REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-766/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Armandu Moroviću, odvjetniku u Makarskoj protiv tuženika OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, od 26. ožujka 2024., poslovni broj: 5P-776/20-29., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja UH iz [adresa] odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, od 26. ožujka 2024., poslovni broj: 5P-776/20-29 u pobijanoj točki I i III izreke.

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja od presuđeno je:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev pod toč. I/ i u dijelu toč. II/ koji glasi:

„1 Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelju oduzeti suposjed potkrovlja zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa], označena kao čets. zgr. 227 upisane u ZU 2626 K. O. [katastarska općina]-Makar i to tako što će ukloniti postavljeni lokot na ulaznim vratima, a što je u protivnom ovlašten učiniti tužitelj na trošak tuženika.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti prijašnje stanje na način da ukloni one osobne stvari koje je bez znanja i suglasnosti ostalih suvlasnika donio u potkrovlje pobliže opisano u toč. I ove presude, kao i da zazidajužni krovni prozor dimenzija 50x75 cm prikazan u nalazu i mišljenju vještaka na fotografijama 9,10 i 15 s tim da ukoliko tuženik ne postupi po ovoj presuidi tužitelj je ovlašten poduzeti sve navedene radnje s ciljem uspostavljanja prijašnjeg stanja na trošak tuženika.“

II/ Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. II/ u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe da o svom trošku sanira oštećenja od vlage u stanu tužitelja na II. katu zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u ZU 2626, k. o. [katastarska općina]-Makar, koja se oštećenja nalaze u prostoriji dnevnog boravka i to na jugozapadnom zidu, kao i u gornjem kutu prozora na istom zidu, sve kako je prikazano u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka ŽH od studenog 2021. godine na fotografijama 41-43, da ukloni uzrok vlaženja tako što će na spoju dimnjaka sa krovnom plohom, a kojim dimnjakom se kao vlasnik ugostiteljskog objekta u prizemlju koristi isključivo tuženik, postaviti hidro izolaciju i limeni opšav, sve kako je prikazano u nalazu i mišljenju vještaka na fotografijama 1, 11 i 12, s tim da ukoliko tuženik ne postupi po ovoj presudi tužitelj je ovlašten poduzeti sve navedene radnje s ciljem uspostavljanja prijašnjeg stanja na trošak tuženika.

III/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude (točka I izreke) i odluke o parničnom trošku (točka III izreke) pravovremeno se žali tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz dosudu parničnih troškova tužitelju, a podredno da se odluka u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da pobijani dio presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da su razlozi koje prvostupanjski sud navodi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, a da su utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda potpuno neutemeljeni i nemaju uporišta u raspravnom gradivu te da je prvostupanjski sud odlučne činjenice pogrešno utvrdio što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava.

2.2. Prvenstveno tužitelj ističe kako je izreka pravomoćne presude poslovni broj: P- 378/86 obvezuje samo stranke u tom postupku, a da tužitelj nije bio stranka tog postupka, zatim da je činjenica da predmet postupka nije bilo utvrđenje prava vlasništva predmetnog potkrovlja, odnosno tavana, već predaja u posjed istog pa u navedenom predmetu nije moglo biti utvrđeno da bi ondašnji tuženik BH postao isključivim vlasnikom spornog potkrovlja i da se u navedenoj presudi nigdje ne navodi da bi tavanske prostorije predstavljale upravo 1/18 dijela suvlasništva predmetne zgrade, zatim da je tužitelj ishodio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-9782/15 od 27. listopada 2015., na temelju koje se upisao kao suvlasnik na 1/18 dijela i da je taj postupak pokrenuo protiv ĐH, koja je 1/18 dijela nekretnine naslijedila u ostavinskom postupku Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj O-155/93 i da se niti u navedenoj presudi, kao niti u rješenju o nasljeđivanju ne navodi da se 1/18 dijela odnosi na vlasništvo tavanskih prostorija, da je više nego očito da do sporazuma suvlasnika kojim bi tavan ostao u vlasništvu jednog od vlasnika posebnog dijela zgrade nikada nije došlo.

2.3. Dalje tužitelj navodi da je tuženik dostavio u spis Ugovor o kupoprodaji od 29. ožujka 2010., prema kojem je od stvarnog vlasnika BH kupio 1/18 dijela predmetne zgrade i u kojem se navodi da suvlasnički dio predstavlja upravo potkrovlje sa stepeništem, međutim da je BH, rođen 1958. godine bio i stranka u ostavinskom postupku iza svoga djeda BH rođenog 1902. godine, u kojem je ostavinskom postupku 1/18 dijela vlasništva predmetne čestice pripalo njegovoj sestri ĐH pa tuženik temeljem ugovora o kupoprodaji nije mogao steći navedenu nekretninu od prodavatelja BH jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

2.4. Osim toga, tužitelj navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju odluke samo reproducirao iskaze svjedoka i da ih nije uopće ocijenio te na isti način nije ocijenio niti iskaze saslušanih parničnih stranaka pa da je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a te da su u obrazloženju prvostupanjske odluke izostali uvjerljivi i logični razlozi o izvedenim dokazima, iako činjenični navodi sadržani u iskazima svjedoka čine jednu zaokruženu i smislenu cjelinu i u sebi ne sadrže nikakve proturječnosti, zatim navodi da, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, tuženik nije bio ovlašten na krovu zgrade probiti prozorski otvor, a to što je građevinski vještak u nalazu i mišljenju naveo kako uzrok vlaženja u stanu tužitelja nije u postojanju navedenog krovnog prozora, ne daje za pravo tuženiku da na zajedničkom krovu zgrade radi što god ga je volja.

2.5. Zaključno ističe da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge koji bi potvrdili ispravnost njegovog zaključka o neosnovanosti odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva i da su pri tome izneseni razlozi u suprotnosti sami sa sobom, kao i sa sadržajem spisa, što ukazuje na postojanje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, i da je zbog toga pobijani dio presude nerazumljiv u pogledu odluke o glavnoj stvari, a time posljedično i u pogledu odluke o troškovima postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve provedene neposredne dokaze, povezao ih s dokumentacijom dostavljenom u sudski spis te na temelju pravilno ocijenjenih dokaza, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet žalbenog postupka je odbijeni dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik vrati oduzeti suposjed potkrovlja zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Makar, na način da ukloni postavljeni lokot na vratima i ukloni osobne stvari, koje je bez suglasnosti ostalih suvlasnika, donio u navedeno potkrovlje, kao i da zazida južni krovni prozor dimenzija 50x75 cm.

7. U postupku je nesporno da su parničke stranke suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] – zgrada u [adresa], anagrafske oznake [adresa], upisane u uk.ul. 2626 k. o. [katastarska općina]- [adresa], na način da je tužitelj suvlasnik 3/18 dijela, a tuženik 6/18 dijela + 1/18 dijela, dok su preostali suvlasnici NH u 6/18 dijela vlasništva i EH u 2/18 dijela vlasništva, da predmetna zgrada nije etažirana, da se zgrada sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja, da je tuženik stvarni vlasnik i posjednik cijelog prizemlja (osim manje ostave), da je NH stvarni vlasnik i posjednik cijelog prvog kata te navedene ostave u prizemlju i da su tužitelj i EH stvarni vlasnici pojedinačnih stambenih jedinica na drugom katu.

7.1. Nije sporno ni da je tuženik na ulazna vrata tavana postavio lokot i da je prostor tavana ispunio svojim osobnim stvarima.

7.2. Tuženik u postupku tvrdi da se 1/18 dijela njegovog vlasništva u zgradi odnosi na potkrovlje, a 6/18 dijela vlasništva na prizemlje u kojem se nalazi njegov ugostiteljski objekt, da je potkrovlje samostalna uporabna cjelina na koju ostali suvlasnici nemaju pravo, o čemu je odlučeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-378/86.

7.3. Navedenu presudu poslovni broj: P-378/86 od 10. prosinca 1986., koja je postala pravomoćna 29. ožujka 1988. i koja je zajedno sa cijelim spisom priložena u prvostupanjski spis, analizirao je prvostupanjski sud, a i iz predmetne presude proizlazi da su parnični postupak radi predaje posjeda tavanskog prostora pokrenuli tadašnji suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] – zgrada u [adresa], MH, ČH i OH (ovdje tuženik) protiv BH te da je iz priloženih kupoprodajnih ugovora vijeće toga suda utvrdilo da je vlasnik predmetne zgrade bio LH, koji je:

- 25. kolovoza 1982. prodao prvi kat nekretnine, sa ostavom u prizemlju, U i ĆH, što predstavlja 1/3 dijela cijele zgrade,

- 15. rujna 1982. prodao drugi kat nekretnine PH što predstavlja 3/18 dijela zgrade,

- 22. siječnja 1985. prodao BH 1/18 dijela predmetne zgrade, a koji dio u naravi predstavlja potkrovlje sa stepeništem počev od drugog kata do ulaza,

te da su se predmetnim kupoprodajnim ugovorima kupci U i ĆH te MH obvezali da neće praviti smetnje niti se protiviti bilo prodavatelju LH ili drugom vlasniku potkrovlja da ga adaptira prema svojim potrebama, priključi kanalizaciju i vodovodne cijevi, kao i da se potvrdom od **.**.1985. OH, ovdje tuženik, obvezao BH da će dimnjak koji prolazi kroz potkrovlje dovesti u takvo stanje koje neće ometati korištenje i stanovanje u potkrovlju. Osim toga vijeće suda je utvrdilo da je BH izdana dozvola za nadogradnju i adaptaciju tavana. Navedenom presudom, a primjenom Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Službeni list 43/65), vijeće toga suda utvrđuje da je tužbeni zahtjev za predaju suposjeda tavana neosnovan jer potkrovlje – tavan predstavlja odvojeni dio nekretnine.

7.4. U spisu P-378/86 nalazi se i izjava ranijeg vlasnika predmetne nekretnine LH od 19. siječnja 1987., kojom kao bivši vlasnik cijele kč. br. [katastarska čestica] – zgrada u [adresa], izjavljuje da se predmetna zagrada sastojala od prizemlja (lokala), I kata, II kata i potkrovlja te da je dao nalog odvjetniku Dragi Rosiću da sve tako navedene etaže proda i da je on kao vlasnik cijele kuće odredio da se potkrovlje ima prodati kao zasebna etaža sa stambenom namjenom, na što je imao pravo kao isključivi vlasnik cijele zgrade.

7.5. Osim navedenog, iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tuženik s BH **.**.2010. zaključio kupoprodajni ugovor kojim je kupio 1/18 dijela kč. br. [katastarska čestica] – zgrada u [adresa], a koji dio u naravi predstavlja potkrovlje sa stepeništem počev od drugog kata do ulaza, a sve po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Makarskoj od 29. ožujka 1988.

- da je BH, sin O, rođen 1958. godine, da se njegov djed zvao BH, također sin O i da je rođen 1902. godine te da je u ostavinski postupak iz BH rođenog 1902. godine, kao ostavinska imovina uvedena 1/18 dijela kč. br. [katastarska čestica] – zgrada u [adresa] pa se temeljem rješenja o nasljeđivanju kao suvlasnica na 1/18 dijela upisala ĐH, sestra BH rođenog 1958. godine, zbog čega tuženik u zemljišnim knjigama nije mogao upisati vlasništvo predmetne 1/18 dijela nekretnine,

- da je Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: O- 155/93 od 26. studenog 1997., kao ostavinska imovina iza pokojnog BH, rođenog 1902., a umrlog 1993., između ostalog utvrđeno pravo vlasništva 1/18 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, da je ostavitelj sačinio oporuku u kojoj je svu svoju imovinu, osim novčanog iznosa od 42.500 DM, ostavio svojoj unuci ĐH, da je ostavinski sud vlasništvo na nekretninama utvrdio uvidom u zemljišne knjige, da je nasljedničku izjavu za ĐH dao njezin punomoćnik, a da je BH, unuk ostavitelja, dostavio pisanu nasljedničku izjavu prema kojoj iz ostavine ne traži ništa,

- da je ĐH dana 4. rujna 2015., kod javnog bilježnika sačinila izjavu da je njezin brat BH, rođen 1958. isključivi vlasnik tavanskog prostora – potkrovalja u [adresa] još od 1985. i da navedena imovina nije mogla biti predmet ostavinske mase iza njihovog djeda BH i da joj je poznato da je navedenu imovnu njezin brat prodao OH iz [adresa], koji je sada isključivi vlasnik iste te da je zabuna nastala jer njezin brat i djed imaju isto ime i prezime, isto ime oca i istu profesiju,

- da je tuženik protiv ĐH iz naprijed navedenih razloga podnio tužbu radi uknjižbe prava vlasništva u 1/18 dijela na predmetnoj nekretnini, da je tužena ĐH priznala tužbeni zahtjev i da se tuženik, na temelju presude na temelju priznanja koju je donio Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, pod poslovnim brojem: P-9782/15, uknjižio kao vlasnik u 1/18 dijela na kč. br. [katastarska čestica] – zgrada u [adresa],

- da su u postupku kao svjedoci saslušani preostali suvlasnici HH i EH, koji su suglasno izjavili da su im raniji vlasnici prilikom kupnje stanova rekli da im uz stan pripada i suvlasništvo na tavanskom prostoru, da je tavan pripadak stanova, da je lokot na tavanskim vratima postavio tuženik, tako da nitko osim njega ne može na tavan pristupiti, da je krovni prozor po njihovom mišljenju naknadno postavljen i da je već bio postavljen kad su kupovali svoje stanove,

- da je tužitelj izjavio da je odmah po kupnji stana ušao u tavanski prostor, koji je u to vrijeme bilo zatrpan starim namještajem, da je tavan djelomično očišćen i da je nakon toga potkrovlje koristio na način da je u istom odlagao ljeti ležaljke, stolice i slično, da je potkrovlje do 2020. bilo otvoreno i da su ga svi koristili, da je 2020. tuženik promijenio lokot i zaključao tavan i da mu je rekao da je tavan kupio, zatim da je tuženik napravio krovni prozor, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, da od tada tužitelju vlaži u stanu, da je tužitelj zajedno s ranijim vlasnikom stana preko puta njegovog sanirao dio krovišta, ulaz u zgradu i cijeli hodnik do vrha zgrade i da tuženik u sanaciji nije htio sudjelovati,

- da je tuženik izjavio da je prizemlje zgrade kupio 1981. od prodavatelja LH, a njegov punomoćnik bio je BH, da su se ostali stanovi poslije prodavali i promijenili su više vlasnika, da je potkrovlje zgrade kupio od vlasnika BH, da je BH u potkrovlje uveo struju i vodu, da je potkrovlje cijelo vrijeme bilo zaključano i da ga je zaključao BH, koji je tijekom Domovinskog rata napustio Republiku Hrvatsku i u potkrovlju su ostale njegove stvari, da je u međuvremenu netko uklonio lokot, nakon čega se moglo slobodno ući u potkrovlje, da je 2010. otišao u [adresa] i isplatio BH kupoprodajnu cijenu, nakon čega je stavio novi lokot i zaključao potkrovlje te osim njega u potkrovlje nitko nije ulazio, osim što je ulazak dozvolio tužitelju kako bi provjerio je li negdje curi voda i IH radi postavljanja antene, a da u potkrovlju nitko od ostalih suvlasnika, kao niti ranijih suvlasnika nije ostavljao svoje stvari niti je tavan koristio od kada ga je zaključao te da se krovni prozor s južne strane tu nalazi od kada postoji kuća i dimnjak,

- da je građevinskim vještačenjem utvrđeno da se ispod potkrovlja na drugom katu nalazi stan tužitelja i da su u jugozapadnom kutu stana uočena oštećenja od vlage, a oštećenja od vlage su vidljiva i u gornjem kutu prozora na istom zidu, da se točno iznad pozicija vlaženja nalazi dimnjak, odnosno ventilacijski kanal i da spojevi dimnjaka s krovnom plohom nisu izvedeni po pravilima struke – obrađeni su cementnim malterom, nije vidljiva hidroizolacija, a nije postavljen ni limeni opšav, zatim da su uočeni i drugi mogući izvori vlaženja jer nedostaje jedna rubna kupa na južnom dijelu krovišta te je uočena mrlja vode na najlonu ispod južnog krovnog prozora, međutim da su navedena mjesta udaljena do 1 metar od pozicije vlaženja u stanu ispod, a na tim mjestima strop i zidovi u stanu ne pokazuju znakove vlaženja i da je pozicija dimnjaka iznad mjesta vlaženja i nepravilnost u izvedbi spojeva dimnjaka i krovnih ploha najvjerojatniji uzrok vlaženja u stanu,

- da stranke na nalaz vještaka nisu imale primjedbe te su isti nalaz prihvatile.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je isključivi vlasnik tavanskog prostora bio BH, da je tuženik od BH kupio navedeni tavanski prostor te stekao vlasništvo posebnog i odvojenog dijela zgrade pa se tavanski prostor ne može smatrati zajedničkim dijelom zgrade koji služi ostalim posebnim dijelovima, zatim da tuženik kao vlasnik navedenog prostora ima ovlaštenje u navedenom prostoru držati svoje stvari i ovaj prostor koristiti i da krovni prozor nije uzrok vlaženja u stanu tužitelja, što je utvrđeno građevinskim vještačenjem, slijedom čega odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži predaju suposjeda tavana, uklanjanje postavljenog lokota na vratima, uklanjanje osobnih stvari tuženika, kao i da se tuženiku naloži da zazida krovni prozor dimenzija 50x75 cm, prikazan u nalazu i mišljenju vještaka na fotografijama 9, 10 i 15. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku da o svom trošku sanira oštećenja od vlage u stanu tužitelja koja se oštećenja nalaze u prostoriji dnevnog boravka i to na jugozapadnom zidu, kao i u gornjem kutu prozora na istom zidu, sve kako je prikazano u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka ŽH na fotografijama 41-43, da ukloni uzrok vlaženja tako što će na spoju dimnjaka sa krovnom plohom, a kojim dimnjakom se kao vlasnik ugostiteljskog objekta u prizemlju koristi isključivo tuženik, postaviti hidro izolaciju i limeni opšav, sve kako je prikazano u nalazu i mišljenju vještaka na fotografijama 1, 11 i 12, s tim da je, ukoliko tuženik ne postupi po presudi u roku od 15 dana, tužitelj ovlašten poduzeti sve navedene radnje s ciljem uspostavljanja prijašnjeg stanja na trošak tuženika.

9. Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve dokaze bitne za utvrđenje odlučnih činjenica uključujući iskaze svjedoka i parničnih stranka, o čemu presuda suda prvog stupnja sadrži jasne i valjane razloge, dok suprotna izlaganja tužitelja nemaju realnu podlogu u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

10.1. Naime, zgrada u [adresa] - kč. br. [katastarska čestica], bila je u vlasništvu LH, koji je 1982. godine prvi kat zgrade s ostavom u prizemlju prodao U i ĆH, dok je drugi kat zgrade prodao MH te 1985. godine potkrovlje sa stepeništem počevši od drugog kata do ulaza u potkrovlje BH, pri čemu potkrovlje predstavlja 1/18 dijela predmetne zgrade. Navedeni kupoprodajni ugovori nalaze se u priloženom sudskom spis P-378/86. Osim toga, LH je 1981. godine prizemlje zgrade prodao tuženiku OH te je dao izjavu da se nekretnina prodaje po etažama i da se potkrovlje ima prodati kao zasebna etaža sa stambenom namjenom. Prema predmetnim kupoprodajnim ugovorima, svi tadašnji suvlasnici postigli su sporazum te su se obvezali se da neće praviti smetnje niti se protiviti bilo prodavatelju LH ili drugom vlasniku potkrovlja u prilagodbi potkrovlja vlastitim potrebama, uključujući priključenje na kanalizaciju i vodovodne cijevi, koje priključke je vlasnik potkrovlja BH izvršio te ishodio dozvolu za nadogradnju i adaptaciju tavanskog prostora. Prema tome vlasnik zgrade odredio je način prodaje zgrade pri čemu tavan nije bio namijenjen služenju zgradi kao cjelini, već je bio predviđen za prodaju kao poseban i samostalan dio zgrade. Kupci, odnosno tadašnji suvlasnici, suglasili su se da se neće protiviti uređenju potkrovlja kao posebnog dijela zgrade. Pri tome nije odlučno što su svi suvlasnici bili upisani u idealnim dijelovima zgrade kao cjeline, budući da je raniji vlasnik zgrade odredio namjenu potkrovlja i potkrovlje prodao BH, kao poseban i samostalan dio zgrade. BH je potom potkrovlje prodao tuženiku, a tuženik se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik 1/18 dijela, za koji idealni dio je u kupoprodajnom ugovoru između LH i BH, a nakon toga i u kupoprodajnom ugovoru između BH i tuženika, navedeno da u naravi predstavlja potkrovlje sa stepeništem počevši od drugog kata pa do ulaza.

10.2. Sukladno odredbi članka 72. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/208, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje ZV) vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine. Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine upisuje se u vlasničkom listu na suvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasništvo posebnoga dijela, uz navođenje posebnoga dijela nekretnine i sporednih dijelova na koje se proteže, a na posjedovni se list stavlja natpis: Etažno vlasništvo. Imajući u vidu da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasništvo više suvlasnika te da na istoj nije uspostavljeno etažno vlasništvo, kao i da je tuženik u ovom postupku dokazao da je vlasnik 6/18 dijela zgrade koji se suvlasnički dio odnosi na prizemlje zgrade (osim ostave), kao i vlasnik i 1/18 dijela zgrade koji se suvlasnički dio odnosi na potkrovlje, valja zaključiti da je tuženik zakoniti samostalni posjednik potkrovlja. Slijedom toga, tužitelj nije ovlašten od tuženika kao vlasnika zahtijevati predaju suposjeda predmetnog potkrovlja.

10.2. U odnosu na daljnje žalbene razloge valja reći da nije od odlučnog značaja činjenica da u ostavinskom rješenju iza pokojnog BH, rođenog 1902., godine, djeda BH rođenog 1958. godine, nije izričito navedeno da se 1/18 dijela odnosi na tavanske prostorije sporne zgrade budući da iz ostavinskog rješenja jasno proizlazi da je ostavitelj ostavio oporuku u kojoj nije pojedinačno naveo sastav svoje imovine, već je cjelokupnu imovinu, izuzev iznosa od 42.500 DM, ostavio svojoj unuci ĐH, zatim da je vlasništvo u 1/18 dijela kč. br. [katastarska čestica] – zgrada u [adresa] utvrdio ostavinski sud uvidom u zemljišne knjige, pri čemu je došlo do pogreške zbog činjenice da su ostavitelj i njegov zakonski nasljednik imali isto ime i prezime, isto ime oca te isto zanimanje, što je potvrdila i oporučna nasljednica ĐH, koja je ujedno priznala tuženiku pravo vlasništva u 1/18 dijela nekretnine, stečeno na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s njezinim bratom BH. Osim toga činjenica je da na ostavinskoj raspravi na kojoj je ostavinski sud utvrdio imovinu pokojnog BH, nije bila nazočna ĐH, nego njezin punomoćnik, kao niti nasljednik BH, unuk ostavitelja, koji je svoju pisanu nasljedničku izjavu dostavio ostavinskom sudu. Zbog toga je u parničnom postupku P-9782/15 oporučna nasljednica priznala vlasništvo dijela nekretnine tuženiku, uz obrazloženje da je ta imovina vlasništvo njezinog brata i da nije mogla biti predmet ostavinskog postupka iza pokojnog djeda, što daljnje potvrđuje utvrđeno činjenično stanje te uklanja svaku dvojbu o vlasništvu tuženika na navedenom suvlasničkom dijelu.

10.3. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su iskazi svjedoka i tužitelja suprotni materijalnoj dokumentaciji i da je iskaz tuženika potvrđen pisanim dokazima te je na temelju analize dokaznog postupka pravilno povezao činjenično i pravno stanje, s obzirom da je tuženik vlasnik i posjednik tavanskih prostorija na temelju valjanog pravnog posla pri kojem je jasno određeno da se 1/18 dijela vlasništva odnosi na predmetne tavanske prostorije i da je raniji vlasnik zgrade odredio namjenu i uporabu tavana kao posebnog dijela nekretnine, bez prava korištenja ostalih suvlasnika, s čim su se tadašnji suvlasnici pri kupnji posebnih dijelova nekretnine suglasili. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev koji se odnosi na predaju tavana u suposjed tužitelju, uklanjanje lokota na vratima tavana i uklanjanje osobnih stvari tuženika, kao i tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženiku naloži zazidati krovni prozor dimenzija 50x75 cm, budući da tužitelj prvenstveno nije dokazao da je ovaj prozor ugradio tuženik niti zna tko ga je ugradio u krovište, a osim toga sudskim vještačenjem utvrđeno je da vlaga u stanu tužitelja nije nastala zbog krovnog prozora, nego zbog nepravilno izvedenih radova na dimnjaku, koji dio tužbenog zahtjeva je prvostupanjski sud usvojio.

11. Slijedom iznesenih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanoj točki I i III izreke. Odluka o parničnom trošku pobijana je smislu nezakonitosti odluke suda prvog stupnja pod točkom I izreke, a o primjeni materijalnog prava u odnosu na parnični trošak drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

12. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, a u svezi članka 166. stavka 1. ZPP-a, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Slavonski Brod, 16. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić