Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1378/2025-15

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčela u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, Stjepana Radića 81, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 17. prosinca 2025. godine u nazočnosti tužitelja s zamjenikom punomoćnika Josipom Petković, odvjetnikom u Šibeniku i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice MŽ, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 16. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 240 m[2] , sukladno skici mjesta očevida od dana 3. prosinca 2025. godine koju je izradio stalni sudski vještak Vinko Gracin dipl.ing.geod., a koja skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj VŽ je u tužbi i na ročištima naveo da je čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao vlasnica upisana Republika Hrvatska, tuženica.

2. Postojeća uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini je pogrešna jer je upravo tužitelj isključivi vlasnik realnog dijela te nekretnine označenog slovima A-B- C-D-E-F-G-H-A površine 240 m[2] , i to kako je prikazano na skici koju je izradio Ured ovlaštenog ing. geodezije, VŽK, dipl.ing.geod. iz svibnja 2022. godine.

3. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio kuće tužitelja i okućnicu te zajedno sa dijelom čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu u cijelosti ograđenu zidom i žicom. Ista je od davnina u posjedu prednika tužitelja te su i kuća i suhozid vidljivi na HOK snimku iz 1968. godine kao i na aviosnimku od prije 1968. godine. Za kuću je podnositelj zahtjeva ishodovao i rješenje o izvedenom stanju.

4. Vlasništvo i posjed predmetne nekretnine prenosio s koljena na koljeno kako je to i običaj u tim krajevima, te je od davnina ista u posjedu prednika tužitelja. Izvorni vlasnik i posjednik tih nekretnina je bio pradjed tužitelja pok. ZŽ kojeg je naslijedio njegov sin pok. ZŽ ĐŽ pok. ZŽ (djed tužitelja koji je rođen 1898. godine). ZŽ Matu pok. ZŽ naslijedili su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-403/68 od dana 26. listopada 1968. godine sin EŽ i ZŽ (otac tužitelja) i kćer TŽ, te je TŽ svoj udio darovala 1982. godine braći EŽ i ZŽ na jednake dijelove. Potom je po sporazumu EŽ i ZŽ predmetna nekretnina u cjelini (kuća i okućnica) pripala u vlasništvo oca tužitelja ZŽ.

5. Oca tužitelja ZŽ naslijedila je supruga i majka tužitelja KŽ po rješenju o nasljeđivanju O-1183/10 od 25.08.2010. godine, a koja je ugovorom o darovanju od 21. siječnja 2025. godine sve naslijeđene nekretnine darovala sinu VŽ, tužitelju.

6. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 16. prosinca 2025. godine (list 39 spisa).

7. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

8. U odgovoru na tužbu je navela da iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj u historijatu predmetne tužbe navodi da je stvarni vlasnik fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i da predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio kuće tužitelja i okućnicu te zajedno s čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu u cijelosti ograđenu žicom i zidom, da se vlasništvo predmetne nekretnine prenosilo s koljena na koljeno, da je izvorno vlasnikom predmetne nekretnine bio pradjed tužitelja pok. ZŽ kojeg da je naslijedio njegov sin – djed tužitelja ĐŽ, pok. ZŽ, da su pok. ĐŽ – djeda tužitelja naslijedili sinovi EŽ, ZŽ – otac tužitelja i kćer TŽ koja da je svoj dio dala braći, a potom da je sporazumom između EŽ i ZŽ ista dopala upravo oca ovdje tužitelja te zaključno, da je posije smrti oca tužitelja – pok. ZŽ predmetnu nekretninu naslijedila njegova supruga – majka tužitelja KŽ koja da je istu darovala tužitelju.

9. Nadalje, tužena je istakla da se predmetna nekretnina ne spominje u rješenju nasljeđivanju poslije smrti pok. ĐŽ, pok. ZŽ – djeda tužitelja (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. O-403/68-8, od 26. listopada 1968. godine), čak niti kao izvanknjižno vlasništvo prije navedenog pravnog prednika tužitelja.

10. Uvidom u citirano rješenje o nasljeđivanju iza smrti ĐŽ proizlazi da je pok. ĐŽ pok. ZŽ iza sebe ostavio kao nasljednike sinove EŽ, ZŽ i kći V. Tužitelj je također naveo da je TŽ svoj udio poslije smrti pok. oca dala braći – EŽ i ZŽ (ocu tužitelja), potom da je sporazumom između istih, predmetna nekretnina u cijelosti pripala oca tužitelja ZŽ, međutim na navedene okolnosti predlagatelj nije ponudio niti jedan dokaz.

11. U ugovoru o darovanju koji je priložen uz tužbu, a sklopljenom između EŽ i ZŽ kao obdarenika i TŽ kao darovateljice (Ugovor o darovanju od 5. srpnja 1982. godine), predmetna nekretnina se ne spominje kao predmet ugovora o darovanju. Osim toga, tužitelj nije ponudio ni dokaz o tome da je sporazumom između EŽ i ZŽ (oca tužitelja), ista dopala upravo oca tužitelja.

12. Konačno, predmetna nekretnina ne spominje se ni u rješenju o nasljeđivanju poslije smrti pok. ZŽ, pok. ĐŽ – oca tužitelja (Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika UŽ iz [adresa], posl. br. O-1183/10, UPP/OS-70/10, od 25. kolovoza 2010. godine), čak ni kao izvanknjižno vlasništvo, niti u ugovoru o darovanju nekretnina koji je ovdje tužitelj sklopio sa svojom majkom

– KŽ (Ugovor o darovanju nekretnina od 21. siječnja 2025. godine).

13. Uvidom u posjedovni list br. 1621 K. O. [katastarska općina] u koji je upisana predmetna kat. čest. [katastarska čestica] utvrđeno je da je kao posjednik iste upisana Republika Hrvatska (vlasnički posjed), slijedom čega je oborena presumpcija poštenog posjeda predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini.

14. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika Vinka Gracina, dipl. ing. geod., pregledom skice mjesta očevida istog vještaka mjernika od 3.12.2025., skice za rješavanje imovinskopravnih poslova izrađene od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije VŽK dipl. ing. geod. u [adresa] iz svibnja 2022., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-403/68-8 od 26.10.1968., neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), ugovora o darovanju sklopljenog između TŽ žene UŽ, EŽ i ZŽ pok. ĐŽ od 5.7.1982., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika UŽ u [adresa] kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Splitu broj O-1183/10 UPP/OS-70/10 od 25.8.2010., ugovora o darovanju sklopljenog između KŽ. ZŽ i VŽ pok. ZŽ od 21.1.2025., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju Grada Šibenika klasa: UP/I-361-02/13- 01/875 od 15.5.2014., presude na temelju priznanja ovog suda broj P-148/2025 od 20.5.2025., te saslušanjem svjedoka NŽ, JŽ pok. UŽ, IŽ pok. JŽ i KŽ, te tužitelja VŽ pok. ZŽ.

15. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Vinka Gracina dipl. ing. geod. od dana 3. prosinca 2025. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 240 m[2] .

18. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koji dio je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Vinka Gracina dipl. ing. geod. od dana 3. prosinca 2025. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H- A, površine 240 m[2] ), a u naravi da se radi o uređenom prostoru na kojem je djelomično izgrađena kuća i dio dvorišta uređenog u cijelosti i zajedno sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja jedinstveni posjed, a sporni dio je definiran betonskim zidom, dok se u dvorištu nalazi nekoliko podzidova te je isto u cijelosti uređeno i obrađeno – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika Vinka Gracina dipl. ing. geod. i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka – list 34 do 36 spisa).

- da je u ostavinskom postupku iza smrti ĐŽ pok. ZŽ (rođenog **.**.1898., a umrlog **.**.1968.) ovaj sud donio dana 26. listopada 1968. godine rješenje o nasljeđivanju broj O-403/68-8 kojim su njegovim nasljednicima na temelju oporuke broj Pi-146/68 od 21.6.1968. i odreke CŽ, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine u K. O. [katastarska općina], proglašeni sinovi EŽ za 5/12 dijela, i ZŽ za 5/12 dijela, te kćer TŽ žena IŽ za 2/12 dijela – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 7 spisa)

- da su TŽ žena IŽ (kao darodavateljica) te EŽ i ZŽ pok. ĐŽ (kao obdarenici) sklopili dana 5. srpnja 1982. godine ugovor o darovanju (na kojem je otisak kažiprsta desne ruke darovateljice ovjeren kod tadašnjeg Općinskog Sekretarijata za opću upravu Općine Šibenik 30.7.1982. broj OV-4550) – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o darovanju – list 12 i 13 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti ZŽ pok. ĐŽ (rođenog **.**.1939., a umrlog **.**.2010.) javni bilježnik UŽ u [adresa] kao sudski povjerenik Općinskog suda u Splitu dana 25. kolovoza 2010. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-1183/10 UPP/OS-70/10 (koje je postalo pravomoćno danom donošenja) kojim je njegovom nasljednicom na temelju zakona i ustupa FŽ i VŽ, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine pobliže navedene u točki I. izreke rješenja i pokretnine, proglašena supruga KŽ za cijelo – (utvrđeno pregledom citiranog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju – list14 i 15 spisa)

- da su KŽ ud. ZŽ (kao darodavatelj) i VŽ pok. ZŽ (tužitelj kao obdarenik) sklopili dana 21. siječnja 2025. godine ugovor o darovanju (na kojem je potpis darodavatelja ovjeren kod javnog bilježnika Ante Zlokića u Splitu 23.1.2025. pod brojem oV-394/2025). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da su predmet darovanja nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] pobliže navedene u članku 1. ugovora – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o darovanju – list16 do19 spisa)

- da je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom Ledina u naravi pašnjak površine 1895455 m2, a kao vlasnik je upisana Republika Hrvatska, tužena – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda - list 8 spisa).

19. Svjedokinja NŽ je u svom iskazu rekla da je došla iz Sitnog Gornjeg u Sitno Donje prije više od 60 godina, točnije kad se udala i da je djed tužitelja ĐŽ tad još bio živ. ĐŽ je imao dva sina EŽ i ZŽ te kćer V. ĐŽ je zemlju stekao nasljeđivanjem od svog oca ZŽ, ZŽ od svog oca i tako s koljena na koljeno. ĐŽ je umro 1968. godine, a naslijedila su ga djeca. Nakon Matine smrti braća su između sebe izvršila sporazum pa je tako predmet spora dopao oca tužitelja ZŽ, a koliko je znala reći, kćer TŽ je svoj dio darovala braći. Tijekom Matinog života predmet spora je bio ograđen i tu su čuvali ovce, nekretnina je bila ograđena suhozidom koji je radio ĐŽ, možda i njegov otac ZŽ. ZŽ je umro 2010. godine, a naslijedila ga je supruga KŽ koja je sve darovala svom sinu VŽ, tužitelju ugovorom o darovanju. Kad je kuća napravljena ne može se sjetiti, ali samo zna da im nikad nitko nije osporavao to vlasništvo - (list 40 i 41 spisa).

20. Svjedok JŽ pok. UŽ je iskazao da je predmet spora otkad zna za sebe u vlasničkom i nesmetanom posjedu obitelji JŽ i to prvo pradjeda tužitelja ZŽ, djeda tužitelja ĐŽ, oca tužitelja ZŽ i danas tužitelja. Za života djeda tužitelja nekretnina se koristila kao ograda u kojoj su držali stoku i vodili je na ispašu i to uglavnom ovce. Nekretnina je bila ograđena kamenim suhozidom koji je napravio djed tužitelja ĐŽ, a možda i pradjed tužitelja ZŽ. ĐŽ je umro 1968. godine u dobi od 68 godina, a naslijedili su ga sinovi EŽ, ZŽ i kćer TŽ. EŽ i ZŽ su se podijelili, a misli da je sestra TŽ svoj dio dala njima. Tako je predmet spora dopao oca tužitelja, a kad je dobio predmet spora otac tužitelja ZŽ je započeo gradnju kuće i ogradio je. ZŽ je umro 2010. godine, a naslijedila ga je supruga koja je zatim svoj dio darovala sinu VŽ. Nikad nije čuo da bi netko od strane države ili trećih osoba tužitelju ili njegovim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora. Inače, živi na udaljenosti od oko 40 metara od predmeta spora – (list 41 spisa).

21. Svjedok IŽ pok. JŽ je iskazao da njegova kuća graniči s predmetom spora i da koliko zna, da je vlasnik predmeta spora prvo bio djed tužitelja ĐŽ. Iz priča roditelja i mještana je znao da je ĐŽ to davno stekao najvjerojatnije od svog oca ZŽ. Nije osobno poznavao djeda tužitelja, ali je također iz priča znao da je djed tužitelja umro 1968. godine i da su ga naslijedila dva sina i kćer,a koji su se između sebe podijelili pa je tako predmet spora dopao oca tužitelja ZŽ. To zna jer kako je rekao graniči s predmetom spora. Prije izgradnje kuće nekretnina je bila kao ograda koja se koristila za ispašu stoke, uglavnom ovaca i bila je ograđena suhozidom koji je tamo odavno, ali ne zna točno tko ga je napravio. Iza 1985.-1987. otac tužitelja je započeo s gradnjom kuće. ZŽ je umro 2010. godine, naslijedila ga je supruga KŽ koja je to dala sinu. Nikad nije čuo da bi netko od strane države ili trećih osoba tužitelju ili njegovim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora – (list 41 spisa).

22. Svjedokinja KŽ je iskazala da je predmet spora u narodu poznat pod nazivom Ograda, da se ona se udala za svog supruga 1970. godine obzirom da je živjela u [adresa] po udaji, redovito bi dolazila kod svekra na selo pa tako zna da je predmet spora oduvijek u naravi bio ograda ograđena kamenim suhozidom gdje je stala stoka. Svekar ĐŽ je umro 1968. godine, a naslijedili su ga njezin suprug, djever EŽ i TŽ. Nije se mogla točno sjetiti godine, ali zna da je TŽ svoj dio dala braći, njih dva su se podijelila i tako je predmet spora dopao njezinog sada pok. supruga ZŽ. ZŽ je 1986. godine počeo s izgradnjom kuće, a do tada predmet spora se koristio kao ograda, odnosno za ispašu stoke. Kuća se napravila i redovito bi tamo dolazili. ZŽ je umro 2010. godine, a naslijedila ga je ona, potom je ugovorom o darovanju od 21. siječnja 2025. godine sve nekretnine pa tako i predmet spora darovala svom sinu VŽ, tužitelju. Nikad nije čula da bi netko od strane države ili trećih osoba njezinom suprugu ili njegovim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora – (list 42 spisa).

23. Tužitelj VŽ pok. ZŽ je u stranačkoj izjavi naveo da u cijelosti ostaje pri iskazu svoje majke KŽ dodajući da je za dio česti. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] već ishodio pravomoćnu presudu na svoje ime. Dakle pok. otac je započeo raditi kuću 1985.-1986. godine nakon diobe s pok. stricem EŽ. Predmet spora je izgledao kao jedna parcela ograđena suhozidom. Teta TŽ je svoj dio dala braći. Djed Mate je rođen 1898. godine, a umro je 1968. godine, ali ga on nažalost nije upamtio – (list 42 spisa).

24. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva predmetnog dijela nekretnine.

25. Valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

26. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

27. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

28. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

29. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

30. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

31. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

32. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

33. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

34. Tužitelj je u postupku trebao dokazati da je njegov pok. otac ZŽ pok. ĐŽ bio u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine do dana 17. studenog 1999. godine.

35. Cijeneći rezultate dokaznog postupka a posebno iskaze svjedoka NŽ (1944.), JŽ pok. IŽ (1954.), IŽ pok. JŽ i KŽ (1950.), dakle domicilnih osoba i uglavnom starije životne dobi (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je utvrđeno da je predmet spora oduvijek bi u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji KŽ i to najprije ZŽ, pradjeda tužitelja, potom ĐŽ pok. ZŽ, djeda tužitelja, ZŽ pok. ĐŽ, oca tužitelja i danas tužitelja, da je djed tužitelja ĐŽ nekretninu koristio kao ogradu u kojoj su držali stoku i vodili je na ispašu, uglavnom ovce, da je nekretnina bila ograđena kamenim suhozidom koji je napravio djed tužitelja ĐŽ, a možda i pradjed tužitelja ZŽ, da je djed tužitelja ĐŽ umro 1968. godine u dobi od 68 godina, a naslijedili su ga sinovi EŽ, ZŽ i kćer TŽ, da je kćer TŽ svoj nasljednio dio darovala braći koja su se podijelila, a predmet spora je dopao u vlasništvo ZŽ, oca tužitelja.

36. Dalje je utvrđeno da je otac tužitelja 1986. godine započeo s gradnjom kuće i da je isti umro 2010. godine, a naslijedila ga je supruga KŽ koja je ugovorom o darovanju darovala sinu VŽ tužitelju, te da nitko od strane države ili trećih osoba tužitelju ili njegovim prednicima nije osporavao vlasništvo predmeta spora

37. Imajući u vidu činjenicu da je djed tužitelja ĐŽ rođen 1898. godine, a umro 1968. godine u dobi od 70 godina, a otac tužitelja ZŽ je rođen 1939. godine, a umro 2010. godine u dobi od 71 godine i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je pok. otac tužitelja i izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo predmeta spora protekom određenog vremena do dana 17.11.1999. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njegovog prednika pok. oca ĐŽ pok. ZŽ, što znači da je isti u trenutku smrti bio izvanknjižni vlasnik predmeta spora, da bi nakon njegove smrti predmet spora stekla supruga KŽ, majka tužitelja (članak 128. ZV-a).

38. Odredbom članka 119. stavka 1. ZV-a je propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

39. Vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu (članak 120. stavak 1. ZV-a).

40. Shodno odredbi članka 120. stavka 1. ZV-a, te odredbi članka 34. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19 koji je identičan odredbi članka 30. stavka 2. bivšeg Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK) uknjižba je upis kojim se pravo vlasništva nad nekretninom stječe bez posebnog naknadnog opravdanja.

41. Vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu, a u toj situaciji je pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige.

42. Kako iz rezultata dokaznog postupka (posebno saslušanih svjedoka, te tužitelja) ne proizlazi da se radi o nekretnini na koje netko treći ima osim sada tužitelja polaže određena prava, to je očigledno da je tužitelj temeljem valjane pravne osnove stekao valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijelova predmetne nekretnine (članak 115. i 119. ZV-a).

43. Kraj takva stanja stvari navodi tužene izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je pok. otac tužitelja ZŽ vlasništvo predmeta spora stekao kako nasljeđivanjem iza smrti oca ĐŽ pok. ZŽ i diobom sa bratom EŽ pok. ĐŽ, tako i izvanrednom dosjelošću, za koju nije uvjet da je posjed koji su imali bio kvalificiran, već je dovoljno da je on bio savjestan (pošten). Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

44. Da su prednici tužitelja i tužitelj savjesni posjednici predmeta spora proizlazi i iz stranačke izjave tužitelja VŽ pok. ZŽ (koju izjavu je ovaj sud cijenio vjerodostojnom i prihvatio) kao i utvrđenja prilikom očevida i to činjenice da se u naravi radi o uređenom prostoru na kojem je djelomično izgrađena kuća i dio dvorišta uređenog u cijelosti i zajedno sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja jedinstveni posjed, a sporni dio je definiran betonskim zidom, dok se u dvorištu nalazi nekoliko podzidova te je isto u cijelosti uređeno i obrađeno .

45. Iz rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju Grada Šibenika klasa: UP/I-361-02/13-01/875 od 15.5.2014. godine proizlazi da je stambena zgrada tužitelja izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (list 20 do 22 spisa).

46. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike Hrvatske do kraja raspravljanja, iako dužna (članak 219. ZPP-a) nije niti pokušala dokazivati nepošten posjed predmetne nekretnine (pravno pravilo iz § 1477. OGZ-a) po prednicima tužitelja) niti je osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika Gracina od dana 3. prosinca 2025. godine nije imala primjedbi.

47. Prema odredbi članka 5. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 48/2003 , 163/2003 , 35/2005 , 127/2013 , 33/2015 , 14/2019 ) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu, što kraj činjenice da je pok. otac tužitelja u trenutku smrti bio izvanknjižni vlasnik predmeta spora, znači da je irelevantno da isti nije naznačen u rješenju o nasljeđivanju.

48. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

49. Kako tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadu parničnog troška sud o istom nije niti odlučivao.

Šibenik, 16. siječnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, odvjetniku Šimi Mrdeži

- tuženici Republici Hrvatskoj putem Općinskog državnog odvjetništva,

Građansko-upravni odjel u Šibeniku