Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-871/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, Put Mostina 8, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1 E, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-139/2021-51 od 5. rujna 2025. i o žalbama tužitelja i tuženika protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-139/2021-58 od 9. listopada 2025., dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-139/2021-51 od 5. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-139/2021-58 od 9. listopada 2025. i rješava:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.590,05 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. listopada 2025. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinaniciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

dok se u preostalom dijelu odbija žalba tuženika kao neosnovana, te se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i u preostalom dijelu se potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-139/2021-58 od 9. listopada 2025. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 139/2021-51 od 5. rujna 2025., odlučeno je:

"Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.293,65 EUR (slovima: tisuću dvije stotine devedeset tri eura šezdeset pet centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."."

2. Dopunskim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-139/2021- 58 od 9. listopada 2025., odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.668,17 EUR (slovima: tri tisuće šest stotina šezdeset osam eura sedamnaest centi), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9.listopada 2025. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.".

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu na temelju priznanja pobija tužitelj u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Ističe da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja i da se radi o nedopuštenoj dispoziciji tuženika. Navodi da tuženik ima svoje cenzore pa da je samim time priznanje tužbenog zahtjeva nakon provednog dijela medicinskog vještačenja u suprotnosti s pravilima javnog morala, odnosno članka 3. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Navodi da je tuženik utvrdio da tužitelju pripada puno veći iznos naknade štete (pročitavši podnesak tužitelja od 17. srpnja 2025.), pa da je postupio protivno pravilima javnog morala te da je priznao tužbeni zahtjev u namjeri da tužitelja onemogući na povišenje istog. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi nastavljanja postupka u predmetnoj pravnoj stvari. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu protiv presude tuženik u bitnom ističe da sudska praksa na koju se u svojoj žalbi protiv presude poziva tužitelj nije primjenjiva u ovom postupku. Ističe da je u ovom postupku tužitelj nakon provedenih medicinskih vještačenja na zadnjem održanom ročištu 9. lipnja 2025. (na kojem je sud odbio prijedlog za obnovu vještačenja po drugom vještaku) postavio novi tužbeni zahtjev podneskom od 27. srpnja 2025., kojeg je tuženik priznao. Tvrdi da je to različito od situacije u sudskoj praksi na koju se tuženik poziva, gdje još tužitelji nisu stigli postaviti zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja, odnosno gdje još nije provedeno medicinsko vještačenje, pa nisu znali koliko će potraživati. Ističe da je tužitelj u ovom postupku nesporno, prije nego što je uputio podnesak s novim zahtjevom (kojeg je tuženik priznao) imao na raspolaganju provedena vještačenja i rezultate svih od suda određenih medicinskih vještačenja. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Navedeno dopunsko rješenje o trošku pravodobnom žalbom pobija tužitelj u cijelosti. Navodi da je pogrešna odluka o troškovima parničnog postupka zato što je odluka o glavnoj stvari pogrešna. Traži trošak sastava žalbe protiv rješenja uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

5. Odgovor na žalbu tužitelja protiv dopunskog rješenja nije podnesen.

6. Žalbu protiv navedenog dopunskog rješenja o trošku podnio je i tuženik, navodeći da pobija dio rješenja kojim je naloženo tuženiku s osnova parničnog troška platiti iznos preko 2.693,75 EUR te se pobija i zatezna kamata koja u izreci piše da teče od 9. listopada 2025. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi kako je navedeno u izreci. Ističe da je sud pogrešno naveo da je vrijednost predmeta spora 10.617,82 EUR pa da je na bazi takvog pogrešnog VPS-a izračunao trošak, jer da je VPS u pravno relevantnom trenutku od priznanja tužbenog zahtjeva na dan priznanja 1. rujna 2025. iznosio 1.293,65 EUR, postavljen podneskom tužitelja od 25. srpnja 2025., pa da je prvostupanjski sud trebao obračunavati svaku obavljenu pravnu radnju po 75 bodova uvećano za PDV, a ne po 100 bodova uvećano za PDV, kako je obračunavao. Navodi i da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju radnju sastava zahtjeva u mirnom postupku poslanog 29. rujna 2021. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, te traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i pristojbu na žalbu.

7. Odgovor na žalbu tuženika protiv dopunskog rješenja nije podnesen.

8. Žalba tužitelja protiv presude na temelju priznanja nije osnovana.

9. Žalba tužitelja protiv dopunskog rješenja o trošku nije osnovana.

10. Žalba tuženika protiv dopunskog rješenja o trošku je djelomično osnovana.

11. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

12. Odredbom članka 331. stavak 12. ZPP-a propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). U stavku 2. propisano je da sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kada je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.). U stavku 3. propisano je da će se donošenje presude na temelju priznanja odgoditi ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2. ovog članka prije toga pribave obavijesti.

13. U provedenom postupku je utvrđeno da je 26. ožujka 2021. tužitelj ustao tužbom za naknadu štete koju je pretrpio zbog nezgode od 20. travnja 2019. u kojoj je stradao kao vozač. Tužitelj je potraživao naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 22.695,60 EUR i naknadu na ime troškova liječenja u iznosu od 138,03 EUR, te mu je u mirnom postupku isplaćen iznos od 12.077,78 EUR na ime naknade neimovinske štete i iznos od 138,03 EUR na ime troškova liječenja ili ukupno 12.215,81 EUR. Tužitelj je tužbom potraživao naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10.617,82 EUR uz zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, tj. od 21. siječnja 2021. Prvostupanjski sud je nakon pripremnog postupka i pribave liječničkog kartona i druge dokumentacije proveo vještačenje po medicinskim vještacima, spec. ortopedu, spec. neurokirurgu i spec. psihijatru (zapisnik od 18. ožujka 2025.), zatim je na ročištu od 9. lipnja 2025. provedeno dopunsko medicinsko vještačenje po spec. ortopedu i spec. psihijatru na kojem su vještaci odgovorili na prigovore tužitelja, a saslušan je i tužitelj kao stranka. Utvrđeno je da je nakon ovako detaljno provedenih vještačenja tuženik platio tužitelju daljnji nesporni iznos naknade štete od 9.324,17 EUR (odnosno ukupno 21.539,98 EUR), o čemu je sam tužitelj podneskom od 25. srpnja 2025. izvijestio sud i nakon toga umanjio svoj tužbeni zahtjev na način da je postavio tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 1.293,65 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2021. do isplate.

13.1. Odredbom članka 2. stavak 1. ZPP-a propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

13.2. Točno je da je tužitelj svojim podneskom od 17. srpnja 2025. stavio nove primjedbe na nalaze i mišljenja vještaka, no po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom postupku prvostupanjski sud nije postupio suprotno odredbama članka 331. stavak 2. ZPP-a jer nije bio postavljen zahtjev kojim stranke ne mogu raspolagati. Naime, tužitelj slobodno može raspolagati svojim zahtjevom na način da isti može umanjiti ili povećati, ovisno o okolnostima slučaja i svojoj procjeni. Dispozicija tužitelja da podneskom od 25. srpnja 2025. umanji svoj tužbeni zahtjev učinjena je u okvirima ovlasti tužitelja da disponira svojim zahtjevom, pri čemu je tužitelj imao na raspolaganju sva saznanja koja proizlaze iz provedenih medicinskih vještačanja i dopune tih nalaza, pa je u skladu s provedenim vještačenjima mogao i povisiti svoj zahtjev ako je smatrao da za to postoje valjani razlozi. U tom slučaju sud bi raspravio i odlučio o takvom zahtjevu da ga je tužitelj postavio. U protivnom, prvostupanjski sud je mogao odlučivati samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku u skladu sa člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Kako se u konkretnom postupku ne može zaključiti da je preranim i nemoralnim priznanjem tužbenog zahtjeva tuženik onemogućio tužitelja da na temelju provedenih medicinskih vještačenja postavi tužbeni zahtjev, to proizlazi da žalba tužitelja protiv presude na temelju priznanja nije osnovana. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

14. Neosnovana je i žalba tužitelja protiv dopunskog rješenja o trošku kojim se ističe da je pogrešna odluka o glavnoj stvari, pa da je zato neutemeljena i odluka o trošku, budući da je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalba protiv presude na temelju priznanja odbijena. Stoga je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja protiv dopunskog rješenja od 9. listopada 2025.

15. Žalba tuženika protiv dopunskog rješenja o trošku samo je djelomično osnovana.

15.1. Pravilno je priznat tužitelju trošak sastava odštetnog zahtjeva, bez obzira što je prije toga tužitelju plaćen dio štete jer tužitelj može u mirnom postupku potraživati isplatu štete, a osim toga podnošenjem odštetnog zahtjeva od 20. siječnja 2021. stekao i je pravo potraživati zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tog zahtjeva, pa se radi o podnesku koji je sačinjen za potrebe ovog postupka i koji je bio potreban.

15.2. Neosnovano navodi u žalbi tuženik da je vrijednost svih priznatih radnji u postupku trebalo obračunati prema vrijednosti predmeta spora u trenutku priznanja tužbenog zahtjeva 1. rujna 2025., a to je 1.293,65 EUR. Naime, u slučaju kada se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka, visina troška utvrđuje se za svaku pojedinu parničnu radnju prema vrijednosti spora u trenutku njenog poduzimanja, razmjerno ostvarenom uspjehu stranaka (VSRH Rev-2502/11-2 od 10. lipnja 2015. i dr.). Prema tome, visinu tužiteljevih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva. Stoga je prvostupanjski sud pravilno obračunao vrijednost svih parničnih radnji koje je tužitelj poduzeo prije 25. srpnja 2025.

15.3. U pravu je tuženik kada pobija obračun sastava obrazloženog podneska od 25. srpnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. – dalje: Tarifa)) i sastava podneska od 24. rujna 2025. (Tbr. 8.4. Tarife) prema vrijednosti predmeta spora od 10.617,82 EUR, obzirom da su te radnje poduzete nakon što je vrijednost predmeta spora snižena na 1.293,65 EUR. Prema tome, tužitelju za sastav obrazloženog podneska od 25. srpnja 2025. pripada nagrada od 75 bodova, a ne 100 bodova kako je obračunao prvostupanjski sud, te za sastav podneska od 24. rujna 2025. pripada nagrada od 18,75 bodova, a ne 25 bodova kako je obračunao prvostupanjski sud. Slijedom toga je trošak kako ga je obračunao prvostupanjski sud u vrijednosti od 1150 bodova valjalo umanjiti za 31,25 bodova, što iznosi 1118,75 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 EUR trošak iznosi 2.237,50 EUR, što valja uvećati za PDV po stopi od 25%, sudsku pristojbu na presudu na temelju priznanja od 76,32 EUR i trošak medicinskog vještačenja od 716,85 EUR, pa proizlazi da ukupni trošak tužitelja iznosi 3.590,05 EUR. Na taj trošak je valjalo priznati zakonsku zateznu kamatu sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i to po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO). Pritom pravilno u žalbi ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud za zakonsku zateznu kamatu na trošak koja počinje teći od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o trošku 9. listopada 2025. pogrešno naznačio visinu zakonske zatezne kamate, pa je i u tom dijelu prvostupanjsko dopunsko rješenje preinačeno temeljem članka 373.a ZPP-a.

15.4. Stoga je temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti odluku o trošku u skladu s naprijed iznesenim razlozima, pa je odlučeno kao u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojim žalbama.

17. Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu sastava odgovora na žalbu protiv presude na temelju priznanja jer isti nije bio potreban u ovom postupku.

U Karlovcu 16. siječnja 2026.

Sudac

Josip Štrucelj