Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Poslovni broj: P-488/2019-72

    REPUBLIKA HRVATSKA

    TRGOVAČKI SUD U SPLITU

    Split, Sukoišanska 6

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja MEJAŠI DEVETI d.o.o. Split, Vukovarska 160, OIB: 71574807172, kojeg zastupaju punomoćnici Marijo Vuković i Mladen Parčina, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10/I, radi isplate iznosa od 8.842.178,29 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marija Vukovića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Krune Peronje, odvjetnika u Splitu, 16. siječnja 2026.

    p r e s u d i o  j e

    I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

    "1. Nalaže se tuženiku GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split, da u roku od 8 dana isplati tužitelju MEJAŠI DEVETI d.o.o., OIB: 71574807172, Split, Vukovarska 160, iznos od 8.842.178,29 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 3. studenog 2016. pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

    2. Nalaže se tuženiku GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split, da u roku od 8 dana, naknadi tužitelju MEJAŠI DEVETI d.o.o., OIB: 71574807172, Split, Vukovarska 160, parnični trošak, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

    II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 338.125,00 EUR.

    III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 624.818,61 EUR.

    Obrazloženje

    1. Tužitelj je 14. listopada 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika, radi isplate iznosa od 66.621.392,34 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. studenog 2016. do isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnina koje u naravi predstavljaju nerazvrstane ceste, a koje da su kao takve na temelju Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC) postale vlasništvo tuženika kao jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Na sjednici Gradskog vijeća Grada Splita, koja je održana 14. listopada 2016., da su donesene odluke – rješenja o određivanju imena ulica na predjelu Mejaši u Splitu i to: 1) Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske, a koja ulica predstavlja prometnicu koja povezuje križanje Ulice Zbora Narodne garde i Domovinskog rata s Vukovarskom ulicom ukupne duljine 315 metara, koja je izvedena kod spoja na Vukovarsku ulicu do prodajnog centra Mall of Split u dužini od cca 200 metara te 2) Ulica 158. brigade Hrvatske vojske, a koja ulica predstavlja novu ulicu od rotora kod prodajnog centra Mall of Split sjeverno od Ulice Josipa Jovića oko 300 metara do planirane Ulice put Smokovika. Tužitelj ističe da su navedene odluke – rješenja Gradskog vijeća Grada Splita objavljene u službenom glasniku Grada Splita broj 56 od 2. studenog 2016.

    2. U tužbi se nadalje navodi da prometnica označena kao Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske (OS 1 i OS R građ. čestica 2) predstavlja nekretnine u upisanom vlasništvu tužitelja označene kao čest. zem. [katastarska čestica] - površine 124 m2, čest. zem. [katastarska čestica] - površine 3.873 m2, čest. zem. [katastarska čestica] - površine 7/7 m2, čest. zem. [katastarska čestica] - površine 236 m2, čest. zem. [katastarska čestica] - površine 234 m2, odnosno ukupno površine u vlasništvu tužitelja od 4.483 m2. Prometnica označena kao Ulica 158. brigade Hrvatske vojske (OS2 i OS6) da predstavlja nekretnine u upisanom vlasništvu tužitelja označene kao čest. zem. [katastarska čestica] - površine 4 m2, čest. zem. [katastarska čestica] - površine 173 m2, čest. zem. [katastarska čestica] - površine 1.238 m2, čest. zem. [katastarska čestica] - površine 936 m2, čest. zem. [katastarska čestica] – površine 172 m2, čest. zem. [katastarska čestica] - površine 15 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] - površine 2.091 m2, odnosno ukupno površine u vlasništvu tužitelja od 4.629 m2.

    3. Sukladno potvrdi glavnog projekta koju je izdao Grad Split, Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjek za graditeljstvo od 24. listopada 2011. klasa: 361-03/11-01/00145, ur.broj:

    2181/01-03-03/24-11-0004, kao i Izmjeni i dopuni glavnog projekta od 10. veljače 2016. klasa: 361-03/15-01/00018, ur.broj: 2181/01-03-02/09-16-0003, cesta označena kao Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske da je izgrađena, a cijena građenja te prometnice da iznosi 24.382.991,14 kn. Osim samog troška građenja prometnice, tužitelj navodi da mu je tuženik dužan naknaditi i troškove njegovog ulaganja u zemljište predmetne prometnice, a koji da iznose 14.466.850,04 kn. Ovisni troškovi stjecanja gore navedenih zemljišta na predmetnoj prometnici da iznose ukupno 1.842.608,56 kn. Stoga, ukupna vrijednost nekretnina koje predstavljaju nerazvrstanu cestu označenu kao Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske (OS 1 i OS R građ. čestica 2), a koje nekretnine da su bile vlasništvo tužitelja te su na temelju Zakona o cestama prešle u vlasništvo tuženika, da iznosi 38.849.841,18 kn, a koji iznos da je tuženik dužan naknaditi tužitelju kao dotadašnjem vlasniku tih nekretnina.

    4. U odnosu na prometnicu označenu kao Ulica 158. brigade Hrvatske vojske, tužitelj navodi da je ta prometnica, sukladno potvrdi glavnog projekta koju je izdao Grad Split, Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjek za graditeljstvo od 25. listopada 2011. klasa: 361-03/11-01/00144, ur.broj: 2181/01-03-03/24-11-0004, također u cijelosti izgrađena, a cijena građenja te prometnice da iznosi 13.176.655,10 kn. Osim samog troška građenja, tužitelj navodi da mu je tuženik dužan naknaditi i troškove njegovog ulaganja u zemljište predmetne prometnice, a koji da iznose 14.594.896,06 kn. Ovisni troškovi stjecanja gore navedenih zemljišta na predmetnoj prometnici da iznose ukupno 1.902.617,67 kn. Stoga, ukupna vrijednost nekretnina koje predstavljaju nerazvrstanu cestu označenu kao Ulica 158. brigade Hrvatske vojske (OS2 i OS6) da iznosi 27.771.551,16 kn.

    5. Sukladno naprijed navedenom, tužitelj navodi da mu je tuženik dužan isplatiti, na ime naknade vrijednosti predmetnih nekretnina koje faktički predstavljaju nerazvrstane ceste označene kao Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske (OS 1 i OS R građ. čestica 2) i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske (OS2 i OS6), sveukupno iznos od 66.621.392,34 kn.

    6. Tužitelj u tužbi ističe da mu je tuženik dužan isplatiti navedeni iznos na temelju članka 101. ZC-a te na temelju članaka 33. i 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP). S obzirom na to da su na 35. sjednici Gradskog vijeća tuženika, koja je održana 14. listopada 2016., donesene odluke kojima su predmetne prometnice stvarno proglašene cestama, a iste da faktički i u ovom trenutku predstavljaju cestu, to stoga da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos koji predstavlja sadašnju vrijednost tih nekretnina, a koje nekretnine sada predstavljaju nerazvrstanu cestu. Tužitelj je naveo da je u više navrata, prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, pozivao tuženika na plaćanje predmetnog ulaganja u prometnice, a kojem pozivu da tuženik nije udovoljio. Radi navedenog, tužitelj je predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev, a koji je pobliže naveden u točki I. izreke ove presude.

    7. U odgovoru na tužbu od 10. veljače 2020. tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovane i pravo neutemeljene. Tuženik je prije svega istakao prigovor nenadležnosti ovog suda za raspravljanje o dijelu zahtjeva koji se odnosi na vrijednost nekretnina koje su pod nerazvrstanom cestom, a to iz razloga što tužitelj kao osnov isplate navodi članak 101. ZC-a. Tuženik navodi da se prema članku 105. ZC-a na postupak izvlaštenja primjenjuju propisi o izvlaštenju, ako tim zakonom nije drugačije propisano. S obzirom na navedenu odredbu članka 105. ZC-a, a koja odredba da nema iznimku u pogledu primjene, to stoga tuženik smatra da se ima primijeniti Zakon o izvlaštenju, a koji zakon da propisuje nadležnost upravnog tijela za postupak izvlaštenja, u kojem postupku će vlasnik nekretnine ostvariti zaštitu svojih prava, a korisnik izvlaštenja upis određenog prava u zemljišnoj knjizi. To da je poznato tužitelju, budući da isti već sudjeluje u postupku osiguranja dokaza koji se vodi pred Uredom državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji pod klasom: UP-I-943-04/15-01/63. Tuženik smatra da se u tom postupku može raspraviti i pitanje troškova građenja, sve i da je tužitelj bio graditelj, a nije. Zakon o izvlaštenju da propisuje i određivanje naknade za građevinu pa onda da bi se u tom postupku trebalo raspraviti i to pitanje. Sukladno navedenom, tuženik je predložio ovom sudu oglasiti se nenadležnim i odbaciti tužbu. Ukoliko sud ne prihvati prigovor apsolutne nenadležnosti, tuženik je naveo da osporava navode tužitelja u cijelosti i predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik nadalje navodi da tužitelj potražuje naknadu štete, a da pri tom ničim ne dokazuje pretpostavke odštetne odgovornosti. Tužitelj isto tako da u potpunosti ignorira činjenicu da se radi o nekretninama koje su kao dio kompleksa trgovačkog centra Mall of Split bile predmet ugovornih odnosa u svezi izgradnje tog centra između Grada Splita i investitora – pravnih osoba Mejaši d.o.o., od kojih su nastala društva Mejaši prvi d.o.o. do Mejaši deveti d.o.o. Tužitelj da se očito zlonamjerno želi prikazati kao zemljišnoknjižni vlasnik kojemu je kako savjesnom stjecatelju, bez njegove volje i bez provođenja postupka izvlaštenja, došlo do oduzimanja predmetnih nekretnina, a što da je sasvim suprotno činjenicama, ugovornim odnosima, pravima i obvezama koje su Grad Split i investitori trgovačkog centra Mall of Split preuzeli te pitanju izvršenja ugovorenih obveza. Upravo zbog postojanja navedenih ugovornih odnosa, tužitelj da ne može osnovano zahtijevati tražene novčane iznose niti kao vraćanje stečenog bez osnove.

    8. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu navodi da je prednik tužitelja i raniji zemljišnoknjižni vlasnik upisao svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na nekretninama upisanim u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na temelju Ugovora o kupoprodaji oznake M-U 001/08, koji ugovor je sklopljen 26. svibnja 2008. između Končar električni uređaji d.o.o., kao prodavatelja i Mejaši d.o.o. Zadar, kao kupca. Prema podacima iz sudskog registra, u vrijeme sklapanja tog ugovora član uprave kupca da je bio UA, a koji da je i danas odgovorna osoba društava Mejaši prvi d.o.o. i Mejaši deveti d.o.o. Odlukom skupštine društva Mejaši d.o.o. (a koje društvo je svoje sjedište promijenilo iz Zadra u Split) od 20. listopada 2010. da je odobren Plan podjele društva od 31. kolovoza 2010. te da je donesena odluka o podjeli tog društva razdvajanjem i istodobnom prijenosu dijelova imovine na novoosnovana društva i to Mejaši prvi d.o.o., Mejaši drugi d.o.o., Mejaši treći d.o.o., Mejaši četvrti d.o.o., Mejaši peti d.o.o., Mejaši šesti d.o.o., Mejaši sedmi d.o.o., Mejaši osmi d.o.o. i Mejaši deveti d.o.o., a koja društva da se osnivaju radi provođenja razdvajanja uz prestanak društva Mejaši d.o.o. Split. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-10/2713-5 od 24. prosinca 2010. da je dozvoljen upis podjele subjekta upisa – razdvajanje s osnivanjem pod nazivom tvrtke Mejaši d.o.o. Split. Na temelju Ugovora o prijenosu prava vlasništva nekretnina temeljem Plana podjele društva Mejaši d.o.o., Split, 31. kolovoza 2010., a čiji je sastavni dio "Plan podjele društva Mejaši d.o.o.", u citiranoj ispravi da su taksativno navedene koje nekretnine i/ili dijelovi nekretnina pripadaju u vlasništvo i posjed novoosnovanih društava, redom od Mejaša prvih d.o.o. do Mejaša devetih d.o.o. Tuženik ističe da su sva novoosnovana društva zastupana po UA, kao ranijem direktoru društva Mejaši d.o.o. Split. Iz priloga 27. Plana podjele društva da je točno na skici razvidno koje su nekretnine pripale u vlasništvo i posjed društvu Mejaši deveti d.o.o.

    9. Nadalje, tuženik navodi da je temeljem Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice U-ME(I) 008/12 od 6. veljače 2012., sklopljenog između društava Mejaši prvi d.o.o. – Mejaši deveti d.o.o., čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] cijepana na više podčestica tako da su novoformirane čestice (od osnovne čestice 4049/1 K. O. [katastarska općina]) podijeljene u vlasništvo društvu Mejaši prvi d.o.o. i to čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi dvorište površine 5870 m2 uz istodobno brisanje prava vlasništva upisanog na ime Mejaši drugi d.o.o.- Mejaši deveti d.o.o., društvu Mejaši drugi d.o.o. i to čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dvorište 634 m2 uz istodobno brisanje prava vlasništva upisanog na ime preostalih društava Mejaši prvi d.o.o. - Mejaši deveti d.o.o., te društvu Mejaši deveti d.o.o. i to čest. zem. [katastarska čestica] uz istodobno brisanje prava upisanog vlasništva na ime društava Mejaši prvi d.o.o. – Mejaši osmi d.o.o. Split. Citiranim ugovorom između svih društava Mejaši prvi d.o.o. - Mejaši deveti d.o.o., a koje sve da zastupa direktor UA, da je ugovoreno da će svi tereti i zabilježbe prijeći na tvrtke Mejaši drugi d.o.o. – Mejaši deveti d.o.o., dok je društvo Mejaši prvi d.o.o., koje je investitor i u ugovornom odnosu s Gradom Splitom, dobilo brisovno očitovanje za suvlasničke dijelove na kojima je bila kao založni vjerovnik upisana Hypo Alpe Adria Bank. Tuženik ističe da o navedenom ugovoru Mejaši prvi d.o.o., kao ni Mejaši deveti d.o.o., nisu pravodobno obavijestili tuženika, a čime da je tuženik materijalno oštećen, jer urbanistički bonus od 25% da nije imao nikakve veze s tužiteljem niti bi mu ikada bio dodijeljen.

    10. Prilikom sklapanja ugovora pod nazivom „Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu“ od 2. rujna 2011., tužitelj da je uz pomoć povezanog društva Mejaši prvi d.o.o. postupao prijevarno, jer da je već u tom trenutku znao da temeljem Ugovora o prijenosu prava vlasništva nekretnina i plana Podjele društva, razdvaja i dijeli investiciju s jedne strane na gradnju trgovačkog centra na tvrtku Mejaši prvi d.o.o., dok su s druge strane zemljišta, a u naravi prometnice koje je trebala izgraditi tvrtka Mejaši prvi d.o.o. (zbog čega je ista dobila od Grada Splita urbanistički bonus) razvrgnućem da su postale vlasništvo društva Mejaši deveti d.o.o. Društvo Mejaši deveti d.o.o. da se koriste troškovima koje su imali Mejaši prvi d.o.o., a glede kojih Mejaši prvi d.o.o. nemaju pravo tražiti nikakvu naknadu od Grada Splita (upravo zbog dobivenog urbanističkog bonusa). Tuženik navodi da se radi o povezanim društvima, pri čemu društvo Mejaši prvi d.o.o., a pod „plaštom“ Mejaša devetih d.o.o., pokušava ostvariti nepripadajuću materijalnu korist. Tuženik smatra da je ova okolnost odlučna za razumijevanje cijele stvari, posebice kada se uzme u obzir da je investitoru odobren urbani bonus upravo, između ostalog, i radi izgradnje prometnica koje se namjeravaju izgraditi.

    11. Tužitelju da je dobro poznato, obzirom da je povezano društvo s tvrtkom Mejaši prvi d.o.o. (ista osoba je jedini član uprave društva), da postoji obveza Mejaša prvih d.o.o. postati vlasnik tog zemljišta, izgraditi na njima prometnice i predati ih tuženiku u posjed bez prava na novčanu naknadu troškova koje je u svezi s time imao. Zbog odricanja od tog prava, Mejaši prvi d.o.o. da su od Grada Splita ostvarili urbanistički bonus koji se može mjeriti u milijunima eura. Takvim, očigledno zajedničkim djelovanjem društava Mejaši prvi d.o.o. i Mejaši deveti d.o.o., odnosno jedinog člana uprave oba društva, zapravo da se zlouporabom prava i prijevarno namjerava izbjeći primjena odredbi članka 4. i članka 8. Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011. i Dodatka I. ugovoru o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 11. listopada 2011., a prema kojima Grad Split ne bi trebao platiti nikakav novčani iznos u svezi sa spornim zemljištem i prometnicama koje su na njemu izgrađene. U postupku inspekcijskog nadzora kojim su tijekom 2016. izdana dva rješenja za uklanjanje građevine, direktor UA (kao direktor Mejaša prvih d.o.o. i Mejaša devetih d.o.o.) da se očitovao kako je investitor izgradnje cesta tvrtka Mejaši deveti d.o.o., premda je to neistinit iskaz zbog čega se nalog/naredba iz tih rješenja odnosi na Mejaše devete d.o.o., a ne na Mejaše prve d.o.o. koji da su bili stvarni naručitelj radova.

    12. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi i da se u Službenom glasniku Grada Splita 04/06 (str. 67), pod pravilima 12.2.3. jasno definira dogovorni urbanistički bonus. Zaključkom Gradskog poglavarstva Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 04//06 i 17/08) od 21. studenog 2008. da je prihvaćen natječaj za izradu idejnog urbanističkog rješenja pojedinačnog zahvata P26 ulica ZNG i Domovinskog rata u Splitu. Dopisom od 1. prosinca 2010. od strane tadašnjeg gradonačelnika [adresa] ZA upućenog tvrtki Nemico d.o.o. kao projektantu trgovačkog centra Mall of Split, a koji je angažiranog od strane društva Mejaši prvi d.o.o., da je odobren urbanistički bonus. Tužitelj da je jedan od sudionika projekta i izgradnje trgovačkog centra, a tužitelj da je nastao diobom upravo Mejaša d.o.o. Split. Sve pravne osobe od Mejaša prvih d.o.o. do Mejaša devetih d.o.o. da su zajednički i dogovorno sudjelovali i izvršavali projekt pripreme i izgradnje trgovačkog centra pa u tom kontekstu da treba promatrati prava i obveze koje su prema Gradu Splitu preuzeli bilo koji od tih pravnih subjekata, počev od Mejaša prvih d.o.o. do Mejaša devetih d.o.o. Tužitelj da „izigrava savjesnost i poštenje“ te kroz „presudu U“ podnošenjem ove tužbe pokušava obmanuti sud i Grad Split, kao bivšeg partnera u projektu, te na ovaj način tužitelj da grubo krši temeljna načela Zakona o obveznim odnosima i to načela savjesnosti i poštenja. Činjenica što su predmetne nekretnine podjelom pravnog prednika tužitelja i diobom između društava nastalih od ranijih Mejaša d.o.o. pripale u vlasništvo tužitelju, a na što tuženik nije utjecao niti mogao utjecati, tužitelju da ne daje baš nikakva veća prava od ovih koje bi imao njegov pravni prednik Mejaši d.o.o. Tuženik ističe da investitoru Mall of Split ne bi dao urbanistički bonus od 25%, koji je u cijelosti konzumiran, da ugovornim odnosom iz Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011. Mejaši prvi d.o.o. nisu preuzeli obvezu izgradnje i financiranja predmetnih nekretnina koje su danas nerazvrstane ceste za koje se potražuje naknada u ovom postupku. Štoviše, Mejaši prvi d.o.o. da su se u navedenom ugovoru, u članku 4. istog, odrekli prava potraživanja od Grada Splita bilo kakvog iznosa koji je utrošen za: ishođenje lokacijskih dozvola za prometnice, izradu parcelacijskih elaborata za zemljište temeljem ishođenih lokacijskih dozvola, kupnju nekretnina na trasama prometnica, izgradnju istih, vršenje stručnog i arheološkog nadzora te izmještanje postojeće infrastrukture.

    13. Tuženik naglašava da tužitelj na okolnost visine troška izgradnje samo navodi iznose od 24.382.991,14 kn i od 13.176.655,10 kn, bez ijednog dokaza na tu okolnost, a isprave kojima se dokazuje trošak izgradnje tužitelj da bi trebao imati, osim ako on to nije bio. Naime, ako je tužitelj uistinu bio investitor u izgradnji nerazvrstane ceste, za očekivati je kako isti raspolaže privremenim situacijama, računima za obavljene usluge i svim ostalim ispravama kojima se dokazuju utrošena sredstva u izgradnji prometnica odnosno nerazvrstanih cesta naziva Ulica 6. domobranske pukovnije i 158 brigade HV-a u Splitu. Tuženiku da je poznato da je investitor ovih cesta bila druga pravna osoba odnosno upravo se ta druga pravna osoba pod tvrtkom Mejaši prvi d.o.o. tuženiku predstavljala kao investitor izgradnje, odnosno osoba koja je poduzela i završila gradnju u skladu s gore navedenim ugovorom kojeg je sklopila s tuženikom. U sporazumu s društvom Mejaši prvi d.o.o., tu obvezu da je preuzelo društvo Infranstruktura d.o.o., a tek sada tužitelj da tvrdi da je baš on investitor i vlasnik zemljišta. Volja ugovornih strana da je bila odobriti urbani bonus radi javnog interesa u kojem će se izgraditi prometnice, komunalno urediti i opremiti istočni dio grada i zaposliti određeni broj osoba, međutim tužitelj i povezane osobe s tužiteljem očigledno da nikada nisu namjeravale ispuniti preuzete obveze.

    14. Tuženik navodi i da je tužitelj, prema vlastitoj tvrdnji, upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, a što da dovoljno i samo po sebi potvrđuje da te nekretnine nisu još uvijek stekle status nerazvrstanih cesta. One da ga stječu pravomoćnošću uporabne dozvole, a za ove prometnice uporabna dozvola da nije izdana. Radi toga, predmetne nekretnine u katastru zemljišta da nisu upisane kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika, pa je u vezi s time zahtjev tužitelja preuranjen i neosnovan. Tužitelj da pogrešno zaključuje kako bi odluka o određivanju imena ulica mogla zamijeniti sve ono što propisuje Zakon o cestama kao lex specialis po pitanju gradnje, održavanja i upisa statusa nerazvrstane ceste. Utoliko je određivanje imena ulici pravno neodlučno, a svakako objava takve odluke da nije trenutak od kojeg bi tuženik pao u nekakvo zakašnjenje, pogotovo ne po postojećoj obvezi kako je prethodno navedeno. Partnerski odnos između Grada Splita i pravnog prednika tužitelja, konkretno Mejaši d.o.o., da datira još prije siječnja 2008. kada je generalnim urbanističkim planom, koji je objavljen 25. siječnja 2008., u članku 55. predviđena provedba natječaja za idejni projekt prostora uz križanje ulica Zbora narodne garde i Domovinskog rata. Sukladno objavljenom, a u cilju realizacije projekta, da je raspisan natječaj za izradu idejnog urbanističkog rješenja pojedinačnog zahvata P26 - križanje ulica Zbora narodne garde i Domovinskog rata u Splitu, a početak natječaja da je bio 28. studenog 2008. Navedene činjenice da nedvojbeno potvrđuju da je cjelokupan postupak izgradnje predmetnih cesta proveden u sklopu realizacije poslovne suradnje između Grada Splita s jedne strane te Mejaša d.o.o. i njegovih pravnih slijednika, među kojima su i Mejaši deveti d.o.o., koja je uspostavljena još 2008., odnosno nekoliko godina prije sklapanja Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011. Stoga, tužbeni zahtjev tužitelja u ovom postupku da se može i mora razmatrati i ocjenjivati isključivo u kontekstu izvršenja ugovornih obveza koje je preuzeo tužiteljev pravni prednik, a koja su sva društva nastala od društva Mejaši d.o.o. Split, kao povezana društva.

    15. Podneskom od 18. rujna 2020. tužitelj se očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu, ističući da tuženik neosnovano pobija nadležnost suda pozivajući se na odredbe Zakona o izvlaštenju i navodeći da bi za rješavanje ovog spora među strankama bilo nadležno upravno tijelo pa da bi se zbog toga Trgovački sud u Splitu trebao oglasiti nenadležnim i odbaciti tužbu. Protivno navodima tuženika, članak 105. ZC-a da se primjenjuje u situaciji kada se pokrene postupak izvlaštenja određene nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta, kojeg pokreće jedinica lokalne samouprave ili u ime i za račun jedinice lokalne samouprave pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ZC-a. U toj situaciji bi se takav postupak provodio pred nadležnim upravnim tijelom. Međutim, tuženik da potpuno pogrešno smatra da se u ovom sporu radi o navedenoj situaciji. U konkretnom slučaju da se radi o potraživanju tužitelja na ime naknade vrijednosti predmetnih nekretnina koje faktički predstavljaju nerazvrstane ceste označene kao Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske (OS 1 i OS R građ. čestica 2) i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske (OS2 i OS6). Tužitelj navodi da svoje potraživanje temelji na člancima 33. i 129. ZVDSP-a. Zakon o izvlaštenju na kojeg se poziva tuženik da se može primijeniti jedino u smislu visine naknade, odnosno meritornog odlučivanja, a nikako u odnosu na pitanje sudske nadležnosti, a što da proizlazi iz već zauzete sudske prakse koju je tužitelj dostavio u spis. U toj sudskoj praksi da je jasno izražen stav da se u ovakvim postupcima radi o zahtjevu za naknadu štete za oduzeto zemljište pa da se radi o sporu za koji je propisana sudska nadležnost, a ne nadležnost upravnog tijela.

    16. U odnosu na navode da su tužitelj i Mejaši prvi d.o.o. povezana društva, tužitelj je istakao da je odredbama članaka 473. do 511. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, dalje ZTD) jasno definirano što su to povezana društva i međusobni odnosi u kojima ta društva mogu stajati. Iz podataka iz sudskog registra za tužitelja te za društvo Mejaši prvi d.o.o. da je vidljivo kako ta dva društva ni na koji način nisu povezana, niti jedno u drugome ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, niti je jedno društvo ovisno o drugom niti se radi o društvima koncerna niti o društvima s uzajamnim udjelima pa tako niti o društvima koja su povezana poduzetničkim ugovorima. Isto tako, član društva tužitelja da je društvo Areios d.o.o.,Split, OIB: 6096675259, dok je član društva Mejaši prvi d.o.o. JR Zwei Objektberatung GmbH, Austrija, FN 463802 m, OIB: 48879550925, Beč, Schubertring 6. Sama činjenica da ova dva društva imaju istog direktora da ne može predstavljati dokaz da bi ta društva bila povezana. Stoga, protivno navodima iz odgovora na tužbu, tužitelj i društvo Mejaši prvi d.o.o. da nisu ni pravno niti stvarno povezana društva.

    17. Nadalje, tuženik da se neosnovano poziva i na urbanistički bonus, jer se isti ne odnosi na tužitelja niti ima ikakve veze sa pravnim odnosom u kojem se nalaze tužitelj i tuženik, a tužitelj da nije ni u kakvom odnosu sa tuženikom vezano za ugovore na koje se tuženik poziva. Analiza društva Mejaši d.o.o., kao i društva Mejaši deveti d.o.o., a koju tuženik ističe u odgovoru na tužbu, da nisu od značaja za ovaj postupak iz jednostavnog razloga što Mejaši deveti d.o.o. nisu nikada bili u pravnom odnosu sa tuženikom, a niti je bilo društvo Mejaši d.o.o. Društvo Mejaši d.o.o. da je egzistiralo davno prije postojanja Mejaša prvih d.o.o., kao i njihova odnosa sa tuženikom. Stoga da se ne može govoriti o nekoj prijevarnoj namjeri, a pogotovo ne o kršenju načela savjesnosti i poštenja. Mejaši prvi d.o.o. da su zaključili Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu dana 2. rujna 2011., kao i Dodatak I. Ugovoru o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu. Međutim, ti ugovori da nisu stupili na snagu i da nisu konzumirani iz razloga što tuženik nije ispunio svoje obveze, a što da je razvidno iz e-mail komunikacije između punomoćnika Mejaša prvih d.o.o. Mladena Parčine, odvjetnika u Splitu i zastupnika Grada Splita u toj stvari LA. Tužitelj navodi da u konačnici niti Mejaši prvi d.o.o. nisu u pravnom odnosu sa tuženikom, a ako jesu i ako je nastala određena obveza, da zašto onda Grad Split nije zatražio ispunjenje te obveze od Mejaša prvih d.o.o. Naveo je i da nije istina da je Grad Split realizirao urbanistički bonus, a jedini zaslužan za izdavanje rješenja o građenju izdanog u korist Mejaša prvi d.o.o. da je u konačnici Vlada RH i nadležna ministarstva koja su prepoznala investiciju. Tužitelj da se nije okoristio urbanističkim bonusom, jer nekretnine koje je tuženik otuđio od tužitelja bez naknade i koje su predmet ovog postupka da služe za niz objekata i u biti svim građanima, a tužitelj da nema pravo raspolagati s njima. Također da su neosnovani i navodi tuženika da je tužitelj i dalje vlasnik predmetnih nekretnina, jer da je sukladno članku 129. ZVDSP-a tuženik vlasništvo predmetnih nekretnina stekao na temelju samog zakona i to u onom trenutku kada su bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona. U tom slučaju, upis u zemljišne knjige da nema nikakvog učinka u smislu stjecanja prava vlasništva, već da je isti samo deklaratorne naravi i ima cilj da se učini vidljivim da je tuženik vlasnik tih nekretnina. Tuženikovim stjecanjem prava vlasništva na temelju samog zakona da su prestala sva stvarna prava koja su do tada postojala na predmetnim nekretninama pa tako i pravo vlasništva tužitelja. Isto tako, tužitelj je naveo da je člankom 129. stavkom 3. ZVDSP-a propisano da se odnosi prijašnjega vlasnika i osoba čija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, prosuđuju po obveznopravnim pravilima, a to da je upravo pitanje naknade štete na koje se tužitelj u ovom postupku poziva.

    18. S obzirom na sve navedeno, tužitelj smatra da je iznesenim činjenicama i priloženim dokazima nedvojbeno dokazao da je za rješavanje ovog spora nadležan Trgovački sud u Splitu, a potom i to da tužitelj osnovano od tuženika zahtijeva isplatu navedenog iznosa na ime naknade vrijednosti predmetnih nekretnina koje faktički predstavljaju nerazvrstane ceste označene kao Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske (OS 1 i OS R, građ. čestica 2) i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske (OS2 i OS6), a to da su nekretnine označene kao: čest. zem. [katastarska čestica] - površine 124 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 4.046 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 7 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 4 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 173 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 1.238 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 936 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 172 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 15 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 2.091 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 234 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 236 m2; čest. zem. [katastarska čestica] -površine 540 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 13 m2; čest. zem. [katastarska čestica] -površine 7 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] -površine 172 m2, sveukupne površine 10.008 m2.

    19. U podnesku od 5. listopada 2020. tuženik se očitovao na naprijed iznese navode tužitelja, ističući da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe članka 29. ZVDSP-a, kao ni one iz članka 129. ZVDSP-a. Ova potonja da bi se mogla primijeniti tek u slučaju kada bi bile ispunjene pretpostavke upisa nerazvrstane ceste, a koje pretpostavke da nisu ispunjene. Stoga ni sudska praksa na koju se tužitelj poziva da nije od utjecaja u ovom predmetu, jer se ne radi o predmetima iste činjenične i pravne osnove. Tuženik nadalje navodi kako tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju nastao izvanugovorni odnos prouzročenja štete. Međutim, pri tome da je nejasno kojom radnjom tuženika je tužitelju nastala šteta, kao i uzročnost odnosno protupravnost same radnje kojom je nastala šteta. Tuženik da ne nalazi da bi se ovdje radilo o takvoj izvanugovornoj obvezi niti da bi on bio štetnik uz nedostajuće ostale elemente ovog odnosa (uzročnost i protupravnost). Navodi i da je, osim Zakona o trgovačkim društvima, pitanje povezanih društava uređeno i Općim poreznim zakonom, Zakonom o računovodstvu i Zakonu o porezu na dobit i drugim propisima, primjerice Uredbom (EC) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008 (Službeni glasnik Europske unije L 320/1 od 29. studenoga 2008.) u dijelu kojim se propisuje objavljivanje povezanih osoba (IAS 24). U godišnjem izvješću za 2018. Mejaša prvih d.o.o., pod „22. Transakcije s povezanim stranama“, da se navodi kako je jedna od njih i Mejaši deveti d.o.o. (navedeno je potraživanje u iznosu od 51.829.000 kn i obveza u iznosu od 6.000 kn). Isto i u izvješću za 2019. koje je predano 25. kolovoza 2020. (str. 32. – potraživanje 52.003.000 kn, obveza 5.000 kn). Postojanje snažne (stvarne) veze između tužitelja i Mejaša prvih d.o.o. da se može uočiti i iz „bilješki uz financijske izvještaje“ za Mejaše devete d.o.o., koja je isprava predana 24. kolovoza 2020. (str. 2. – ugovori o preuzimanju duga). Upravo stoga tužitelj da izlaže o nepovezanim društvima (Mejaši prvi d.o.o.), jer prigovor nedostatka legitimacije da nema čime otkloniti, odnosno da ne može argumentirano legitimaciju dokazati. Tome da bi trebao služiti urbani bonus koji je odobren drugoj osobi, a ne tužitelju. Dakle, urbani bonus da se odnosi na drugu osobu, neovisnu o tužitelju, ali ako je ta osoba kojim slučajem gradila sporne prometnice, to je onda radila za račun, možda i u ime, tužitelja. Otprilike tako tužitelj da vidi ovu stvar. Baš zato tuženik da ustraje u ranije iznesenom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu po osnovi troškova građenja prometnica.

    20. Tuženik navodi i da u ovom postupku ne bi trebalo biti sporno kako on i tužitelj sudjeluju u upravnom postupku koji se vodi pred nadležnim tijelom, a predmet kojeg da su iste nekretnine. U tom postupku da je osiguranje dokaza i da je za očekivati daljnje radnje u postupku u kojem će tužitelj moći ostvariti svoja prava ukoliko ista dokaže. To da nije nikakav imaginarni postupak koji predstavlja tek mogućnost ostvarenja prava, već sasvim konkretan postupak pred nadležnim upravnim tijelom, a koji postupak da prigovor tuženika radi apsolutne nenadležnosti suda čini osnovanim. U prilog tome da govori i odluka Ustavnog suda RH broj U-I- 6326/2011 objavljena u Narodnim novinama broj 23/2017, a u kojoj taj sud nalazi kako za utvrđivanje i isplatu naknade te utvrđivanje općeg interesa postoji samo jedan postupak kada se pristupa izgradnji ceste, a taj da je propisan Zakonom o cestama i to je izvlaštenje pred nadležnim tijelom, a ne redovnim sudom. Stoga, tuženik ističe da ovaj pravni spor nije spor o vlasništvu kako to želi prikazati tužitelj, a radi čega da je osnovan prigovor apsolutne nenadležnosti suda za dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na vrijednost nekretnina. U onom preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (troškovi izgradnje) tužitelj ionako da nije aktivno legitimiran od tuženika potraživati bilo kakvu naknadu pa da se predlaže u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev. Na ocjenu postojanja sudske nadležnosti da je relevantno i to što se u ovom trenutku pred nadležnim upravnim tijelom već vodi postupak radi isplate naknade i utvrđenja vrijednosti predmetnih nekretnina, a u kojoj situaciji tužitelj pred sudom da ne može zahtijevati isplatu iste naknade kad o njoj već odlučuje nadležno upravno tijelo u zakonom propisanom postupku.

    21. Nadalje, tuženik ističe da kod nesporne činjenice da je pravni odnos vezan za izgradnju predmetnih cesta Grad Split u potpunosti regulirao s pravnim prednikom tužitelja tvrtkom Mejaši prvi d.o.o., koji da su investitor izgradnje trgovačkog centra i pristupnih cesta, tužitelj da ne može osnovano prema tuženiku isticati zahtjev za naknadu (zemljišta na kojima su izgrađene prometnice) ignorirajući prava i obveze iz Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 11. listopada 2011. To iz razloga što je tužitelj predmetne nekretnine stekao u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, koje se dogodilo nakon sklapanja citiranog Ugovora između Grada Splita i Mejaša prvih d.o.o. od 11. listopada 2011. Od odlučnog značenja da je i to što je u trenutku stjecanja vlasništva od strane tužitelja na predmetnim nekretninama, istom bila poznata (odnosno nije mu mogla ostati nepoznata) činjenica da je Grad Split ranije sklopljenim ugovorom s Mejašima prvim d.o.o. od 11. listopada 2011. razriješio sva sporna pitanja, uključujući i pitanje naknade za predmetne nekretnine, a što da je razvidno iz članka 1. točke 7. i članka 4. navedenog ugovora. Stoga, postupanje tužitelja da je rezultat prijevare, zlouporabe i nesavjesnog postupanja, pri čemu se posebno ističe da tužitelj ne može ostvarivati više prava negoli je to mogao njegov prednik, a njegov pravni prednik da je obeštećen sklapanjem naprijed navedenog Ugovora od 11. listopada 2011.

    22. Tuženik navodi i da prema odredbi članka 102. ZC-a, nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu i kao takva se upisuje u zemljišne knjige. Za nekretnine navedene u historijatu tužbe, a za koje se traži isplata naknade, uporabna dozvola da nije izdana. Isto tako, tužitelj da nije dostavio nijedan dokaz tko bi bio investitor prometnica koje su predmet tužbe. Iz podataka iz zemljišne knjige za sporne nekretnine da je razvidno da su iste i danas opterećene pravima trećih osoba. Tužitelj da je označio vrijednost predmeta spora prema tzv. uloženim sredstvima. Međutim, isti da ničim to nije elaborirao, nije dostavio ugovore o gradnji, građevinsku knjigu, privremene situacije, dokaznice mjera, izvješće nadzornog inženjera, dokaze o uplatama, dokaze o sudionicima gradnje i ostalo prema mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji. Da Grad Split nije osobi koja je povezana s tužiteljem dodijelio urbanistički bonus, isti da nikada ne bi ni započeo gradnju trgovačkog centra zbog neprofitabilnosti kao i nerentabilnosti istog, a danas da ostvaruje višestruku milijunsku korist. Naime, prema tada važećem GUP-u Grada Splita maksimalni dozvoljeni koeficijent izgrađenosti (kig) da je iznosio je 0,4, a kroz urbanistički bonus isti da je povećan za 0,359, odnosno za 89,75% i na temelju bonusa da je ostvaren koeficijent izgrađenosti od 0,759. Dakle, na zemljištu površine 38872 m2 investitor da je, umjesto maksimalno dozvoljene tlocrtne površine građevine od 15548,8 m2 , uz korištenje urbanističkog bonusa izgradio građevinu tlocrtne površine od 29497 m2 (tlocrtna površina građevine uvećana za 13948 m2), a rješenje za građenje trgovačkog centra da je izdao Grad Split, a ne Vlada Republike Hrvatske i pojedina ministarstva. Da bi se izgradila građevina tlocrtne površine 29497 m2 na temelju tada važećeg GUP-a Splita (članak 73. Odredbi za provođenje GUP-a Splita „Službeni glasnik Grada Splita, broj 1/06, 15/07 i 3/08), bez korištenja urbanističkog bonusa, da je potrebna građevinska čestica minimalne površine od 73742,5 m2, odnosno veća za 34870,5 m2 od građevne čestice na kojoj je sagrađena građevina uz korištenje urbanističkog bonusa. Dogovoreni urbanistički bonus da je definiran u Odluci o donošenju Generalnog urbanističkog plana Splita („Službeni glasnik grada Splita, broj 1/06), i to u članku 107. točki 12.2.3. GUP-a kojim je definirano da „Dogovoreni urbanistički bonus Grad Split putem nadležnih službi može u programu detaljnijeg plana ili urbanističko arhitektonskog natječaja utvrditi dijelove obuhvata ili programa uređenja koji će se planirati i realizirati korištenjem instrumenta dogovornog urbanističkog bonusa. Dogovornim urbanističkim bonusom se omogućava budućem investitoru izgradnja većeg intenziteta i profitabilnosti (u granicama utvrđenim ovim Planom) uz uvjet da zauzvrat realizira ili sudjeluje u realizaciji dogovorenog programa od javnog interesa…“.Iz navedenog da je potpuno jasno kako je i na koji način Grad Split ispunio svoje ugovorne obveze, a druga strana Mejaši prvi d.o.o. nije ispunila svoje ugovorne obveze od vitalnog javnog interesa za Grad Split. Stoga da je pokretanje i vođenje ovog postupka prijevarno postupanje s izravnom namjerom da se ošteti Grad Split i da tužitelj stekne nepripadnu značajnu materijalnu korist. Dakle, omogućavanjem i realizacijom urbanističkog bonusa tužitelju, odnosno njegovom povezanom društvu i ranijem vlasniku predmetnih nekretnina, tuženik da je u potpunosti naknadio njihovu vrijednost upravo na taj način. Time da je izvršena obveza obeštećenja svakodobnog vlasnika nekretnina, a što da je tužitelj itekako dobro znao, radi čega isti kao nesavjesni stjecatelj ne može od tuženika glede spornih nekretnina ostvarivati nikakva prava. Tužitelj da je znao i da mu nije moglo ostati nepoznato (jer je UA oduvijek zakonski zastupnik i Mejaša prvih d.o.o. i Mejaša devetih d.o.o.) za izgradnju na zemljištu u njegovu vlasništvu i sadržaj ugovorne obveze između Grada Splita i Mejaša prvih d.o.o., kao i da ne postoji obveza Grada Splita platiti naknadu za ulaganja na tom zemljištu za izgradnju prometnica i infrastrukture, jer je Grad Split sve svoje obveze izvršio. Međutim, tužitelj to zanemaruje, pravi se da ništa ne zna i postupa nesavjesno i nepošteno.

    23. U svezi s naprijed iznesenim, tuženik je dodatno istakao da su tužitelj i društvo Mejaši prvi d.o.o., oboje zastupani po direktoru UA, predali Gradu Splitu zajedničku izjavu datiranu od 19. listopada 2019. kojom jamče da će jedna ili druga tvrtka isplatiti bilo koji novčani iznos prema Alpe-Adria-Bank International AG (sada Heta Asset resolution AG) te da Grad Split ni u kojem slučaju neće biti obveznik plaćanja. Navedena izjava da se odnosi baš na prometnice OS 1 i OS R koje su predmet tužbe u ovom postupku. Iz pismena Mejaša prvih d.o.o. upućenog Gradu Splitu, naslovljenog n/r g. AA pročelnik službe za imovinskopravne poslove, izgradnju i geodeziju, od 19. listopada 2016. da je razvidno kako upravo tvrtka Mejaši prvi d.o.o. poziva Grad Split da otkupi nekretnine na trasi prometnice OS1 i OSR koje su predmet tužbe, OS 2, OS 6, OS 6a, D8 te isplati tvrtki Mejaši prvi d.o.o. trošak izgradnje predmetnih nekretnina. Stoga da se postavlja pitanje kako se sada po ovom istom osnovu kao tužitelj javlja tvrtka Mejaši deveti d.o.o. Nadalje, u jednostranim Izjavama o predaji u posjed prometnice OS 1 i OS R građevna čestice koju je tvrtka Mejaši prvi d.o.o. predala na protokol Grada Splita 14. siječnja 2016. da se jasno navodi da tvrtka Mejaši prvi d.o.o. predaje Gradu Splitu u samostalan posjed izgrađenu prometnicu OS 1 i OS R građevna čestica i to temeljem članka 2. Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split i tvrtke Mejaši prvi d.o.o. broj 953/2011 od 2011. Sve naprijed izneseno da ukazuje kako je stvarni investitor prometnica temeljem ugovornog odnosa s Gradom Splitom bilo isključivo društvo Mejaši prvi d.o.o. (koje nije ispunilo ugovorne obveze jer nije sagradilo sve ceste iz citiranog ugovora niti steklo vlasništvo na nekretninama koje se navode u tužbi), a nikako povezano društvo Mejaši deveti d.o.o.

    24. U podnesku od 19. listopada 2020. tužitelj je naveo da su od podnošenja tužbe određeni brojevi čestica zemljišta, odnosno numeracija prestala postojati i da je došlo do određenih izmjena uglavnom parcelacijom, pa stoga da nekretnine koje faktički predstavljaju nerazvrstane ceste označene kao Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske (OS 1 i OS R, građ. čestica 2) i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske (OS2 i OS6), a u odnosu na koje tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa na ime naknade vrijednosti tih nekretnina, su nekretnine za cijelo označene kao: čest. zem. [katastarska čestica] - površine 299 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 7 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 172 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 297 m2; dio 425/5124 čest. zem. [katastarska čestica] - površine 400 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 2091 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 540 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 13 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 4046 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 2.091 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 7 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 4 m2; čest. zem. [katastarska čestica] -površine 173 m2; čest. zem. [katastarska čestica] - površine 1238 m2; čest. zem. [katastarska čestica] -površine 7 m2; čest. zem. [katastarska čestica] -površine 1 m2; čest. zem. [katastarska čestica] – površine 15 m2; čest. zem. [katastarska čestica] – površine 35m2; čest. zem. [katastarska čestica] – površine 936m2 i dio 425/5124 čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], sveukupne površine oko 12.000 m2.

    25. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu, izvršen je uvid u zbirku isprava iz sudskog registra ovog suda za društva Mejaši d.o.o. i Mejaši deveti d.o.o., kao i u spis Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije pod klasom: UP-I-943-

    04/15-01/63 te u preslike spisa (zbirke isprava) Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Splitu pod poslovnim brojevima Z-1526/12, Z-1640/12, Z- 12966/11, Z-1148/12, Z-1149/12 i Z-1639/12. Izvedeni su i dokazi saslušanjem zz tužitelja IA, kao i svjedoka VA, RA, LA, BA, ĐA i KA. Provedeno je i vještačenje po vještacima geodetske i građevinske struke. Na ročištu održanom 10. prosinca 2024. stranke su navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da predlažu zaključiti raspravljanje.

    26. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

    27. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 66.621.392,34 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 8.842.178,29 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. studenog 2016. do isplate, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade vrijednosti nekretnina koje po navodima tužitelja faktički predstavljaju nerazvrstane ceste označene kao Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske (OS 1 i OS R građ. čestica 2) i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske (OS2 i OS6). Tužitelj se u tužbi poziva na odredbe članka 101. ZC-a i članaka 33. i 129. ZV-a, navodeći da nekretnine, na kojima je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik, u naravi predstavljaju nerazvrstane ceste te da su kao takve postale vlasništvo tuženika kao jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

    28. Iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku od 16. srpnja 2019. (stranice 7-9 spisa) razvidno je da se tužitelj tim dopisom obratio tuženiku s pozivom na plaćanje ulaganja u dvije prometnice i to Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske (OS 1 i OS R građ. čestica 2) i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske (OS2 i OS6). U tom dopisu se navodi da je u Službenom glasniku Grada Splita od 2. studenog 2016. objavljeno da je na 35. sjednici Gradskog vijeća Grad Split donio odluku o određivanju imena ulica na predjelu Mejaši u Splitu te da je dvije navedene ulice tom odlukom tuženik proglasio javnim cestama. Tužitelj nadalje navodi oznake čestica zemlje te navodi troškove, ovisne troškove stjecanja zemljišta te cijenu ulaganja u zemljišta prometnica, a na kojim nekretninama u vlasništvu tužitelja da su izgrađene navedene dvije prometnice. Stoga tužitelj navodi da je sukladno Potvrdi glavnog projekta izdanog od Grada Splita od 24. listopada 2011. te Izmjeni i dopuni potvrde glavnog projekta izdanog od Grada Splita 10. veljače 2016. prometnica oznake OS1 i OSR građevinska čestica 2 (Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske) izgrađena te da ukupan trošak ulaganja tužitelja u tu prometnicu iznosi 38.849.841,52 kn. Nadalje, sukladno Potvrdi glavnog projekta izdanog od Grada Splita od 25. listopada 2011. prometnica oznake OS2 i OS6 (Ulica 158. brigade Hrvatske vojske) da je također izgrađena te da ukupan trošak ulaganja tužitelja u tu prometnicu iznosi 27.771.551,16 kn. Pozivajući se na odredbe Zakona o cestama, tužitelja je pozvao tuženika na uplatu naprijed navedenih iznosa, a koji se odnose na troškove ulaganja tužitelja u navedene dvije prometnice, i to u ukupnom iznosu od 66.621.392,68 kn.

    29. Uvidom u Službeni glasnik Grada Splita broj 56 od 2. studenog 2016. (stranice 10-21 spisa) utvrđeno je da su u istom, između ostalog, objavljena rješenja o određivanju imena ulica na predjelu Mejaši u Splitu i to: 1) Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske, a koja prometnica prema opisu povezuje križanje Ulice Zbora Narodne garde i Domovinskog rata s Vukovarskom ulicom ukupne duljine 315 metara, uz navođenje da je ista izvedena od spoja na Vukovarsku ulicu do prodajnog centra "Mall of Split" u dužni od cca 300 metara te 2) Ulica 158. brigade Hrvatske vojske, uz opis da se radi o novoj ulici od rotora kod prodajnog centra "Mall of Split" sjeverno od Ulice Josipa Jovića oko 330 metara do planirane Ulice put Smokovika.

    30. Iz Potvrde glavnog projekta koju je izdao Grad Split, Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjek za graditeljstvo od 25. listopada 2011. klasa: 361-03/11-01/00144, ur.broj:

    2181/01-03-03/24-11-0004 (stranice 22-25 spisa), razvidno je da je istom potvrđen glavni projekt oznake Z.O.P.04-1/11 od lipnja 2011. za građenje kolno – pješačke prometnice oznake OS 2 (dio do križanja sa OS-i 6) i OS 6 građevinska čestica 1, s pripadajućom infrastrukturom, na području Mejaša. U potvrdi se navodi da se ista izdaje investitorima Grad Split, Služba za imovinsko pravne poslove i izgradnju, zatim Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split i HEP-ODS, Elektrodalmacija Split, a isto tako je navedeno i da je zahtjevu za izdavanje te potvrde, između ostalog, priložen Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011. i Dodatak I. tom ugovoru od 11. listopada 2011.

    31. Iz Potvrde glavnog projekta koju je izdao Grad Split, Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjek za graditeljstvo od 24. listopada 2011. klasa: 361-03/11-01/00145, ur.broj:

    2181/01-03-03/24-11-0004 (stranica 26-29 spisa), razvidno je da je istom potvrđen glavni projekt oznake ZOP 05-2/11 od lipnja 2011. za građenje prometnice OS 1 i OS R s infrastrukturnim instalacijama na gradskom predjelu Mejaši Split – građevinska čestica 2. U toj potvrdi su navedeni isti investitori kao i u prethodno navedenoj potvrdi te je isto tako konstatirano da su priloženi Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011. i Dodatak I. tom ugovoru od 11. listopada 2011. Izmjenom i dopunom potvrde glavnog projekta od 10. veljače 2016. klasa: 361-03/15-01/00018, ur.broj:

    2181/01-03-02/09-16-0003 (stranice 30-33 spisa) djelomično je izmijenjena naprijed navedena potvrda od 24. listopada 2011.

    32. Dopisom od 6. kolovoza 2019. (stranica 42 spisa) tužitelj je uputio opomenu tuženiku, a vezano za poziv na plaćanje ulaganja u navedene dvije prometnice.

    33. Iz zahtjeva Grada Splita, Službe za imovinskopravne poslove, izgradnje i geodeziju od 2. lipnja 2015. razvidno je da je tuženik podnio Uredu državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Odsjeku za imovinsko-pravne poslove, zahtjev za osiguranje dokaza na zemljištu predviđenom za izgradnju prometnica OS 1 i OS R na predjelu Mejaša, navodeći da se predlaže provođenje osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnina koje su navedene u tom zahtjevu, a sve obzirom da predstoji podnošenje prijedloga za izvlaštenje predmetnih nekretnina. Nadalje je razvidno i da je povodom tog zahtjeva održan očevid 17. srpnja 2015. pod klasom UP-I-943-04/15- 01/63, a koji očevid je održan radi utvrđivanja činjeničnog stanja na česticama zemlje koje su navedene u zahtjevu za osiguranje dokaza (stranice 216-236 spisa).

    34. Iz Plana podjele društva Mejaši d.o.o. Split, Obala hrvatskog narodnog preporoda 6 od 31. kolovoza 2010. (stranice 237-278 spisa) razvidno je da se društvo Mejaši d.o.o. Split dijeli, temeljem odredbe članka 550.a stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima, po modelu "razdvajanjem sa osnivanjem" i to prijenosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, uz njegov prestanak bez provođenja likvidacije, na više novih društava koja se osnivaju radi provođenja razdvajanja. Podjelom društva Mejaši d.o.o. osniva se devet novih društava i to: Mejaši prvi d.o.o., Mejaši drugi d.o.o., Mejaši treći d.o.o., Mejaši četvrti d.o.o., Mejaši peti d.o.o., Mejaši šesti d.o.o., Mejaši sedmi d.o.o., Mejaši osmi d.o.o. i Mejaši deveti d.o.o. Tim planom podjele određeno je da se cjelokupna imovina društva Mejaši d.o.o. prenosi na devet novih društava koji se osnivaju radi provođenja podjele te je navedeno koja imovina se prenosi kojem od devet novoosnovanih društava, a za tužitelja je imovina koja se na njega prenosi navedena u prilogu 27. Iz priloga 27 je razvidno da se spominje i projekt prometnica za zonu P26 te navode oznake prometnica i nekretnine na kojima bi se te prometnice trebale graditi, a između ostalog i dvije prometnice koje su predmet ovog postupka oznaka OS 1 i OS R te OS 2 i OS 6.

    35. Iz spisu priloženih rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu od 29. srpnja 2016. i 19. veljače 2016. (stranice 279-290 spisa), razvidno je da tim rješenjima naloženo tužitelju kao investitoru ukloniti pristupne ceste s infrastrukturnim instalacijama i to prometnice OS 1 – građevinska čestica 1 te kolno – pješačke prometnice OS-6A, sve na gradskom predjelu Mejaši u Splitu. U obrazloženjima tih rješenja je navedeno i da je Grad Split s društvom Mejaši prvi d.o.o. Split, kojeg zastupa direktor UA, sklopio Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011. te Dodatak I. tom ugovoru od 11. listopada 2011., a kojim se reguliraju međusobni odnosi vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu. Nadalje, navedeno je da su tim ugovorom i dodatkom I. ugovorne strane sporazumno utvrdile da je za osiguranje pristupa navedenog trgovačkog centra nužno izgraditi pristupne prometnice OS 1 i OS R. Tim ugovorima Grad Split da je prenio sva prava i ovlasti u izgradnji pristupnih prometnica na društvo Mejaši prvi d.o.o. Split. Nadalje, u obrazloženjima tih rješenja je isto tako navedeno da je društvo Mejaši prvi d.o.o. Split, u svojstvu nositelja prava građenja pristupnih cesta, sklopilo Sporazum o zajedničkom ulaganju u vezi s otvaranjem trgovačkog centra Mall of Split sa društvom Infrastruktura d.o.o. Split, kojeg zastupa direktor Mladen Parčina te da je Infrastruktura d.o.o. preuzela sva prava i obveze u svezi izgradnje pristupnih prometnica. Direktor Infrastruktura d.o.o. Split je u svom iskazu od 30. studenog 2015. naveo da mu nije poznato o čemu se radi te da to društvo nije sudjelovalo u izvođenju bilo kakvih radova, a sve obzirom da na temelju sporazuma s društvom Mejaši prvi d.o.o. oni nisu ovlašteni izvoditi radove dok im se ne dostavi pravomoćna dozvola. Nadalje, navodi se da je 22. prosinca 2015. zaprimljeno pisano očitovanje društva Mejaši deveti d.o.o. Split, zastupanog po direktoru UA, a u kojem da je navedeno da je društvo Mejaši deveti d.o.o. Split izvodilo predmetne građevinske radove. Upravo stoga, društvo Mejaši deveti d.o.o. Split da je u tim rješenjima navedeno kao investitor predmetnih radova.

    36. Pregledom dijela Službenog glasnika Grada Splita broj 1 iz siječnja 2006. (stranice 291-293 spisa) razvidno je da se u dijelu članka 107. tekstualnog dijela GUP-a propisuje sadržaj dogovorenog urbanističkog bonusa i urbane obnove. Ugovornim urbanističkim bonusom se omogućava budućem investitoru izgradnja većeg intenziteta i profitabilnosti uz uvjet da zauzvrat realizira ili sudjeluje u realizaciji dogovorenog programa od javnog interesa. Iz teksta članka 107., pod točkom 12.2.3. proizlazi zaključak kako se urbanistički bonus dodjeljuje ugovorom između Grada Splita kao javnog partnera i investitora. U istom članku 107. GUP definirana je i urbana obnova pa se pod točkom 12.2.4. stavak 3. propisuje da se „posebna varijanta dogovornog urbanističkog bonusa predviđa za programe urbane obnove gdje se urbanistički bonus utvrđuje kao poticajna mjera za investitore, a sastoji se između ostalog od urbanističkog bonusa odnosno dodatne izgrađenosti kao poticajne mjere urbane obnove u iznosu do maksimalno 25 % od ukupnog BRPN dopuštenog urbanim pravilima“, dok je u stavku 4. propisano da se količina dodatne izgrađenosti utvrđuje u postupku izrade detaljnijeg plana razmatranjem točno određenih kriterija.

    37. Iz dopisa gradonačelnika [adresa] ZA od 1. prosinca 2010. (stranica 294 spisa) razvidno je kako se u tom dopisu navodi da se odobrava korištenje urbanističkog bonusa za konkretne projekte u zoni Pojedinačnog zahvata P26 u skladu s člancima 49. 105. i 107. GUP-a Grada Splita, a sve to vezano za projekt prodajnog centra Mall of Split.

    38. Uvidom u Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011. (stranice 296-300 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor sklopljen između Grada Splita i društva Mejaši prvi d.o.o. Split, kao investitora. Ugovorne strane tog ugovora su na početku teksta ugovora, između ostalog, suglasno utvrdile: da su Mejaši prvi d.o.o. investitor izgradnje trgovačkog centra naziva "Mall of Split" na području Mejaša u Splitu, koji je u Generalnom urbanističkom planu Splita (Službeni glasnik Grada Splita br.1/06, 15/07 i 3/08 – dalje GUP) označen kao pojedinačni zahvat P-26 (istočno od Ulice Zbora narodne garde); da je investitor temeljem članka 107. GUP-a zatražio od Grada Splita odobrenje za korištenje urbanističkog bonusa; da je gradonačelnik Grada Splita dopisom od 1. prosinca 2010. odobrio investitoru korištenje urbanističkog bonusa sukladno odredbama članka 107. GUP-a, ocijenivši da se radi o urbanoj obnovi od interesa za Grad Split sa aspekta uređenja i komunalnog opremanja i sa aspekta poticanja ulaganja i otvaranja novih radnih mjesta; da se predmetnim ugovorom regulira korištenje urbanističkog bonusa na način da se prije izdavanja rješenja za građenje trgovačkog centra Mall of Split osigurava izgradnja prometnica nužnih za pristup tom trgovačkom centru, kao i onih koje su nužne za ostvarivanje prometno funkcionalne cjeline te da je izgradnja tih prometnica javni interes; da je za osiguranje pristupa trgovačkom centru Mall of Split nužno izgraditi pristupne prometnice oznaka OS 1 i OS R građevinska čestica 2 te OS 2 i OS 6 građevinska čestica 1 sve s pripadajućim infrastrukturnim instalacijama; da je radi ostvarivanja prometno funkcionalne cjeline potrebno izgraditi i prometnice oznake OS 1 i OS R građevinska čestica 1 te OS-6a, sve s pripadajućim infrastrukturnim instalacijama; da će investitor na ime odobrenog urbanističkog bonusa o svom trošku izraditi projektnu dokumentaciju u skladu s lokacijskim dozvolama, ishoditi potvrde glavnog projekta za sve navedene prometnice, iste izgraditi te predati Gradu Splitu kao nerazvrstane ceste sukladno odredbama Zakona o cestama (NN 84/2011) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN br. 90/2011).

    39. U članku 1. naprijed navedenog ugovora od 2. rujna 2011. Mejaši prvi d.o.o. Split, kao investitor, obvezao se vlastitim sredstvima bez povrata istih: 1. financirati izradu glavnih projekata radi ishođenja dokumenata temeljem kojih se mogu graditi prometnice i to OS 1 i OS R građevinska čestica 1 i građevinska čestica 2, s pripadajućim infrastrukturnim instalacijama, zatim OS 2 i OS 6 građevinska čestica 1 sve s pripadajućom infrastrukturom te OS-6a s pripadajućim infrastrukturnim instalacijama; 2. otkupiti nekretnine na trasi prometnice; 3. izgraditi gore navedene prometnice; 4. osigurati i financirati vršenje stručnog i arheološkog nadzora izgradnje prometnica te 5. financirati izmješanje postojeće infrastrukture. U članku 2. ugovora, investitor se obvezao prometnice OS 1 i OS R građevinska čestica 2 i OS 2 i OS 6 građevinska čestica 1, s pripadajućim infrastrukturom, izraditi prema glavnim i izvedbenim projektima i potvrdi glavnih projekata te predati u posjed Gradu Splitu i dostaviti istome tehničku dokumentaciju za ishođenje uporabnih dozvola, najkasnije trideset dana prije tehničkog pregleda trgovačkog centra Mall of Split. Prema članku 3. ugovora, investitor se obvezao u roku od 24 mjeseca od zaključenja tog ugovora riješiti imovinsko pravne odnose vezane za nekretnine na trasama prometnice OS 1 i OS R građevinska čestica 1 te OS 6a, iste izgraditi te također predati u posjed Gradu Splitu te mu dostaviti tehničku dokumentaciju za ishođenje uporabnih dozvola, a ako investitor ne bude mogao riješiti imovinsko pravne odnose u navedenom roku, rješavanje istih da će preuzeti Grad Split o trošku investitora. Prema članku 4. ugovora, investitor se odriče potraživanja bilo kakvog iznosa od Grada Splita koji je utrošio za: ishođenje lokacijskih dozvola za prometnice, izradu parcelacijskih elaborata za zemljišta temeljem ishođenih lokacijskih dozvola, kupnju nekretnina na trasama prometnica, izgradnju istih, vršenje stručnog i arheološkog nadzora te izmještanje postojeće infrastrukture. Iz članka 5. tog ugovora je razvidno da Grad Split daje investitoru pravo na urbanistički bonus maksimalne količine izgradnje utvrđenje GUP-om i urbanim pravilima za površinu obuhvata trgovačkog centra Mall of Split u visini 25% od ukupnog BRPN dopuštenog urbanim pravilima. Prema članku 9. ugovora u slučaju da investitor ne izgradi ili djelomično izgradi naprijed navedene prometnice, Grad Split nema obvezu iste izgraditi i nema obvezu izvršiti povrat sredstava komunalnog doprinosa koji investitor uplati Gradu Splitu kao investitor gradnje trgovačkog centra Mall of Split. U članku 10. je navedeno da ugovor proizvodi pravne učinke pod uvjetom da se ishodi rješenje za građenje trgovačkog centra Mall of Split sukladno zahtjevu investitora od 15. srpnja 2011.

    40. Iz Dodatka I. Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu, a koji dodatak je sklopljen 11. listopada 2011. (stranice 303-304 spisa) razvidno je da su istim djelomično izmijenjeni članci 5. i 9. naprijed navedenog ugovora od 2. rujna 2011., te da je u cijelosti izmijenjen članak 10. tog ugovora na način da je sada određeno da ugovor proizvodi pravne učinke ako se ispune sljedeći uvjeti: - da investitor uplati komunalni doprinos u cijelosti najkasnije do 15. prosinca 2011, - da se ishodi rješenje za građenje trgovačkog centra Mall of Split sukladno idejnom projektu kojeg je izradila tvrtka Nemico d.o.o. Split

    41. Iz dopisa kojeg je društvo Mejaši prvi d.o.o. uputilo tuženiku 2. veljače 2011., i to točke 6. tog dopisa, zatim dijelova Službenog glasnika Grada Splita broj 7 od 1. travnja 2009. u kojem je objavljena Odluka o izradi Detaljnog plana uređenja za dio obuhvata Pojedinačnog zahvata P26- sjeverno od križanja ulica Domovinskog rata i Zbora narodne garde, kao i iz natječaja za izradu idejnog projekta urbanističkog rješenja Pojedinačnog zahvata P26 - križanje ulica Domovinskog rata i Zbora narodne garde (stranice 305-335 spisa), proizlazi osnovanost navoda tuženika iz odgovora na tužbu da partnerski odnos između Grada Splita i društva Mejaši d.o.o. Split, kao pravnog prednika društva Mejaši prvi d.o.o. Split i tužitelja, datira još od siječnja 2008. kada je GUP-om koji je objavljen 25. siječnja 2008. predviđena provedba natječaja za idejni projekt rješenja Pojedinačnog zahvata P26 - križanje ulica Domovinskog rata i Zbora narodne garde, odnosno da je cjelokupni postupak izgradnje prometnica koje su i predmet ovog postupka proveden u sklopu realizacije poslovne suradnje između Grada Splita i Mejaša d.o.o. Split, odnosno njegovih pravnih slijednika, a koja poslovna suradnja je uspostavljena još 2008., dakle prije sklapanja naprijed navedenog Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011.

    42. Spisu je priložen i nacrt Dodatka II. ugovoru o reguliranju međusobnih odnosa broj 953/2011 vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu (stranice 364-369 spisa), a iz kojeg je razvidno da taj Dodatak nije sklopljen budući da isti nije potpisan od niti jedne ugovorne strane.

    43. Pregledom rješenja za građenje Grada Splita, Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjek za graditeljstvo od 29. studenog 2011. klasa: UP/I 361-03/11-03/00015, ur.broj:

    2181/01-03-03/03-11-0012 (stranica 370-377 spisa) utvrđeno je da je istim investitoru Mejaši prvi d.o.o. Split dozvoljeno građenje trgovačkog centra radnog naziva Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu, na česticama zemlje koje su pobliže navedene u tom rješenju, od kojih će se građevna čestica formirati u ukupnoj površini od 38.872 m2, a u skladu s uvjetima određenim glavnim projektom oznake ZOP: 50/10 od kolovoza 2011., kojeg je izradio glavni projektant ŠA iz Nemico d.o.o. Split. U tom rješenju je utvrđeno i da je glavni projekt izrađen u skladu s idejnim projektom, a koji se zasniva na rješenju koje je bilo predmet natječaja za izradu idejnog urbanističkog rješenja Pojedinačnog zahvata P26 - križanje ulica Domovinskog rata i Zbora narodne garde. Isto tako, tim rješenjem za građenje utvrđena je obveza investitora da najkasnije do dana tehničkog pregleda predmetne građevine izgradi pristupne prometnice sa pripadajućim infrastrukturnim instalacijama.

    44. Iz priloženih godišnjih financijskih izvještaja društva Mejaši prvi d.o.o. za 2018. i 2019. godinu (stranice 391-458 spisa) razvidno je da se u tim izvještajima, a u odjeljcima koji se odnose na transakcije s povezanim stranama, navodi i tužitelj.

    45. Iz izvadaka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split za nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige za te nekretnine (stranice 462-530 spisa) razvidno je da je na svim tim nekretninama upisano pravo vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama te je isto tako razvidno da se radi o nekretninama koje je tužitelj naveo u svom podnesku od 19. listopada 2020. kao dio nekretnina na kojima su izgrađene predmetne dvije prometnice. Iz povijesnih izvadaka iz zemljišnih knjiga za navedene nekretnine razvidno je i da je pravo vlasništva tužitelja na tim nekretninama upisano u zemljišnim knjigama 20. veljače 2012., a na temelju Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice iz veljače 2012., odnosno razvidno je da se tužitelj upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik tih nekretnina nakon sklapanja ugovora između tuženika i društva Mejaši prvi d.o.o. od 2. rujna 2011. te nakon sklapanja Dodatka I. tom ugovoru od 11. listopada 2011.

    46. Rješenjima Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Splita od 6. svibnja 2016. (stranice 541-545 spisa), odbačeni su zahtjevi Grada Splita za izdavanje uporabnih dozvola i to za prometnice oznaka OS 2 i OS 6 – građevinska čestica 1 te OS 1 i OS R, a sve na gradskom predjelu Mejaši u Splitu.

    47. Iz izjava društva Mejaši prvi d.o.o. od 14. siječnja 2016. upućenih Gradu Splitu (stranice 561-564 spisa) razvidno je da istima društvo Mejaši prvi d.o.o. navodi da predaje u posjed Gradu Splitu izgrađenu prometnicu oznake OS 2 i OS 6 – građevinska čestica 1, a sve to sukladno članku 2. Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu, broj 953/2011, od 2. rujna 2011. Iz priloženog zapisnika o primopredaji za tu prometnicu, razvidno je da isti zapisnik nije potpisan od strane Grada Splita.

    48. Iz dopisa društva Mejaši prvi d.o.o. Split tuženiku od 18. siječnja 2016. (stranice 546-549 spisa) proizlazi da istim to društvo dostavlja Gradu Splitu obavijest o završetku radova na prometnici oznake OS 2 i OS 6 – prvi dio, a iz priloženog zapisnika o završetku radova razvidno je da se u istom kao naručitelj radova navode Mejaši prvi d.o.o. i Infrastruktura d.o.o., dok je kao izvođač navedeno društvo Inero d.o.o. Split.

    49. U narednom dopisu društva Mejaši prvi d.o.o. tuženiku od 19. listopada 2016. (stranice 558-560 spisa), to društvo navodi kako obavještava Grad Split da oni nemaju nikakav ugovor ni zakonsku obvezu financirati prometnicu D8 - priključak te dodatno navode da Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa br.953/2011 ne proizvodi pravne učinke te da isti nije relevantan.

    50. Na skicama lica mjesta, a koje je tuženik priložio u spis na ročištu od 3. studenog 2020. (stranice 586-588 spisa) razvidno je gdje se u prostoru nalaze prometnice koje se društvo Mejaši prvi d.o.o. Split obvezalo izgraditi sukladno Ugovoru od 2. rujna 2011. koji je sklopljen s Gradom Splitom te su između ostalog na tim skicama i označene dvije prometnice koje su predmet ovog postupka.

    51. Uvidom u spis Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Splitsko- dalmatinske županije klasa: UP-I-943-04/15-01/00063, a koji spis je taj upravni odjel dostavio ovom sudu dopisom od 26. siječnja 2021., utvrđeno je da se radi o postupku osiguranja dokaza koji je pokrenut povodom prijedloga Grada Splita od 2. lipnja 2015. za osiguranje dokaza na zemljištu predviđenom za izgradnju prometnica OS 1 i OS R na predjelu Mejaši u Splitu, a iz kojeg spisa proizlazi da je o provedenim radnjama i zakazanim ročištima obaviješten i tužitelj. Iz tog predmeta je razvidno i da su provedena ročišta za uviđaj te da su izrađeni nalazi sudskog vještaka za graditeljstvo za dio nekretnina navedenih u zahtjevu tužitelja, kao i da su zadnje radnje u tom predmetu poduzete u siječnju 2016.

    52. Iz preslike zbirki isprava, odnosno spisa Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Splitu pod poslovnim brojevima Z-1526/12, Z-1640/12, Z- 12966/11, Z-1148/12, Z-1149/12 i Z-1639/12 (stranice 597-1092 spisa) razvidne su promjene upisa u zemljišnim knjigama na nekretninama u k. o. [katastarska općina], a vezano za provedbu Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice društava koja su nastala podjelom društva Mejaši d.o.o. Split, odnosno društava Mejaši prvi d.o.o. Split do Mejaši deveti d.o.o. Split, koji ugovori su sklopljeni u veljači 2012. Isto tako je razvidno da su rješenja Općinskog suda u Splitu, kojima se dopušta dioba nekretnina tužitelja i drugih društava koja su nastala podjelom društva Mejaši d.o.o. Split (od Mejaša prvih d.o.o. do Mejaša osmih d.o.o.), donesena u veljači 2012. Stoga, iz tih spisa (zbirki isprava) proizlazi osnovnost navoda tuženika (s ročišta od 19. ožujka 2021.) da su Ugovori o razvrgnuću suvlasničke zajednice navedenih društava sklopljeni, odnosno da su rješenja suda kojima se dopušta dioba nekretnina tužitelja i drugih društava Mejaša donesena, sve nakon sklapanja Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa između Mejaša prvih d.o.o. i tuženika od 2. rujna 2011., kao i Dodatka I. tom ugovoru od 11. listopada 2011.

    53. Uvidom u Službeni glasnik Grada Splita broj 7 od 6. veljače 2020., kao i priloženi Popis nerazvrstanih cesta (stranice 1103-1139 spisa), utvrđeno je da je u tom Službenom glasniku objavljena Odluka Gradskog vijeća Grada Splita o nerazvrstanim cestama na području Grada Splita, a kojom Odlukom se uređuje upravljanje, građenje, održavanje, financiranje, uvjeti i način korištenja i zaštite nerazvrstanih cesta. Prema članku 3. stavak 2. te Odluke sastavni dio iste čini i Popis nerazvrstanih cesta. Pregledom priloženog Popisa nerazvrstanih cesta utvrđeno je da se predmetne dvije ulice naziva Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske ne nalaze na tom popisu.

    54. Na ročištu održanom kod ovog suda 19. listopada 2021. izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja IA i svjedoka VA.

    55. Zz tužitelja UA je svom iskazu naveo da je osim Mejaša devetih d.o.o. Split ujedno bio i zakonski zastupnik Mejaša d.o.o. Split, a od kojih su kasnije podjelom nastali Mejaši prvi d.o.o. do Mejaši deveti d.o.o. te da je zakonski zastupnik svih tih društava, osim Mejaša osmih d.o.o. čiji je zakonski zastupnik prestao biti prije dvije do tri godine. U odnosu na predmet spora, naveo je da je tužitelj Gradu Splitu predao u posjed prometnice koje su predmet tužbe u ovom sporu, a koja predaja da se odvijala u razdoblju od prosinca 2015. do veljače 2016. Prvi pokušaj predaje prometnica da nije bio uspješan, jer su iz Grada Splita uputili prigovore na ispunjenje tehničkih uvjeta, a nakon čega da je drugi put došlo do uspješne primopredaje te da su zapisnik o primopredaji sa strane tuženika potpisali djelatnici LA i RA, kao i da je prilikom primopredaje bio i načelnik Prometne policije Split. Prilikom te predaje, Gradu Splitu da je predana sva tehnička dokumentacija vezana za te prometnice. Na posebno pitanje zbog čega su Mejaši deveti d.o.o. gradili predmetne prometnice i predavali ih Gradu Splitu, naveo je da je to bilo zbog toga jer je tako bilo planirano urbanističkim planom, a tužitelj u ovom postupku da potražuje novac za cestu, odnosno naknadu za zemljište na kojem se ceste nalaze, kao i ulaganje u ceste. Z.z. tužitelja je nadalje naveo kako tužitelj smatra da bi mu tu naknadu trebali platiti ili Mejaši prvi d.o.o. ili Grad Split, pri čemu je napomenuo da tužitelj plaćanje te naknade nije potraživao od Mejaša prvih d.o.o. Također je naveo da bi ta obveza Mejaša prvih d.o.o. postojala na temelju sporazuma odnosno Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa iz 2011. koje je to društvo sklopilo s Gradom Splitom. Predmetne prometnice da je gradio tužitelj i društvo Infrastruktura d.o.o., a koji da su gradnju istih financirali vlastitim novcem. Nadalje, naveo je da je podjela društva Mejaši d.o.o. Split na devet novih društava provedena u 2010. Tom podjelom, društvu Mejaši deveti d.o.o. da je pripalo zemljište na kojem se nalaze danas izgrađene prometnice. Vezano za komunikaciju za naknadu za izgrađene ceste prema Gradu Splitu, naveo je da je istu vodilo društvo Mejaši prvi d.o.o. iz razloga što je službeno isto bilo partner s Gradom Splitom. Iako je do podjele društva Mejaši d.o.o. došlo još 2010., tužitelj da nije bio sudionik Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa iz 2011. jer su sukladno tom ugovoru Mejaši prvi d.o.o. trebali otkupiti nekretnine, na kojima se danas nalaze izgrađene ove dvije prometnice, od društva Mejaša deveti d.o.o. Vezano uz ugovor iz 2011. između Mejaša prvih d.o.o. i Grada Splita, z.z. tužitelja je naveo da po njegovom stajalištu taj ugovor nije niti realiziran, jer Mejaši prvi d.o.o. nisu ostvarili ugovoreni urbanistički bonus, već se radilo o bonusu urbane obnove koji je bio predviđen GUP-om Grada Splita od 2006. Napomenuo je da je Grad Split bio dužan provesti izvlaštenje nekretnina budućih prometnica te ujedno imenovati nadzor za izgradnju cesta, a što da isti nisu učinili. Iskazao je da mu nije mu poznato da bi Grad Split pokrenuo bilo kakav postupak izvlaštenja vezano za predmetne dvije prometnice.

    56. UA je nadalje iskazao da su se predmetne prometnice počele graditi u 2015. Mejaši deveti d.o.o. da su spremni uzeti novce od bilo koga, odnosno od Grada Split ili od Mejaša prvih d.o.o., a na ime naknade za predmetne prometnice. Potvrdio je da je tužitelj uputio dopis Mejašima prvima d.o.o. radi isplate predmetne naknade, ali da su se oni na to oglušili. Vezano uz to, naveo je da su različiti vlasnici odnosno osnivači društva Mejaši prvi d.o.o. i tužitelja, iako je on sam u odnosu na oba društva zakonski zastupnik. Napomenuo je i kako Mejaši deveti d.o.o. nisu imali pravnu osnovu za pokretanje sudskog postupka protiv Mejaša prvih d.o.o., a radi naplate predmetne naknade. Na daljnje pitanje zbog čega Mejaši deveti d.o.o. nisu sudjelovali u sklapanju ugovora iz 2011. i kako je moguće da se Mejaši prvi d.o.o. obvezuju izgraditi prometnice na nekretninama koje su već tada bile u vlasništvu tužitelja, z.z. tužitelja je naveo je da je to bilo zbog toga što se Grad Split obvezao imenovati nadzor, a koji da je trebao olakšati ishođenje dokumentacije, a što oni da nisu učinili. Da je Grad Split imenovao nadzor, sukladno sklopljenom ugovoru iz 2011., tužitelj da ne bi imao pravo potraživati naknadu od Grada Splita već bi istu imao pravo potraživati od Mejaša prvih d.o.o., sukladno ugovoru između tih dvaju društava, a koji ugovor da nije sklopljen u pisanom obliku. Nadzor kojeg je trebao imenovati Grad Split da je zapravo trebao biti "project manager", koji je trebao upravljati izgradnjom tih prometnica.

    57. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranka, z.z. tužitelja je naveo da je Grad Split bio upoznat s činjenicom da su Mejaši deveti d.o.o. vlasnici nekretnina na kojima su kasnije izgrađene prometnice, dodajući pri tom da je tijekom 2016., 2017. i 2018. između tužitelja, Mejaša prvih d.o.o. i Grada Splita tekao postupak pokušaja mirenja u sklopu kojeg se trebalo pristupiti izradi novog dodatka kojim bi ugovor iz 2011. bio osnažen, a do kojeg sklapanja nije došlo. Izjavio je da su oni unatoč tome rekli da predaju predmetne ceste u vlasništvo Grada Splita, a što djelatnik PA nije htio tada preuzeti odnosno tome se protivio. Upravo tada da je tuženik obaviješten da bi predmetne nekretnine bile zapravo u vlasništvu tužitelja. Z.z. tužitelja je izjavio da mu je poznato da predmetne prometnice nemaju uporabnu dozvolu, a nositelj građevinske dozvole za iste da je bio Grad Split. Naveo je i da se ne može sjetiti tko je bio nadzorni inženjer i tko ga je imenovao. Uporabnu dozvolu za trgovački centar Mall of Split, Mejaši prvi d.o.o. da su dobili krajem veljače 2016. Na pitanje zbog čega Mejaši prvi d.o.o. ne mogu preuzeti cestu od Mejaša devetih d.o.o., naveo je da je to zato što ne žele uložiti više niti jednu kunu, jer su u cijelosti platili komunalni doprinos. Nadalje, potvrdio je da je sukladno članku 1. Ugovora iz 2011. obveza Mejaša prvih d.o.o. bila vlastitim sredstvima, bez povrata istih, financirati projekte, otkupiti nekretnine na trasi prometnica, izgraditi ih, financirati izmještanje postojeće infrastrukture te financirati stručni arheološki nadzor prometnica, te je dodatno naveo da su te obveze Mejaši prvi d.o.o. i ispunili. Iskazao je i da imovinskopravni odnosi na svim trasama budućih prometnica koje su predmet ugovora nisu riješeni, jer da nije proveden postupak izvlaštenja sukladno ugovoru, kao i da mu nije poznato da bi Grad Split podnio zahtjev za izvlaštenjem, pred nadležnim uredom državne uprave, na nekretninama na trasi prometnica koje su predmet ugovora, niti da je u svezi s tim pokrenut postupak osiguranja dokaza. Nadalje, z.z. tužitelja je potvrdio da su, sukladno članku 3. stavak 2. Ugovora iz 2011., Mejaši prvi d.o.o. bili u obvezi osigurati sredstva za izvlaštenje nekretnina na predmetnim prometnicama. Iskazao je i da od Grada Splita nije zaprimio službeni dopis odnosno poziv da se predujme sredstva za naprijed navedeno izvlaštenje. Naveo je da su Mejaši prvi d.o.o. dobili zadnju uporabnu dozvolu za trgovački centar Mall of Split prije nekoliko dana ili tjedana te da je za taj centar izdano do sada ukupno 34 uporabne dozvole. Nadalje, naveo je da ne zna je li tužitelj, Mejaši prvi d.o.o. ili netko treći podnio zahtjev za prijavu gradilišta za gradnju prometnica iz 2013., kao niti koje je društvo dopisom od 18. ožujka 2016. obavijestilo tuženika da je u cijelosti izgrađena prometnica OS1 i OSR, odnosno da su to možda bili Mejaši prvi d.o.o. Iskazao je da je izjave o predaji u posjed prometnica OS 2 i OS 6 - građevna čestica 1 te prometnica OS 1 i OSR - građevna čestica 2, kao i zapisnik o primopredaji tehničke dokumentacije Gradu Splitu predalo društvo Mejaši prvi d.o.o., a sukladno dokumentima koji se nalaze u spisu. Na kraju, naveo je da osim Mejaša prvih d.o.o., bilo koje drugo društvo od Mejaša drugih d.o.o. do Mejaša devetih d.o.o. s Gradom Splitom nije sklopilo bilo kakav ugovor u pisanom obliku.

    58. Svjedok VA je svom iskazu naveo da je u razdoblju od 6. mjeseca 2009. do 6. mjeseca 2013. obavljao dužnost dogradonačelnika Grada Splita te da je upoznat s potpisivanjem Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa između Mejaša prvih d.o.o. Split i Grada Splita iz 2011., kao i Dodatka 1. tom Ugovoru, a koji ugovor i dodatak 1. da je i sam supotpisao. Tim ugovorom da je bilo predviđeno da Grad Split dodjeljuje Mejašima prvima d.o.o. urbanistički bonus za izgradnju trgovačkog centra Mall of Split, a kojim bonusom se povećava izgrađenost predmetnog objekta, dok su se zauzvrat Mejaši prvi d.o.o. Split obvezali izgraditi prometnice, između ostalog i prometnice koje su predmet ovog postupka, koje prometnice su nakon izgradnje te uspješno obavljenog tehničkog pregleda i po ishodovanju uporabne dozvole Mejaši prvi d.o.o. Split trebali predati Gradu Splitu, na daljnju uporabu i korištenje. Za vrijeme njegovog mandata da su se spominjali Mejaši deveti d.o.o. Split, kao i ostali Mejaši od drugog do devetog, ali s tužiteljem za vrijeme njegovog mandata Grad Split da nije sklopio bilo kakav pravni posao. Iskazao je da za vrijeme njegovog mandata radovi na izgradnji trgovačkog centra još nisu bili započeli, već da su obavljeni pripremni radovi. Naveo je i da je postojala obveza Mejaša prvih d.o.o. Split platiti komunalni doprinos, a od čega su oni platili samo pola pa da je stoga Grad Split ishodio zabilježbu odnosno plombu na nekretninama u samom središtu trgovačkog centra, sjeveroistočni dio, radi osiguranja da će komunalni doprinos biti plaćen u cijelosti. Po njegovim saznanjima, Mejaši prvi d.o.o. da su u cijelosti iskoristili urbanistički bonus u skladu s ugovorom iz 2011. Svjedok je iskazao i da, a u odnosu na sadržaj članka 4. Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa između Mejaša prvih d.o.o. i Grada Splita od 2. rujna 2011., da je prilikom sklapanja ugovora to upravo bila prava volja tuženika zbog kojeg je Mejašima prvim d.o.o. dodijeljen urbanistički bonus. S navedenim člankom 4. Ugovora, tužitelj da po njegovim saznanjima nije bio u bilo kakvoj korelaciji. Vezano uz ispunjenje obveza i ostvarivanje prava iz Ugovora iz 2011., svjedok je naveo da je Grad Split u cijelosti ispunio svoje obveze po tom ugovoru, dok Mejaši prvi d.o.o. da nisu, jer isti nisu u cijelosti platili komunalni doprinos, a radi čega da je i sklopljen Dodatak 1. predmetnom ugovoru kojim je produljen rok za uplatu ostatka odnosno polovice komunalnog doprinosa, koji do kraja njegovog mandata od strane Mejaša prvih d.o.o. ipak nije plaćen. Svjedok je naveo i da sukladno navedenom ugovoru iz 2011. za gradnju trgovačkog centra Grad Split nije imao pravo ni obvezu imenovati nadzornog inženjera, dok u odnosu na prometnice jest te da misli da je u tom dijelu nadzor imenovan, ali to nije mogao sa sigurnošću potvrditi jer su predmetne prometnice građene nakon prestanka njegovog mandata na mjestu dogradonačelnika Grada Splita.

    59. Svjedok RA, koji je saslušan na ročištu od 1. veljače 2022., iskazao je da je zaposlenik Grada Splita još od 2003. te da već 14 godina radi na radnom mjestu voditelja Odsjeka za komunalno održavanje Grada Splita, te da u poslove tog Odsjeka spada i održavanja komunalne infrastrukture pa tako i prometnica, odnosno nerazvrstanih cesta. Pojasnio je da postoje dva načina na koje grad može preuzeti održavanje takvih prometnica odnosno nerazvrstanih cesta i to na prvi način tako da se nakon izgradnje prometnice te izdavanja uporabne dozvole i potpisa primopredajnog zapisnika, upravljanje i održavanje cesta preuzme Grad Split. Drugi način da je sukladno Zakonu o cestama iz 2011., prema kojem zakonu je Grad Split mogao preuzeti održavanje već do tada izgrađenih cesta, odnosno nerazvrstanih cesta te se čak upisati u zemljišnim knjigama kao njihov vlasnih, a u skladu s postupkom koji taj zakon propisuje kao i na temelju odluke jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Splita, koju odluku da donosi Gradsko vijeće i koja sadrži popis takvih ulica odnosno nerazvrstanih cesta. Vezano za sam predmet spora, naveo je da se sjeća da se njihovom odsjeku društvo Mejaši prvi d.o.o. obratilo dva puta i to prvi put kada su podnijeli zahtjev za izdavanje prometne suglasnosti za semaforizaciju križanja koje povezuje Vukovarsku ulicu u Splitu i pristupne ceste koje vode prema trgovačkom centru Mall of Split, a što je bilo tijekom 2015., te drugi put sa zahtjevom za suglasnost saniranja završnog asfaltnog sloja ulice Josipa Jovića. U oba ta zahtjeva društvo Mejaši prvi d.o.o. da je zatražilo izdavanje suglasnosti upravo o njihovom trošku te da su zatražene suglasnosti izdane od strane Grada Splita. Sam ugovorni odnos između investitora Mejaši prvih d.o.o. i Grada Splita, a prema Ugovoru o reguliranju međusobnih odnosa iz 2011., da mu nije neposredno poznat niti da je u sklapanju tog ugovora na bilo koji način sudjelovao, već da mu je samo poznato iz priča da je trgovački centar, kao i pristupne ceste, trebalo izgraditi društvo Mejaši prvi d.o.o. kao investitor istog te ga predati Službi za komunalnu izgradnju Grada Splita, a nakon čega bi ta služba, zajedno s uporabnom dozvolom, pristupne ceste pa tako i ceste koje su predmet ovog spora, trebala predati njegovom odsjeku za održavanje, a do čega uopće da nije došlo. Istakao je da mu nije poznato da je sklopljen bilo kakav primopredajni zapisnik vezano za nerazvrstane ceste koje su predmet ovog spora, već da se jedini zapisnik odnosio na semaforizaciju križanja Vukovarske ulice i pristupnih cesta do trgovačkog centra, a što je sve bilo na inicijativu Policijske uprave Splitsko- dalmatinske županije. Prema njegovim saznanjima, dvije ulice koje su predmet ovoga spora ne nalaze se u popisu nerazvrstanih cesta kojima upravlja Grad Split i koje su u odluci Gradskog vijeća o nerazvrstanim cestama.

    60. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, svjedok RA je naveo da on i njegove kolege iz Službe za održavanje, a tijekom izgradnje trgovačkog centra Mall of Split i pristupnih cesta, nisu imali bilo kakav odnos ili komunikaciju s društvom Mejaši deveti d.o.o. Naveo je i da za sve prometnice koje su izgrađene nakon 2011., a da bi bile predmet održavanja Odsjeka za održavanje, su trebale imati projektnu dokumentaciju, građevinsku i uporabnu dozvolu te završno izvješće nadzornog inženjera i na kraju primopredajni zapisnik. U odnosu na održavanje prometnica koje su predmet ovog spora, odnosno Ulice 158. brigade Hrvatske vojske i Ulice 6. Domobranske pukovnije Hrvatske vojske, svjedok je naveo da iste ne održava njegov odsjek u kojem radi niti da mu je poznato tko iste održava, a prometne znakove koji su postavljeni na tim cestama, s obzirom da se radi o cesti u izgradnji koja nije predana Gradu Splitu na održavanje, u takvom slučaju da bi iste trebao postavljati investitor, sukladno projektu izgradnje cesta, što bi u ovom slučaju trebao biti Mejaši prvi d.o.o. Svjedok je na kraju naveo da tehničkog pregleda navedenih cesta nije ni bilo, a isto tako da nije upoznat s odlukom Gradskog vijeća iz 2016. o davanju imena ulicama koje su predmet ovog spora.

    61. Na ročištu održanom 15. ožujka 2022. saslušani su svjedoci AA i BA.

    62. Svjedok AA je u svom iskazu u bitnom naveo da je zaposlenik Grada Splita od 2006. te da je do 2017. bio pročelnik služe za izgradnju i imovinsko pravne odnose, a od 2017. i viši savjetnik u toj službi. Naveo je da mu je poznato da je između Grada Splita i Mejaša prvih d.o.o. u 2011. sklopljen ugovor o poslovno tehničkoj suradnji, a vezano za izgradnju trgovačkog centra Mall of Split. Vezano za taj ugovor, svjedok je naveo da je u istome sudjelovao na način da je utvrđivao prometnice koje su nužne za funkcioniranje trgovačkog centra, a to da su bile prometnice oznaka OS1 i OSR građevinska čestica 2 te OS6 i OS2, koje prometnice da su izgrađene, te prometnice koje čine jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, a to da su OS1 građevna čestica 1 i OSR građevinska čestica 1 te OS6a, a koje prometnice da su samo djelomično izgrađene i u odnosu koje da postoji rješenje građevinske inspekcije o uklanjanju istih odnosno potrebi usklade s aktom o građenju koji nije ishođen. Sukladno ugovoru iz 2011., Mejaši prvi d.o.o. da su preuzeli obvezu izrade projektne dokumentacije te obvezu izgradnje i otkupa zemljišta vezano za naprijed navedene prometnice. Svjedok je istakao da niti jednu od navedenih prometnica Grad Split nije preuzeo niti da je potpisan zapisnik o primopredaji. Obveza Mejaša prvih d.o.o. da je bila izgraditi te prometnice te izraditi potrebnu tehničku dokumentaciju za izdavanje uporabne dozvole i nakon toga iste predati Gradu Splitu, ali do toga da nikada nije došlo. Svjedok je naveo da on osobno nije potpisao bilo kakav zapisnik o primopredaji niti jedne prometnice te da ne zna tko je predmetne prometnice gradio, ali da misli da su to bili Mejaši prvi d.o.o. U izgradnji prometnica da je kao izvođač sudjelovala tvrtka Inero d.o.o. Naveo je da mu je poznato da su Mejaši prvi d.o.o. naknadno dostavili određenu dokumentaciju s ciljem zakazivanja tehničkog pregleda, ali taj zahtjev da je upravnim rješenjem odbačen, jer nije priložen odnosno izrađen potrebni geodetski elaborat za uplanu. Iskazao je da da mu nije poznata uloga društva Mejaša devetih d.o.o. u svemu ovome, jer da se oni nisu na bilo koji način javljali ni sudjelovali sve do 2019. ili 2020. kad su od Grada Splita zatražili plaćanje naknade odnosno troškova za izgradnju prometnica, a koji zahtjev od strane Grada Splita da nije prihvaćen. Iskazao je da mu je poznato da su dvije sporne ulice iz ovog predmeta dobile imena, ali to da ne spada u njegov djelokrug poslova. Svjedok je naveo i da je zahtjev za prijavu gradilišta za izgradnju prometnica iz 2013. podnio Grad Split, a na zahtjev Mejaša prvih d.o.o. Naveo je da mu je poznato i da je sklopljen dodatak ugovoru iz 2011. te da su stranke tog dodatka bile iste, Grad Split i Mejaši prvi d.o.o., kao i da je u tijeku gradnje, kako trgovačkog centra, tako i predmetnih prometnica u svemu vezano za izgradnju istih, uvijek sudjelovao društvo Mejaši prvi d.o.o. Svjedok je izjavio da se dvije prometnice iz ovog spora naziva Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske ne nalaze na popisu nerazvrstanih cesta kojima upravlja Grad Split, a bez izgradnje tih dviju spornih prometnica oznaka OS1 i OSR građevinska čestica 2 te OS2 i OS6 trgovački centar da ne bio mogao dobiti uporabnu dozvolu. Naveo je i da mu nije poznato tko je postavio prometne znakove na i oko predmetnih prometnica, kao i da ne zna tko bi bio zadužen intervenirati i u čijoj je to ingerenciji u slučaju potrebe bilo kakvih hitnih intervencija na spornim prometnicama.

    63. Svjedok BA je u bitnom naveo da je zaposlenik Grada Splita od 2010. te da je od tada i voditelj Odsjeka za imovinsko pravne poslove, a koji odsjek da je sastavni dio Službe za izgradnju i imovinsko pravne poslove Grada Splita. Iskazao je da mu je poznato da je između Grada Splita i Mejaša prvih d.o.o. sklopljen Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji iz 2011., kao i dodatak tom ugovoru, a sukladno kojima je Grad Split preuzeo obvezu otkupiti čestice zemlje potrebne za izgradnju prometnica oko centra Mall of Split, ukoliko to ne bi uspio investitor Mejaši prvi d.o.o. i to sve o trošku investitora. Mejaši prvi d.o.o. da su se s takvim zahtjevom u 2015. obratili Gradu Splitu, a vezano za prometnice OS1 i OSR građevinska čestica 1, a tim zahtjevom da su tražili i da se riješi pitanje na državnu cestu D8, a što nije bio predmet ugovora iz 2011. i dodatka istom. U odnosu na prve dvije navedene čestice, Grad Split da je pokrenuo pred nadležnim uredom državne uprave postupak radi osiguranja dokaza, a vezano za izvlaštenje čestica zemlje na kojima se nalaze prometnica OS1 i OSR građevinska čestica 1. U tom postupku osiguranja dokaza da je provedeno i građevinsko vještačenje te da je istim utvrđena vrijednost čestica zemlje u iznosu od 1.500.000,00 kn koje je bio dužan podmiriti investitor Mejaši prvi d.o.o. i uplatu kojeg iznosa je Grad Split od njih zatražio. Budući da oni nisu uplatili ta potrebna sredstva, to da stoga nije niti podnesen prijedlog za pokretanje postupka izvlaštenja. Vezano za prometnice koje su predmet ovog spora, oznaka OS1 i OSR građevinska čestica 2 te OS2 i OS6, svjedok je naveo da za te prometnice odnosno čestice zemlje Mejaši prvi d.o.o. nisu niti zatražili od Grada Splita rješavanje, a što bi u skladu s odredbama ugovora proizlazilo da su za te čestice isti uspjeli riješiti imovinsko pravne odnose. Investitor gradnje prometnica koje su predmet ovog spora da su bili Mejaši prvi d.o.o., a Grad Split da nije potpisao bilo kakav primopredajni zapisnik ni preuzeo prometnice koje su predmet ovog spora. Svjedok je iskazao i su u cijelom tom odnosu, kao druga strana, sudjelovali Mejaši prvi d.o.o., a Mejaši deveti d.o.o. da su se javili tek 2019. kada su Gradu Splitu podnijeli zahtjev za plaćanje nekretnina na kojima su izgrađene sporne prometnice. Svjedok je naveo da nije sudjelovao u sastavljanju ugovora iz 2011. i dodatka istom. Inače, Grad Split daje imena ulicama u slučaju da za pojedinu ulicu postoji uporabna dozvola te je ista postala nerazvrstanom cestom ili ako se radi o prometnici koja je izgrađena do stupanja na snagu Zakona o cestama iz 2011., a zbog čega su u konkretnom slučaju ovim dvjema prometnicama dana imena nije se mogao izjasniti. Naveo je i da mu je poznato da su na najvećem dijelu čestica zemlje na kojima su izgrađene prometnice koje su predmet ovog spora upisani kao vlasnik Mejaši deveti d.o.o., ali da na dijelu čestica zemlje ima upisanih i fizičkih osoba, pravnih osoba, pa i Republika Hrvatska. Iskazao je da izdavanje uporabne dozvole za prometnice nije moguće bez rješavanja pitanja vlasništva na nekretninama na kojima su one izgrađene, jer se mora formirati jedinstvena čestica u katastru. Dvije ulice koje su predmet ovog spora da se ne nalaze na popisu nerazvrstanih cesta kojima upravlja Grad Split.

    64. Na ročištu održanom kod ovog suda 15. ožujka 2022. saslušani su svjedoci ĐA i SA.

    65. U svom iskazu, svjedok ĐA u bitom je naveo da je zaposlenik Grada Splita te da je u 2011., u vrijeme kada je između Mejaša prvih d.o.o. i Grada Splita sklopljen Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa, bio pročelnik Službe za pravne poslove za zastupanje Grada Splita pred sudovima. U odnosu na taj sporazum, kao i vezano za izgradnju prometnica koje su predmet ovog spora, je izjavio da osobno nije sudjelovao, ali da mu je poznato iz razgovora s drugim zaposlenicima Grada Splita da je te prometnice, kao investitor, izgradilo društvo Mejaši prvi d.o.o., kao i da Grad Split te prometnice nije preuzeo na upravljanje. U odnosu na te prometnice da se nije riješilo ni imovinsko stanje u zemljišnim knjigama. Svjedok je naveo i da je bio prisutan na nekoliko sastanaka između Grada Splita i Mejaša prvih d.o.o., a koji da su se prvenstveno odnosili na rješavanje pristupnog puta na državnu cestu D-8, a sve to da je bilo vezano uz probleme tzv. " Z", sve u cilju da se što prije trgovački centar Mall of Split stavi u funkciju. Iskazao je da mu nije bilo poznato kakvu je ulogu u svemu tome imalo društvo Mejaši deveti d.o.o. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, svjedok je iskazao i da se po njegovim saznanjima, a koje je stekao iz razgovora s drugim zaposlenicima tuženika, prometnice koje su predmet ovog spora, odnosno Ulica 6. Domobranske pukovnije Hrvatske vojske i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske, ne nalaze na popisu nerazvrstanih cesta te da ih Grad Split nije preuzeo na upravljanje, kao i da su Mejaši prvi d.o.o., a na temelju sklopljenog ugovora s tuženikom, ostvarili urbanistički bonus.

    66. Svjedok SA je iskazao da je u 2011., kada je sklopljen Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa između Mejaša prvih d.o.o. i Grada Splita, obnašao funkciju pročelnika Službe za komunalno održavanje te da je u toj službi radio sve do 2017., a nakon čega da je prebačen u drugu službu Grada Splita. Detalji tog potpisanog ugovora da mu nisu poznati, jer u istome nije osobno sudjelovao. Međutim, s obzirom na to da su Mejaši prvi d.o.o. bili dužni platiti komunalni doprinos za trgovački centar Mall of Split, to da je stoga svjedok bio posredno upoznat s gradnjom tog centra, kao i pristupnih cesta za taj centar. Tako da mu je poznato da su Mejaši prvi d.o.o. kao investitori bili dužni o svom trošku izgraditi prometnice oko trgovačkog centra, riješiti imovinsko pravne odnose vezano uz te ceste te ih nakon toga otkupiti, ceste izgraditi te nakon svega toga predati Gradu Splitu na upravljanje. Dok je bio zaposlen u Službi za komunalno održavanje, predmetne prometnice da nisu predane Gradu Splitu niti ih je on preuzeo na upravljanje. Kao investitor u svim ovim poslovima da je sudjelovalo društvo Mejaši prvi d.o.o., a uloga društva Mejaši deveti d.o.o. u svemu ovome da mu nije poznata niti da su se oni pojavljivali kao stranka dogovora s Gradom Splitom. Iskazao je i da zna da su postojali imovinskopravni problemi vezano uz predmetne prometnice, ali da ne zna jesu li oni u konačnici riješeni. Svjedok je naveo i da se prometnice koje su predmet ovog spora (u obuhvatu ulica 6. Domobranske pukovnije Hrvatske vojske i ulica 158. brigade Hrvatske vojske) ne nalaze na popisu nerazvrstanih cesta Grada Splita, jer iste nisu pod upravljanjem Grada Splita, po njegovim saznanjima investitor Mejaši prvi d.o.o. da je ostvario urbanistički bonus vezano uz trgovački centar Mall of Split.

    67. Tijekom ovog postupka, a na prijedlog tužitelja, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te provođenjem vještačenja po vještacima geodetske i građevinske struke. Ovdje valja navesti da je tužitelj u podnesku od 17. kolovoza 2022. ponovno označio nekretnine koje bi činile predmetne dvije prometnice, a koje nekretnine da su u vlasništvu tužitelja. U skladu s navedenim oznakama nekretnina, rješenjem ovog suda od 7. prosinca 2023. (stranice 1350-1353 spisa) određeno je provođenje geodetskog vještačenja na okolnost identifikacije tih nekretnina (navedenih u točki I. rješenja od 7. prosinca 2023.) i to:

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 124 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 4046 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 7 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 236 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 234 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 299 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 7 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 297 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 2091 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 540 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 13 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 4 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 173 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 1238 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 936 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 172 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 15 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 2091, m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 7 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 7m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 1 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 35 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

    - čest. zem. [katastarska čestica] površine 354 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

    Provođenje geodetskog vještačenja je određeno i radi utvrđenja na kojim su od navedenih nekretnina, a koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tužitelja, položene prometnice oznake OS 1 i OS R – građevinska čestica 2 (Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske) i oznake OS 2 i OS 6 (Ulica 158. brigade Hrvatske vojske) te radi utvrđenja ukupne površine tih prometnica izgrađenih na nekretninama u vlasništvu tužitelja. Vještačenje po vještaku građevinske struke je određeno na okolnost procjene vrijednosti navedenih nekretnina, a koje su u vlasništvu tužitelja i na kojima su položene navedene dvije prometnice sa stanjem na dan 2. studenog 2016. te na dan 14. listopada 2019. (dan podnošenja tužbe), zatim radi utvrđenja stupanja izgrađenosti prometnica na navedenim nekretninama, kao i radi utvrđenja vrijednosti izvršenih ulaganja u predmetne nekretnine, odnosno cijenu izgradnje prometnica koje su izgrađene na tim nekretninama.

    68. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 26. ožujka 2024. (stranice 1365- 1418 spisa) sudski vještak geodetske struke Zvonimir Rubić iz Splita izvršio je identifikaciju svake pojedine nekretnine koja je navedena u točki I. rješenja ovog suda od 7. prosinca 2023. te je isto tako izradio katastarsko – topografske situacije svake pojedine čestice zemlje. Vještak je izvršio i izračun ukupne površine navedenih dviju prometnica koje su izgrađene na tim nekretninama te je isto prikazao u tablicama broj 1 i 2 (3.1 tabelarni prikaz nalaza i mišljenja, stranica 1368 spisa). Uz nalaz i mišljenje, vještak geodetske struke dostavio je i izvatke iz zemljišne knjige za navedene nekretnine. Pritom se napominje da je u svom pisanom nalazu i mišljenju, kao i u svom usmenom iskazu na ročištu od 10. prosinca 2024., vještak Rubić naveo u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], a koje su sve bile upisane ranije u z. u. [broj ZK uloška], da su iste pripojene čest. zem. [katastarska čestica], a koja čest.zem. je upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz izvatka iz zemljišne knjige z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana čest. zem. [katastarska čestica] (stranica 1599- 1601 spisa) razvidno je da je kao vlasnik iste upisano društvo Mejaši prvi d.o.o. Split, a ne tužitelj. Isto tako, iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke razvidno je da tužitelj nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već je kao vlasnik iste upisano društvo Mejaši sedmi d.o.o. Split, a niti je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već su kao vlasnici odnosno suvlasnici upisane druge fizičke i pravne osobe. U odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj je u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik i to za 425/5124 dijela. Isto tako iz tog nalaza i mišljenja je razvidno da na dijelu navedenih nekretnina, a koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tužitelja, prometnice nisu uopće izgrađene, a što se odnosi na nekretnine oznake čest.zem.

    4049/21, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica].

    69. Na podlozi izrađenog geodetskog vještačenja, vještak građevinske struke Obstinatio d.o.o. Split, po sudskom vještaku Mladenu Škomrlju, dostavio je ovom sudu 29. svibnja 2024. svoj pisani nalaz i mišljenje (stranice 1420-1492 spisa). Iz tog pisanog nalaza i mišljenja je razvidno da je prometnica oznake OS 1 i OS R – građevinska čestica 2, odnosno Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske izgrađena odnosno položena na nekretninama koje su u vlasništvu (odnosno suvlasništvu) tužitelja i to na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], kao i da na dijelu tih nekretnina koje su u vlasništvu tužitelja položena prometnica iznosi 4382 m2. Nadalje, navedeno je da je prometnica oznake OS 2 i OS 6, odnosno Ulica 158. brigade Hrvatske vojske izgrađena odnosno položena na nekretninama u vlasništvu tužitelja i to oznake čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], a koje čestice zemlje imaju ukupnu površinu od 4636 m2 te je na cijeloj toj površini izgrađena navedena prometnica.

    70. Nadalje, vještak građevinske struke je utvrdio tržišnu vrijednost nekretnina na kojima su izgrađene navedene prometnice na dan 2. studenog 2016., navodeći da ista iznosi 179,79 EUR po m2. Stoga, cijena odnosno vrijednost nekretnina u vlasništvu tužitelja na kojima je položena prometnica OS 1 i OS R – građevinska čestica 2 (Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske) da na dan 2. studenog 2016. iznosi ukupno 788.000,00 EUR, dok cijena odnosno vrijednost nekretnina u vlasništvu tužitelja na kojima je položena prometnica oznake OS 2 i OS 6 (Ulica 158. brigade Hrvatske vojske) na taj isti dan iznosi ukupno 834.800,00 EUR. Vještak građevinske struke izračunao je i tržišnu vrijednosti istih nekretnina sa stanjem na dan 14. listopada 2019., navodeći da bi na taj dan vrijednost iznosila 210,05 EUR po m2. Stoga, cijena odnosno vrijednost nekretnina u vlasništvu tužitelja na kojima je položena prometnica OS 1 i OS R – građevinska čestica 2 (Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske) da na dan 14. listopada 2019. iznosi ukupno 920.000,00 EUR, dok cijena odnosno vrijednost nekretnina u vlasništvu tužitelja na kojima je položena prometnica oznake OS 2 i OS 6 (Ulica 158. brigade Hrvatske vojske) na taj isti dan iznosi ukupno 974.000,00 EUR. Vještak građevinske struke također je dao i procjenu vrijednosti izgradnje prometnica na predmetnim nekretninama upisanim u vlasništvu tužitelja, navodeći da bi ista iznosila 300,00 EUR po m2. Stoga, ukupna vrijednost izgradnje prometnice oznake OS 1 i OS R – građevinska čestica 2 (Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske) da iznosi 1.314.600,00 EUR, dok ista vrijednost u odnosu na prometnicu oznake OS 2 i OS 6 (Ulica 158. brigade Hrvatske vojske) da iznosi ukupno 1.390.800,00 EUR. Vještak je naveo da su sve vrijednosti odnosno cijene izrađene bez PDV-a.

    71. Stranke nisu imale posebnih prigovora ni primjedbi na naprijed navedene nalaze i mišljenja sudskih vještaka geodetske i građevinske struke, a te nalaze i mišljenja prihvaća i ovaj sud kao stručne, objektivne i izrađene u skladu s pravilima struke.

    72. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga.

    73. Prije svega, a u odnosu na tuženikov prigovor nenadležnosti ovog suda za raspravljanje i odlučivanje o dijelu zahtjeva koji se odnosi na vrijednost nekretnina koje su pod nerazvrstanom cestom te njegov prijedlog da se tužba (u tom dijelu) odbaci, ističe se da je iste sud ocijenio neosnovanim. Naime, tuženik se u prilog tom svom prigovoru poziva na odredbe članka 105. ZC-a, navodeći da se na postupak izvlaštenja primjenjuju propisi o izvlaštenju te da se stoga ima primijeniti Zakon o izvlaštenju, koji zakon da propisuje nadležnost upravnog tijela za postupak izvlaštenja, a u kojem postupku da se može raspraviti i pitanje naknade za izvlaštene nekretnine. Isto tako, tuženik navodi da je takav postupak već pokrenut pred nadležnim upravnim tijelom i to Uredom državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji pod klasom: UP-I-943-04/15-01/63. U svezi s tim navodi se da je člankom 105. ZC-a propisano da se na postupak izvlaštenja nekretnina radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta primjenjuju propisi o izvlaštenju, ako tim zakonom nije drugačije određeno (stavak 2.), a koji postupak za izvlaštenje nekretnine prijedlogom pokreće jedinica lokalne samouprave ili u ime i za račun jedinica lokalne samouprave pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ZC-a (stavak 4.). Prema članku 105. stavak 5. ZC-a, vlasnik izvlaštene nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

    74. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o situaciji u smislu odredbi članka 105. ZC-a, kako to ispravno navodi tužitelj, jer tužitelj u ovom postupku, a što proizlazi iz navoda u tužbi te podnesku tužitelja od 18. rujna 2020., zapravo potražuje naknadu štete za oduzeto zemljište, odnosno naknadu na ime vrijednosti nekretnina koje faktički predstavljaju dvije naprijed navedene nerazvrstane ceste. Stoga ovaj sud smatra da se radi o sporu za koji je propisana sudska nadležnost i to upravo nadležnost trgovačkog suda u smislu odredbi članka 34.b točka 1. ZPP-a. Isto tako, ističe se da tuženik nije dostavio dokaz da bi u odnosu na nekretnine na kojima su izgrađene dvije navedene prometnice bio pokrenut postupak izvlaštenja kod nadležnog upravnog tijela, a u postupku koji se kod Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji vodi pod klasom: UP-I-943-04/15-01/63 ne radi se o pokrenutom postupku izvlaštenja, već samo o pokrenutom postupku osiguranja dokaza. Dakle, u slučaju pitanja naknade zemljišta na kojem po sili zakona pravo vlasništva stječe jedinica lokalne samouprave, a što bi u ovom predmetu bio slučaj s obzirom na navode iz tužbe i ostalih podnesaka tužitelja, kao i kod činjenice da postupak izvlaštenja u odnosu na nekretnine na kojim su izgrađene dvije prometnice nije proveden (a niti pokrenut), to stoga ovaj sud smatra da bi u konkretnom slučaju za utvrđivanje takve naknade bio nadležan sud opće nadležnosti (redovni sud), a slijedom čega je i naprijed navedeni tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda ocijenjen kao neosnovan.

    75. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja, navodi se da je tužitelj svoj zahtjev za isplatu iznosa od 8.842.178,29 EUR (666.621.392,94 kn) obrazložio na način da bi se taj iznos sastojao od tri vrste (osnove) troškova koje je tužitelj imao vezano uz stjecanje nekretnina na kojima su prometnice izgrađene te troškove građenja prometnica. Tako tužitelj u tužbi navodi da bi se ukupna vrijednost nekretnina koje predstavljaju nerazvrstane ceste označene kao Ulica 6. domobranske pukovnije Hrvatske vojske u iznosu od 38.849.841,18 kn i Ulica 158. brigade Hrvatske vojske u iznosu od 27.771.551,61 kn, a što zbrojeno daje iznos iz točke I. tužbenog zahtjeva, sastojala od: 1) cijene (troška) građenja prometnica, 2) troškova ulaganja tužitelja u zemljišta predmetnih prometnica i 3) ovisnih troškova stjecanja zemljišta na predmetnim prometnicama. U svezi s tim, ističe se da tužitelj nije uz podnesenu tužbu, a niti u daljnjem tijeku ovog postupka, dostavio u spis bilo kakve pisane dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je tužitelj gradio predmetne prometnice, odnosno da je isti bio investitor izgradnje tih prometnica, a niti je dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost i visina u tužbi navedenih troškova građenja za svaku od pojedinih prometnica. Dakle, tužitelj nije dostavio bilo kakve ugovore o gradnji, građevinske knjige, privremene situacije, dokaznice mjera, dokaze o uplatama i slično, a iz kojih bi bilo razvidno da je tužitelj imao troškove građenja predmetnih prometnica i to upravo u iznosima koji su navedeni u tužbi. Nadalje, tužitelj u tužbi, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije obrazložio na što se odnose troškovi ulaganja tužitelja u zemljišta predmetnih prometnica te ovisni troškovi stjecanja tih zemljišta, a niti je dostavio bilo kakve pisane dokaze iz kojeg bi proizlazila osnovanost navoda tužitelja o postojanju takvih troškova te visini tih troškova koji su navedeni u tužbi.

    76. Dakle, iz navedenog se može nedvojbeno zaključiti da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda o nastanku i visini troškova (troškova građenja prometnica, troškova ulaganja u zemljišta te ovisnih troškova stjecanja zemljišta), a na temelju kojih je isti postavio svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku u tužbi.

    77. Nadalje, iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza tijekom ovog postupka jasno proizlazi da tužitelj nije bio investitor izgradnje predmetnih dviju prometnica, već da je to bilo drugo društvo i to društvo Mejaši prvi d.o.o. Split, a koje društvo je te prometnice gradilo sukladno svojim preuzetim obvezama iz Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011., kao i Dodatka I. tom ugovoru od 11. listopada 2011., a koji je ugovor i Dodatak I. tom ugovoru je društvo Mejaši prvi d.o.o. Split sklopilo s tuženikom. Da je tome doista tako proizlazi iz pisanih isprava odnosno dopisa koje je društvo Mejaši prvi d.o.o. Split uputilo tuženiku u 2015. i 2016., kao i dopisa kojima to društvo dostavlja tuženiku dokumentaciju vezano za izgradnju predmetnih prometnica te ujedno i zapisnik o primopredaji prometnice (a koji zapisnik od strane tuženika nije potpisan). Osim sadržaja naprijed navedenog Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa od 2. rujna 2011., na takav zaključak suda upućuju i iskazi saslušanih svjedoka, a koji su naveli da su upoznati sa sklapanjem navedenog ugovora od 2. rujna 2011. te da se u svezi s tim ugovorom tuženiku jedino obraćalo društvo Mejaši prvi d.o.o., dok im uloga tužitelja u svemu tome nije bila poznata, jer se on u tom smislu nije niti javljao.

    78. Ovdje valja navesti da je sud prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao istinite i logične, jer isti nisu u međusobnoj suprotnosti, a niti su u suprotnosti sa sadržajem pisanih isprava koje su dostavljene u spis. S druge strane iskaz zz tužitelja IA sud je samo djelomično prihvatio kao vjerodostojan. Tako iskaz zz tužitelja sud nije prihvatio kao istinit i logičan u dijelu u kojem navodi da bi tužitelj i društvo Infrastruktura d.o.o. gradili predmetne prometnice te da su izgradnju istih financirali vlastitim novcem. Naime, a kao što je to već prethodno navedeno, tužitelj nije dostavio bilo kakve pisane dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je isti gradio predmetne dvije prometnice, a niti da je imao bilo kakve troškove građenja u vezi s tim. Isto tako, iz sadržaja obrazloženja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu od 29. srpnja 2016. i 19. veljače 2016. (stranice 279-290 spisa) razvidno je da je u tim postupcima direktor društva Infrastruktura d.o.o. Split iskazao da to društvo nije sudjelovalo u izvođenju bilo kakvih radova na prometnicama, a sve obzirom da oni na temelju Sporazuma s društvom Mejaši prvi d.o.o. nisu ovlašteni izvoditi radove bez prethodno dostavljene pravomoćne dozvole.

    79. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka istakao da svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku za isplatu utuženog iznosa temelji na odredbama članka 101. ZC-a i članaka 33. i 129. ZV-a, kao i obzirom na činjenicu da su na 35. sjednici Gradskog vijeća tuženika od 14. listopada 2016. donesene odluke – rješenja kojim su određena imena ulica predmetnih dviju prometnica, a zbog čega su iste po navodima tužitelja stvarno proglašene cestama, kao i obzirom da su navedene odluke o dodijeli imena ulicama objavljene u Službenom glasniku Grada Splita broj 56 od 2. studenog 2016.

    80. Prema odredbi članka 101. stavak 1. ZC-a, nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Prema stavku 2. tog članka ZC-a, nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

    81. Odredbom članka 33. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. Prema stavku 2. tog članka ZVDSP-a, bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

    82. Prema odredbama članka 129. ZVDSP-a, kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka (stavak 1.). Ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati (stavak 2.). Odnosi prijašnjega vlasnika i osoba čija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, prosuđuju se po obveznopravnim pravilima, ako nije što posebno zakonom određeno (stavak 3.).

    83. Dakle, tužitelj svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku temelji na tvrdnji da su se donošenjem odluke – rješenja o dodjeljivanju imena ulica na kojima su izgrađene predmetne dvije prometnice te objavom te odluke u Službenom glasniku Grada Splita od 2. studenog 2016., ispunile pretpostavke da se te dvije prometnice imaju smatrati nerazvrstanim cestama te da su iste samim time, odnosno po samom zakonu tada postale neotuđivo vlasništvo tuženika, kao jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

    84. Tako iznesene navode i tvrdnje tužitelja ovaj sud, u konkretnom slučaju, ne smatra osnovanim. Naime, između stranaka nije sporno da je Gradsko vijeće tuženika donijelo odluke odnosno rješenja o određivanju imena dvaju spornih ulica te da su te odluke objavljene u Službenom glasniku Grada Splita. Međutim, samim donošenjem tih rješenja (odnosno njihovom objavom) predmetne ulice nisu postale nerazvrstane ceste u neotuđivom vlasništvu tuženika pa je samim time pravno neodlučno dodjeljivanje imena tim ulicama.

    85. Prema odredbi članka 102. ZC-a, nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu (stavak 1.). Nerazvrstana cesta upisuje se u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave (stavak 2.).

    86. Prema članku 107. stavak. 3. ZC-a, jedinica lokalne samouprave vodi jedinstvenu bazu podataka o nerazvrstanim cestama na svom području, a prema stavku 4. tog članka sadržaj i način vođenja jedinstvene baze podataka o nerazvrstanim cestama propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za poslove komunalnog gospodarstva.

    87. Tuženik u konkretnom slučaju tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 102. stavak 1. ZC-a, budući da za predmetne prometnice nisu izdane pravomoćne uporabne dozvole, a niti da je tužitelj dostavio dokaz o postojanju istih, a koji navodi tuženika su točni te na isto upućuju i rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Splita od 6. svibnja 2016. (stranice 541-545 spisa). Isto tako tuženik navodi da nekretnine na kojima su izgrađene prometnice nisu u zemljišnim knjigama upisane kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivom vlasništvu tuženika te da tužitelj ni u odnosu na te okolnosti nije dostavio dokaze, a što je isto tako točno. Tuženik je također istakao i da dvije sporne ulice nisu unesene u jedinstvenu bazu podataka o nerazvrstanim cestama na području Grada Splita te da se iste ne nalaze na Popisu nerazvrstanih cesta na području Grada Splita, a što je također točno i što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i spisu priloženog Popisa nerazvrstanih cesta na području Grada Splita.

    88. Zakon o cestama ne propisuje trenutak u kojem nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, ali bi po logici stvari, a što proizlazi i iz odredbe članka 102. ZC-a, to bio trenutak pravomoćnosti uporabne dozvole odnosno izdavanja drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu. Uzimajući u obzir da za predmetne dvije prometnice nisu izdane uporabne dozvole, a što u svom iskazu potvrđuje i sam zz tužitelja, zatim da iste nisu unesene u Popis nerazvrstanih cesta na području Grada Splita, kao i da tužitelj nije dostavio dokaz da bi tuženik preuzeo na upravljanje i održavanje predmetne dvije prometnice, a niti je na nekretninama na kojima su te prometnice izgrađene u katastru i zemljišnim knjigama upisano da se radi o javnom dobru u općoj uporabi i vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave (iako taj upis nije pretpostavka stjecanja prava vlasništva kada se to pravo stječe na temelju zakona), to stoga proizlazi zaključak da navodi tužitelja da su predmetne dvije prometnice kao nerazvrstane ceste postale vlasništvo tuženika, nisu osnovani, a radi čega nije osnovan ni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos.

    89. Sve i kad bi se zauzelo stajalište da su predmetne prometnice nerazvrstane ceste te da su iste po samom zakonu već postale vlasništvo tuženika, ističe se da se tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku ne može promatrati ni ocjenjivati neovisno o postojanju Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011. i Dodatku I. tom ugovoru, kao i činjenice na koji način je osnovan tužitelj. Naime, iz podataka iz sudskog registra, kao i spisu priloženih isprava, a što između stranaka nije ni sporno, razvidno je da je pravni prednik tužitelja, društvo Mejaši d.o.o. Split donijelo odluku o podjeli tog društva po modelu "razdvajanjem sa osnivanjem" i to prijenosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, uz njegov prestanak bez provođenja postupka likvidacije, na više društava koji se osnivaju radi provođenja razdvajanja. Tako je tom podjelom društva Mejaši d.o.o. Split osnovano devet novih društava (pravnih osoba), između kojih i društva Mejaši prvi d.o.o. Split te Mejaši deveti d.o.o. Split, odnosno tužitelj. Nakon osnivanja novih društava, ista društva su u veljači 2012. sklopili Ugovore o razvrgnuću suvlasničke zajednice, a na temelju kojih ugovora su provedene promjene odnosno diobe na nekretninama koje su ranije bile u vlasništvu društva Mejaši d.o.o. Split, na novoosnovana društva. Tom podjelom i diobom, tužitelju su pripale u vlasništvo nekretnine na kojima su izgrađene predmetne dvije prometnice. Naprijed navedenim Ugovorom od 2. rujna 2011. , sklopljenim s tuženikom, društvo Mejaši prvi d.o.o. se obvezalo o svom trošku otkupiti nekretnine na kojima se nalaze predmetne dvije prometnice, iste izgraditi i predati ih u posjed na upravljanje i održavanje tuženiku, dok je zauzvrat tom društvu odobren urbanistički bonus kojim je povećana izgrađenost trgovačkog centra Mall of Split, a čiji je investitor bilo društvo Mejaši prvi d.o.o. Zastupnik po zakonu tužitelja, kao i zastupnik po zakonu društva Mejaši prvi d.o.o., od njihovog osnivanja pa na dalje je UA, a koji je ujedno bio i zastupnik po zakonu društva Mejaši d.o.o. Split. Upravo stoga, tužitelju nije mogla ostati nepoznata činjenica sklapanja naprijed navedenog Ugovora od 2. rujna 2011., kao ni obveze koje je tim Ugovorom preuzelo društvo Mejaši prvi d.o.o., a koje se odnose na otkup zemljišta odnosno nekretnina na kojima se nalaze predmetne dvije prometnice te izgradnju tih prometnica i predaju istih u posjed tuženiku, a bez sudjelovanja tuženika u snošenju bilo kakvih troškova vezanih uz to.

    90. Iz dopisa koje je društvo Mejaši prvi d.o.o. uputilo tuženiku, a koje se odnose na predaju dokumentacije vezane za predmetne dvije prometnice te dostavu zapisnika o preuzimanju istih, proizlazi da je investitor izgradnje tih prometnica bilo upravo društvo Mejaši prvi d.o.o., a sam zz tužitelja u svom iskazu navodi da bi mu naknadu za zemljište na kojem se ceste nalaze, kao i ulaganje u ceste trebali platiti Mejaši prvi d.o.o. ili Grad Split, navodeći pritom da tužitelj plaćanje te naknade nije potraživao od Mejaša prvih d.o.o.

    91. Dakle, iz svega navedenog jasno proizlazi da je tužitelju bilo poznato u trenutku sklapanja navedenog Ugovora od 2. rujna 2011. da će se na nekretninama, koje će prema Planu podjele društva Mejaši d.o.o. pripasti u vlasništvo tužitelju, graditi prometnice nužne za izdavanje uporabne dozvole za trgovački centar Mall of Split te da će troškove izgradnje tih prometnica snositi društvo Mejaši prvi d.o.o. Split. Upravo stoga, tužitelj je po ocjeni ovog suda svoj zahtjev za plaćanje predmetne naknade mogao i trebao uputiti odnosno potraživati od Mejaša prvih d.o.o., a na od tuženika. Ovdje valja navesti i da navode tužitelja da Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra Mall of Split na predjelu Mejaši u Splitu od 2. rujna 2011. nije na snazi, odnosno da isti ne proizvodi pravne učinke, ovaj sud nije ocijenio neosnovanim, budući da tužitelj nije dostavio dokaz da bi taj ugovor bio raskinut, a iz dopisa društva Mejaši prvi d.o.o. Split upućenih tuženiku u siječnju 2016. jasno proizlazi da se to društvo poziva upravo na taj ugovor (stranice 561-564 spisa). Uzimajući u obzir naprijed izneseno, ovaj sud smatra, a kako to navodi i tuženik, da podnošenje tužbe, odnosno postavljanje zahtjeva za isplatu prema tuženiku u ovom postupku predstavlja takvo postupanje tužitelja koje je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

    92. Na kraju, ističe se da navodi iz podneska tužitelja od 12. studenog 2024. i isprave koje su uz taj podnesak dostavljene, ne dokazuju osnovanost tužbenog zahtjeva i to ne samo zbog razloga koji su već prethodno navedeni, već i iz razloga koji su navedeni u podnesku tuženika od 2. prosinca 2024., a koje prihvaća i ovaj sud.

    93. Slijedom svega naprijed navedenog, a budući da tužitelj, po ocjeni ovog suda, nije dokazao da isti s osnovom traži isplatu utuženog iznosa od tuženika, to je stoga sud, kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu i primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te da isti treba odbiti, a radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

    94. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), a sve obzirom na vrijednost predmeta spora od 8.842.178,29 EUR (66.621.392,34 kn). Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je tužitelj izgubio ovu parnicu, to je stoga tužitelj dužan naknaditi tuženiku opravdane troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

    95. Tuženiku su kao osnovani priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu od 10. veljače 2020. u visini od 10000 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za sastav obrazloženih podnesaka od 5. listopada 2020., 29. srpnja 2022. i 2. prosinca 2024. u visini od po 10000 bodova za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za sastav podnesaka od 19. svibnja 2021., 3. svibnja 2022., 6. lipnja 2022. i 6. srpnja 2022. u visini od po 25 bodova za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 3. studenog 2020., 19. ožujka 2021., 19. listopada 2021., 1. veljače 2022., 15. ožujka 2022., 3. svibnja 2022., 2. rujna 2022. i 10. prosinca 2024. u visini od po 10000 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, zatim za pristup na ročište za uviđaj od 22. prosinca 2023. u visini od 10000 bodova sukladno Tbr. 9. t. 7. OT-a u vezi s Tbr. 9. t. 1. OT-a, zatim za zastupanje na ročištu od 25. listopada 2022. u visini od 5000 bodova sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 18. rujna 2020., 19. siječnja 2021. i 21. lipnja 2022. u visini od po 50 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a, a što ukupno iznosi 135250 bodova, odnosno 270.500,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos tuženiku je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 67.625,00 EUR, sukladno Tbr. 46. OT- a.

    96. Tuženiku nisu kao osnovani priznati više zatraženi troškovi za sastav odgovora na tužbu, kao i za sastav podnesaka od 5. listopada 2020., 29. srpnja 2022. i 2. prosinca 2024. te za zastupanje na ročištima od 3. studenog 2020., 19. ožujka 2021., 19. listopada 2021., 1. veljače 2022., 15. ožujka 2022., 3. svibnja 2022., 2. rujna 2022., 22. prosinca 2023. (uviđaj) i 10. prosinca 2024. u iznosu od po 14.992,00 EUR za svaku od naprijed navedenih radnji. Naime, u smislu odredbi Tbr. 7. t. 1. OT-a maksimalni iznos nagrade za pojedinu radnju iznosi 10000 bodova, odnosno 20.000,00 EUR, a u kojoj visini odnosno iznosu su tuženiku i priznati troškovi za naprijed navedene radnje. Budući da je tuženik za svaku od naprijed navedenih radnji zatražio naknadu troškova u iznosu od po 34.992,00 EUR, dakle za iznos od po 14.992,00 EUR više nego što ga to pripada, to je stoga za taj više zatraženi iznos zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka trebalo odbiti kao neosnovan. Tuženiku nisu kao osnovani priznati ni više zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 19. svibnja 2021., 3. svibnja 2022., 6. lipnja 2022. i 6. srpnja 2022. u iznosu od po 34.942,00 EUR za svaki od tih podnesaka, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalim podnescima za koje tuženiku pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 4. OT-a, odnosno u iznosu od po 50,00 EUR (25 bodova) za svaki od tih podnesaka, a u kojem iznosu je tuženiku i priznat trošak za te podneske. Tuženiku nije kao osnovan priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 10. ožujka 2023. u iznosu od 34.992,00 EUR, jer je tim podneskom tuženik samo požurio postupanje u ovom predmetu pa se stoga po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka. Nadalje, tuženiku nije kao osnovan priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 25. listopada 2022. u iznosu od 24.992,00 EUR, budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima te su stranke ostale kod do tada već iznesenog pa stoga tuženiku za to ročište pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 2 OT-a, dakle u visini od 5000 bodova, odnosno u iznosu od 10.000,00 EUR, a u kojem iznosu je tuženiku i priznat trošak za to ročište, a radi čega je njegov zahtjev za više zatraženi trošak za to ročište trebalo odbiti kao neosnovan. Tuženiku isto tako nisu priznati ni više zatraženi troškovi za zastupanje na ročištima od 18. rujna 2020., 19. siječnja 2021. i 21. lipnja 2022. u iznosu od po 34.892,00 EUR za svako od tih ročišta, jer se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja pa stoga tuženiku za ta ročišta pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 5. OT-a, odnosno u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova), u kojem iznosu je tuženiku priznat trošak za ta ročišta, a ne u iznosu od po 34.992,00 EUR koliko je to tuženik zatražio za svako od tih ročišta. Na naprijed navedeni nepriznati trošak u ukupnom iznosu od 499.324,00 EUR, tuženika ne pripada ni obračunati PDV na taj iznos, a koji iznosi 124.831,00 EUR.

    97. Tuženiku nisu priznati ni zatraženi troškovi za sudsku pristojbu u iznosu od 663,61 EUR, budući da tuženik nije određeno naveo za koju sudsku pristojbu potražuje naknadu tog troška. Pri tom se napominje da tuženik nije platio bilo kakve sudske pristojbe, a isti nije ni pozvan na plaćanje sudskih pristojbi niti je za tuženika do sada nastala obveza plaćanja bilo kakvih sudskih pristojbi. Stoga je zahtjev tuženika za naknadu troška na ime sudskih pristojbi također trebalo odbiti.

    98. Slijedom navedenog, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 338.125,00 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 624.818,61 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

    99. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

    U Splitu 16. siječnja 2026.

    Sudac

    Paško Bačić

    Uputa o pravnom lijeku:

    Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

    Dna:

    - tužitelju po punomoćniku

    - tuženiku po punomoćniku

    - u spis

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.