REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-7078/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanaski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, zastupan po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 8.643,94 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos

na iznos 229,24 EUR od 16/03/2022

na iznos 237,63 EUR od 22/03/2022

na iznos 247,65 EUR od 21/04/2022

na iznos 230,63 EUR od 20/05/2022

na iznos 246,26 EUR od 21/06/2022

na iznos 264,70 EUR od 20/07/2022

na iznos 273,95 EUR od 16/09/2022

na iznos 280,12 EUR od 21/09/2022

na iznos 269,49 EUR od 20/10/2022

na iznos 268,55 EUR od 16/12/2022

na iznos 263,84 EUR od 21/12/2022

na iznos 242,49 EUR od 20/01/2023

na iznos 257,43 EUR od 21/02/2023

na iznos 264,34 EUR od 21/03/2023

na iznos 267,15 EUR od 20/04/2023

na iznos 271,22 EUR od 20/05/2023

na iznos 269,74 EUR od 21/06/2023

na iznos 275,55 EUR od 20/07/2023

na iznos 281,77 EUR od 23/08/2023

na iznos 281,83 EUR od 20/09/2023

na iznos 284,24 EUR od 20/10/2023

na iznos 276,13 EUR od 22/11/2023

na iznos 286,12 EUR od 20/12/2023

na iznos 291,54 EUR od 20/01/2024

na iznos 285,93 EUR od 21/02/2024

na iznos 278,05 EUR od 19/03/2024

na iznos 272,97 EUR od 20/04/2024

na iznos 262,98 EUR od 21/05/2024

na iznos 236,48 EUR od 16/07/2024

na iznos 236,48 EUR od 19/07/2024

na iznos 236,48 EUR od 23/08/2024

na iznos 236,48 EUR od 20/09/2024

na iznos 236,48 EUR od 25/10/2024

do isplate sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 1.650,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.01.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je kao korisnik kredita sklopila s prednikom tuženika kao kreditorom, 30.06.2008. Ugovor o kreditu br. 312743 temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu 121.380,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a koji kredit se tužiteljica obvezala vratiti tuženiku u 360 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika na CHF važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika, pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,50%.

Nadalje tužiteljica navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu, a kojima je tuženik ugovorio promjenjivost redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe kojima je tuženik valutu u CHF uz koju je vezao glavnicu, ništetne i nepoštene jer su istima povrijeđena potrošačka prava tužiteljice budući da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje ne sadrže egzaktne parametre i metodu izračuna, a niti su ugovorne stranke o predmetnim odredbama pojedinačno pregovarale već je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom standardnom obrascu, čime je tužiteljica dovedena u nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na kune na što kao mogućnost nije bila upozorena od strane tuženika niti joj je obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF.

Da su odredbe Ugovora o kreditu kojima se promjenjivost redovne kamatne stope temelji na jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF, nerazumljive, a time ništetne te da je takvo postupanje tuženika protupravno dokazuje i Presuda i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013. godine posl.br. P-1401/12 koja odluka je potvrđena Presudama Visokog trgovačkog suda RH od 13.06.2014. godine posl.br. Pž-7129/13 u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14.06.2018. godine posl.br. Pž-6632/17 u dijelu valutne klauzule CHF te Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda RH od 09.04.2015. godine posl.br. Revt-249/14 i od 03.09.2019. godine posl.br. Rev-2221/2018.

Navedenim odlukama utvrđeno je

-kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao redovnu kamatnu stopu koja se tijekom postojanja obveze mijenjala sukladno jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a o čemu stranke ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali kako prije zaključenja ugovora o kreditu tako niti tijekom trajanja ugovora o kreditu, a niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa

-kako je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao valutu uz koju je vezao glavnicu u CHF, pri čemu niti prije zaključenja niti tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka, tuženik nije informirao korisnike kredita o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

Navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede prava i interesa tužiteljice kao potrošača te u pogledu utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula. Tužiteljica tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu bez učinka i ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula te da ju obvezuje isključivo ono što je ugovoreno, a to je početna kamatna stopa kao i početni tečaj CHF u odnosu na kune.

1.1. Tužiteljica nadalje navodi kako je pred ovim sudom vodila postupak pod posl.br. P-277/22 u kojem je 07.02.2024. donijeta presuda koja je postala pravomoćna, a kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici izvrši isplatu na ime preplate valutne klauzule za razdoblje od mjeseca kolovoza 2008. do mjeseca siječnja 2022.. Stoga tužiteljica u ovom postupku, a budući da i dalje vrši uplate po Ugovoru o kreditu, potražuje od tuženika isplatu na ime preplate valutne klauzule za razdoblje od mjeseca ožujka 2022. do mjeseca listopada 2024..

1.2. Slijedom navedenog tužiteljica, podneskom od 09.09.2025. kojim je po provedenom vještačenju specificirala tužbeni zahtjev, traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati 8.643,94 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da se tužba neosnovano temelji na direktnom učinku presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 budući se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, tj. apstraktnoj razini te tvrdi da tužiteljica mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložila nikakve dokaze. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je odredba bila potrošačima jasna i lako uočljiva, ali i razumljiva, jer su tužiteljici tijekom pregovaranja obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Tužiteljici je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogla je shvatiti ekonomske posljedice koje proizlaze iz ugovaranja takve odredbe, odnosno da će visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. Tvrdi da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati jesu li kumulativno ispunjene opće pretpostavke za ocjenu poštenosti ili nepoštenosti odredaba pojedinačnog ugovora o kreditu. Tužiteljici nije učinjena nikakva šteta te sporne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ističe da materijalno pravo izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju te je točno i eksplicitno ugovoreno na koji način se mijenja kamatna stopa. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna, uočljiva i razumljiva i ne čini neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Nadalje navodi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade niti je postojala obveza tuženika da navede koji su se troškovi kreditora namirivali iz nje, odnosno koje su se njegove usluge njome plaćale.

Ističe nadalje i kako je Ugovor o kreditu konvertiran sklapanjem Aneksa br. 1, sporeći i iz navedenog osnovu tužbenog zahtjeva.

Ističe i prigovor zastare te prigovor radi prijeboja, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 312743 od 30.06.2008., Izvadak iz knjige položenih ugovora br. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], Plan otplate, Otplatnu tablicu, Prometnu karticu, Presudu ovog suda posl.br. P-277/22 od 07.02.2024. uz uvid u podatke predmeta kroz e-komunikaciju, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o. i dokaz saslušanjem tužiteljice te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za isplatom uslijed ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

5. Nadalje, između stranaka nije sporno kako su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a temeljem Ugovora o kreditu br. 312743 od 30.06.2008. (dalje u tekstu Ugovor o kreditu), zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu 121.380,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita koji iznos se tužiteljica obvezala otplatiti u 360 jednaka mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatu od 5,50% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća koji dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

6. Međutim, sporno je da li su ranije navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojima je ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, pa time i ima li tužiteljica pravo tražiti isplatu na ime razlike koja proizlazi iz promjene valutne klauzule, pri čemu tuženik ističe i prigovor radi prijeboja na ime tzv. negativnih razlika te prigovor zastare.

U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača budući da se u konkretnom slučaju radi o kreditu za kupovinu vozila te obzirom da osnova zahtjeva nije naknade štete već stjecaj bez osnove.

7. Naime, Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine te odlukom br. Revt-575/16 od 03.10.2017. godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrđeno je:

- da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine postupio protivno odredbama čl. 81., čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 dalje u tekstu ZZP/03), a od 07.08.2007. godine, pa nadalje protivno odredbama čl. 96 i čl. 97 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09. , 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama ZOO-a

- da je tuženik u razdoblju 01.06.2004. godine do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine postupio protivno čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg ZZP/03, a od 07.08.2007. godine, pa nadalje protivno odredbama čl. 96 i čl. 97 ZZP/07, te suprotno odredbama ZOO-a.

8. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118 ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

8.1. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

9. Nadalje je, a uvidom u Ugovor o kreditu i Izvatku iz knjige položenih ugovora utvrđeno kako je namjena kredita bila financiranje kupovine nekretnine na kojoj je tuženik radi osiguranja svoje tražbine, upisao založno pravo, kako to i proizlazi iz odredbe čl. 2 i čl. 8 Ugovora o kreditu.

9.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je Ugovorom o kreditu financirala kupovinu nekretnine na adresi [adresa], a koju nekretninu je kupila za svoje osobne potrebe i u kojoj nekretnini i danas živi sa svojom obitelji te istu nije koristila za iznajmljivanje u turističke svrhe.

9.2. Nastavno na navedeno, a budući da tuženik u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dostavio sudu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kao i tijekom otplate, bila vlasnikom obrta, trgovačkog društva ili član istog u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 152/11-pročišćeni tekst) i Zakona o obrtu ("Narodne novine" br. 49/03), pri čemu nije učinio niti vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba ZZP-a, to je sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice te nedvojbenim utvrdio status potrošača tužitelju (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

10. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 30.06.2008., dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se tužiteljica na spomenute odluke i pozvala, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

11. Nadalje, iz izvedenih dokaza kao i iskaza tužiteljice ne proizlazi da je tuženik informirao tužiteljicu o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

11.1. Imajući na umu da predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tzv. tipski, unaprijed formulirani ugovor, sud je analizirajući odredbe predmetnog Ugovora, vezane uz valutnu klauzulu, stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen tečajni rizik CHF-a zbog čega tužitelj, korisnik kredita, niti nije mogao sagledati koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, jer mu nisu bili jasni stvarni učinci promjene tečaja zbog čega niti nije mogao procijeniti posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

11.2. Pri tome se navodi kako, a obzirom da niti u Ugovoru o kreditu nije unesen specijalan rizik porasta vrijednosti CHF kao valute koja se koristi u valutnoj klauzuli kao niti egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, to isti nisu niti mogli biti rastumačeni od strane Javnog bilježnika u smislu odredaba čl. 57-čl. 59 sve ZJB, a niti ga je na postojanje predmetnog rizika tuženik upozorio, pri čemu tuženik nije niti predlagao saslušanje osobnog bankara.

12. Nadalje, iz Prometne kartice razvidno je kako je kao uplatitelj anuiteta navedena upravo tužiteljica. Stoga, a budući da su uplate po Ugovoru o kreditu vršene na račun ovdje tuženika i to u ime i za račun tužiteljice, to je tužiteljica aktivno legitimirana potraživati i isplatu preplaćenih iznosa.

13. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda te pozivom i na odredbu čl. 3 st. 1 i čl. 5 sve Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993, nalazi ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika i valutnu klauzulu. Stoga se, a obzirom da je kao valjani dio ugovora preostao samo dio odredbe iz kojeg je razvidna visina kamate stope u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu kao i dio odredbe iz koje je razvidan početan tečaj CHF u odnosu na kune u trenutku korištenja kredita, temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba.

14. Nastavno na navedeno, a budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1., čl. 324 i 1111. st. 1. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o...

Budući da je nalaz i mišljenje sačinjen temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, to je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kao relevantan dokaz u ovom postupku, a na koji nalaz niti stranke nisu isticale prigovore u odnosu na matematički izračun. Za ukazati je pri tome kako su ostali izneseni prigovori tuženika na nalaz i mišljenje pravne naravi, koji su, a obzirom je o istima sud već u ranijem dijelu odluke iznio svoju ocjenu, ocijenjeni neosnovanima, pri čemu su stranke odustale od usmenog saslušanja sudskog vještaka.

15.1. Nalazom i mišljenjem je, a nakon prvotno utvrđenih iznosa anuiteta prema početnom otplatnom planu tuženika sa osnove ugovorene valutne klauzule te iznosa koje je tužiteljica plaćala na ime ugovorene valutne klauzule u CHF u razdoblju od 18.02.2022. do 18.10.2024., utvrđena razlika u iznosu 8.643,94 eur, u kojem razdoblju nisu utvrđene tzv. negativne razlike, koji iznosi su specificirani po datumima mjesečnih uplata u Tabeli nalaza i mišljenja.

16. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužiteljice na ime razlike obveze koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate na dan plaćanja pojedine obveze i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, u utuženom razdoblju od 18.02.2022. do 18.10.2024. u ukupnom iznosu 8.643,94 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća kako je specificirano u Tabeli nalaza i mišljenja.

16.1. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 1114 u vezi odredbe čl. 1115 i čl. 29 sve ZOO-a i to od dana nakon izvršenih uplata, a kako to proizlazi iz Tabele nalaza i mišljenja vještaka. Predmetno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

17. Pri tome se ukazuje kako je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prijeboja, a sukladno pravnim shvaćanjima iz Presuda VS RH od 18.12.2023. posl.br. Rev 549/2023 i od 23.04.2024. posl.br. Rev-254/2024, pri čemu nije naznačio vrijednost i dospijeće tako istaknutog prigovora.

17.1. Naime, pravni odnos kod vraćanja stečenog bez osnove zbog (djelomične) ništetnosti ugovora ili ugovorne odredbe, nužno je razmatrati kao jednu cjelinu te uzeti u obzir sve ono što je svaka ugovorna strana kao korist stekla na temelju ništetne ugovorne odredbe i što je dužna vratiti drugoj ugovorenoj strani u smislu članka 323 st. 1 ZOO-a. S tim u vezi, a budući da je uslijed ništetnosti odredbe o primjeni valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu, izračun vršen na način da je uzet u obzir tečaj na dan korištenja kredita, to razlika anuiteta u kojem je razdoblju tečaj CHF bio niži od tečaja na dan korištenja kredita, predstavlja iznos koji je tužitelj dužan vratiti tuženiku. Naime, u suprotnom bi, a budući da je osnovano potraživanje tužitelja na ime razlike valutne klauzule (kada je tečaj za valutu bio viši od početnog tečaja), došlo do očitog nerazmjera između iznosa koji je tužitelj obvezan vratiti i to po tečaju koji je vrijedio na dan sklapanja kredita i iznosa koji je plaćao kada je tečaj za valutu bio niži od tečaja na dan sklapanja kredita, a sve to obzirom da zbog ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu valja primijeniti tečaj koji je vrijedio na dan sklapanja kredita.

17.2. Međutim, budući da niti nalazom i mišljenjem nisu utvrđene razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta), kada je tečaj za valutu bio niži od tečaja na dan sklapanja ugovora, to tuženik nije dokazao osnovanost tako istaknutog prigovora radi prijeboja.

18. Ukazuje se nadalje kako se tuženik u odgovoru na tužbu pogrešno poziva na Zakon o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15 dalje u tekstu ZID ZPK), budući da tužiteljica spori da bi Ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka bio konvertiran, a što uostalom proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kojim je utvrđeno kako tužiteljica i dalje vrši uplate po Ugovoru o kreditu iz 2008., pri čemu tuženik niti ne dostavlja Ankes Ugovora o kreditu na koji se poziva, a iz kojeg bi bila razvidna osnovanost njegovih navoda.

19. Prigovor zastare je neosnovan.

19.1. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

19.2. Nije sporno da je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013. godine postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu dana 13.06.2014. temeljem presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014., ali samo za 1. do 7. tuženika, ali ne i za 8. tuženika odnosno SBERBANKU d.d., obzirom je presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013. bila djelomično preinačena na način da je tužbeni zahtjev u odnosu na 8. tuženika SBERBANKU d.d. bio odbijen kako u pogledu ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i u pogledu valutne klauzule. Tu presudu Visokog trgovačkog suda RH je kasnije potvrdio i Vrhovni sud RH presudom Revt-249/14 od 09.04.2015., međutim Odlukom Ustavnog suda RH posl. br. U-III-2521/2015 i dr. od 13.12.2016. ukinuta je presuda Vrhovnog suda RH u dijelu u kojem je potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 8.tuženika SBERBANKU te je predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovno postupak. U ponovljenom postupku Vrhovni sud RH je rješenjem br. Revt-575/16 od 03.10.2017. ukinuo presudu Visokog trg. suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev prema SBERBANCI d.d. i vratio predmet na ponovno suđenje Visokom trgovačkom sudu RH.

Tek novom odlukom, odnosno presudom posl. br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. Visoki trgovački sud RH je konačno potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. glede nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u odnosu na 8. tuženika SBERBANKU d.d. čime je presuda postala pravomoćna i prema toj banci. Navedena presuda Visokog trgovačkog suda od 14.06.2018. potvrđena je i presudom VSRH br. Revt-2221/18 od 03.09.2019. godine.

19.3. Dakle, budući da je u ovom postupku tuženik upravo slijednik SBERBANKA d.d. (8.tuženik iz kolektivnog spora), to je zastara počela teći 14.06.2018., pa bi prema tome zahtjev tužiteljice bio u zastari budući da je tužbu predala sudu 29.11.2024., dakle nakon proteka roka zastare u smislu odredbe čl. 225 ZOO-a.

19.4. Međutim, kako u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu nije konvertiran, a niti je isti otplaćen u cijelosti budući da tužiteljica i nadalje vrši uplate anuiteta sukladno Ugovoru o kreditu tako tužiteljica, nije niti bila u mogućnosti unutar zastarnog roka, a sukladno ranije navedenom pravnom shvaćanju VS RH, utužiti potraživanje jer isto u vrijeme pokretanja sudskog postupka pred ovim sudom posl.br. P-277/22, tada još nije niti dospjelo.

19.5. S tim u vezi, a budući da je tužba predana sudu 29.11.2024., dok je najstarije potraživanje tužiteljice dospjelo 18.02.2022., a plaćeno je 15.03.2022., to se prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225 u vezi odredbe čl. 1115 sve ZOO-a, cijeni neosnovanim.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku.

Tužiteljici je tako priznat trošak za sastav tužbe, podneska od 06.01.2025., 09.09.2025., za pristup na ročišta 11.04.2025. i 16.12.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 1.250,00 eur kojem trošku je pribrojen i trošak financijskog vještačenja u iznosu 400,00 eur, čime sveukupni trošak iznosi 1.650,00 eur.

Na tako određen trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu 16. siječnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika