Poslovni broj spisa: P-2699/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 16. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 038-50-3685701 od 21.09.2006. sklopljenog između tužitelja AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, a koja:

- u čl. 3. glasi: ''naknada 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju Krog AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 245,59 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 06.10.2006. godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju Krog AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2026. godine, kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 15.4.2025. godine, navodi da je dana 21.09.2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 038-50-3685701, a kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.300,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Nadalje, tužitelj navodi da je odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženi tereti tužitelja, odnosno zbog čega baš taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. (tzv. ulazna naknada). Tužitelj, dalje, navodi da sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st.1 i st.2 i čl. 82, alineja 10 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženi kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Slijedom toga, nije mogao komparirati visinu naknade niti sa drugim kreditorima te sam odvagnuti koja mu je opcija u svojoj ukupnosti povoljnija. Dakle, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 396,50 CHF (245,59 EUR), nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, na štetu ovdje tužitelja, pri čemu se tužitelj, u dokaz svojih navoda, poziva i na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske te sudsku praksu Suda EU.

2. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži:

- da sud utvrdi ništetnom odredbu predmetnog ugovora o kreditu u čl. 3. koja glasi: ''naknada 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“,

- da mu tuženik isplati iznos od 245,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.10.2006.godine do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate

3. Tuženiku su tužba od 15.4.2025. godine sa prilozima, kao i poziv od 10.6.2025. godine na davanje odgovora na tužbu u roku 45 dana (u kojem je upozoren na donošenje presude zbog ogluhe ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku te ukoliko bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku) uredno dostavljeni dana 11.6.2025. godine, što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja prileži na listu 16 spisa te uvidom u e-Spis.

4. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv na davanje odgovora na tužbu, nije u roku od 45 dana, podnio odgovor na tužbu.

5. Podneskom od 22.10.2025. godine tužitelj je ispravio omašku u pisanju broja i datuma ugovora o kreditu u dijelu tužbenog zahtjeva iz tužbe kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu u čl. 3. koja glasi: ''naknada 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, na način da je umjesto pogrešno naznačenog broja i datuma zaključenja Ugovora o kreditu 528-50-2961026 od 21.07.2005. naznačio točan broj i datum zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu i to: Ugovor o kreditu 038-50-3685701 od 21.09.2026. U ostalom je tužbeni zahtjev iz podneska od 22.10.2025. godine ostao neizmijenjen kao u tužbi.

6. Rješenjem od 24.10.2025. godine ovaj sud je obvezao tuženika da se u roku 8 dana od primitka tog rješenja očituje na podnesak tužitelja od 22.10.2025 kojim tužitelj ispravlja tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, time da je istim rješenjem tuženik upozoren da će sud donijeti presudu zbog ogluhe na temelju čl. 331.b Zakona o parničnom postupku, ukoliko se tuženik ne očituje na navedeni podnesak u zadanom roku.

7. Podnesak od 22.10.2025. godine i ovosudno rješenje od 24.10.2025. godine tuženik je zaprimio 05.11.2025 godine što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja prileži na listu 20 spisa te uvidom u e-Spis.

8. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili općepoznatim činjenicama te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu koju je uredno zaprimio te uzimajući u obzir činjenicu da se tuženik nije očitovao na podnesak tužitelja od 22. 10.2025. godine u kojem je postavljen konačni ispravljeni tužbeni zahtjev niti je taj tužbeni zahtjev osporio, ovaj sud je na temelju čl. 331.b. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te presudio kao u točki I i II izreke.

9. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste.

10. Vrijednost predmeta spora je u tužbi naznačenih 1.400,00 EUR, što je u skladu s čl. 40. st. 2. i čl. 37. st. 1. ZPP-a.

11. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od sastava tužbe - 100 bodova po Tbr. 7. toč. 1. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR dobiva se iznos od 200,00 EUR, što sa PDV-om (25%) po Tbr. 46., u iznosu od 50,00 EUR, daje iznos od 250,00 EUR, što čini dosuđeni parnični trošak tužitelja, kao u točki III izreke.

12. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22.10.2025. godine kojim ispravlja tužbeni zahtjev na utvrđenje u dijelu broja i datuma zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu obzirom da ovaj sud smatra da je tužitelj ispravan odnosno točan tužbeni zahtjev trebao postaviti već u tužbi (u prilogu koje je i priložio predmetni Ugovor o kreditu), radi čega sud smatra da trošak sastava podneska od 22.10.2025. godine nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1 ZPP-a.

13. Tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu jer tužitelj nije dostavio dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, niti je plaćanje sudske pristojbe vidljivo kroz e-spis, a obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu nastaje u trenutku podnošenja tužbe sudu, na temelju čl. 4. st. 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23).

14. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 250,00 EUR tekuća od 16. siječnja 2025. godine, kao dana donošenja ove presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate, dosuđena je tužitelju temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 16. siječnja 2026. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a)

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,28 EUR

2. tuženiku