REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-1069/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po EČ, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Pn-66/2025-13 od 13. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-66/2025-13 od 13. studenog 2025.
II. Tuženik se odbija sa troškovima odgovora na žalbu, kao neosnovanima.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Triglav Osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 10.533,85 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.",
kao neosnovanim u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Triglav Osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 787,95 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 13. studenog 2025., pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev, te odbije zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode istaknute u žalbi tužitelja, te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. U predmetnoj stvari nije sporno, jer tako proizlazi iz dokumentacije u spisu, a to ne spori ni tužitelj, da je udovici osiguranika pok. DČ, RČ priznata obiteljska mirovina nakon smrti osiguranika zbog povrede (ozljede) na radu, koja joj se isplaćuje.
7. Prvostupanjski sud je temeljem navedenih nespornih činjenica odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14– dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine osiguraniku, da tuženik, koji je sklopio Ugovor o osiguranju sukladno odredbi članka 8. stavak 1. ZOOP-a, odgovara samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, da u ovom slučaju, sukladno odredbi članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao visinu štete, (od tog dokaznog prijedloga je tužitelj odustao), odbio je tužbeni zahtjev.
8. Tužitelj žalbom osporava primjenu materijalnog prava, ističe da nema mjesta primjeni članka 27. ZOOP, jer se ta odredba primjenjuje samo na subrogacijske zahtjeve, a zahtjev tužitelja da je originarni, prema specijalnom propisu, odnosno Zakonu o mirovinskom osiguranju, i to članku 161. stavak 2. tog Zakona, pa kako se radi o trajnoj šteti koju trpi tužitelj, da je trebalo primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju tužbeni zahtjev prihvatiti.
9. Suprotno žalbenim navodima, u ovom slučaju se primjenjuje ZOOP, jer se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te je ZOOP specijalni zakon u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, i 120/16 dalje: ZOMO). Naime, tuženik kao osiguravatelj, ne nalazi se u poziciji u kojoj je štetnik – vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a, a ovo iz razloga jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan zaključati čime je reguliran i opseg njegovog osiguravateljskog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP.
10. U smislu odredbe članka 27. ZOOP, obveza tuženika - društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno da postoji.
11. Stoga je žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi pobijanu presudu.
12. Ovaj sud nije dosudio tuženiku troškove sastava odgovora na žalbu, jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe, a temeljem članka 166. stavak 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a.
U Požegi, 16. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
