Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-3606/2021-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Hrvatski radio Valpovština d.o.o., Valpovo, Kralja P. Krešimira IV 1, OIB:074585808880, kojeg zastupa punomoćnik Stjepko Medved, odvjetnik u Valpovu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. prosinca 2026., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude i rješenja, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu radnog odnosa br. 30/21. od 15.02.2021.g., kao i Odluka br. 48/21 od 08.03.2021.g., a koje odluke je donio tuženik HRVATSKI RADIO VALPOVŠTINA d.o.o. Valpovo, Kralja P. Krešimira IV 1, OIB:07458580880 te da radni odnos tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKI RADIO VALPOVŠTINA d.o.o. Valpovo, Kralja P. Krešimira IV 1, OIB:07458580880, da tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto „Urednik marketinga” ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKI RADIO VALPOVŠTINA d.o.o. Valpovo, Kralja P. Krešimira IV 1, OIB:07458580880 da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati na ime neisplaćenih bruto plaća ukupno 31.435,26 € (236.848,97 kn), i to za:

- ožujak 2021.g. u iznosu od 856,06 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.04.2021.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- travanj 2021.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.05.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- svibanj 2021.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.06.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- lipanj 2021.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.07.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- srpanj 2021.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.08.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- kolovoz 2021.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.09.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- rujan 2021.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.10.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- listopad 2021.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.11.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- studeni 2021.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.12.2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- prosinac 2021.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.01.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- siječanj 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.02.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- veljača 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.03.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- ožujak 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.04.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- travanj 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.05.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- svibanj 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.06.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- lipanj 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.07.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- srpanj 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.08.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- kolovoz 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.09.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- rujan 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.10.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- listopad 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.11.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- studeni 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.12.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- prosinac 2022.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- siječanj 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.02.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- veljača 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.03.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- ožujak 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.04.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- travanj 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.05.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- svibanj 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.06.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- lipanj 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.07.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- srpanj 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.08.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- kolovoz 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.09.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- rujan 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.10.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- listopad 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.11.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- studeni 2023.g. u iznosu od 955,60 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od studenog 2023.g. pa do zaključenja glavne rasprave za svaki mjesečni iznos od 955,60 € sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana,

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKI RADIO VALPOVŠTINA d.o.o. Valpovo, Kralja P. Krešimira IV 1, OIB:07458580880 da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati prigodne nagrada za period od 2021. - 2024. zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKI RADIO VALPOVŠTINA d.o.o. Valpovo, Kralja P. Krešimira IV 1, OIB:07458580880 da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnične troškove sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 8 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka tuženiku Hrvatski radio Valpovština d.o.o., Valpovo, Kralja P. Krešimira IV 1, OIB:07458580880, u iznosu od 8.250,00 EUR-a (osamtisućadvjestopedeset eura), u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 22. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu „Urednik marketinga”. Tuženik je donio 15.2.2021. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. 30/21. Iz obrazloženja odluke o otkazu u bitnome proizlazi da je tužitelj kao direktor društva potpisao ugovor o radu od 31.10.2017. sa samim sobom te da su mu na ime tako sklopljenog ugovora nezakonito isplaćene uvećane plaće za ukupan iznos od 65.850,88 kn bruto. Tužitelj je dana 26.2.2021. dostavio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu, a koji zahtjev je tuženik odbio kao neosnovan drugostupanjskom Odlukom br. 48/21 od 08.3.2021. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena. Tuženik je za odlučnu činjenicu na kojoj temelji razloge za otkaz saznao u prosincu 2020., odnosno odluku o otkazu je donio protekom roka od 15 dana od dana kada je saznao za činjenicu na kojoj se temelji otkaz. Tužitelj je podnio ostavku dana 6.11.2020. na mjesto direktora te je s tim trenutkom imenovana osoba ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnih odnosa (novi direktor) koja je imala saznanja da bi tužitelj sklopio ugovor o radu sa samim sobom, a to proizlazi iz dopisa odvjetnika GG koji tuženiku pojašnjava radni odnos uprave i direktora. Saznanje skupštine društva nije relevantno kod početka tijeka prekluzivnog roka za izvanredni otkaz ugovora o radu, nego isključivo od saznanja one osobe koja ima ovlast donijeti odluku o otkazu, a to je u ovom slučaj direktor tuženika. U tom smislu je neosnovan stav tuženika iz odluke br. 48/21 iz kojeg proizlazi da bi za razloge otkaza saznao tek 2. veljače 2021. Nadalje, navodi da je tuženik donio odluku o otkazu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koju je tužitelj počinio u svojstvu direktora društva, dok se ugovor o radu koji se otkazuje tiče sasvim jednog drugog radnog mjesta (urednik marketinga). Dakle, tuženik u odluci o otkazu uopće ne navodi da je tužitelj kao Urednik marketinga počinio bilo kakvu povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega odluka o otkazu nije dopuštena. Tužitelj je obavljao poslove direktora kod tuženika, a taj ugovorni odnos je prestao ostavkom tužitelja u smislu čl.4.st.3. ZOR-a. Sukladno čl.4.st.4. ZOR-a, na tužitelja kao direktora se uopće i ne mogu primijeniti odredbe istog zakona koje se odnose na otkaz ugovora o radu. Tužitelj nije počinio niti jednu povredu obveze iz radnog odnosa, odnosno ne postoji niti jedna činjenica iz koje bi proizašlo da je tuženik izgubio povjerenje prema tužitelju. Kod tuženika je postojao Pravilnik o radu i plaćama(+Tarifni prilog), kao i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, a prema kojim pravilnicima je tužitelju kao direktoru isplaćena pripadajuća plaća predviđena baš za to radno mjesto. U tom smislu čak i da je tužitelj sklopio ugovor o radu sa samim sobom kao direktor društva to nije razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu s obzirom da je tužitelju isplaćena plaća koja je predviđena u navedenim pravilnicima tuženika za radno mjesto direktora društva. Tuženiku se može suprotstaviti prigovor iz čl.326.st.2.ZOO-a prema kojem se ništetnost ne može isticati ako je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnost je bila zabrana manjeg značaja. Naime, tužitelj je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu obavljajući dužnost direktora te mu je za to radno mjesto isplaćena plaća sukladno pravilnicima tuženika. Povreda odredbe čl.49. ZTD-a je manjeg značaja s obzirom da je skupština društva donijela odluku o imenovanju tužitelja za direktora društva te se ne tiče povrede javnih interesa. Dakle, skupština društva je donijela odluku o imenovanju tužitelja za direktora društva pa je stoga neosnovan prigovor tuženika da ugovorni odnos ne proizvodi pravne učinke te da je tužitelj u obvezi vratiti razliku isplaćenih plaća.

1.1. Tijekom postupka tužitelj je naveo da skupština trgovačkog društva ne zastupa društvo niti ne donosi odluku o otkazu ugovora o radu, te navodi da se saznanje poslodavca o postojanju okolnosti na kojima se temelji odluka o otkazu veže uz osobu koja je ovlaštena donijeti odluku o otkazu, te navodi da je direktor ČG bio na skupštini 18. prosinca 2020. pa je rok za izvanredni otkaz ugovora o radu istekao 2. siječnja 2021., a odluka o otkazu donesena je tek 15. veljače 2021. Nadalje, navodi da je tek u odgovoru na tužbu tuženik prvi put naveo da su postojale manjkavosti u Odjelu marketniga, dok u odluci o otkazu nije isticao navedene povrede, te tužitelj osporava da bi bio odgovoran za bilokakve nepravilnosti u odjelu marketinga. Nadalje, tužitelj ističe da iz odluke o otkazu proizlazi da je otkazan ugovor o radu za radno mjesto „Urednik marketinga“ iz čega proizlazi da tuženik nije otkazao ugovor o radu za radno mjesto direktora, te je navedeno formalni propusti koji odluku o otkazu čini nezakonitom. Tužitelj je podneskom od 22. studenog 2023. konačno uredio tužbeni zahtjev. Saznanja o tome da je tužitelj potpisao ugovor sa samim sobom tuženik ima još od 68. sjednice skupštine održane 18. prosinca 2020. na kojoj sjednici je bio nazočan ČG.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je neosnovan tužiteljev prigovor prekluzije prava na izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelja. Novoimenovana osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u trenutka preuzimanja dužnosti nije imala saznanja da je tužitelj sklopio Ugovor sa samim sobom. Osim toga, neistinita i neutemeljena je tvrdnja tužitelja kako je novoimenovana osoba za zastupanje u trenutku podnošenja ostavke tužitelja, točnije 6.11.2020. godine, imala saznanja da bi tužitelj sklopio ugovor sa samim sobom. S obzirom na način i okolnosti u kojima je tužitelj podnio ostavku, novoimenovana Uprava je imala i obvezu odmah po imenovanju poduzeti aktivnosti radi utvrđivanja stvarnog stanja u društvu, kako po pitanju radnopravnih odnosa, tako i po pitanju financijskog poslovanja društva. Nadalje, navodi da saznanje Skupštine društva o okolnostima na kojima se izvanredni otkaz temelji tuženik smatra iznimnom relevantnim jer novoimenovana osoba na mjestu Uprave društva nije bila u mogućnosti niti donositi takvu odluku o izvanrednom otkazu bez da je prije svega toga Skupština društva, kojoj je tužitelj u svojstvu ranije Uprave bio odgovoran i kojoj je bio obvezan polagati račune o svojem poslovanju, bila upoznata sa svim tim okolnostima. Naposljetku u svezi s time od strane nove Uprave bilo je nužno utvrditi i to da li je Skupština društva za isto postupanje imala saznanja, odnosno da li je tužitelj ipak možebitno o tome upoznao Skupštinu, odnosno da li se sa istim načinom na koji je tužitelj sa samim sobom regulirao svoj radni status, naknadno usuglasila. Nakon što je Skupština bila upoznata sa činjenicom da je tužitelj sa samim sobom regulirao svoj radni status, za potrebe utvrđivanja da li je prije svega takvim postupanjem tužitelj stekao protupravno i određenu imovinsku korist i da li je svojim postupanjem uzrokovao štetu za Poslodavca, Skupština je bila u obvezi zadužiti nadležne službe kod Poslodavca koje su tek dana 2. veljače 2021. utvrdile i izvijestile na sjednici Skupštine da je tužitelj ostvario bez valjane pravne osnove novčani iznos od 65.850,88 kn bruto po osnovu plaće na dužnosti Uprave - direktora, a koje se odnosi na razdoblje za koje je tužitelj protupravno, bez suglasnosti Skupštine, odredio samostalno visinu svoje plaće na mjestu Uprave – direktora društva. Nadalje, tuženik je tek nakon što su dana 2. veljače 2021. utvrđene sporne činjenice te o istom informirana Skupština društva, stečeni uvjeti za pokretanje postupka izvanrednog otkaza Ugovora o radu. S obzirom na trenutak saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, kao i na odnos te način rada Uprave i Skupštine društva, tuženik smatra da je predmetni otkaz i činjenično i pravno osnovan te da je isticanje prekluzije prava, kada o istome Skupština nije imala prethodnog saznanja i kada se naknadno svojom odlukom nije usuglasila sa istim, u konkretnom slučaju neutemeljen te je ovdje i više nego jasno da je tužitelj svojim postupanjem protupravno stekao imovinsku korist te na taj način zloupotrijebio svoj položaj te prekoračivši granice svojih ovlasti počinio tešku povredu radne dužnosti na štetu društva koje djeluje u javnom interesu. Ovisnost Uprave o Skupštini društva proizlazi i iz odredbe članka 31. Pravilnika o radu i plaćama radnika, a čega se je Uprava trebala pridržavati i prilikom donošenja svoje Odluke dana 17. listopada 2017., koji jasno propisuje sljedeće da je tužitelj ostvario bez valjane pravne osnove novčani iznos od 65.850,88 kn bruto po osnovu plaće na dužnosti Uprave - direktora, a koje se odnosi na razdoblje za koje je tužitelj protupravno, bez suglasnosti Skupštine, odredio samostalno visinu svoje plaće na mjestu Uprave – direktora društva. Navodi da je netočna tužiteljeva tvrdnja kako je tužitelju isplaćena plaća koja je predviđena u pravilnicima tuženika za radno mjesto direktora. Ovdje je tužitelj evidentno propustio naglasiti kako se sukladno odredbama Društvenog ugovor prilikom donošenja Pravilnik o radu ali i svih ostalih akata vezanih uz rad i radne odnose zaposlenih kod tuženika, provodio postupak ishođenja suglasnosti Skupštine tako da su se na sjednicama Skupštine usvajale odluke, odnosno zaključci kojima se onda ovlastila Uprava - direktor društva za donošenje akata poslodavca iz područja radnih odnosa te u tom smislu i Pravilnika o radu kako bi se putem istog uredila sva prava i obveze iz radnih odnosa koje nalaže Zakona o radu, a koji se ne mogu u cijelosti regulirati ugovorom o radu te utvrditi jasne kriterije isplate plaće za obavljeni rad. Ovakav oblik odgovornosti, odnosno zavisnosti Uprave o Skupštini društva proizlazi i iz odredbe članka 31. Pravilnika o radu i plaćama radnika, a čega se je Uprava trebala pridržavati i prilikom donošenja svoje Odluke dana 17. listopada 2017. godine, koji jasno propisuje sljedeće „Organizacijom Društva rukovodi Uprava – direktor – Poslodavac, koji za svoj rad odgovara neposredno Skupštini HRV-a d.o.o. [adresa].“. Nadalje, navodi da je povreda radne obveze tužitelja nastala i u Odjelu marketinga. Uzimajući u obzir i nepravilnosti u poslovanju u Odjelu marketinga, a prema računovodstvenoj analizi razvidno je kako je riječ o nedostatku prihoda marketinga od ukupno 46.480,00 kuna bez PDV-a, odnosno 58.100,00 kuna s PDV-om za što je društvo također neposredno oštećeno, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

