Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-14/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NF, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-521/2025-10 od 22. prosinca 2025., u sjednici održanoj 16. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog NF kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-521/2025-10 od 22. prosinca 2025., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog NF, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni FF po branitelju po službenoj dužnosti Martinu Milaku, odvjetniku u Varaždinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine istražni zatvor.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-22/2025-3 od

15. siječnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući da se okrivljenik žali samo iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj žalbeni sud je prvenstveno, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.

6.1. Žalitelj pritom ne osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupanj o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, konkretno kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08., te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je tijekom cijelog postupka pokazao suradnju, a što, kada se poveže s činjenicom da do sada nije bio kažnjavan, po njegovom mišljenju, upućuje na zaključak da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju može postići i drugim blažim mjerama, konkretno, mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

7. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Republike Ukrajine, bez prijavljenog prebivališta, da za [adresa] nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, ni bilo kakvim drugim vezama, te da iz dokaza i podataka u spisu na razini osnovane sumnje proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen, u svezi čega valja primijetiti da je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i 4 mjeseca, izraženom kriminalnom voljom i količinom (koja se posebice ogleda u tome da je na prijevoz uzeo 5 stranih državljana), te sa samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, odnosno kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi isti mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

8. Sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća, ujedno, a suprotno žalitelju, upućuju i na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, niti jamstvom.

9. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 16. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke