REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1704/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Mirku Veleglavcu u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) ŽU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Damir Babić odvjetnik u Šibeniku, Kralja Zvonimira 5, protiv tuženika (imena u nominativu): ad.1 Republika Hrvatska, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko upravnom odjelu, Stjepana Radića 81, Šibenik, ad.2 Grad Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, Šibenik, zastupan po gradonačelniku dr. med. GU, a on po punomoćniku CU dipl. prav. djelatniku tuženika ad.2, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. studenog 2025. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom, te zamjenice zakonskog zastupnika tužene ad.1 VU zamjenice ODO Šibenik i punomoćnika tuženika ad.2, na ročištu objave odluke dana 16. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) ŽU, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) ŽU, OIB [osobni identifikacijski broj], u K. O. [katastarska općina], vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], koji dio je na skici vještaka mjernika EU dipl. ing. geodezije s nadnevkom od 15. srpnja 2025. godine (dalje: skica), koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim točkama „F-E-D-G-H-I-F“, a koji dio je sukladan na Geodetskom situacijskom nacrtu Ureda za izmjeru d.o.o. Šibenik s nadnevkom od 02. studenog 2023. godine (dalje: nacrt), koji nacrt je sastavni dio ove presude, prikazanom liku omeđenom točkama „1-2-13-3-9-12-1“, površine 262,00 m2, te vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], na skici prikazanog likom omeđenom točkama „A- B-C-D-E-F-A“, koji dio je sukladan na nacrtu prikazanom liku omeđenom točkama „3- 4-11-10-8-12-9-3“, površine 118,00 m2“.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je vlasnik predmetnih posebnih fizičkih dijelova utuženih nekretnina, kako su opisani u izreci ove presude, u naravi boniteta pašnjaka, a koje pravo da je stekao nasljeđivanjem svoga oca MU pok. Ž, koji da je isto pravo stekao nasljeđivanjem svoga oca, tužiteljevog djeda RU, ovaj pak nasljeđivanjem svoga oca tužiteljevog pradjeda OU pok. JU.

2. Ovdje sporne površine da se nalaze u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih

XIV P-1704/2024

pravnih prednika dugi niz godina, a iste površine da su se koristile za ispašu stoke i branje drva.

3. Slijedom iznesenog predložio je da sud nakon zaključenja glavne rasprave donese presudu kojom će u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, a nije popisivao parnični trošak.

4. Tužena ad.1 Republika Hrvatska se u pisanom odgovoru na tužbi i tijekom raspravljanja, ne sporeći da joj se tužitelj obratio radi pokušaja mirnog rješenja ovog spora, protivila činjeničnom obrazlaganju tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu.

5. Naglasila je da tužitelj nije dokazao stjecanje vlasništva posebnog fizičkog dijela 1674/74, K. O. [katastarska općina], vrhu koje nekretnine da je uknjižena vlasnica ovdje tužena ad.1, a pored činjenice što da iz pismena za koja tužitelj tvrdi da su osnov nasljeđivanja spornih površina, takvo što ne proizlazi, tužitelj da nije odgovarajućim dokazima okrijepio pravni slijed stjecanja istih površina, niti vlasništvo svojih pravnih prednika glede navedene nekretnine. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a nije popisivala parnični trošak.

6. Tuženik ad.2 Grad Šibenik se također u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio ovoj tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja predlažući potonji odbiti, a nije popisivao parnični trošak.

7. Istaknuo je da je čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], uknjižena kao javno dobro u općoj uporabi na imenu Grada Šibenika, boniteta puta, te da ista ni po ranije važećim propisima, a tako i onima koji su danas na snazi nije sposobna biti objektom prava vlasništva, posebice da se takvo pravo nije moglo stjecati dosjelošću. Navedena nekretnina da predstavlja nerazvrstanu cestu, dio ulice Šupe na Konjevratima, kao takva u vlasništvu u jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, konkretno ovdje tuženika ad.2.

9. U dokaznom postupku pregledan je zahtjev za mirno rješenje spora upućen tuženoj ad.1, pregledan je Geodetski situacijski nacrt Ureda za izmjeru d.o.o. [adresa] od 02. studenog 2023. godine, pročitano je rješenje o nasljeđivanju koje je javni bilježnik u [adresa] Nevenka Nakić donijela u predmetu O-392/2011 dana 26. kolovoza 2011. godine, te je pregledan isti spis, pregledane su zemljišne knjige za utužene nekretnine, pročitano je rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem O-687/1955 doneseno dana 05. svibnja 1956. godine, pročitan je posjedovni list 348 za K. O. [katastarska općina], pročitan je zapisnik očevida održanog dana 03. lipnja 2025. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika EU dipl. ing. geodezije s nadnevkom od 15. srpnja 2025. godine, s prilozima, uklopom iste skice u snimak sa GEO portala, izvodom iz katastarskog plana za odnosno područje, te osam fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida i skicom izmjere od 10. travnja 2024. godine, saslušan je tužitelj kao stranka, te svjedoci JU pok. Mirka, KU pok. Mirka, IU pok. G i NU pok. MU.

9.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

XIV P-1704/2024

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud na temelju po tužitelju predloženih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice koje bi snažile postavljeni zahtjev tužitelja, pa je stoga isti odbijen kao neosnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

12. Naime, odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, odredbom članka 229.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Pored iznesenog u točki 12. ovog obrazloženja za naglasiti je da je odredbom članka 186. stavka 3. ZPP-a propisano da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

14. Predmetnom tužbom tužitelj upiru na stjecanje vlasništva ovdje spornih površina (posebnih fizičkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) nasljeđivanjem spojih pravnih prednika, oca MU pok. Ž, djeda RU pok. OU, te pradjeda OU pok. JU. Međutim, pregledom rješenja o nasljeđivanju koje je javni bilježnik u [adresa] Nevenka Nakić donijela u predmetu O- 392/2011, UPP/OS-62/2011 dana 26. kolovoza 2011. godine iza smrti MU pok. Ž ne proizlazi da su dijelom ostavine navedenog pokojnika, tužiteljevog pravnog prednika utvrđene kao knjižno ili izvan knjižno vlasništvo spomenute nekretnine ili njihovi posebni fizički dijelovi.

14.1. Pored navedenog u točki 14. ovog obrazloženja iz rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti tužiteljeva oca MU pok. Ž razvidno je da su njegovim nasljednicima utvrđeni pored tužitelja i unuci spomenutog ostavitelja UU sin ŽU, ĐU sin ŽU i BU pok. BU, kojima je (su)vlasništvo svih nekretnina iz ostavine MU pok. Ž, osim kuće u izvan knjižnom vlasništvu katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] koje pravo je raspoređeno UU, raspoređeno u odgovarajućim suvlasničkim razmjerima, a tužitelj ovom tužbom ni na koji način, sve kada bi se prihvatilo, a za što nije bilo utemeljena, da su i ovdje sporne površine bile dijelom ostavine navedenog pravnog prednika tužitelja, ukazivao, posebice ne ičim krijepio činjenicu razvrgnuća opisane suvlasničke zajednice.

15. Nastavno, pregledom rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Šibeniku pod

XIV P-1704/2024

poslovnim brojem O-687/1955 donesenog dana 05. svibnja 1956. godine iza smrti RU pok. OU, utvrđeno je da su prava vrhu nekretnina koje su utvrđene ostavinom spomenutog pokojnika, među kojim nekretnina nisu i ovdje utužene, raspoređena supruzi RU pok. OU, AU udovi RU, sinovima MU, C i UU, te kćerkama ĆU udovi V i FU ženi E, u odgovarajućim suvlasničkim razmjerima, pa i u odnosu na opisanu imovinu također valja naglasiti da tužitelj ovom tužbom ni na koji način, sve kada bi se prihvatilo, a za što nije bilo utemeljena, da su i ovdje sporne površine bile dijelom ostavine navedenog pravnog prednika tužitelja, ukazivao, posebice ne ičim krijepio činjenicu razvrgnuća opisane suvlasničke zajednice.

16. U odnosu na nasljeđivanje OU pok. JU pradjeda tužitelja potonji nije dostavio dokaza tko je pravni slijednik istog i koja imovina spomenutog pravnog prednika tužitelja je utvrđena ostavinom istog.

17. Očevidom spornih površina dana 03. lipnja 2025. godine uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernika EU dipl. ing. geodezije, iste površine koje su identificirane kao dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], tako prikazane na skici navedenog vještaka od 15. srpnja 2025. godine (list 49 spisa), te položajno sukladno prikazane na Geodetskom situacijskim nacrtu mjernika PU iz Ureda za izmjeru d.o.o. [adresa] od dana 02. studenog 2023. godine (list 35 spisa), nađene su kao potpuno ravne zatravljene površine sa dva velika stabla košćele, jedno na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i jedno na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], oba stabla sa visinom preko deset metara, širine u dnu debla u promjeru 1,5 metara, po slobodnoj procjeni suca starosti i više od sto godina, a sporna površina čest. zem. [katastarska čestica], iako u katastarskim planovima ucrtana kao put, na terenu nedvojbeno nema takvu funkciju, što je zaključeno po tome što je točno na sredini tako prikazanog puta u katastarskim planovima zatečeno jedno od stabala košćele izrazite starosti (sve razvidno na skici na listu 49 spisa i fotografijama na listovima 66 i 67 spisa), ali i jer je pregledom šireg područja (položajno vidljivo i na izvodu iz katastarskog plana na listu 50 spisa) uočeno da je na površini koja je u katastarskim planovima prikazana kao put oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi na terenu izgrađeno više stambenih objekata, nekih i izrazite starosti po slobodnoj procjeni suca. Funkciju puta na odnosnom području nesumnjivo danas vrši asfaltna cesta koja se proteže kroz zaseok Šupe u kojem su i položene sporne površine.

18. Pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], utvrđeno je da je u Z. U. [broj ZK uloška], vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], s bonitetom pašnjaka u površini od 1.198.481,00 m2 i šume u površini od 20.000,00 m2, uknjiženo za cijelo na imenu ovdje tužene ad.1 Republike Hrvatske, također da je u Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], s bonitetom puta, uknjižena kao javno dobro u općoj uporabi s nositeljem tuženikom ad.2 Gradom Šibenikom.

19. U katastarskom operatu PUK-a Šibenik, posjedom listu broj 348 za K. O. [katastarska općina], posjedi čest. zem. [katastarska čestica], boniteta šume i pašnjaka, ukupne površine 1.219.481,00 m2, te čest. zem. [katastarska čestica], boniteta puta, prolaza, površine 4.035,00 m2, upisani su za cijelo na imenu tuženika ad.2 Grada Šibenika.

XIV P-1704/2024

20. Nedvojbeno je da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine u državnom vlasništvu ili uknjižene kao općenarodna imovina izvanrednom dosjelošću moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja takve nekretnine do dana 06. travnja 1941. godine.

21. Međutim, valja naglasiti da je pored propisa citiranih u točki 20. ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine, naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu (državna ili općenarodna imovina) treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 – dalje u tekstu: ZVDSP), nego na temelju drugih odredbi navedenog Zakona.

22. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 21. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP

- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

22.1. Nastavno iznesenom u točki 22. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva

XIV P-1704/2024

tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno sa odlučnim značajem i u konkretnom slučaju.

23. Međutim, na temelju po tužitelju ponuđenih i izvedenih dokaza, kako je ranije obrazloženo, nije se moglo sa sigurnošću utvrditi da su pravni prednici tužitelja bili vlasnici ovdje spornih površina kao posebnih fizičkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te da je tužitelj takvo pravo stekao nasljeđivanjem istih pravnih prednika.

24. Pače, iz supstrata izvedenih dokaza nije se moglo sa sigurnošću utvrditi niti da su tužitelj i njegovi pravni prednici posjedovali opisane sporne površine u vremenu dovoljno dugom za stjecanje prava vlasništva tih površina izvanrednom dosjelošću (četrdeset godina do dana 06. travnja 1941. godine) ili dovoljno dugom, uz primjenu propisa citiranih u točki 21.1. ovog obrazloženja, za stjecanje takvog prava dosjelošću (dvadeset godina do dana 17. studenog 1999. godine), to sve i da se prihvati činjenica da je sporni dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], makar faktično izgubio status puta, javnog dobra u općoj uporabi, jer formalnih dokaza o tome (odluke nadležnog tijela kojom bi se ta činjenica krijepila) nije bilo.

25. Naime, pravni prednici tužitelja nisu evidentirani u službenim registrima kao posjednici ovdje spornih površina, a saslušani svjedoci JU pok. Mirka (rođen 1957. godine), KU pok. Mirka (rođen 1970. godine), IU pok. G (rođen 1976. godine) i NU pok. MU (rođen 1958. godine), čija saznanja, neposredna ili posredna o spornim površinama (s obzirom na godine rođenja) mogu sezati od početka sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su isti bili u dobi od desetak godina, tek su uopćeno iskazivali o tome da su pravni prednici tužitelja napasali stoku na utuženim površinama, što po ocijeni ovog suda, nije činjenica odlučna za zaključak o posjedu istih površina, posebice u situaciji kada danas na istim površinama nisu nađeni bilo kakvi artefakti (ili tragovi istih) koji bi ukazivali na jasan znak granica takvog posjeda. Za potonje utvrđenje, po ocijeni ovog suda, niti navodi svjedoka JU i NU o postojanju „drvenih kolaca i žice“ kao ograde utuženih površina, to posebice kraj činjenice da danas od takvih artefakata nisu nađeni bilo kakvi tragovi, niti se po bilo čemu moglo utvrditi gdje bi isti bili izvedeni, nisu bili dostatni za drugačije zaključivanje.

25.1. Obrazloženo naročito u situaciji da svjedoci KU i IU nisu imali saznanja o postojanju opisanih „kolaca i žice“, pače, jer je obim posjeda sporne površine svjedok IU snažio tek tvrdnjom da neovisno o ne postojanju ograde „u selu svatko zna što je njegovo“, a pored iznesenog i jer su navodi svjedoka JU i NU, po ocijeni ovog suda bili u kontradikciji (suprotnosti) sa navodima iskaza tužitelja LU koji je isticao da je utužena površina izvorno bila ograđena kamenim zidovima koji da su uklonjeni (iskorišteni kao građevinski materijal) u vrijeme kada da je (tužitelj) u neposrednoj blizini gradio svoju obiteljsku kuću početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, možda 1982. ili 1983. godine, to dijelom i zbog toga da ne smetaju („kameni zidovi“) prolazu (kakvog nije bilo preko spornih površina po navodima saslušanih svjedoka, ali i tužbenim tvrdnjama). Svjedoci JU i NU u vrijeme gradnje obiteljske kuće tužitelja (1982.

XIV P-1704/2024

ili 1983. godine), za koju je isti po vlastitim navodima iskoristio „kamene zidove“ na spornim površinama kao građevinski materijal, bili su u dobi od oko 25 godina i za ne povjerovati je da bi se danas mogli „prisjećati drvenih kolaca sa žicom“ kao ograde spornih površina, ukoliko je takva ograda bila od „kamenih zidova“ kako je tvrdio tužitelj, što znakovito, uz činjenicu da svjedoci KU i IU nisu imali bilo kakvih saznanja o postojanju ograda na spornim površinama, otklanja uvjerljivost iskaza svjedoka JU, rođen 1957. godine i NU, ali i tužitelja, te tako time implicira zaključak o ne postojanju odlučnih činjenica o granicama, ali i samom posjedu spornih površina.

26. Susljedno svemu obrazloženom ovaj je sud, uz primjenu pravila o teretu dokaza, utvrdio da tužitelj nije dokazao stjecanje utuženog prava ni po jednom od spomenutih (predmetnih) pravnih osnova, zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim, kao takav odbijen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

27. Kako stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 16. siječnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana prijema pisanog otpravka iste presude. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Prema zapisniku o objavi presude.