2.1. Tuženik je tijekom postupka naveo da tužitelj pogrešno navodi kako je tuženik po prvi puta u odgovoru na tužbu iznio određene tvrdnje o nekakvim manjkovima u Odjelu marketinga, te da se u obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jasno se navodi: „Također, pregledom poslovne dokumentacije u društvu, uočene su određene nepravilnosti na štetu društva i u odjelu marketinga u poslovanju za vrijeme dok je Zaposlenik obavljao dužnost Uprave - direktora društva.“, navedene nepravilnosti su samo u jednom dijelu naznačene u obrazloženju otkaza jer je činjenica da navedene nepravilnosti, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju, ulaze u sferu kaznenopravne odgovornosti zbog čega je društvo HRV d.o.o. bilo primorano podnijeti kaznenu prijavu i u okviru iste tražiti odgovornost za nesavjesno i neodgovorno trošenje javnog novca kojim se financira ovo trgovačko društvo. Tuženik osporava navod tužitelja kako je njegova plaća iznosila bruto 9.257,00 kn, kada je tužitelj prilikom otkaza ugovora o radu ostvarivao plaću u visini od 7.200,00 kn bruto, a što potvrđuju i obračun isplate plaće. Tijekom postupka tuženik je predlagao prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka u predmetu ODO Osijek KR-DO-418/2021. Nadalje, tuženik tijekom postupka navodi da je nejasno i nerazumljivo tužiteljevo isticanje u podnesku kako mu pripada nekakvo pravo na najnižu plaću od 8.783,42 kn, kada je temeljem predmetnog aneksa ugovora o radu, koji je upravo tužitelj potpisao sa tadašnjom Skupštinom društva, ugovorena najniža plaća od 6.944,43 kn, što je za 1.838,99 kn manje od onoga što tužitelj paušalno smatra da mu pripada. Tužitelj je sam sa sobom, bez ikakvog potpisa Skupštine društva prvo zaključio dana 31. listopada 2017. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a potom dana 20. siječnja. 2020. novi VII. Aneks ugovora o radu br. 268/17, kojim je neosnovano sam sebi povećao osnovnu plaću na iznos od 9.257,00 kuna. Tuženik se protivio i novčanom uređenju tužbenog zahtjeva zbog činjenice što je tužitelj u periodu od prestanka radnog odnosa kod tuženika bio zaposlen. Isto tako tuženik navodi da se od 1. studenog 2017. plaća tužitelja obračunavala po novom ugovoru o radu koji ugovor o radu je tužitelj potpisao sam sa sobom i to u iznosu od 8.415,00 kn bruto. Pravilnik iz 2010. je tužitelj mimo svojih ovlasti stavio izvan snage, te je dana 31. listopada 2017. godine samostalno donio i potpisao „Odluku o plaći i pravima i obvezama direktora Hrvatskog radija Valpovština d.o.o.“ kojom, te se u odnosu na njegovu plaću od dana 1. studenog 2017. godine primjenjuje Ugovor o radu koji je tužitelj potpisao sam sa sobom i gdje je navedena plaća 8.415,00 kn bruto. Tijekom 2018. i 2029. tužitelju je isplaćivana plaća u istom iznosu kao od 1. studenog 2017., sukladno nezakonito potpisanom ugovoru o radu. Od 1. siječnja 2020. do 31. listopada 2020., plaća tužitelja obračunavala se po anexu ugovora o radu koji anex ugovora o radu je tužitelj ponovno potpisao sam sa sobom i to u iznosu od 9.257,00 bruto.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao preslik povratnice (list spisa 5), Zahtjev za zaštitu prava (list spisa 6-7), Odluku o izvanrednom otkazu radnog odnosa od 15.2.2021. (list spisa 9-11), dopis tuženika – očitovanje na Zahtjev za zaštitu prava radnika (list spisa 12-14), dopis – pojašnjenje organizacije rada i radnopravnih odnosa u tvrtki HRV d.o.o. od 7.12.2020. (list spisa 15-20, kao i na listu spisa 67-72), Potvrda HZMO-a za tužitelja (list spisa 21-23), zapisnik od 6.11.2020. (list spisa 37-41), zapisnik sa 67. izvanredne sjednice Skupštine Društva HRV d.o.o. od 6.11.2020. (list spisa 42-44), zapisnik 68. sjednice Skupštine HRV d.o.o. održane 18.12.2020. (list spisa 45-47), zapisnik 70. sjednice Skupštine HRV d.o.o. održane 2.2.2021. (list spisa 48-50), zapisnik 71. sjednice Skupštine HRV d.o.o. održane 11.2.2021. (list spisa 51-52), Aneks (IV) Ugovora o radu br. 644/06. (list spisa 53-54), VII. Aneks Ugovora o radu br. 268/17 (list spisa 55-56), Odluku o stavljanju izvan snage Pravilnika o radu i plaćama radnika, Pravilnika o sistematizaciji poslova (list spisa 57), Zaključak od 7.4.2009. (list spisa 58), Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji poslova HRV d.o.o. [adresa] od 7.4.2009. (list spisa 59-60), preslike računa obrta za uslugu i trgovinu [obrt] (list spisa 61-64), Evidencija uplaćenih iznosa komitenta: Aura Valpovo, Pivovara Osijek i Igor, [obrt] (list spisa 65-66), dopis HRV-a d.o.o. – očitovanje na dopis upućen 19.10.2020. vezano uz problematiku rada zaposlenika i odgovor na "Obavijest o stanju u HRV-u i Zamolba za rješavanje pitanja rukovođenja tvrtkom" (list spisa 91-94), zapisnik 65. sjednice Skupštine HRV- a održane 20.5.2020. (list spisa 95-97), dopis HRV-a od 28.4.2021 upućen ODO Osijek (list spisa 104-105), dopis ODO Osijek od 8.11.2022. (list spisa 106), medicinski nalaz za tužitelja (list spisa 108-109), dopis ŽDO Osijek od 23.1.2023. (list spisa 118-119), dopis ŽDO Osijek od 26.1.2023. (list spisa 122), Odluku o imenovanju Direktora društva HRV d.o.o. (list spisa 146), Odluku o opozivu prave (direktora) trgovačkog društva HRV d.o.o. (list spisa 147), Odluku od 23.3.2011. (list spisa 148), Društveni ugovor o osnivanju d.o.o. HRV (list spisa 149-158), zapisnike sa 68. sjednice održane 18.12.2020. (list spisa 159-161), zapisnik sa 58. sjednice održane 25.1.2016. (list spisa162-165), Pravilnik o sistematizaciji poslova HRV d.o.o. (list spisa 166-189), Suglasnost na Izmjene Pravilnika o sistematizaciji poslova HRV- a d.o.o. s primjenom od 29.7.2009. (list spisa 190-191), Pravilnik o radu (list spisa 192-216), Ugovor o radu od 18.4.1996. (list spisa 217-218), ugovor o radu od 1.3.2001. (list spisa 219-221), Ugovor o radu od 31.5.2001. (list spisa 222-225), Aneks Ugovoru o radu broj 235/1 (list spisa 226-227), Ugovor o radu od 31.5.2001. (list spisa 228-231), Aneks Ugovora o radu br. 245/01 (list spisa 232-233), Aneks Ugovora o radu br. 644/06 (list spisa 234-235), Ugovor o radu od 29.12.2006. (list spisa 236-239), Aneks Ugovora o radu br. 644/06 od 1.6.2012.(list spisa 240-241), Aneks Ugovora o radu br. 644/06 od 1.6.2013. (list spisa 242-243), Aneks (IV) Ugovora o radu br. 644/06 od 21.7.2015. (list spisa 244-245), Odluka o plaći i pravima i obvezama direktora HRV-a d.o.o. (list spisa 246-247), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. listopada 2017. (list spisa 248-250), Aneks (III) Ugovora o radu br. 644/06 od 8.4.2015. (list spisa 251-252), VII. Aneks Ugovora or adu br. 268/17 od 20.1.2020. (list spisa 253-254), Aneks (IV) Ugovor o radu br. 644/06 od 21.7.2015. (list spisa 255-256), Odluka o izboru i imenovanju Uprave (direktora) HRV-a d.o.o. (list spisa 272), Odluka od 19.12.2006. (list spisa 273), Odluka o umanjenju plaće za ožujka 2012. (list spisa 274), Odluka o umanjenju plaće za travanj i svibanj 2012. (list spisa 275), Obračunski listići za 11/2017, 1/2016 i 8/2015 (list spisa 276-278), Obračunski listići za srpanj, kolovoz, rujan 2023., neiskorišteni godišnji 09/2023. (list spisa 284-288), Obrazac IP – podaci o poslodavcu i o radniku (list spisa 289), dopis tužitelja upućen ODO Osijek od 30.7.2025. (list spisa 352-353), dopis ŽDO Osijek od 4.8.2025. (list spisa 354), dopis ODO-a Osijek – odgovor na pritužbu tužitelja od 31.7.2025. od 7.8.2025. (list spisa 355-356), dopisi ODO Osijek od 19.8.2025. (list spisa 357-358 i 359-360), te je saslušao svjedoke, z.z. tuženika i tužitelja.

3.1. Ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka MG, vl. obrta [obrt], ŽG, vl. obrta, FG i KG jer okolnosti o kojima su predloženi iskazivati nisu odlučen za ovu pravnu stvar (na okolnosti kome su izvršene isplate sredstava radi oglašavanja reklama), jer navedeno u odluci o izvanrednom otkazu nije niti navedeno kao razlog za otkaz ugovora o radu. Nadalje, ovaj sud nije saslušao svjedoka LG sa adrese PPK Valpovo d.o.o., člana skupštine, jer je činjenično stanje dovoljno raspravljeno da se može donijeti odluka, a i sud je saslušao druge svjedoke, koji su članovi skupštine, na okolnosti saznanja i odluke skupštine za radnje tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenom i nezakonitom Odluku o izvanrednom otkazu radnog odnosa br. 30/21. od 15.02.2021.g., kao i Odluka br. 48/21 od 08.03.2021. te da se tužitelja vrati na radno mjesto „Urednik marketinga” ili drugo odgovarajuće radno mjesto, a tužitelj potražuje i da mu se isplate neisplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 31.435,26 EUR-a.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio direktor tuženika, te da je u studenom 2020. podnio ostavku na mjesto direktora, te nastavio raditi kod tuženika u odjelu marketinga, i da mu je otkazan ugovor o radu za radno mjesto Urednik marketinga.

7. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik otkazao ugovor o radu u roku do 15 dana od dana saznanja za razloge otkaza, kao i je li tuženik mogao tužitelju otkazati ugovor o radu na radnom mjestu voditelj marketinga za povrede koje je tužitelj napravio dok je bio direktor, te je li odluka o otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena.

8. Iz preslike povratnice (list spisa 5), Zahtjeva za zaštitu prava (list spisa 6-7) i dopisa tuženika – očitovanje na Zahtjev za zaštitu prava radnika (list spisa 12-14), proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava 2. ožujka 2021., protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, u kojem navodi da je odluka o otkazu nedopuštena, te da su razlozi za otkaz činjenično i pravno neosnovani, a istaknuo je i prigovor prekluzije, te navodi da poslodavac u odluci o otkazu nisu konkretizirane povrede u odjelu marketinga, te da je odluka u tom dijelu neobrazložena. Tuženik kao poslodavac nije prihvatio prijedlog za donošenje odluke o stavljanju izvan snage odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

9. Iz Odluke o izvanrednom otkazu radnog odnosa od 15.2.2021. (list spisa 9-11) proizlazi da Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu VG prestaje radni odnos na radnom mjestu „Urednik marketinga“ temeljem Ugovora o radu od 31. listopada 2017. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju odluke u bitnom je navedeno da je tužitelj 31. listopada 2017. kao Uprava – direktor društva potpisao ugovor o radu sa samim sobom te suprotno odredbama zakona propustio sklopiti novi ugovor o radu sa Skupštinom društva, kao poslodavcem. Tužitelj kao direktor za vrijeme svog mandata mogao je ostvarivati plaću prema Aneksu Ugovora o radu od 21. srpnja 2015. Nadležne službe su utvrdile koliki nepripadni iznos je stekao tužitelj, te je o tome obaviještena Skupština društva 2. veljače 2021., a radi se o iznosu od 65.850,88 kn, te su na toj Skupštini članovi društva na jasan i nedvosmislen način utvrdili da je tužitelj bez valjane pravne osnove stekao na štetu društva imovinsku korist te je time počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Iz dopisa – pojašnjenje organizacije rada i radnopravnih odnosa u tvrtki HRV d.o.o. od 7.12.2020. (list spisa 15-20, kao i na listu spisa 67-72) koju je sačinio odvjetnik GG za tuženika proizlazi da navedeni odvjetnik obavještava tuženika da je tužitelj 17. listopada 2017. donio odluku o stavljanju izvan snage Pravilnika o radu i plaćama radnika ali i Pravilnika o sistematizaciji poslova, te da prethodno uprava o navedenom nije obavijestila Skupštinu društva, te da je 31. listopada 2017. tužitelj sam sa sobom sklopio Aneks ugovora o radu.

11. Iz zapisnika od 28. listopada 2020. i 6. studenog.2020. (list spisa 37-41) proizlazi da je na Skupštini društva bilo riječi o trajno narušenim odnosima tužitelja i zaposlenika. Iz zapisnika sa 67. izvanredne sjednice Skupštine Društva HRV d.o.o. od 6.11.2020. (list spisa 42-44) proizlazi da je na navedenoj skupštini donesena odluka o utvrđenju ostavke Direktora društva E.

12. Iz zapisnika 68. sjednice Skupštine HRV d.o.o. održane 18.12.2020. (list spisa 45-47) proizlazi da je na navedenoj sjednici bilo riječi o tome da je uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je tužitelj sam sa sobom sklopio Aneks ugovora o radu za plaću direktora s kojom nije upoznao skupštinu, te se navodi da Skupština do održavanja navedene sjednice nije znala da je tužitelj stekao nepripadnu imovinsku korist, te navode da bi tužitelj trebao vratiti nepripadnu imovinsku korist, te je donesen zaključak da će sve što je dogovoreno biti pripremljeno za sljedeću Skupštinu koja će se održati krajem siječnja.

13. Iz zapisnika sa 70. sjednice Skupštine HRV d.o.o. održane 2. veljače 2021. (list spisa 48-50), proizlazi da su na navedenoj sjednici upoznati nazočni da su djelatnici tuženika iz računovodstva utvrdili da je tužitelj na način da je sam sebi povećao plaću (potpisivanjem Aneksa sam sa sobom) stekao nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 65.850,88 kn. Donesen je i prijedlog da se pripremi prijedlog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i Odluke o određivanju povrata po osnovu povećanja plaće bez pravne osnove.

14. Iz zapisnika sa 71. sjednice Skupštine HRV d.o.o. održane 11.2.2021. (list spisa 51-52) proizlazi da je donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

15. Iz Aneksa (IV) Ugovora o radu br. 644/06. (list spisa 53-54) od 21. srpnja 2015. proizlazi da je sklopljen između tuženika kao poslodavca i tužitelja te da tužitelj obavlja poslove: Urednik Marketinga i privremeni upravitelj tuženika". Navedeni aneks je potpisao u ime tuženika IG, presjedavajući Skupštine tuženika.

16. Iz VII. Aneks Ugovora o radu br. 268/17 (list spisa 55-56) od 20. siječnja 2020. proizlazi da je tužitelj sam sa sobom sklopio navedeni aneks kojim je utvrđena osnovna plaća temeljem složenosti poslova u visini od 9.257,00 kn.

17. Iz Odluke o stavljanju izvan snage Pravilnika o radu i plaćama radnika i Pravilnika o sistematizaciji poslova (list spisa 57) proizlazi da je 18. listopada 2017. tužitelj kao direktor donio odluku o stavljanju izvan snage navedene akte.

18. Iz preslika računa obrta za uslugu i trgovinu [obrt] (list spisa 61-64) proizlazi da je navedeni obrt imao radove – popravke automobila a da su računi izdavani na tuženika.

19. Evidencija uplaćenih iznosa komitenta koju je sačinio tuženik proizlazi koliko su Aura Valpovo, Pivovara Osijek i Igor, Marijančaci soboslikarski obrt (list spisa 65-66) uplatili novčanih iznosa radi emitiranja.

20. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva Osijek od 8. studenog 2022. (list spisa 106) proizlazi da se povodom kaznene prijave tuženika protiv tužitelja provedeni izvidi te da je predmet dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku. Iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 23. siječnja 2023. (list spisa 118-119) proizlazi da je predmet delegiran na postupanje Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

21. Iz Odluke o imenovanju Direktora društva HRV d.o.o. (list spisa 146) proizlazi da je ČG imenovan direktorom tuženika od 7. studenog 2020.,

22. Iz Društvenog ugovora o osnivanju d.o.o. HRV (list spisa 149-158) proizlazi da se uprava sastoji od jednog člana (direktora) kojeg odlukom imenuje Skupština na rok od četiri godine s mogućnošću ponovnog imenovanja. Za imenovanje člana uprave primjenjuju se odredbe čl. 239. st. 2. i čl. 423. Zakona o trgovačkim društvima.

23. Iz zapisnika sa 58. sjednice održane 25.1.2016. (list spisa162-165) proizlazi da je EG imenovan za direktora Hrvatskog radija Valpovština d.o.o. u sljedećem razdoblju od četiri godine.

24. Iz Ugovora o radu od 18. travnja 1996. (list spisa 217-218) proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu novinara. Iz ugovora o radu od 1.3.2001. i 31. svibnja 2021. (list spisa 219-225) proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu urednik marketinga-sportski urednik. Iz Ugovora o radu od 29.12.2006. (list spisa 236-239) proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Urednik marketinga. Nadalje, iz Aneksa (IV) Ugovora o radu br. 644/06 od 21. srpnja 2015. (list spisa 244-245) proizlazi tužitelj kod tuženika obavlja poslove Urednika marketinga i privremenog upravitelja. Iz Aneksa (III) Ugovora o radu br. 644/06 od 8.4.2015. (list spisa 251-252) proizlazi da se aneks odnosi na način na koji se utvrđuje plaća tužitelja.

25. Iz Odluke o plaći i pravima i obvezama direktora HRV-a d.o.o. od 31. listopada 2017. (list spisa 246-247) proizlazi da je navedenu odluku donio tužitelj kao direktor tuženika. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. listopada 2017. (list spisa 248-250) proizlazi da je sklopljen novi ugovor o radu između tužitelja i tuženika, a prema kojemu tužitelj obavlja poslove urednika marketinga, te mu se uređuje plaća, a navedeni ugovor je potpisao tužitelj kao zaposlenik-radnik i tužitelj kao zastupnik Hrvatskog radija Valpovština.

26. Iz VII. Aneks Ugovora o radu br. 268/17 od 20.1.2020. (list spisa 253-254) proizlazi da će poslodavac radniku isplaćivati plaću u visini od 9.257,00 kn mjesečno. Navedeni aneks je potpisao tužitelj kao radnik, te tužitelj kao poslodavac. Iz Aneks (IV) Ugovor o radu br. 644/06 od 21.7.2015. (list spisa 255-256) proizlazi da je navedenim aneksom utvrđen način na koji će se tužitelju izračunavati plaća.

27. Iz Odluke o izboru i imenovanju Uprave (direktora) HRV-a d.o.o. (list spisa 272) od 25. siječnja 2016. proizlazi da je za upravu (direktora) tuženika imenovan EG na rok od četiri godine.

28. Iz obračuna plaća (list spisa 370-453) za tužitelja od studenog 2017. proizlazi da je tužitelju isplaćivana osnovna plaća u iznosu od 8.415,00 kn bruto do siječnja 2020., a od siječnja 2020. isplaćuje mu se plaća u iznosu od 9.257,00 kn bruto. Nadalje, tijekom 2017. tužitelju je isplaćivana plaća u manjem iznosu nego nakon studenog 2017., odnosno isplaćivana mu je plaća od oko 7.085,9 kn do 7.520,00 kn bruto.

29. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika OG, u bitnom proizlazi je u jednom trenutku došlo do eskalacije tužiteljevog ponašanja prema djelatnicima, tako da više nisu bili normalni uvjeti funkcioniranja i rada, pa se njih otprilike osam dogovorilo i održali su jedan sastanak. Obavijestili smo o tome vlasnika radija. Tužitelj je na kraju dao ostavku na mjesto direktora. Tužitelj je nakon što je dao ostavku na mjesto direktora ostao i dalje raditi na radiju ono što je radio i prije na poslovima marketinga. Tužitelj je na kraju dobio otkaz 15. veljače 2021. Kako se situacija počela odmotavati vezano za marketing zatražio je da mu se izlista sve vezano za marketing za uplatu i ostalo. Probao je dobiti objašnjenje od tužitelja o čemu se radi, ali je imao dojam da tužitelj uopće ne razumije o čemu se radi. Na primjer tražio je da vrati službeni laptop i iphone, na što je dobio odgovor da je njima istekla vrijednost, ali to što je od njega tražio nije vratio. Nakon toga otišao je na bolovanje. Za svu tu nastalu situaciju radio je angažirao odvjetnika GG, a on je trebao raščistiti situaciju, doći do podataka i pripremiti nove ugovore o radu i novu sistematizaciju radnih mjesta. Bilo je nekoliko skupština, a na 68. skupštini su izneseni podaci o ponašanju tužitelja da postoji sumnja na neke radnje. Na toj skupštini na kojoj je bio i odvjetnik GG zaključeno je da se treba napraviti jedna istraga odnosno da se to sve provjeri. Napravljana je provjera kako je to na toj skupštini zaključeno između ostalog utvrđeno je da je tužitelj sam sebi potpisivao ugovor o radu odnosno o visini primanja, a odvjetnik GG je na 70. skupštini iznio i iznos koji je on na taj način stekao sam sebi potpisujući ugovor o radu i o visini primanja. Na 71. skupštini je donesena odluka da se tužitelju da otkaz jer su utvrdili da je tužitelj sam sebi potpisivao i povećavao plaću, a isto tako firma koja je plaćala reklamu na radiju [obrt] potvrdila je da su mu plaćali na ruke. Na skupštini 11. veljače vlasnici su rekli da on više ne može ostati u firmi jer da su to novci poreznih obveznika tako da je odlučeno da mu se da otkaz koji je dobio 15. veljače. Na skupštini se raspravljalo o poduzećima koja su oštećena od strane tužitelja, a o konkretnim iznosima štete se nije raspravljalo. Točan iznos za koji je oštećen radio vezano za firmu [obrt] nisu mogli utvrditi osim činjenice da je [obrt] plaćala tužitelju na ruke. Odluku o otkazu donijeli su na činjenicama da je tužitelj počinio povredu i kao direktor i kao voditelj marketinga. Vlasnici su prvo reagirali da on bez njihova znanja nije sebi mogao povećati plaću. Na 70. skupštini saznali nedvojbeno, a taj podatak je iznio odvjetnik GG, za povrede koje je učinio tužitelj odnosno za iznos od 68.850,00 kuna.

29.1. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika OG sud je ocijenio vjerodostojnim. Naime u dijelu u kojem zakonski zastupnik tuženika iskazuje o tome da je došlo do eskalacije u odnosu tužitelja sa zaposlenicima tuženika, te da je tužitelj dao ostavku je u skladu sa Zapisnikom o održanim skupštinama društva od 28. listopada 2020. i 6. studenog 2020. Nadalje, iskaz zakonskog zastupnika OG sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da su na 68. skupštini samo izneseni podaci o ponašanju tužitelja te da postoji sumnja na neke radnje, dok je na 70. skupštini iznesen i točan iznos štete koju je tužitelj svojim radnjama pričinio društvu a kako bi on ostvario korist, jer je u navedenom dijelu iskaz zakonskog zastupnika u skladu sa sadržajem zapisnika o održanoj 68. i 70. sjednici skupštine. Dio iskaza svjedoka koji se odnosi na troškove reklame od Aure ne odnosi se na odlučne činjenice, jer se u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne navodi izrijekom da je tužitelj primio na ruke novac od Aure, odnosno da je isto razlog za otkaz ugovora o radu, nego se neodređeno navodi da su uočene nepravilnosti u odjelu marketninga na štetu društva.

30. Iz iskaza svjedokinje NG proizlazi da kod poslodavca radim na poslovima knjigovođe, u mirovinu je otišla 1.1.2020., od kolovoza odnosno rujna 2021. radi na pola radnog vremena. I prije odlaska u mirovinu radila je kod tuženika isto na poslovima knjigovođe. EG je od 2015. Ili 2016. bio direktor Hrvatskog radija Valpovština, a prije toga bio je urednik marketinga. Dok je bio urednik marketinga sve što su dobili da se treba fakturirati to su fakturirali i PDV, a što je EG dogovarao i razgovarao s komitentima, to je bilo direktno i to ne zna. Kad je EG dao ostavku došao je novi direktor i tada se išlo u provjeru svih računa, isplate plaće i ugovora o radu i tada se utvrdilo da je EG dok je bio direktor sam sebi potpisao ugovor,a što je trebao potpisati predsjednik skupštine.

30.1. Iskaz svjedokinje NG sud je ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala o okolnostima koje je obavljala (fakturiranje računa) i što je saznala dok bila zaposlena kod tužitelja.

31. Iz iskaza svjedokinje ZG u bitnom proizlazi da kod tuženika radi zadnjih 5 godina. Dok je radila prvi put na radiju kod tuženika EG je bio sportski novinar, nakon toga jedno vrijeme nije radila, a kad se ponovno vratila na rad kod tuženika EG je bio direktor. Nije joj poznato da li si je EG možda isplaćivao nešto što nije smio, a kada su imali sastanke onda je znao iznositi probleme i detalje vezano za isplatu plaća djelatnika, ako bi plaća slučajno kasnila jer je bilo pet osnivača tuženika koji su namirivali potrebe za financiranjem. Nadalje, navela je da koliko je njoj poznato EG prije nego što je dobio otkaz bio osoba koja je trebala liječenje, jer se prema djelatnicima ponašao vrlo ružno. Vidjelo se na njemu da ima nagle promjene raspoloženja, da se preznojava, da drhti, vidjelo se da nije dobro. Ružno se ponašao gotovo prema svim djelatnicima, a prema njoj osobno nije.

32. Iz iskaza svjedokinje BG proizlazi da na radiju radi 31 godinu i sve godine radi u uredu marketniga. EG je radio kao urednik marketinga jedno vrijeme i bio joj je nadređen. Radila je tada kao voditelj marketinga, a EG je bio urednik marketinga. EG kao poslodavac je bio vrlo težak čovjek, što se tiče te njegove težine u poslovanju i odnosu s drugima može reći da je češće dolazio u sukob s muškima dok su žene šutjele, radile i trpjele s tim da je jedna kolegica radi njega otišla ranije u mirovinu nego što je trebala, a druga je dobila upalnu bolest crijeva o čemu postoji medicinska dokumentacija. Nije imala nikakav uvid u njegov rad sa klijentima i što je s njima pregovarao i način plaćanja za te klijente, ona je samo objavljivala ono što je rekao da treba staviti u reklamu.

33. Iz iskaza svjedokinje EGV proizlazi da radi 9 godina na radiju kao urednica informativnog programa, i sada radi te poslove, uz to je i prokuristica s obzirom da im je direktor na bolovanju, a direktor je ĐG. Kao poslodavac tužitelj je bio dosta impulzivan, znao je ugrožavati osobni prostor, volio je imati kontrolu nad svima i znao je dogovoriti nekakav posao koji je onda ona trebala odraditi, a bez prijašnjeg dogovora sa mnom. Nije joj poznato i nije bila uključena u način na koji je EG dogovarao poslove oko oglašavanja, plaćanja i ostalog vezanog uz to.

34. Iskaze svjedokinja ZG, BG i EGV sud je ocijenio vjerodostojnim jer u bitnom suglasno iskazuju o ponašanju tužitelja kao direktora, dok o odlučnim činjenicama – kada je tuženik saznao za razloge za otkaz ugovora o radu, kao i o tome je li tužitelj sam sa sobom potpisao ugovor te sam donio odluku o plaći, nemaju saznanja.

35. Iz iskaza svjedoka ĆG proizlazi da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju član Skupštine, kao predstavnik Grada Valpova, iz čijih se sredstava financira tuženik (HRV d.o.o.). Krajem 2020. održana je 68. Skupština na kojoj je tadašnji odvj. tuženika GG izvijestio Skupštinu da sumnja u nepravilnosti u radu tužitelja za vrijeme dok je bio direktor tuženika i to iz razloga jer je kao direktor sklopio Aneks svog Ugovora o radu, a o tome nije obavijestio Skupštinu društva, odnosno tužitelj je sam sa sobom sklopio Ugovor o radu 2017. i sam je sebi povećao plaću. Skupština to do navedene sjednice krajem 2020. nije znala. Na toj 68. Skupštini donijeli su zaključak da je potrebno izvijestiti detaljno Skupštinu o kojim se konkretno nepravilnostima radi i koliko je, ako i je tužitelj stekao nepripadnu imovinsku korist. Na 69. Skupštini nije bilo govora o tome, a na 70. Skupštini koja je održana 2.2.2021. odvjetnik GG u pisanom obliku je izvijestio direktora OG, koji je pročitao izvješće i tek tada je Skupština i direktor saznali za konkretne nepravilnosti u radu, kao i nepravilnosti u marketingu. Saznali su i da je tužitelj za neka oglašavanja sredstva koja su bila namijenjena i trebala biti uplaćena na račun tuženika, išla na račun tužitelja, ali ne zna konkretne iznose za to. Na toj Skupštini donijeli su odluku da se tužitelju pripremi izvanredni otkaz jer je stekao nepripadnu imovinsku korist veću od 65.000,00 kn, a ta korist iznosila se na bruto plaća koja bi mu pripadala i onu koja mu je isplaćena. Budući da tuženika financira Grad Valpovo i to javnim novcem, inzistirao je na tome da se tužitelju da izvanredni otkaz, kao i da se podnese prijava Državnom odvjetništvu zbog sumnje na počinjene kaznenog djela. Ne zna je li tužitelj stavljao izvan snage Pravilnike o radu i Pravilnik o sistematizaciji, ali sjeća se da je Skupština donosila Pravilnike o radu. Skupština donosi Pravilnik o radu i Pravilnik o sistematizaciji te samo Skupština može staviti iste izvan snage. Za izmjenu Ugovora o radu direktora odluku donosi Skupština. Tužitelj je sam sa sobom sklopio Ugovor o radu na radnom mjestu direktor, bilo mu je poznato da je to taj Ugovor. Misli da direktor može mijenjati ugovor o radu radnika za druga radna mjesta, ali da o tome mora obavijestiti Skupštinu jer Skupština mora osigurati novac. Skupština je naložila odvj. GG da prikupi svu dokumentaciju koja se tiče svih radnih odnosa. Htio je kao gradonačelnik [adresa] napraviti svojevrsnu reviziju svih poslovanja njihovih tvrtki, a koje se financiraju sredstvima Grada Valpova. Na 68. Skupštini su ga ovlastili da prikupi svu dokumentaciju i da nas o tome izvijesti. Ne sjeća se koliko je tužitelj novaca isplatio sam sebi, ali se sjeća da je razlika bila znatna. Nije bilo provedeno financijsko vještačenje tih plaća, bili su im predočeni ugovori o radu i financijsko izvješće tj. platne liste. Revizija društva nije provedena. Nadalje, naveo je da je postojala sumnja da je u poslovanju s nekim komitentima tužitelj uzimao sebi korist. ne sjeća se na temelju kojih podataka je došao do te sumnje. Na 70. sjednici su im prezentirani ugovori o radu i nepripadna imovinska korist.

35.1. Iskaz svjedoka ĆG sud je ocijenio vjerodostojnim. Naime, u dijelu u kojem navodi o tome što se događalo na Skupštinama tuženika i to na 68. i 70. je u skladu sa sadržajem zapisnika o navedenim skupštinama. Sud je ocijenio vjerodostojnim i dio iskaza svjedoka da je odvjetnik GG na 70. Skupštini donio izvješće o provedenim radnjama računovodstva tuženika te je tada u pisanom obliku obavijestio zakonskog zastupnika tuženika o navedenim radnjama tužitelja, odnosno da je radnjama tužitelja prouzročena šteta društvu i u kojem iznosu, a koji je pročitao izvješće jer je na toj skupštini, jer u tom dijelu iskaz svjedoka u bitnom odgovara sadržaju zapisnika o održanoj 70. Skupštini.

36. Iz iskaza svjedoka SG u bitnom proizlazi da nije bio član Skupštine, nego je bio opunomoćenik od strane Uprave DS Smith Belišće, a oni su član uprave i suvlasnik tuženika. Bio je na dvije sjednice kada se radilo o pitanjima tužitelja. Bio je i na 68. i 70. sjednici Skupštine. Na 68. sjednici Skupštine bio je iznenađen kada je čuo od odvj. tuženika GG o nepravilnostima o radu tužitelja, ali tada nije bilo dokaza nego je sve bila sumnja. Zna da je GG radio o pripremi izvješća o radu tuženika, te su zatražili da pripremi i detaljno izvješće sa svim činjenicama. Na 70. sjednici Skupštine donio je izvješće o radu koje je pročitao ČG, a stvari koje je čuo bile su za ne povjerovati. Bilo je niz nepravilnosti, a najviše se sjeća Aneksa ugovora o radu kojeg je tužitelj napravio sam sebi i sam sebi potpisao, a vezano je bilo za povećanje njegove plaće. Takvu stvar može donijeti samo Skupština tuženika, a tužitelj je to napravio bez znanja Skupštine. Tužitelj je napravio Aneks svog ugovora, ali ne zna kako se zvao taj ugovor. Tražili su koliko je to povećanje i u kojem iznosu, te im je rečeno da je stekao nepripadnu imovinsku korist u iznosu oko cca 70.000,00 kn u bruto iznosu i to za razdoblje od dvije do tri godine. Na toj 70.sjednici odluka je bila da se pripremi za sljedeću sjednicu Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Ne sjeća se je li bila riječ o tome da je tužitelj stavljao neki Pravilnik o radu i Pravilnik o sistematizaciji van snage, sjeća se da se spominjalo da je Pravilnik o radu zastario. Ne zna moraju li svi ugovori o radu ići na odobrenje Skupštine, ali kada je pitanje o povećanju plaća mora ići na Skupštinu, a to je bilo spominjano u Skupštini. Misli da Uprava donosi Pravilnik o radu i Pravilnik o sistematizaciji uz suglasnost Skupštine. Kada se radi o povećanju plaće Skupština treba donijeti odluku kada se radi o plaći direktora, a za ostale radnike ne znam. GG je sastavio izvješće koje je potpisao, koliko se sjeća predao ga direktoru AG koji ga je pročitao. Nije pročitao izvješće nego ga je čuo. Stručne službe tuženika utvrdile su iznos nepripadne imovinske koristi koju je tužitelj stekao, a pod tim misli na službe računovodstvo i financije. Ne zna je li poduzeće tražilo povrat iznosa, ali zna da su oni kao Skupština tražili da se obavezno vrati novac, te su raspravljali jednokratno da vrati ili na više rata. Misli da je takva odluka donesena na sljedećoj sjednici Skupštine na kojoj nije bio. Na 68. sjednici bile su samo sumnje, odnosno indicije, te tada nitko nije mislio odmah angažirati DORH, nego su prvo trebali utvrditi činjenice. U tom trenutku je tuženik bio u teškoj financijskoj situaciji te je razmišljao da angažiranjem DORH-a bi mogao dovesti tuženika u još goru situaciju jer se tuženik financira između ostalog i sredstvima sponzora, te bi kada bi se angažirao DORH mogao bi naštetiti ugledu i financijama tuženika.

36.1.Iskaz svjedoka SG sud je ocijenio vjerodostojnim jer je u skladu sa zapisnicima o održanim skupštinama, kao i iskazu zakonskog zastupnika tuženika OG, i svjedoka ĆG, a osobito u dijelu da na 68. Skupštini su imali samo sumnje u radnje tužitelja, dok im je na 70. Skupštini predočeno izvješće sa iznosom štete koju je tužitelj učinio društvu.

37. Iz iskaza svjedoka DG u bitnom proizlazi da je u to vrijeme, kada je tužitelju otkazan ugovor o radu, bio predsjednik Skupštine. Bio je predstavnik, član Skupštine iz Općine Petrijevci, koji je jedan o suvlasnika tuženika. Sjeća se da su na 68. sjednici Skupštine bile indicije da je nanesena štete tuženiku, jer je tužitelj sam sebi potpisao ugovor o radu, a kako bi si povećao plaću. Sjeća se da na toj sjednici nisu imali još dovoljno informacija i nisu bili za otkaz. Na 70. sjednici izneseno je da je tuženik oštećen za dio nepripadne imovinske koristi koju je stekao tužitelj, a ne sjeća se iznosa, ali zna da je taj iznos činila razlika povećanja plaće tužitelja. To je izvješće sastavio odvjetnik tuženika, a pročitao ga ČG. Aneks ugovora o radu direktora treba potpisati Skupština. Skupština donosi odluke o koeficijentima i osnovicama i za direktora i ostale radnike. Tužitelj, kao direktor, nije mogao sam sebi povećati plaću, jer je Skupština morala donijeti odluku o povećanju koeficijenata i osnovice. Misli da je Skupština donosila Pravilnik o radu i Pravilnik o sistematizaciji, ali se ne sjeća. Mislim da tužitelj nije mogao povećati aneksima plaću radnicima, jer Skupština donosi plan proračuna za sljedeću godinu i usvaja izvješće o ranijoj godini. Na 70. sjednici je donesena odluka da se tužitelju daje izvanredni otkaz ugovora o radu. Odvjetnik tuženika je rekao da sve napravi po zakonu, jer ostalo neće potpisati. Donesena je i odluka da će se potraživati iznos nepripadne imovinske koristi od tužitelja, a o malverzacijama u marketingu koje su spominjanje nije razumio ni tada, kao ni sada. Odvjetnik tuženika im je rekao da su iz računovodstva izračunali koliko je bilo povećanje plaće od dana kada je donesena odluka o povećanju pa do dana sjednice, tako da im je predočio i izneseni su nam svi podaci. Na 68. sjednici nije bio za otkaz, dok se ne utvrde činjenice, a na 70. sjednici kada mu je dato sve što je, plus taj marketing za kojega do tada nije znao, te na temelju iznesenog izvješća od stane odvjetnik tuženika je bio za izvanredni otkaz tužitelju. Članovima skupštine su sav materijal dali iz računovodstva. Ne sjeća se kada su dobili taj materijal, ali su dobili napismeno od odvjetnika tuženika prije sjednice Skupštine, te su uz to izvješće bili i prilozi iz računovodstva. Prezentirano je da je sam sa sobom tužitelj potpisao ugovor a koji nije nikada dostavljen Skupštini na potpis. Vidjeli su iz računovodstva na temelju čega je isplaćivana plaća. Ne može se ukinuti osnovica i koeficijent, odnosno ne može se trošiti više od onoga što Skupština donese u proračunu. Nije revizor, a nije niti provjeravao navode odvjetnika GG, dobili su izvješće odvjetnika tuženika. Ne sjeća se je li tražio reviziju društva, vjerovao je odvjetniku koji ih je zastupao.

38. Iz iskaza svjedoka HG u bitnom proizlazi da je bio član Skupštine od strane PPK Valpovo, koja je jedan od suvlasnika i osnivača tuženika. Nije bio na svim Skupštinama, ali je bio na nekim Skupštinama. Na 68. Skupštini su bile indicije da postoje nepravilnosti u radu tužitelja, koje je obavljao bez odobrenja Skupštine. Tada je izneseno da je tužitelj sam sebi potpisao Aneks ugovora o radu na radnom mjestu direktora i da si navedenim Aneksom povećao plaću. Članovi Skupštine tražili su da se utvrdi što se to točno dogodilo i kao je to utjecalo na tuženika. Skupština mora odobriti mijenjanje ili otkaz ugovora o radu direktoru i ostalim radnicima kod tuženika. Specifična je situacija jer se tuženik financira sredstvima osnivača odnosno vlasnika, jer sredstva koja tuženik sam ostvari nisu dostatna pa je Skupština involvirana u upravljanje zajedno sa Upravom. Pravilnikom o sistematizaciji ili Pravilnikom o radu uređuju se osnovica i koeficijenti. Pravilnik o radu formalno potpisuje direktor, ali ga mora odobriti Skupština. Ne zna ništa o stavljanju izvan snage Pravilnika o radu i Pravilnika o sistematizaciji. Odlučeno je da će se utvrditi činjenice, te da se napravi financijski izvještaj i općeniti o tome što se dogodilo. Na 70. sjednici nije bio, ali zna što se dogodilo iz zapisnika iz 71. Na 70. se pročitalo izvješće i utvrdila nepravilnost da je tužitelj sam potpisao Aneks ugovora i time odštetio tuženika za nekih 60.000,00 kn, a koji iznos predstavlja razliku isplaćenih plaća. Misli da se razgovaralo o tome da se traži povrat navedenog iznosa od tužitelja.

39. Iskaz svjedoka DG i HG sud je ocijenio vjerodostojnim jer su međusobno suglasni, a i u skladu su sadržajem zapisnika o održanim sjednicama kao i iskazima zakonskog zastupnika OG, svjedoka ĆG i SG.

40. Iz iskaza tužitelja EG u bitnom proizlazi da nije bio prisutan na sjednicama Skupštine kada je odlučivano o navodnim nepravilnostima u njegovom radu te da će mu se zbog toga dati otkaz ugovora o radu. Bio je direktor od 2016., a prije toga je bio urednik sportskog programa i šef marketinga. Imenovan je na mandat od 4 godine, a Ugovor o radu je sklopio sa Skupštinom. U vezi Aneksa Ugovora o radu može reći da su ga trebali potpisati on i predsjednik Skupštine, i to je nosio na potpis dva puta kod predsjednika Skupštine DG, ali se nisu sreli. Taj aneks koji je nosio na potpisivanje nikada nije potpisan. Nadalje, naveo je da je sam potpisao Aneks, misli 2020., koji je bio njegova igra i nalazio se u njegovoj sobi. Taj Aneks koji je predstavljao njegovu igru i nikada nije dostavio Skupštini. Nije dostavio niti računovodstvu, niti ikome, to je bilo u njegovim materijalima, a ne zna kako su došli do tog dokumenta. Prije Aneksa imao je direktorsku plaću koja je iznosila 6.200,00 kn neto, a toliko je iznosila njegova plaća i poslije njegovog Aneksa. Godine 2017. nije potpisao nikakav Aneks. Ne može odgovoriti na pitanje je li stavljao izvan snage Ugovor o radu ili Pravilnik o sistematizaciji, jer ga nije razumio. Njegova plaća na radnom mjestu direktora cijelo vrijeme njegovog mandata je bila otprilike ista. Prije nego što je stupio na mjesto direktora prijašnji direktor je imao plaću 6.800,00 kn, on kada je smanjio tu plaću na 5.700,00 kn, a onda ju je s vremenom povećao, a najveći iznos plaće koji je imao iznosio je 6.200,00 kn neto. Svake godine je podnosio Skupštini financijsko izvješće i plan budućih prihoda za buduću godinu te je i predložio plaću drugih radnika, a svoju nikad više, a ne zna točno kada je svoju predložilo, jer je bilo više skupština. Skupština je bila prezadovoljna kada je predlagao svoju plaću. Nadalje, navodi da je spasio Radio, donio je 500.000,00 kn u HRV-u. Koeficijente i osnovicu na prijedlog direktora donosi Skupština. Direktoru se ne može povećati plaća bez odobrenja Skupštine. Direktor ima ovlast, ako firma posluje sa dobiti, da nekim radnicima poveća plaću i u tom slučaju treba odobrenje Skupštine. Netočno je ono što piše u Aneksu od 20.1.2020., da osnovnu plaću čini iznos od 9.257,00 kn. Nakon što je tužitelju predočena Odluka o stavljanju izvan snage Pravilnika o radu i Pravilnika o sistematizaciji (list spisa 57), te postavljeno pitanje je li to njegov potpis tužitelj je naveo da ne može tvrditi da je to 100% njegov potpis. Nikada nije naplaćivao neke usluge marketinga. Nakon otkaza je bio povremeno zaposlen, bio je u radnom odnosu zaštitara, a sada nije u radnom odnosu. Navodi da mu je nanesena ogromna šteta jer je ostao bez posla na osnovu laganja. Nakon upita tužitelju je li istaknuo u Zahtjevu za zaštitu prava da nije stekao nepripadnu imovinsku korist, odnosno je li osporavao da je primili taj iznos, tužitelj je naveo da osporava svima da je primio taj iznos. I ističe da je nanesena ogromna šteta njemu i njegovoj djeci, te da se od 1991. borio za RH. Ne zna je li potpisao Aneks ugovora o radu od 2020., te navodi da nema pojma je li potpisao Ugovor od listopada 2017, a nakon što mu isti predočen sa lista spisa 248-250.

40.1. Sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je Aneks Ugovora o radu od 31. listopada 2017. bio njegova igra, te da ga nikad nije dostavio računovodstvu, te da mu je isplaćivana plaća prije i nakon aneksa bila ista, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja u suprotnosti s obračunom plaća za razdoblje od 1. studenog 2017. iz kojeg proizlazi da je tužitelju nakon 1.studenog 2017. isplaćivana veća plaća. Osim toga, tužitelj je 31. listopada 2017. sam donio Odluku o povećanju svoje plaće, a isplaćene plaće od 1. studenog 2017. pa nadalje, odgovaraju bruto iznosu plaće tužitelja navedenom u Odluci o povećanju a koju je donio isti dan kad je i sam sa sobom sklopio Ugovor o radu.

40.2. Sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da Direktoru se ne može povećati plaća bez odobrenja Skupštine jer je u tom dijelu u skladu s iskazom svjedoka DG, predsjednika Skupštine. U ostalom dijelu (da je Skupština bila prezadovoljna s njegovim radom, kao i koliko novca je donio društvu) iskaz tužitelja ne odnosi se na odlučne činjenice.

41. Prije svega potrebno je reći da je tužitelj tijekom postupka isticao prigovor prekluzije, odnosno da je tužitelju izvanrednim otkazom ugovora o radu otkazan ugovor nakon proteka roka od 15 dana od saznanja tuženika za razloge za otkaz.

41. 1. Odredbom čl. 116. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u nastavku: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje, st. 2. istog članka propisao je se ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

41.2. Budući da je tuženik pravna osoba, društvo sa ograničenom odgovornošću, trenutak saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu predstavlja dan kojeg je za te činjenice saznala osoba ovlaštena za donošenje odluke o otkazu, ali i dan saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama koje su važne za otkaz (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-599/2022 od 19. listopada 2022).

41.3. U konkretnom slučaju Uprava odnosno direktor je osoba koja je bila ovlaštena tužitelju izvanredno otkazati ugovor o radu tužitelja koji je u to vrijeme bio zaposlen na radnom mjestu Urednik marketinga, pa se rokovi za izvanredni otkaz računaju od kada je direktor ČG saznao za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu.

42. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud je utvrdio da je:

- direktor – ČG postao direktor 7. studenog 2020. nakon što je tužitelj podnio ostavku na mjesto direktora,

- zbog događaja koji su prethodili ostavci tužitelja s mjesta direktora, direktor ČG je angažirao odvjetnika GG da utvrdi što se događalo u Hrvatskom radiju Valpovština d.o.o.

- Odvjetnik GG je uočio da je tužitelj potpisao sam sa sobom Ugovor o radu 31. listopada 2017. te da je donio Odluku o povećanju plaće direktora (list spisa 246-250), pa je direktor ČG je o navedenom obavijestio Skupštinu na 68. sjednici,

- na 68. sjednici Skupština je donijela zaključak da se utvrdi je li navedenim radnjama tužitelj stekao imovinsku korist i u kojem iznosu,

- na 70. sjednici Skupštine odvjetnik GG je predao direktoru JG izvješće, a koji je pročitao navedeno izvješće svim prisutnima,

- iz izvješća je proizlazilo da je tužitelj stekao korist u iznosu od 68.850,88 kn isplatom plaće čiju si je visinu sam utvrdio i na temelju ugovora o radu i odluke o plaći direktora koju je donio tužitelj bez suglasnosti Skupštine.

42.1. Dakle, tek na 70. sjednici Skupštine održane 2. veljače 2021. direktor ČG je saznao za sve činjenice na kojima se temelji odluka o otkazu ugovora o radu. Ovdje se ističe da su činjenice na kojima se temelji odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu: da je tužitelj 31. listopada 2017. potpisao ugovor o radu sam sa sobom, te da je na temelju takvog ugovora i bez valjane pravne osnove stekao korist u iznosu od 65.850,88 kn bruto po osnovi povećanja plaće, a koje povećanje je odradio na način da je donio odluku o povećanju plaće samostalno bez suglasnosti Skupštine društva. Iako je direktor ČG na 68. sjednici Skupštine održane 18. prosinca 2020. saznao za činjenicu da je tužitelj sam sa sobom sklopio ugovor o radu, direktor ČG tada nije znao ostale činjenice, odnosno je li sklapanje ugovora o radu prouzročilo štetu tuženiku i u kojem iznosu. Ovdje se skreće pažnja da je tužitelj u svom iskazu navodio da je Aneks (kako to tužitelj navodi) ugovora o radu predstavljao njegovu igru i da ga nikada nije dostavio računovodstvu.

42.3. Stoga, prema ocjeni ovoga suda, trenutak kada je direktor ČG saznao da je tužitelj sklopio ugovor o radu sam sa sobom (trebalo je sa Skupštinom društva), ne utječe u konkretnom slučaju na početak tijeka roka od 15 dana iz čl. 116. st. 2. ZR-a. Nego je odlučno kada je direktor ČG imao saznanja o svim činjenicama kao i opsegu povreda radne obveze tužitelja, a osobito imajući na umu karakter tužiteljevog posla prije podnošenja ostavke, odnosno da je tužitelj za vrijeme dok je radio navedene radnje bio direktor tuženika (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-2025/2015 od 12. rujna 2017.). Stoga, u konkretnom slučaju se početak roka iz čl. 116. st. 2. ZR-a računa tek od 70. sjednice Skupštine društva održane 2. veljače 2021. kada je direktor ČG saznao o učinjenim povredama radne obveze od strane tužitelja, kao i o visini štete koju je tužitelj počinio društvu. S obzirom na to da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 15. veljače 2021., ista je donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a odnosno u roku od 15 dana od kada je direktor ČG saznao za sve činjenice i opseg povreda radne obveze tužiteljice, pa je prigovor prekluzije neosnovan.

43. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka isticao da mu tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu tužitelja na radnom mjestu "Urednik marketinga" jer su povrede obveze ugovora o radu nastale dok je tužitelj bio direktor, odnosno dok je obavljao radne obveze kao direktor a ne kao urednik marketinga. Nisu osnovani navedeni navodi tužitelja. Naime, razlog za otkaz su povrede vezane za ponašanje radnika za vrijeme radnog odnosa, pa je prema ocjeni ovoga suda neodlučno u obavljanju poslova kojeg radnog mjesta je radnik počinio povrede obveze iz radnog odnosa, jer ne postoji niti jedan opravdani razlog da poslodavac na bilo kojem radnom mjestu drži radnika koji je na radu počinio osobito teške povrede iz radnog odnosa, kojima je tuženiku nanesena imovinska šteta, pri čemu tuženik takve okolnosti nije niti mogao utvrditi dok je tužitelj bio direktor (nisu provođene revizije društva). Ovaj sud smatra potrebnim navesti da je tužitelj i prije nego je bio direktor radio na istom radnom mjestu kao i nakon ostavke na mjesto direktora, te da je radno mjesto direktora mandatno radno mjesto koje traje 4 godine. Stoga, u konkretnom slučaju tuženik je mogao donijeti Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja te da mu prestaje radni odnos na radnom mjestu Urednik marketinga, bez obzira što je povrede radne obveze napravio kao direktor.

44. Odredbom čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. U konkretnom slučaju tužitelj je u roku od 15 dana od dostave Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnio Zahtjev za zaštitu prava (zahtjev podnesen 2. ožujka 2021., otkaz od 15. veljače 2021.), te je u roku iz čl. 133. st. 2. ZR-a podnio predmetnu tužbu.

45. Odredbom čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom.

46. Tuženik na kojemu je teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora na radu je dokazao da je tužitelj kao direktor sam sa sobom sklopio Ugovor o radu 31. listopada 2017. (tužitelj je naveden kao radnik, te je tužitelj kao direktor potpisao navedeni ugovor), a tužitelj je znao da ugovor o radu kojim se regulira radni odnos direktora mora potpisati predsjednik Skupštine društva. Naime iz iskaza tužitelja proizlazi da je znao da takav ugovor mora potpisat predsjednik Skupštine društva (a to proizlazi iz iskaza svjedoka DG) .

46.1. Nadalje, tuženik na kojemu je teret dokaza je dokazao da je tužitelj donio Odluku o plaći i obvezama direktora Hrvatskog radija Valpovština d.o.o. 31. listopada 2017. (list spisa 246-247) iako je znao da takvu odluku mora odobriti Skupština društva (tužitelj u svom iskazu navodi: "Koeficijente i osnovicu na prijedlog direktora donosi Skupština. Direktoru se ne može povećati plaća bez odobrenja Skupštine.", a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka DG i SG). Ovdje se ističe i da tužitelj nije osporavao niti predlagao izvođenje dokaza kojima bi se dokazalo da potpisi na Ugovoru o radu od 31. listopada 2017. ili Odluci o povećanju plaće direktora od 31.listopada 2017. nisu njegovi.

46.2. Tuženik je na temelju Obračunskih listića za razdoblje od siječnja 2017. do veljače 2021. (list spisa 380-453) dokazao da je tužitelj do 31. listopada 2017. imao plaću koja je bila manja od plaće tužitelja nakon 1. studenog 2017. Nadalje, nakon 1. studenog 2017. tužitelju je bila bruto plaća 8.845,31 kn, odnosno isti iznos bruto plaće koji je naveden u Odluci o plaći direktora od 31.listopada 2017. Dakle, tužitelj je navedenim radnjama omogućio sebi isplatu veće plaće, čime je ukupno (prema izvješću iznesenom na 70. sjednici Skupštine) počinio štetu tuženiku u iznosu od 68.850,88 kn bruto.

46.3. Prema ocjeni ovoga suda, tužitelj je navedenim radnjama, sklapanjem ugovora o radu sa samim sobom iako je ugovor trebao sklopiti sa predsjednikom Skupštine, te donošenjem odluke o plaći direktora, iako je znao da se direktoru plaća ne može povećati bez odobrenja Skupštine, počinio osobito teške povrede radne obveze. Nadalje, osobito teška povreda radne obveze je i činjenica da je tužitelj na temelju prednje navedenog za sebe ostvario imovinsku koristi a tuženiku štetu, a što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

46.4. Ovdje se ističe da nije bilo potrebno dokazivati vještačenjem je li doista visina štete koja je nastala društvu u iznosu od 68.850,88 kn (ili je nešto viša ili niža), jer iz obračunskih lista za isplaćene plaće je nedvojbeno da je u razdoblju od 1. studenog 2017. do studenog 2020. (kada je tužitelj podnio ostavku) tužitelju isplaćivana veća plaća nego prije, odnosno da je tuženiku šteta nastajala tijekom tri godine, isplatom uvećanih razlika plaća tužitelju.

46.5. Međutim, iako pravu je tužitelj kada tijekom postupka navodi da nepravilnosti u odjelu marketinga nisu izričito navedene u odluci o otkazu ugovora o radu, odnosno da nije obrazloženo u čemu se nepravilnosti sastoje, navedeno ne utječe na zakonitost i pravilnost predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, kao što je već prethodno navedeno, samo sklapanje ugovora o radu sa samim sobom od strane tužitelja, i donošenje predmetne odluke o plaći direktora, je opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer predstavlja osobito tešku povredu, ali i nanošenje štete društvu da bi se ostvarila imovinska korist je isto tako osobito teška povreda radne obveze koja je opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Slijedom svega, budući da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod toč. I/ izreke.

47. Iako je ovaj sud na ročištu održanom 8. rujna 2025. usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenje, nakon što su u spis dostavljene obračunske liste za isplaćene plaće tužitelja ovaj sud je na ročištu održanom 1. prosinca 2025. odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja izgubljene zarade tužitelja zbog odluke o otkazu. Naime, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan te da za odluku u ovoj pravnoj stvari nije potrebno provoditi vještačenje.

48. Tuženik je tijekom postupka prigovarao preinaci tužbenog zahtjeva podneskom od 22. studenog 2023. Ovaj sud je dopustio preinaku jer je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama a sukladno čl. 193. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP), te je odlučeno kao izreci rješenja.

48.1. Tuženik je tijekom postupka predlagao prekid postupka do donošenja državno- odvjetničke odluke u kaznenom predmetu protiv EG, ali ovaj sud je na temelju dopisa općinskih i županijskih državnih odvjetništava utvrdio da joj nije niti podignuta optužnica protiv EG, pa je stoga odlučeno da se postupak neće prekidati.

49. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 10. listopada 2022., 20. rujna 2023., 2. svibnja 2024., 25. lipnja 2024., 20. studenog 2024., 8. rujna 2025. i 1. prosinca 2025., za svako ročište u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 4.000,00 EUR-a, te trošak sastava podneska od 28. srpnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR-a. Nadalje, tuženiku je priznat trošak sastava podnesaka od 28. srpnja 2022. i trošak sastava podneska od 11. prosinca 2023. (jer je sud pozvao tuženika se u roku od 15 dana očituje) u iznosu do 500,00 EUR-a za svaki podnesak sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 1.000,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 6.500,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 8.125,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 8.250,00 EUR-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. II/ izreke

49.1. Tuženiku nije priznata naknada troška sastava podneska od 26. listopada 2023., 23. studenog 2023., te 16. rujna 2025. jer je tuženik bio pozvan od strane suda za dostavu dokumentacije a ne i na očitovanja, pa navedeni podnesci nisu bili potrebni za parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Tuženiku nije priznat niti trošak sastava podneska od 24. travnja 2024. i 19. kolovoza 2025. kojima predlaže prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, pa isti nisu bili niti potrebni.

50. Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka.

Osijek, 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika