Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-298/2025-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja AČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antu Pecirepu odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, iz Zagreba, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-116/2024-20 od 21. listopada 2025., 16. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-116/2024-20 od 21. listopada 2025. u točki I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 800,00 eura, dok je točkom II. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 eura.

2. Protiv tog rješenja u točki I. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. u vezi čl. 381 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je tužitelj podneskom od 7. listopada 2025. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, da se tuženica povlačenju tužbe nije protivila, međutim da je zatražila naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.000,00 eur.

6. Odlučujući o zahtjevu tuženice za naknadu parničnog troška, prvostupanjski sud je zaključio da tuženica ima pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, pri čemu je utvrđujući da vrijednost predmeta spora iznosi 1.500,00 eur, te da tuženici primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje Tarifa), pripada naknada parničnog troška za poduzete radnje u postupku u vrijednosti od 100 bodova i pomnoženo s 2,00 eura, tuženici dosuđuje parnični trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 23. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur, za sastavljanje podneska od 14. veljače 2025. u iznosu od 100,00 eur, za sastavljanje podneska od 3. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur, te za sastavljanje podneska od 16. listopada 2025. iznos od 100,00 eura ili sveukupno iznos od 800,00 eur, dok je preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 eur, a što tuženica žalbom ne pobija, odbio kao neosnovan.

7. U ovom žalbenom postupku s obzirom na žalbene navode tužitelja nije sporno da tuženica ima pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj navedenim podneskom tužbu u ovoj pravnoj stvari povukao.

8. Sporna je visina parničnog troška koji pripada tuženici.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tuženici dosudio parnični trošak za sastav odgovora na tužbu primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 200,00 eur, pri čemu tužitelj u žalbi navodi da se tuženica u odgovoru na tužbu tužbi usprotivila samo zbog procesnih razloga pa da bi imala pravo na nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 50% nagrade odnosno u iznosu od 100,00 eura. Ovo iz razloga jer je tuženica u odgovoru na tužbu, tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osporila, ističući između ostalog i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, pa tuženica ima pravo na nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe da je sud pogrešnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tuženici priznao nagradu za sastav podneska od 14. veljače 2025., ovo iz razloga jer iz stanja u spisu proizlazi da se tuženica navedenim podneskom detaljno očitovala na sve navode tužitelja z podneska u kojem se tužitelj očitovao na navode tuženice iz odgovora na tužbu. Prema tome, radi se o podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a pri čemu je prvostupanjski sud pravilno primjenom Tbr. 8. t. 3. Tarife tuženici za sastav tog podneska priznao nagradu u iznosu od 100,00 eura.

11. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi u kojima tužitelj ističe da je sud pogrešno tuženici priznao nagradu za sastav podneska od 3. listopada 2025., pri čemu tužitelj neosnovano navodi da je sud mogao tuženici za sastav tog podneska eventualno priznati nagradu primjenom Tbr. 8. t. 4. Tarife u vrijednosti od 25 % nagrade. Ovo iz razloga jer se tuženica rečenim podneskom očitovala na nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke, a uz to, istim podneskom je obrazložila zbog čega tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je stoga tuženici za sastav tog podneska pravilno priznata nagrada u iznosu od 200,00 eur primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife.

12. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tuženici priznao nagradu za sastav podneska od 16. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eura, pri čemu tužitelj u žalbi obrazlaže da se zapravo radi o zahtjevu tuženice za naknadu parničnog troška, za sastav kojeg podneska tuženici ne pripada nagrada.

13. Opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani jer iz sadržaja citiranog podneska proizlazi da se tuženica istim očitovala, postupajući po nalogu suda, kako se ne protivi povlačenju tužbe od strane tužitelja, te je ujedno istim podneskom zatražila i naknadu parničnog troška. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Tbr. 8. t. 3. Tarife tuženici priznao nagradu za sastav tog podneska u iznosu od 100,00 eura.

14. Kada se uzme u obzir da je prvostupanjski sud tuženici pravilno priznao i nagradu za zastupanje na ročištu od 23. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife, a što tužitelj žalbom niti ne osporava, tada proizlazi da je tuženici pobijanim rješenjem u točki I. izreke pravilno dosuđena naknada parničnog troška u iznosu od 800,00 eur.

15. Slijedom obrazloženog, a kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

16. Budući da tužitelj sa žalbom nije uspio, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška.

17. Prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke kao nepobijano ostaje nezmijenjeno.

U Rijeci 16. siječanj 2026.

Sudac

Duško Abramović