Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3078/2023-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćniku GP i drugim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Matka Novinca, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika ĆP, odvjetničkog vježbenika, dana 16. siječnja 2026.g.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. 47730/07 kojeg su zaključili tužitelj AP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik OTP banka d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833, kao kreditor dana 23.5.2007. godine( ranije SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d.) i to u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF pa u tom dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833 isplatiti tužitelju AP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 9.046,96 Eura sa zakonskom zateznom kamatom sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koja teče na iznos od :

2,23 Eura od dana 6.6.2007.godine

2,50 Eura od dana 8.8.2007.godine

2,35 Eura od dana 7.9.2007.godine

2,91 Eura od dana 15.11.2007.godine

5,90 Eura od dana 15.1.2008.godine

7,38 Eura od dana 19.2.2008.godine

15,00 Eura od dana 18.3.2008.godine

11,11 Eura od dana 10.4.2008.godine

6,96 Eura od dana 7.5.2008.godine

4,08 Eura od dana 27.6.2008.godine

3,91 Eura od dana 19.7.2008.godine

0,55 Eura od dana 23.8.2008.godine

4,51 Eura od dana 19.9.2008.godine

28,01 Eura od dana 6.11.2008.godine

20,15 Eura od dana 10.12.2008.godine

41,46 Eura od dana 6.1.2009.godine

41,07 Eura od dana 3.2.2009.godine

53,37 Eura od dana 4.3.2009.godine

40,69 Eura od dana 7.4.2009.godine

39,19 Eura od dana 12.5.2009.godine

34,34 Eura od dana 2.6.2009.godine

39,06 Eura od dana 10.7.2009.godine

36,59 Eura od dana 12.9.2009.godine

30,93 Eura od dana 27.10.2009.godine

33,94 Eura od dana 4.11.2009.godine

36,21 Eura od dana 14.11.2009.godine

51,52 Eura od dana 11.2.2010.godine

51,51 Eura od dana 11.2.2010.godine

64,04 Eura od dana 3.4.2010.godine

64,00 Eura od dana 3.6.2010.godine

91,07 Eura od dana 3.7.2010.godine

74,41 Eura od dana 10.8.2010.godine

91,70 Eura od dana 20.8.2010.godine

95,62 Eura od dana 22.10.2010.godine

123,13 Eura od dana 18.3.2011.godine

109,40 Eura od dana 8.4.2011.godine

147,91 Eura od dana 2.6.2011.godine

143,09 Eura od dana 10.6.2011.godine

142,23 Eura od dana 11.6.2011.godine

229,25 Eura od dana 11.8.2011.godine

143,51 Eura od dana 8.10.2011.godine

142,74 Eura od dana 24.11.2011.godine

151,38 Eura od dana 30.12.2011.godine

159,82 Eura od dana 3.5.2012.godine

163,44 Eura od dana 2.6.2012.godine

160,93 Eura od dana 31.7.2012.godine

155,55 Eura od dana 1.8.2012.godine

152,75 Eura od dana 1.9.2012.godine

157,40 Eura od dana 21.12.2012.godine

144,19 Eura od dana 30.1.2013.godine

158,85 Eura od dana 13.4.2013.godine

145,31 Eura od dana 15.5.2013.godine

145,65 Eura od dana 11.6.2013.godine

140,81 Eura od dana 11.7.2013.godine

145,40 Eura od dana 10.8.2013.godine

148,78 Eura od dana 14.9.2013.godine

152,81 Eura od dana 13.11.2013.godine

158,90 Eura od dana 14.12.2013.godine

158,40 Eura od dana 14.2.2014.godine

161,59 Eura od dana 12.3.2014.godine

160,02 Eura od dana 12.4.2014.godine

156,21 Eura od dana 13.5.2014.godine

163,27 Eura od dana 26.8.2014.godine

167,50 Eura od dana 23.10.2014.godine

169,33 Eura od dana 12.12.2014.godine

262,03 Eura od dana 13.2.2015.godine

242,72 Eura od dana 13.3.2015.godine

229,07 Eura od dana 12.6.2015.godine

188,13 Eura od dana 12.8.2015.godine

185,17 Eura od dana 12.9.2015.godine

184,61 Eura od dana 17.9.2015.godine

184,62 Eura od dana 17.9.2015.godine

192,15 Eura od dana 14.10.2015.godine

196,72 Eura od dana 12.12.2015.godine

194,29 Eura od dana 13.1.2016.godine

pa do isplate za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022.godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 27.4.2023. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo da je dana 23.5.2007. kao korisnik kredita sa tuženikom ( ranija tvrtka SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d.) zaključio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava. Ugovorom o kreditu tuženik je stavio tužitelju na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 90.600,00 CHF. Nadalje, navodi da je dana 29.2.2016. godine tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. 47730/07 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava kojim je korisnik kredita pristao na konverziju kredita radi promjene valute. Ističe da tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije pružio tužitelju dovoljno informacija o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Ukazuje da je tuženik u Ugovor uglavio odredbe kojima se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Slijedom navedenog, smatra da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja, te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, stoga su iste kao nepoštene ništetne, sve prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Pozivajući se i na pravomoćna utvrđenja o ništetnosti povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev da se utvrde ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te zahtjev za isplatu te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom ( podnesak 29.7.2025. – 153-156 spisa) predlaže prihvaćanje zahtjeva sadržaja cit. kao u izreci ( tč. I i II), a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući prigovor zastare te da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet. Ističe (list 93 spisa) da je tužitelj prihvatio ponudu te su tužitelj i tuženik sklopili i Dodatak 1. Ugovoru o kreditu. Navedenim Dodatkom stranke su sporazumno izmijenili kreditnu obvezu tužitelja čija je glavnica bila vezana za valutnu klauzulu u CHF na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa također je i promijenjena valuta uz koju je bila vezana glavnica kredita u valutu EUR, te je utvrđen ostatak glavnice nakon konverzije kao i daljnja otplata duga. Ističe da se primjenjuje pravna fikcija kao da je ugovorni odnos od početka bio odnos u valuti eur. Slijedom svega navedenog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu tuženiku parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u Dodatak broj 1 ugovora o kreditu broj 47730/07 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, "otplatni plan" list 13-14 spisa, potvrdu privatne isprave OV-1124/16 javnog bilježnika Ante Đereka, izračun EKS – a i otplatni plan za ugovor br. 47730/07, dopis Splitske banke tužiteljici od 9.11.2025. – nepotpisano, dodatak ugovoru o kreditu – nepotpisano list 28-29 spisa, otplatni plan, pregled uplata, promet po računu, ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 3.5.2007., i izjavu od 12.4.2007., potvrdu javnog bilježnika Dubravke Grladinović i Marine Dabelić OV-5378/2007, podatke JRO za tužiteljicu, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. po vještaku Petri Blašković, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke ( list 161 – roč.21.10.2025.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Među strankama je nesporna činjenica da su tužitelj i tuženik sklopili 23.5.2007. Ugovor o kreditu broj: 47730/07 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku, kredit za kupnju stana i garažnog mjesta u iznosu od 90.600,00 CHF u protuvrijednosti kuna na rok otplate od 240 mjeseci i kamatnom stopom od 4,20% godišnje – promjenjiva sve vidljivo iz cit. Ugovora. Isto tako je nedvojbeno da se tužitelj obvezao otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti.

5. Sporno je pitanje da li su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF ništetne, visina tužbenog zahtjeva, kao i prigovor zastare potraživanja.

6. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP-a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a sukladno odredbi čl.87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Isto tako odredbom čl. 82. točke 11. ZZP-a propisano je da se nepoštenom može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, a prema odredbi čl.84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

7. Ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu su odredbe o predmetu ugovora i o cijeni. Ugovorna odredba jasna je i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego ako su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

Odredbama ZZP-a uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je i predmetni Ugovor o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“. Slabija su strana jer u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije se pojedinačno pregovaralo, s obzirom da pregovaranje podrazumijeva da je potrošač mogao stvarno utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, a što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača pa je sud analizirajući odredbe predmetnog Ugovora o kreditu prema kojoj je ugovorena valutna klauzula na način da se otplata kredita vrši u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen tečajni rizik zbog čega tužiteljica kao potrošač nije mogla sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Isto tako za pojam potrošača nije odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, s obzirom da je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke kreditora koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na banku kreditora dijele isti - podređeni položaj.

8. Tužiteljica se u činjeničnim navodima tužbe pozvala na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenoj u postupku protiv tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u predmetnom razdoblju u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana. Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019. zauzeto je stajalište o ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u slučajevima kao što je konkretni.

Stoga je zaključak suda da su odredbe konkretnog ugovora o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništetne u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima

- dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22 i 155/23).

9. S obzirom da je sud sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a, vezan za navedeno pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kada se u parnici koju pokrene fizička osoba poziva na to pravno utvrđenje, kao što se u ovom parničnom postupku pozivao tužitelj, to nema prepreke navedena utvrđenja konkretno primijeniti i ovdje te zaključiti da tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu vezano uz sporne odredbe nije dobio valjane obavijesti, a iste su bile unaprijed sastavljene od strane tuženika kao trgovca, na isključiv rizik i moguću štetu tužitelja kao potrošača, što je u konačnici dovelo do njihove neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja, a u korist tuženika, slijedom čega su sporne odredbe nepoštene i time ništetne.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi ( list 125 – ročište 15.10.2024.) da je sklopila ugovor o kreditu 23.5.2007. na iznos od 90.600,00 CHF sa Societe Generale- Splitska Banka d.d. jer je 2007. g. bila samohrana majka i živjela sa sinom koji se upisao na prvu godinu Sportske gimnazije u Zagrebu, jer se bavio tenisom pa je odlučila kupiti stan u [adresa], a dobila je i posao u Zagrebu.

Sa Societe Generale- Splitska Banka d.d. surađivala je jedna građevinska firma koja je gradila stanove u [adresa]. Nije bila kreditno sposobna i odabrala je preko te firme jedan stan i za kredit je imala sudužnika.

Ta firma gradila je 750-760 stanova i surađivala je sa prednikom tuženika Societe Generale- Splitska Banka d.d. i u banci nije bilo dugotrajnih razgovora vezano za uvjete kreditiranja. Nadalje, ističe da nije imala uvjete za kredit u EUR nego za CHF u protuvrijednosti kuna i to joj je rečeno u banci. Tada je dobila posao kao voditelj računovodstva u jednoj firmi u Zagrebu što joj je i bio cilj. Kod sklapanja ugovora o kreditu u CHF nije bilo nikakvog posebnog pregovaranja, već se radilo o tipskom ugovoru za koji joj je rečeno da je u CHF, a što je za nju najpovoljnije s obzirom na njezinu tadašnju kreditnu sposobnost.

Upozorena je da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ne sjeća se da bi joj u banci nudili fiksnu kamatnu stopu.

Ne sjeća se da bi tečaj ikada bio niži od početno ugovorenog.

Ističe da je stan kupila za osobne potrebe, tj. za vlastito stanovanje sebe i sina, a ne u nikakve poslovne svrhe. Bila je vlasnik firme koja je bila u stečaju i zato je pronašla novi posao u Zagrebu.

U tužbi Udruge Franak bila je svjedok pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i podnijela je pred ovim sudom tužbu vezano za kamatnu stopu, ali ju je povukla.

U trenutku kada je sklopila Dodatak br 1 ugovora o kreditu bila je neuredan dužnik tj. nije otplaćivala rate na vrijeme jer su rasle. Radilo se o konvertiranom kreditu i ona je taj kredit otplatila u kolovozu 2024. godine jer je dobila manje nasljedstvo. Podnijela je ovu tužbu jer smatra da je puno više otplatila banci nego što je trebala. U konverziji joj banka nije priznala nikakav iznos preplate jer u trenutku konverzije je bila u dugu prema banci. Smatra da konverzijom nije u cijelosti namirena jer su te rate jako rasle. Rasla je kamata i tečaj i njezina cijela plaća nije mogla "pokriti ratu". Nadalje, navodi da je živjela u [adresa] do 2007. godine, a onda je kupila stan u [adresa].

Ističe da nije tada bila klijent Societe Generale- Splitska Banka d.d., a niti poslije osim što je sklopila Ugovor o kreditu i Dodatak br 1 ugovora o kreditu.

Djelatnik banke nije ju upozorio da HNB ne štiti CHF, a krediti u CHF nisu izazivali posebnu pažnju odnosno ništa nije upućivalo da bi se mogao dogoditi takav porast rate. Ne sjeća se da li u trenutku kada je sklapala Dodatak br 1 Ugovoru je postojala presuda da je CHF kredit ništavan. Pročitala je Ugovor o kreditu prije potpisivanja i ima završen Ekonomski fakultet u Zagrebu, ali ništa nije upućivalo na tako drastično povećanje rata. Kod javnog bilježnika nije isto tako na ništa posebno upozoravana u smislu rizika povezanih sa kreditom. Ističe da je znala da se tečaj može mijenjati. Tužiteljica je iskazivala odlučno, logički povezano i stoga uvjerljivo pa sud one njezine tvrdnje koje nisu u suprotnosti sa rezultatima stručno, objektivno i obrazloženo izrađenog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prihvaća.

11. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. To znači da su u Ugovoru o kreditu tužiteljici morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope i kretanja anuiteta zbog mogućih promjena tečaja, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

12. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica, kao potrošač, u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu, tuženika, glede njegove ugovaračke moći. Svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi iskaza tužiteljice i cit. Ugovora.

13. Ovaj sud je stava da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene, jer o tim odredbama tužiteljica nije dobila mogućnost pregovaranja i iste su nerazumljive, a tužiteljici je kredit vezan za valutnu klauzulu u CHF prezentiran kao povoljniji kredit.

14. Slijedom svega navedenog, sud je stava da su odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu nepoštene, a time ništetne, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke. Samo utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva.

15. Prigovor zastare nije osnovan u odnosu na traženje evenutalno preplaćenih iznosa s osnove valutne klauzule u CHF jer zastarni rok od pet godina teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH Pž-6632/2017 od 14.6.2018. kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi, a tužba je u ovom predmetu podnesena 28.4.2023.

16. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po gđi Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 132-149 spisa) koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća, a i stranke su suglasno istakle (ročište 21.10.2025. - list 161) da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke.

Na osnovi nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je:

- pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznose 9.046,96 EUR,

2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 8,42 EUR, Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 9.038,54 EUR.

Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije (14.03.2016.g.) ukupno iznose 3.252,09 EUR.

Dana 29.02.2016.g. sklopljen je Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu u kojem se navodi da stanje nedospjele glavnice na dan 14.03.2016.g. iznosi 41.227,08 EUR što je preračunato iznosilo 314.026,67 kn. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogao mijenjati tečaj u odnosu na početni tečaj preostala nedospjela glavnica tužitelja prema stvarnom otplatnom planu na dan izračuna konverzije iznosila 273.220,31 kn odnosno konverzijom je utvrđen veći iznos neotplaćene glavnice za iznos 5.415,93 EUR.

Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te utvrdio manjak tužitelja u iznosu 1.325,97 EUR na dan Izračuna konverzije.

17. Kako je vještačenjem utvrđeno da nema preplate valjalo je odbiti tužbeni zahtjev. Kako je banka konverziju provela sukladno zakonu te su sve uplate tužiteljice uzete u obzir, a rezultat je manjak, a ne preplata, nema osnove za isplatu po osnovi ništetnih odredbi te sud tužbeni zahtjev za isplatom odbija kao neosnovan. Pravo na povrat traženih iznosa postoji ako konverzija nije provedena u skladu sa zakonom, a što ovdje nije slučaj.

Tužiteljica nije dokazala da je konverzija bila nezakonita ili da je bila dovedena u zabludu. Nema osnove za isplatu jer je konverzija provedena zakonito, uz suglasnost tužiteljice.

Tužiteljica ne može tražiti povrat iznosa jer se radi o zakonitoj konverziji i na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužiteljice.

Plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju od početnog tečaja tužiteljica nije ništa primila niti išta stekla pa da bi se trebala umanjivati eventualna njezina tražbina i tuženik nije potrošač što rezultira time da se na njega niti ne može odnositi kolektivna zaštita pa činjenica da je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplaćivanja u korist tužiteljice u odnosu na početni tečaj CHF, za to ne postoji odgovornost tužiteljice.

18. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te da je tužiteljica uspjela sa dijelom zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti no ne i zahtjevom za isplatom, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl. 154 st. 4. ZPP.

U Zagrebu,16.siječnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte