Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-616/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UH, zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici (dalje: ODO) i okrivljenika UH, protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kov-101/2025-22 od 10. listopada 2025., u sjednici održanoj 16. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-101/2025-22 od 10. listopada 2025., Općinski sud u Koprivnici je, na temelju čl. 127. st. 4. u svezi čl. 122. st. 1. i čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku – (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu ZKP/08), nad okrivljenim UH, ukinuo istražni zatvor koji je određen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-804/2025-5 dana 30. kolovoza 2025., a koji je lišen slobode 28.kolovoza 2025.godine, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu br. Kv-II-306/2025-3 Kir-804/2025 dana 5.rujna 2025., te koji istražni zatvor je produljen rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Kov-101/2025 dana 26. rujna 2025., a koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-587/2025. od 3. listopada 2025., te je odlučeno da će se okrivljenik UH odmah pustiti na slobodu.

1.1. Branitelj okrivljenika UH, odvjetnik FH, razriješen je dužnosti branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnose ODO i okrivljeni UH po branitelju FH, odvjetniku.

2.1. ODO se žali zbog povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.2. Okrivljenik UH se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje ukine, podredno da preinači točku I pobijanog rješenja na način da odbaci prijedlog za produljenje istražnog zatvora, ili podredno da prijedlog odbije kao neosnovan.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-19/2026-3 od

15. siječnja 2026. isti vratilo.

4. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da je prvostupanjski sud rješenjem broj Kov-101/2025-29 od 14. listopada 2025 žalbu okrivljenika odbacio kao nedopuštenu, tako da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je ovom žalbenom sudu uz popratno izvješće dostavio na odlučivanje i žalbu okrivljenika podnesenu protiv pobijanog rješenja.

5. Žalba ODO nije osnovana.

6. Prije svega, ODO nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka čije ostvarenje nalazi u tome da je sud prvog stupnja glede odluke o razrješenju odvjetnika FH dužnosti branitelja po službenoj dužnosti okrivljenika (odluka pod toč. II. pobijanog rješenja) pogrešno primijenio odredbe ZKP/08, uz bitnu argumentaciju da je protiv okrivljenika u međuvremenu podnesena optužnica zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. KZ/11 o čijoj osnovanosti još nije donijeta odluka, tako da su sukladno odredbi iz čl. 66. st. 1. toč. 5. ZKP/08 (prema kojoj okrivljenik mora imati branitelja u vrijeme dostave optužnice zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od deset godina ili teža do pravomoćnog okončanja postupka, s time da se isti u ovom slučaju tereti za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina) i nadalje ispunjeni zakonski uvjeti za obveznu obranu.

6.1. Međutim, državni odvjetnik pritom očito ispušta iz vida odredbu iz čl. 73. st. 5. ZKP/08 u kojoj je propisano da će sud razriješiti postavljenog branitelja, čim prestanu razlozi iz kojih je postavljen. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je odvjetnik FH okrivljeniku postavljen kao branitelj iz razloga što je protiv okrivljenika bio određen istražni zatvor (čl. 66. st. 1. toč. 3. ZKP/08), a koji razlog je donošenjem pobijanog rješenja kojim je protiv okrivljenika ukinut istražni zatvor evidentno prestao.

7. ODO nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz bitnu argumentaciju da prvostupanjski sud svoju odluku temelji isključivo na dijelu iskaza svjedokinje-žrtve UHT u kojem je iznijela svoj dojam o značaju fizičkog kontakta nje i okrivljenika prilikom inkriminiranog događaja, tako da se radi samo o njenom mišljenju koje nema pravno značenje prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica.

8. Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da žalitelj očito ispušta iz vida odredbu iz čl. 3. st. 2. ZKP/08 u kojoj je propisano da je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenika na tužitelju.

8.1. U konkretnom slučaju okrivljenik poriče da bi kritične zgode svjesno i htijući primijenio silu prema žrtvi, ili da bi joj prijetio, već tvrdi da je samo pobjegao iz trgovine kada mu se ista obratila.

8.2. Žrtva pak u svom iskazu danom kod nadležnog državnog odvjetnik navodi kako pretpostavlja da ju je okrivljenik, kada su bili jedan pored drugog, u tom trčanju iz dućana, nesvjesno, nenamjerno "ošinuo“ ruksakom ili ramenom, s time da sa sigurnošću može reći da ju nije odgurnuo rukom niti joj prijetio.

8.3. Takav iskaz žrtve, premda se dijelom temelji i na njezinim pretpostavkama, evidentno podupire obranu optuženika u kojoj poriče da bi prema njoj svjesno i htijući primijenio silu ili da bi joj prijetio, s time da državni odvjetnik ne upire na druge dokaze koji bi s relevantnim stupnjem vjerojatnosti upućivali na suprotan zaključak, u svezi čega valja dodatno primijetiti da imajući na umu načelo nedužnosti iz čl. 3. st. 1. ZKP/08 okrivljenik nije dužan dokazivati svoju nevinost, već je dovoljno da navode njegove obrane potkrjepljuju dokazi koji istu čine razumno mogućom i vjerojatnom, dok je s druge strane ovlašteni tužitelj taj koji je dužan prezentirati dokaze koji, u ovoj fazi postupka na razini osnovane sumnje upućuju na zaključak da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo.

8.3. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju pravilno zaključio da u ovom slučaju nije ostvaren temeljni uvjet za određivanje/produljenje istražnog zatvora – postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti (u svezi čega sud prvog stupnja pravilno uočava da bi se u ovom slučaju, imajući na umu obranu optuženika, eventualno moglo raditi o kazneno djelu iz čl. 228. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, koje se, međutim, progoni po privatnoj tužbi).

9. Budući da žalba ODO-a nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke