredita ZU financijski direktor Korisnika kredita. Poziva se na praksu Vrhovnog suda Rev-1711/13. Tužitelj je glede ništetnosti ukazao na stav Vrhovnog suda Rev 1532/12 od 30. svibnja 2017. jer je tužitelj kao jamac izdao mjenicu na ništetan način jer nije bio trgovac a u smislu čl. 1. Zakona o trgovačkim društvima takvu mjenicu može izdati samo trgovac. Isti je bio zaposlenik i dioničar Korisnika kredita protivno čl. 159.st.3. ZTD-a. Poziva se na ustavna prava jednakosti, poštenog suđenja i pravičnosti. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje, uz zahtjev za dosudu troškova žalbenog postupka. Uz žalbu tužitelj je podnio osobni podnesak kao dopunu žalbe u kojem u bitnom ponavlja navode iz žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u točki I.I. i I.III. presude dok je u točki I.II. došlo je do pogrešnog pravnog pristupa zbog čega sud nije utvrdio odlučne činjenice.

4.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o deviznom kreditu br. 18/97 zaključenog 21. travnja 1997. godine između Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb kao davatelja kredita, Slobodne plovidbe kao korisnika kredita te VU, kao jamca-platca i zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti bianco mjenice koju je VU, jamac-platac izdao Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb glede jamstva za izvršavanje ugovornih obveza korisnika kredita prema banci.

5.1. U postupku su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je Ugovor o kreditu zaključen između Privredne banke Zagreb d.d. i Slobodne Plovidbe d.d. kao korisnika kredita i VU kao jamca platca dana 21. travnja 1997.godine;

- da je člankom 1. određena je visina kredita od 700.000,00 USD za plaćanje u inozemstvu s rokom otplate do 22. kolovoza 1997. (čl.5 Ugovora);

- da je člankom 6. Ugovora ugovoreno da korisnik daje slijedeće instrumente i to šest komada bianco akceptnih naloga potpisanih od ovlaštene osobe, četiri komada bianco mjenice potpisane od ovlaštene osobe i jedan komad bianco vlastite mjenice potpisane od jamca platca;

- da se u privitku Ugovora i to na listu 14-18 spisa nalaze dodatci aneksa Ugovoru, a kojima je prolongiran rok otplate kredita i koji su potpisani od strane korisnika kredita slobodna plovidba d.d. [adresa], VU sa pečatom slobodne plovidbe d.d. i parafom;

- da iz spisa Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2892/2000 proizlazi da je isti pokrenut tužbom tužitelja Hrvatske poštanske banke d.d. protiv tuženika ŽU radi isplate. Spisu prileži presuda poslovni broj P-2892/2000 od 3. studenog 2005. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 809.262,47 USD u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 1999. do isplate;

- da je presudom Županijskog suda u Šibeniku posl. broj Gž-787/2007. i točkom I potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 809.262,47 USD u kunskoj protuvrijednosti. Točkom II izreke djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o sporednom potraživanju – kamatnim kamatama koji teku na iznos glavnice, te je naloženo tuženiku da dosuđeni iznos od 809.262,47 USD u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate isplati tužitelju zajedno sa deviznim zateznim kamatama – kamatama koje po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u USD, na dosuđeni iznos USD teku od 24.lipnja 1999. godine do isplate, u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja;

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x- 505/12 od 21. studenog 2012. odbijena kao neosnovana revizija tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu i to u dijelu isplate za iznos od 700.000,00 USD sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 24. lipnja 1999. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u USD, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju H.p.b. na dan isplate;

- da je istim Rješenjem Vrhovnog suda djelomično prihvaćena revizija i ukinuta presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-787/07 od 23. ožujka 2009. i presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2892/00 od 2. studenog 2005. u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu za isplatom glavnice od 109.262,47 USD sa zateznim kamatama koji na taj iznos teku od 24. lipnja 1999. do isplate i za troškove parničnog postupka i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu ponovno vraćen na ponovno suđenje;

- da navedeni parnični postupak nije pravomoćno okončan;

- da iz revizijske odluke proizlazi da je Banka protestirala vlastitu mjenicu tužitelja te potražuje isplatu 700.000,00 eura kojem je dodana ugovorena redovna kamata za studeni i prosinac 1998. u iznosu od 16.356,83 USD te zatezna kamata za razdoblje od 1.1.19999. do 23.6.19999. u iznosu od 92.905,64 USD s daljnjim zateznim kamatama od 24. lipnja 1999.

- da iz revizijske odluke u bitnom proizlazi da nije osnovan prigovor VU protupravnog popunjavanja mjenice u odnosu na navedeni iznos glavnog duga iz osnovnog posla; da okolnost što je nakon potpisivanja Ugovora o kreditu naknadnim Dodacima prolongirana otplata kredite može imati utjecaja na protupravno popunjavanje mjenice u odnosu na kamate ali ne i u odnosu na glavnicu iz osnovnog posla, da je zahtjev osnovan za iznos od 700.000,00 USD; da je revizijski sud ukazao da je potrebno utvrditi odlučne činjenice koje se tiču prigovora mjeničnog dužnika u pogledu protupravnog popunjavanja mjenice uračunavanjem u mjeničnu svotu ugovorenih i zateznih kamata iz osnovnog pravnog posla;

- da revizijski sud u svojoj odluci navodi da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi je li Banka prilikom popunjavanja mjenice uračunavajući ugovorene kamate primijenila ništavu ugovornu odredbu o ugovornoj kamatnoj stopi i također utvrditi je li i u kojem iznosu mjenica protupravno popunjena u odnosu na zatezne kamate od 33%.

5.2. Prvostupanjski sud navodi da tužitelj tijekom postupka nije dokazao točnu visinu stope ugovorne kamate koju su banke u Republici Hrvatskoj u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu ugovarale za takvu vrstu posla, a niti je radi utvrđenja istog imao bilo kakvih dokaznih prijedloga. Tuženik je kao registrirana financijsko- bankarska organizacija temeljem čl. 599. st. 2. ZOO-a bio ovlašten sam donositi odluku o visini kamatne stope, obzirom da u sporno vrijeme nije postojao poseban zakon kojim je bila propisana najviša ugovorna kamatna stopa između drugih osoba (dakle kada se ne radi o pojedincima kao ugovarateljima kamate). Tužitelj nije dostavio u spis, a niti je na navedenu okolnost imao bilo kakvih dokaznih prijedloga, odluke o visini kamatne stope tuženika u vrijeme zaključenja Ugovora. Dakle, kako se tuženik kao pravna osoba bavi financijskom djelatnošću i budući da nije bilo posebnog propisa koji bi određivao najveću ugovornu kamatnu stopu kod ugovora o kreditu između pravne i fizičke osobe, tuženiku se ne može staviti na teret da je za sebe ugovorio korist koja je u nesrazmjeru sa onim što je drugom dao ili činio, kao i da je iskoristio i oštetio tužitelja zbog teškog materijalnog i stanja nužde, a što tužitelj u postupku tvrdi, navodeći općepoznatu činjenicu prezaduženosti brodara u Hrvatskoj u to vrijeme. Sud zaključuje da se u konkretnom ne može raditi o zelenaškom ugovoru iz čl. 141. st. 1. ZOO.

5.3. Nakon što je saslušao tužitelja sud je zaključio da čak da se uzme i dokazanim da isti nije potpisao, odnosno parafirao anekse Ugovora ( 5) kako tvrdi isto ne utječe na valjanost prvog i osnovnog Ugovora od 21. travnja 1997. godine. Navodi da je na tuženiku, odnosno banci pravo koji će instrument osiguranja koristiti radi naplate svog potraživanja. Ugovor o deviznom poslovanju od 21. travnja 1997. godine je valjan pravni posao i kao takav obvezuje sve ugovorne strane.

6. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud.

7. I Vrhovni sud u svojoj revizijskoj odluci Rev-x 505/12-2 od 21.studenog 2012. navodi da je tuženik izdao vlastitu (trasiranu) bianco mjenicu u korist Banke kao vjerovnika i ovlastio banku da popuni mjenicu sukladno obvezi Korisnika kredita, ako Korisnik kredita ne ispuni Banci obvezu. Nadalje je odlučno da je Banka kao remitent podnijela prijedlog za ovrhu na temelju mjenice, dakle da se radi o mjeničnom sporu u kojemu se potražuje isplata mjenične svote od tuženika kao trasanta (i ujedno trasata), dakle glavnog dužnika iz mjeničnog odnosa. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, te imajući u vidu utvrđenje da je tuženik ovlastio banku da popuni mjenicu ako glavni dužnik ne vrati iznos kredita od 700.000,00 USD, te da glavni dug iz osnovnog posla nije vraćen, proizlazi da nije osnovan tuženikov prigovor protupravnog popunjavanja mjenice u odnosu na navedeni iznos glavnog duga iz osnovnog posla. Pri tome okolnost što je nakon potpisivanja Ugovora o kreditu naknadnim Dodacima prolongirana otplata kredita može imati utjecaja na protupravno popunjavanje mjenice u odnosu na kamate ali ne i u odnosu na glavnicu iz osnovnog posla. Sud nadalje navodi da navodi tužitelja koji se tiču protesta nisu odlučni jer nije sporno da je mjenica protestirana po nadležnom protestnom tijelu. Vrhovni sud zaključuje da je tužbeni zahtjev je osnovan u odnosu na potraživanje od 700.000,00 USD. Tuženik je u zakašnjenju s ispunjenjem dospjele novčane obveze pa pored glavnice duguje i zatezne kamate od dospjelosti mjenične obveze prema datumu naznačenom u mjenici do isplate.

8. Pozivanje žalitelja na čl. 183 a Ovršnog zakona i revizijsku odluku Rev 1532/2012- 2 od 30 svibnja 2017. nije osnovano iz razloga što se čl. 183 a odnosi isključivo na zadužnicu i bjanko zadužnicu, a ne na mjenicu. Mjenica je uređena Zakonom o mjenici, a zadužnica Ovršnim zakonom. Čl. 183 a Ovršnog zakona ne može se analogno primjenjivati na mjenice i nije osnova za ništetnost. Tužitelj je izdao bjanco vlastitu mjenicu s naznakom "bez protesta" i sa valjanim mjeničnim očitovanjem. Tužitelj je dobrovoljno izdao vlastitu mjenicu, ne postoji opća zakonska zabrana da zaposlenik jamči za obveze poslodavca putem mjenice (eventualno se može ispitati zlouporaba odnosa nadređenosti). Isto tako dioničar može biti jamac platac bez zapreke.

8.1. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je Ugovor o deviznom poslovanju od 21.travnja 1997. valjan pravni posao, a tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost takve odluke, zbog čega je ovaj sud žalbu tužitelja odbio i potvrdio točku I.I. kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o deviznom kreditu koji je izmijenjen s pet dodataka i točku I.III. a sve sukladno odredbi čl. 368.st.1. ZPP-a.

9. Međutim, Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-x 505/12-2 navodi kako iz činjeničnih utvrđenja nije moguće ocijeniti je li osnovan revizijski navod da je Banka prilikom popunjavanja mjenice uračunavajući ugovorne kamate primijenila ništavu ugovornu odredbu o ugovornoj kamatnoj stopi. Isti sud navodi da su zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi također propustili utvrditi je li i u kojem iznosu mjenica protupravno popunjena u odnosu na zatezne kamate za koje revident tvrdi da su pogrešno pripisane glavnici i obračunate po stopi od 33% što je protivno prisilnom propisu o zateznim kamatama na potraživanja koja protivno zakonu glase na stranu valutu.

10. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice u odnosu na prigovore tužitelja u pogledu protupravnog popunjavanja mjenice uračunavanjem u mjeničnu svotu ugovorenih i zateznih kamata iz osnovnog posla što bi eventualno ukazivalo na djelomičnu ništetnost predmetne bjanko mjenice u pogledu obračunatih kamata, zbog čega je ovaj sud je temeljem članka 370. Zakona o parničnom postupku ukinuo u tom dijelu presudu i vratio na ponovno suđenje. Zbog navedenog ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka.

11. U ponovljenom postupku potrebno je ispitati da li su ispunjeni uvjeti za utvrđivanje djelomične ništetnosti predmetne bjanko mjenice u pogledu navedenog iznosa u mjenici koji se odnosi na ugovorene i zatezne kamate (iznos od 109.262,47 USD), ispitati je li i u kojem iznosu mjenica protupravno popunjena, odnosno ništetna posebno imajući u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojem je zahtjev za isplatu iznosa od 700.000,00 USD nesporan i osnovan, te da u tom dijelu nije osnovan prigovor protupravnog popunjavanja mjenice.

12. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 16. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Berislav Devčić