REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-30/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Gerstneru, odvjetniku u Kutini protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Morani Vuljanić, mag. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, od 24. studenog 2023., poslovni broj: Pn-13/22.-30, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažavaju se žalbe tužiteljice OE iz [adresa] i tuženika ... [adresa], ukida se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, od 24. studenog 2023., poslovni broj: Pn-13/22.-30 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku ... [adresa] da tužiteljici OE isplati, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 10.286,12 eura/77.500,77 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena teče od 11. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice OE za iznos od 3.251,61 eura/24.499,23 kune sa zakonskom zateznom kamatom.
III Nalaže se tuženiku ... [adresa] da tužiteljici OE naknadi troškove postupka u iznosu od 1.142,32 eura/8.606,81 kunu sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena teče od 24. studenog 2023. do isplate, a sve u roku od 15 dana.”
2. Protiv prvostupanjske odluke žale se tužiteljica i tuženik.
3. Tužiteljica se na prvostupanjsku odluku žali zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), a iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija točku II izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijena s tužbenim zahtjevom u iznosu od 3.251,61 eura.
3.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade nije objektivno cijenio sve vidove neimovinske štete u odnosu na mišljenje vještaka te da je tužiteljica prigovarala i ocjeni trajnih posljedica u visini od 20%, smatrajući da je utvrđeni postotak neobjektivan i da uvažavajući orijentacijske tablice dr. NE i suradnika, koje služe kao pomoć vještacima, trajne posljedice trebaju iznositi minimalno 30%, da se na ovaj prigovor vještak nije očitovao, zatim da je vještak premalo ocijenio trajanje fizičkih boli iz razloga što je tužiteljica od trenutka ozljeđivanja pa do prvog operativnog zahvata, koji je izvršen 30. siječnja 2020., odnosno 17 dana nakon ozljede, trpjela jake bolove, da je 6. veljače 2020., operirana drugi put, uz redovita previjanja do 10. ožujka 2020., a da su 3. ožujka 2020. uočeni znaci Sudeckove distrofije i da je bolove trpjela i tijekom fizikalne terapije te da i sam vještak navodi da se tek u nalazu fizijatra od 20. listopada 2020., kod tužiteljice navodi poboljšanje pa da je zbog ovih razloga prvostupanjski sud trebao prihvatiti prijedlog tužiteljice za provođenjem novog vještačenja, odnosno odrediti tužiteljici naknadu u većem iznosu.
3.2. Dalje u žalbi navodi da je prvostupanjski sud izostavio dosuditi tužiteljici isplatu naknade za tuđu pomoć i njegu, koja joj je bila neophodno potrebna, da nije primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Su-IV-47/2020 od 15.lipnja 2020., kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva koji iznosi 3.251,61 eura. .
3.3. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Troškove žalbenog postupka ne traži.
4. Tuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku odluku te predmet vratiti na ponovno odlučivanje, a podredno prvostupanjsku odluku preinačiti. Iako tuženik navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da odluku pobija u točki I i III izreke.
4.1. U žalbi navodi da se sudski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio samo medicinskom dokumentacijom iz sudskog spisa, da prilikom izrade nalaza nije pregledao tužiteljicu niti ju je prvostupanjski sud saslušao, da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici zbog naruženja pripada iznos od 7.300,00 eura, a da pri tome nije utvrđeno je li naruženje uvijek ili samo povremeno vidljivo drugima i da je slijedom toga prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
4.2. U daljnjem dijelu žalbe osporava troškove parničnog postupka budući je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica uspjela u sporu sa 75,98%, a tuženik s 24,02%, zatim da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi 51,96% te sudske pristojbe i trošak vještačenja u cijelosti, što iznosi 1.142,32 eura, da bi potom u točki 15. obrazloženja naveo da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom te da joj je tuženik dužan naknaditi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 45.132,50 kn, kao i da iz obrazloženja pobijane presude nije vidljivo na čemu prvostupanjski sud temelji kamate na ime dosuđenog parničnog troška.
4.3. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalbe su osnovane.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 102.000,00 kn (13.537,73 eura) zbog ozljeda koje su nastale u pogonu dorade ... [adresa], kojom prilikom se tužiteljica pokliznula na neočišćenom podu i pala te joj je vozač viljuškara prignječio desni gležanj noge.
8. Zbog pretrpljene neimovinske štete tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 102.000,00 kn.
9. Prvostupanjski sud za povredu prava osobnosti dosuđuje tužiteljici iznos od 10.286,12 eura (77.500,77 kn), prema slijedećim kvalifikatornim elementima: za pretrpljene bolove iznos od 3.318,00 eura (25.000,00 kn), za strah iznos od 3.318,00 eura (25.000,00 kn), za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 2.986,26 eura (22.500,00 kn) i za duševne boli zbog naruženja iznos od 7.300,00 eura (55.000,00 kn), odnosno ukupno 127.500,00 kn, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 50.000,00 kn iznosi 77.500,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2021. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.251,61 eura, kao neosnovanim, prvostupanjski sud je tužiteljicu odbio.
10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, prvostupanjski sud svoje stajalište izraženo u pobijanoj presudi temelji na slijedećim utvrđenim činjenicama:
- da je tužiteljica 13. siječnja 2020., za vrijeme radnog vremena, pretrpjela teške tjelesne ozljede, kada joj je, nakon što se pokliznula i pala, vozač viljuškara prignječio gležanj desne noge,
- da u postupku nije sporan štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja,
- da je sporna visina tužbenog zahtjeva,
- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede u vidu kompresije desnog stopala, subkapitalnog loma I,II,III,IV MT kosti desenog stopala, luksacije kalkaneokuboidnog zgloba desno, loma kuneiformne kosti desnog stopala i ekskorijacije kože desne potkoljenice te da je trpjela bolove jakog intenziteta 5 dana, srednje jakog intenziteta 40 dana i manjeg intenziteta 80 dana, zatim strah i to primarni vrlo intenzivan i kratkotrajan, sekundarni jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg 30 dana i slabijeg intenziteta 60 dana, da je tužiteljici kao posljedica zadobivenih ozljeda zaostalo naruženje srednjeg stupnja u vidu šepanja i brojnih ožiljaka desnog stopala, potkoljenice i natkoljenice te trajne posljedice u vidu deformacije desnog stopala, brojnih i ograničenih kretnji gornjeg nožnog zgloba, donjeg nožnog zgloba slabijeg srednjeg stupnja te drugog do petog prsta desnog stopala srednjeg stupnja, zbog čega mora nositi mekaniju i širu obuću, otežano radi poslove u kući, ne može duže stajati te se otežano kreće po neravnom terenu, ima hladnoću desnog stopala s prisutnim trncima, zbog čega je došlo do umanjenja opće životne sposobnosti za 20%.
11. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica i prihvaćajući nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljici na temelju članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje ZOO), pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u daljnjem iznosu od 10.286,12 eura (77.500,77 kn), sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2021. pa do isplate, uvažavajući da je tužiteljica srednje životne dobi pa svako dodatno smanjenje životne aktivnosti znatno utječe na kvalitetu njezinog života i da je tužiteljici zaostalo naruženje koje je izrazito vidljivo svima, što kod tužiteljice sigurno stvara visoki stupanje nelagode pri svakom susretu s drugim osobama.
12. Pored navedenog prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.142,32 eura, utvrđujući da je tužiteljica uspjela sa 75,98% tužbenog zahtjeva i da joj je stoga tuženik dužan naknaditi 51,96% priznatih troškova te u cijelosti troškove sudske pristojbe i vještačenja, dok u daljnjem dijelu obrazloženja navodi da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu i da joj je tuženik dužan naknaditi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 45.132,50 kuna, a odluku o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a.
13. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na istaknute žalbene razloge, kao i na razloge o kojima drugostupanjski sud vodi računa po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, žalbe parničnih stranaka osnovane su u dijelu koji se odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost primijenjene materijalnog prava u prvostupanjskoj odluci. Istodobno je osnovana i žalba tuženika u dijelu u kojem se sadržajno ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u odnosu na odluku o parničnim troškovima.
14. Osnovano tužiteljica ističe da se sudski vještak nije jasno, određeno i cjelovito očitovao na njezin prigovor koji se odnosi na utvrđene trajne posljedice te na eventualna odstupanja između njegovog nalaza i orijentacijskih tablica dr. NE. Iako se radi o orijentacijskim tablicama koje nemaju normativnu snagu, nisu izvor prava niti su obvezujuće za sud, sudski vještak je bio dužan jasno se očitovati na sva postavljena pitanja i razjasniti iznesene primjedbe, a što u odnosu na konkretno pitanje nije učinjeno pa je u tom dijelu žalba tužiteljice osnovana.
15. Osnovano i tuženik navodi da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno jer prvostupanjski sud na bitne činjenice nije saslušao tužiteljicu. Naime, taj je dokaz predložen već u tužbi, a saslušanje tužiteljice zasigurno bi doprinijelo utvrđivanju svih relevantnih činjenica bitnih za donošenje odluke, kako u pogledu pretrpljenih fizičkih bolova, straha i trajnih posljedica, tako i u pogledu naruženja, koje je vještak utvrdio kao naruženje u srednjem stupnju. Dužnost je prvostupanjskog suda utvrditi u kojoj je mjeri naruženje vidljivo drugim osobama te kakve posljedice ono ima za tužiteljicu jer sud pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid štete može odrediti isključivo na temelju vlastitog neposrednog opažanja vidljivosti naruženja i saslušanja tužiteljice o tim okolnostima, a ne na temelju pretpostavki o stupnju nelagode koju takvo naruženje izaziva kod tužiteljice. Osim toga, osnovano tuženica osporava i odluku o parničnom trošku budući da je prvostupanjski sud u točki III izreke tužiteljici dosudio parnični trošak u iznosu od 1.142,32 eura, odnosno 8.606,81 kuna, dok u točki 13. obrazloženja navodi da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu te da joj je tuženik dužan naknaditi troškove u ukupnom iznosu od 45.132,50 kuna, a u prethodnoj točki 12. obrazloženja govori o djelomičnom uspjehu stranaka u postupku i o trošku u iznosu od 1.142,32 eura. Takva odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku nije razumljiva, izreka i obrazloženje su međusobno proturječni te se odluka u tom dijelu ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.
16. U odnosu na ostale žalbene razloge valja istaknuti da je sudski vještak tužiteljicu osobno pregledao 28. travnja 2023., zbog čega je neosnovan i netočan navod tuženika da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjen bez neposrednog pregleda tužiteljice.
16.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud nije propustio odlučiti o potraživanju tužiteljice za tuđu pomoć i njegu budući da tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje isključivo pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosu od 102.000,00 kn, dok tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege, koja predstavlja imovinsku štetu, u tužbenom zahtjevu nije postavljen.
17. S obzirom da su žalbe i tužiteljice i tuženika osnovane u odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, na temelju kojega je prvostupanjski sud donio odluku o povredi prava osobnosti tužiteljice, kao i žalba tuženika u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku te da prvostupanjski sud nije na pravilan i potpun način raspravio sve sporne i odlučne činjenice u postupku, ovaj drugostupanjski sud, dok se činjenično stanje ne utvrdi potpuno i pravilno, ne može ocijeniti pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu. Stoga je na temelju članka 370. ZPP-a, prihvaćena žalba tužiteljice te je ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanoj točki II izreke, kao i žalba tuženika pa je prvostupanjska presuda ukinuta u pobijanim točkama I i III izreke te je predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, u fazu glavne rasprave.
18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će održati novu glavnu raspravu te će utvrditi sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem. U tom će smislu na ročište pozvati medicinskog vještaka i ispitati ga o svim istaknutim primjedbama na nalaz i mišljenje, kao i razjasniti s vještakom preostale sporne činjenice te će saslušati tužiteljicu na okolnosti pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, izvršit će pregled naruženja tužiteljice te ju detaljno ispitati o svim činjenicama bitnim za pravilno određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti. Nakon toga prvostupanjski sud će sve provedene dokaze ocijeniti primjenom članka 8. ZPP-a te donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu i o troškovima postupka, pri čemu će u tom dijelu otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koju mu je ukazano ovom odlukom. Prvostupanjski sud će za svoju odluku dati jasne, valjane i potpune razloge te će, sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a, u konačnoj odluci odlučiti i o troškovima ovog žalbenog postupka.
19. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.
Slavonski Brod, 16. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić