Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1519/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja CM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., [adresa], OIB 23057039320, zastupana po punomoćniku Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević&partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave 2. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102097562 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28.10.2004. sklopljenog između tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je iste iskazane u valuti švicarski franak, a koje glase:

"2. IZNOS KREDITA:

41.600,00 CHF (četrdesetjednatisućašesto CHF) protuvrijednost u kunama izračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

7. NAČIN VRAĆANJA:

Iznos anuiteta= 278,47 CHF

VALUTNA KLAUZULA

Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.".

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 da tužitelju CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 2.803,15 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 3,72 EUR od dana 1.12.2004 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,90 EUR od dana 1.1.2005 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,70 EUR od dana 1.1.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,04 EUR od dana 6.2.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,29 EUR od dana 1.3.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,25 EUR od dana 22.4.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,32 EUR od dana 16.5.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,62 EUR od dana 7.1.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,58 EUR od dana 1.2.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,91 EUR od dana 1.3.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,65 EUR od dana 1.4.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,03 EUR od dana 1.5.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,04 EUR od dana 21.5.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 37,47 EUR od dana 16.7.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 24,53 EUR od dana 25.8.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 37,52 EUR od dana 28.10.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 23,16 EUR od dana 16.11.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 38,12 EUR od dana 30.12.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 32,02 EUR od dana 15.1.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 29,52 EUR od dana 17.2.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 32,85 EUR od dana 14.3.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.4.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 26,82 EUR od dana 11.4.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.5.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 36,71 EUR od dana 10.5.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 43,50 EUR od dana 9.6.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.7.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,29 EUR od dana 8.7.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.8.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 73,51 EUR od dana 9.8.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.9.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,65 EUR od dana 12.9.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 42,62 EUR od dana 11.10.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,03 EUR od dana 1.11.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 42,76 EUR od dana 11.11.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.12.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 42,30 EUR od dana 12.12.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,90 EUR od dana 10.1.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.2.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,43 EUR od dana 13.2.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.3.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,55 EUR od dana 12.3.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 47,56 EUR od dana 11.4.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,80 EUR od dana 11.5.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.6.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 50,10 EUR od dana 12.6.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,52 EUR od dana 10.7.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,39 EUR od dana 13.8.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.9.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 44,76 EUR od dana 10.9.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,55 EUR od dana 11.10.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.11.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,83 EUR od dana 12.11.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.12.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,22 EUR od dana 11.12.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,24 EUR od dana 10.1.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 45,71 EUR od dana 12.2.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,03 EUR od dana 1.3.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 44,46 EUR od dana 11.3.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,49 EUR od dana 11.4.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.5.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 43,00 EUR od dana 13.5.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.6.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 41,84 EUR od dana 11.6.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.7.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 41,78 EUR od dana 11.7.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.8.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 43,34 EUR od dana 9.8.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.9.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 44,20 EUR od dana 12.9.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.10.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,67 EUR od dana10.10.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,06 EUR od dana 21.10.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,50 EUR od dana 12.11.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.12.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,93 EUR od dana 12.12.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 45,77 EUR od dana 10.1.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.2.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 44,42 EUR od dana 10.2.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,03 EUR od dana 1.3.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 45,37 EUR od dana 12.3.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 44,65 EUR od dana 10.4.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,03 EUR od dana 1.5.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 43,48 EUR od dana 9.5.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.6.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 43,20 EUR od dana 10.6.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 44,46 EUR od dana 11.7.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.8.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 45,94 EUR od dana 11.8.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.9.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,58 EUR od dana 10.9.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,02 EUR od dana 1.10.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,07 EUR od dana 10.10.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,04 EUR od dana 10.11.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od dana 1.12.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,56 EUR od dana 10.12.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,05 EUR od dana 1.1.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,72 EUR od dana 12.1.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,89 EUR od dana 10.2.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,89 EUR od dana 10.3.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,03 EUR od dana 1.4.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,86 EUR od dana 10.4.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,06 EUR od dana 1.5.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,83 EUR od dana 12.5.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,09 EUR od dana 1.6.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,80 EUR od dana 11.6.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,20 EUR od dana 1.7.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,69 EUR od dana 10.7.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,23 EUR od dana 1.8.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,66 EUR od dana 11.8.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,51 EUR od dana 1.9.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,39 EUR od dana 11.9.2015 .godine do potpune isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102097562 od 27.10.2004. godine sklopljenog između tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, koja glasi:

"ČL.8. KAMATA"

"Kamatna stopa je promjenjiva…"

"Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate i skladu s važećim odlukama Banke."

IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. [adresa], OIB 23057039320, da tužiteljici CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 184,53 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,24 EUR od dana 1.2.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,24 EUR od dana 1.3.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,23 EUR od dana 1.4.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,23 EUR od dana 1.5.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,23 EUR od dana 1.6.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,23 EUR od dana 1.7.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,23 EUR od dana 1.8.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,23 EUR od dana 1.9.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,23 EUR od dana 1.10.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,22 EUR od dana 1.11.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,22 EUR od dana 1.12.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,21 EUR od dana 1.1.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,22 EUR od dana 6.2.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,22 EUR od dana 1.3.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,21 EUR od dana 22.4.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od dana 16.5.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,08 EUR od dana 15.6.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,07 EUR od dana 15.7.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,05 EUR od dana 17.8.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,04 EUR od dana 16.9.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,03 EUR od dana 15.10.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,02 EUR od dana 14.11.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 16,00 EUR od dana 7.1.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,98 EUR od dana 1.2.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,97 EUR od dana 1.3.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,96 EUR od dana 1.4.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,95 EUR od dana 21.5.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 15,85 EUR od dana 16.7.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,90 EUR od dana 25.8.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 15,76 EUR od dana 28.10.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,22 EUR od dana 16.11.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,21 EUR od dana 30.12.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,21 EUR od dana 15.1.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,20 EUR od dana 17.2.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od dana 14.3.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,18 EUR od dana 11.4.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,17 EUR od dana 10.5.2011 .godine do potpune isplate,

sve u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 532,92 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-EUR 2,16 od 02.02.2005. pa do isplate,

-EUR 0,87 od 02.03.2005.pa do isplate,

-EUR 5,01 od 02.04.2005.pa do isplate,

-EUR 4,59 od 02.05.2005. pa do isplate,

-EUR 5,04 od 02.06.2005. pa do isplate,

-EUR 7,95 od 02.07.2005. pa do isplate,

-EUR 8,66 od 02.08.2005.pa do isplate,

-EUR 4,42 od 02.09.2005. pa do isplate,

-EUR 5,19 od 02.10.2005.pa do isplate,

-EUR 5,45 od 02.11.2005. pa do isplate,

-EUR 5,61 od 02.12.2005.pa do isplate,

-EUR 5,46 od 02.01.2006.pa do isplate,

-EUR 6,78 od 02.02.2006.pa do isplate,

-EUR 9,00 od 02.03.2006. pa do isplate,

-EUR 10,11 od 02.04.2006.pa do isplate,

-EUR 9,69 od 02.05.2006. pa do isplate,

-EUR 7,90 od 02.06.2006.pa do isplate,

-EUR 1,46 od 02.06.2006.pa do isplate,

-EUR 9,35 od 02.07.2006.pa do isplate,

-EUR 0,78 od 08.07.2006.pa do isplate,

-EUR 10,34 od 02.08.2006.pa do isplate,

-EUR 8,92 od 02.09.2006. pa do isplate,

-EUR 9,38 od 02.10.2006. pa do isplate,

-EUR 9,30 od 02.11.2006.pa do isplate,

-EUR 9,96 od 02.12.2006.pa do isplate,

-EUR 11,85 od 02.01.2007.pa do isplate,

-EUR 13,11 od 02.02.2007.pa do isplate,

-EUR 12,53 od 02.03.2007.pa do isplate,

-EUR 12,87 od 02.04.2007.pa do isplate,

-EUR 16,07 od 02.05.2007. pa do isplate,

-EUR 16,86 od 02.06.2007.pa do isplate,

-EUR 17,90 od 02.07.2007.pa do isplate,

-EUR 17,89 od 02.08.2007.pa do isplate,

-EUR 16,47 od 02.09.2007.pa do isplate,

-EUR 18,59 od 02.10.2007. pa do isplate,

-EUR 18,64 od 02.11.2007.pa do isplate,

-EUR 17,15 od 02.12.2007.pa do isplate,

-EUR 17,32 od 02.01.2008.pa do isplate,

-EUR 14,20 od 02.02.2008.pa do isplate,

-EUR 12,08 od 02.03.2008. pa do isplate,

-EUR 9,98 od 02.04.2008. pa do isplate,

-EUR 14,89 od 02.05.2008.pa do isplate,

-EUR 16,26 od 02.06.2008.pa do isplate,

-EUR 14,77 od 02.07.2008.pa do isplate,

-EUR 17,74 od 02.08.2008.pa do isplate,

-EUR 17,07 od 02.09.2008. pa do isplate,

-EUR 14,14 od 02.10.2008. pa do isplate,

-EUR 0,25 od 02.11.2008. pa do isplate,

-EUR 9,23 od 02.12.2008. pa do isplate,

-EUR 1,91 od 16.12.2008.pa do isplate,

-EUR 3,60 od 16.06.2009.pa do isplate,

-EUR 2,52 od 06.07.2009.pa do isplate,

-EUR 4,22 od 18.08.2009.pa do isplate,

-EUR 2,51 od 17.09.2009.pa do isplate,

-EUR 4,44 od 16.10.2009.pa do isplate,

-EUR 2,41 od 15.11.2009. pa do isplate.

VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 915,51 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-EUR 2,26 od 02.06.2011. pa do isplate,

-EUR 2,25 od 02.07.2011. pa do isplate,

-EUR 2,24 od 02.08.2011. pa do isplate,

-EUR 2,25 od 02.09.2011. pa do isplate,

-EUR 2,24 od 02.10.2011.pa do isplate,

-EUR 8,44 od 02.11.2011.pa do isplate,

-EUR 8,43 od 02.12.2011.pa do isplate,

-EUR 8,41 od 02.01.2012.pa do isplate,

-EUR 8,39 od 02.02.2012.pa do isplate,

-EUR 8,36 od 02.03.2012.pa do isplate,

-EUR 8,34 od 02.04.2012.pa do isplate,

-EUR 8,32 od 02.05.2012.pa do isplate,

-EUR 8,30 od 02.06.2012.pa do isplate,

-EUR 8,28 od 02.07.2012. pa do isplate,

-EUR 8,26 od 02.08.2012. pa do isplate,

-EUR 8,24 od 02.09.2012. pa do isplate,

-EUR 8,22 od 02.10.2012.pa do isplate,

-EUR 8,19 od 02.11.2012.pa do isplate,

-EUR 8,17 od 02.12.2012.pa do isplate,

-EUR 8,15 od 02.01.2013.pa do isplate,

-EUR 8,13 od 02.02.2013.pa do isplate,

-EUR 8,10 od 02.03.2013. pa do isplate,

-EUR 8,08 od 02.04.2013.pa do isplate,

-EUR 8,06 od 02.05.2013. pa do isplate,

-EUR 8,04 od 02.06.2013.pa do isplate,

-EUR 8,01 od 02.07.2013.pa do isplate,

-EUR 7,98 od 02.08.2013.pa do isplate,

-EUR 7,96 od 02.09.2013.pa do isplate,

-EUR 7,96 od 02.10.2013.pa do isplate,

-EUR 7,91 od 02.11.2013.pa do isplate,

-EUR 7,88 od 02.12.2013.pa do isplate,

-EUR 7,86 od 02.01.2014.pa do isplate,

-EUR 35,58 od 02.02.2014.pa do isplate,

-EUR 35,45 od 02.03.2014.pa do isplate,

-EUR 14,97 od 02.04.2014.pa do isplate,

-EUR 35,16 od 02.05.2014.pa do isplate,

-EUR 35,02 od 02.06.2014.pa do isplate,

-EUR 34,88 od 02.07.2014.pa do isplate,

-EUR 34,73 od 02.08.2014.pa do isplate,

-EUR 34,59 od 02.09.2014. pa do isplate,

-EUR 34,43 od 02.10.2014.pa do isplate,

-EUR 34,29 od 02.11.2014.pa do isplate,

-EUR 34,14 od 02.12.2014.pa do isplate,

-EUR 33,99 od 02.01.2015.pa do isplate,

-EUR 33,83 od 02.02.2015. pa do isplate,

-EUR 33,68 od 02.03.2015. pa do isplate,

-EUR 33,52 od 02.04.2015. pa do isplate,

-EUR 33,37 od 02.05.2015.pa do isplate,

-EUR 33,21 od 02.06.2015. pa do isplate,

-EUR 33,05 od 02.07.2015.pa do isplate,

-EUR 32,89 od 02.08.2015. pa do isplate,

-EUR 43,29 od 02.09.2015. pa do isplate.

VII. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.524,59 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 5. prosinca 2018. navodi da je zaključio s tuženikom ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102097562 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28.10.2004. kao korisnik kredita u kunskoj protuvrijednosti od 41.600,00 chf po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, rok otplate od 252 mjeseca. Člankom 8. ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102097562 od 27. listopada 2004. ugovorena je redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukama banke, koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 5,49%. Tuženik kao banka u trgovačkom sporu pravomoćnom presudom posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (potvrđena presudom posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kada je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom i internim aktima banke, a da prije nije pojedinačno pregovarao te utvrdio parametre i metode i time došlo neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, tuženik je u ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102097562 od 27. listopada 2004. koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a također i povišenjem tečaja chf uz kojeg je vezana glavnica tužitelj je platio više, te stoga ustaje predmetnom tužbom. Tuženik nije pojedinačno pregovarao i utvrdio točne parametre i metodu izračuna koja utječe na odluku kreditora o promjeni stope prije i u vrijeme zaključenja ugovora, a što da je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Kredit da je podignut kao hipotekarni kredit- gotovinski kredit uz hipoteku Tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava tužitelja kao korisnika kredita jer je koristio nepoštenu ugovornu odredbu. Ovo jer da je tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kada je ugovorio valutnu klauzulu, jer je iznos anuiteta vezao uz švicarski franak a da nije prethodno tužitelja kao potrošača informirao u cijelosti o svim parametrima što je imalo za posljedicu u pravima i obvezama ugovornih strana. U čl. 2 i 7. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje vratiti kredit uz valutnu klauzulu (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi ev. troškovi). Stoga predlaže da sud zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke (čl. 8. Ugovora o kreditu), kao i ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli (čl. 2 i 7. ugovora o kreditu), obveže tuženika zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope Odlukom banke isplatiti iznos od 183,50 chf, i promjene tečaja iznos od 20.262,65 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa uz nadoknadu parničnog troška. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva. Tužitelj da je 11. veljače 2016. zaključio Aneks br. 1 ugovora o kreditu broj 5102097562 (dalje Aneks br. 1) kojim je u čl. 2 promijenjena partija kredita, te se mijenja čl. 2 ugovora i utvrđuje iznos nedospjele glavnice kredita od 17.760,21 eura, a koja glavnica je utvrđena primjenom srednjeg tečaja tuženika na 30. rujna 2015 kao dana konverzije. Ugovor da je konvertiran prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju . Tužiteljica da je neosnovano i protuzakonito plaćala veću kamatnu stopu , a također da je zbog rasta tečaja u odnosu na početno ugovoreni , odnosno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli plaćala veće anuitete kredita , pa stoga na ime pretplate zbog ništetne promjene kamatne stope i rasta tečaja u odnosu na početno ugovoreni potražuje isplatu novčanog iznosa, sve uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe prigovor zastare. Ističe da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje parnice, jer da je zaključio Aneks br. 1 kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u EURO suglasnim i slobodnim očitovanjem volje te su stranke uredile svoj ugovorni odnos, te da nema potrebe za sudskom zaštitom. Aneks da je sklopljen dobrovoljno i svojevoljno, pa da je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, te da je bespredmetno potraživanje tužiteljice bilo kakvog iznosa u ovoj parnici. Tužitelj da je bio dobro informiran prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kao potrošač, i u pogledu promjenjive kamatne stope, i valutne klauzule. Banke nisu znale da će doći do nepredvidivih okolnosti koje su uzrokovale rast švicarskog franka. Tuženik da je informirao tužitelja kao potrošača o svim posljedicama ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, uručivani su obrasci, brošure. Sve promjene kamatne stope da su izvršene u skladu sa pozitivnim propisima, te da nisu ispunjeni uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi došla u primjenu presuda posl.br. Pž- 7192/2013, a odredbe o tečaju i kamatnoj stopi da su jasno uočljive i lako razumljive. Sud Europske Unije da je u skladu sa Direktivom 93/13 EEZ koja predstavlja krovni akt Europske Unije na području zaštite potrošača (presuda CAMINO posl.br. C618/10) zauzeo stav da nacionalni sudovi nisu ovlašteni na intervenciju u sadržaj ugovornog odnosa već da je na nacionalnim zakonodavstvima da otklone obvezujući učinak nepoštenih odredbi za potrošače. Nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koje su ugovorne strane predvidjele u promjenjivu izmijeniti u fiksnu od samog zasnivanja ugovornog odnosa a sve promjene kamatne stope da su vršene sukl. tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik da nije ostvario ekstra profit na tečajnim razlikama jer i sam trpi isti tečajni rizik, a da je prije donošenja ZIDZPK (NN 112/12 i 143/13) bio dužan samo obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kam. stope 15 dana prije nego se nova stopa počne primjenjivati te dostaviti potrošaču izmijenjeni otplatni plan, a što da je tuženik i učinio. Tuženik da se rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. koja sadrži u prilogu tzv. sivu listu od 19 ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima te nije nepoštena odredba koju pružatelj financ. usluga pridržava pravo jednostavno izmijeniti odredbu o cijeni koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa odnosno čimbenika na financ. tržištu na koje pružatelj usluga nema utjecaj. Banka nije ostvarila ekstra profit na tečajnim razlikama jer da je i sama zadužena u CHF. Tužitelj da je skladu s praksom suda EU kao potrošač definiran kao dobro informirana, razumna, pažljiva i oprezna osoba, te se ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće nametnuti ugovor određenog sadržaja. U suprotnom ukoliko nije propitivao odredbe ugovora kao potrošač tužitelj da više ne uživa pravnu zaštitu sukl. odredba ZKP i ZZP jer proizlazilo bi da nije želio pregovarati o pojedinim odredbama. Ističe i prigovor radi prijeboja ako sud utvrdi ništetnom odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, i valutnoj klauzuli, jer postoji razdoblje kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, odnosno postoje razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Isto tako, smatra da tužitelj ne može uživati zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na početnu ugovorenu kamatnu stopu koja se primjenjivala samo na ugovore sa promjenjivom kamatnom stopom. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva, a ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju , te ističe prigovor prijeboja s osnove manje plaćene razlike kamatne stope 1.410,12 kn, a nižeg tečaja valute 3.092,15 kn.

3. Podneskom od 31. listopad 2024. tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, te zahtjeva isplatu iznosa od 184,53 eura (preplata s osnova promjene kamatne stope) i isplatu iznosa od 2.803,15 eura (preplata s osnova promjene tečaja), sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka II i IV. petita tužbe), uz prethodno utvrđenje ništetnim odredbe čl. 2 i 7, te 8 ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102097562 (točka I. i III. petita tužbe), uz nadoknadu parničnog troška, odnosno podneskom od 1. prosinca 2025. uredio tužbeni zahtjev kao objektivno eventualnu kumulaciju sukladno čl. 188. st 2 ZPP-a na način da ukoliko sud ne prihvati prvo postavljeni tužbeni zahtjev predlaže da sud donese presudu koja glasi:

"Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 da tužitelju CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 970,40 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1.10.2025.g. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

4. Imajući u vidu da je na sastanku građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VS RH pod brojem Su-IV-162/21 odlučeno među ostalim da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u chf dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, te da je tužitelj tužbeni zahtjev konačno uredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je dopustio preinaku tužbe.

5. Odredbom čl. 190. st. 2 ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a st. 2 da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je sud dopustio takvu preinaku tužbe i nakon što je pripremno ročište okončano i prethodni postupak zaključen, jer je isto od važnosti za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Podneskom od 31. listopada 2024. tuženik je uredio prigovor radi prijeboja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, kao u točki V. i VI. izreke ove presude.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, i to Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5102097562 od 27. listopada 2024., Aneks br. 15102097562 od 11. veljače 2016., otplatni plan, saslušanje tužiteljice kao stranke, te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Dijane Tomljanović- Butković, kao i dopunu nalaza i mišljenja.

8. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-645/2025-3 ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-526/2019-36 od 17. siječnja 2025. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ovo jer da osnovano tuženik u žalbi ukazuje kako prvostupanjski sud nije cijenio učinak provedene konverzije temeljem odredbi ZID ZPK-a. U predmetnom slučaju kao odlučno da je trebalo utvrditi radi li se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, predmet konverzije, je li izračun konverzije kredita izvršen na način kako to propisuje odredba članka 19.c ZID ZPK-a (uključujući detaljan pregled svih elemenata izračuna konverzije shodno ovom članku) i je li time tužiteljica došla u pravnu poziciju u kojoj bi se nalazila da je bila korisnik kredita u euro, kao i je li nakon sklopljenog sporazuma o konverziji utvrđeno postojanje bilo kakvog novog novčanog zahtjeva korisnika kredita te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

Stoga da treba posebno raspraviti je li zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza bi proizlazila iz odredbe članka 1115. ZOO-a. U nastavku postupka sud prvog stupnja ima razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, a time i o ukupnim troškovima postupka i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

9. U svom iskazu tužiteljica kao stranka navodi da je ugovor o kreditu zaključila radi kupnje svoje prve i jednine nekretnine i to u kojoj živi i to stana u kojem i danas živi. Odlučila se za tuženika jer je imao najpovoljnije uvjete kreditiranje, te se odlučila za valutu CHF jer joj je rečeno od djelatnika banke da je to najstabilnija valuta i da je najmanji rizik, :Ništa joj nije objašnjeno za kretanje kako se mijenja kamatna stopa. Ništa joj nije objašnjeno koji su kriteriji za promjenu kamatne stope. Njoj je rasla sa 1300 porasla na 2000 kuna, bilo joj je otegotno, te je putem medija upoznata da tuženik nudi promjenu valute. Nazvala je banku te pristupila zaključenju aneksa, sada u valuti euro, te je još morala i doplatiti prilikom zaključenja aneksa nekih 415,00 eura. Nije mogla dobiti kredit u valuti euro jer za taj nije bila kreditno sposobna s obzirom na plaću. Djelatnici banke rekli su da nije kreditno sposobna u valuti euro. Nije joj vraćen nikakav iznos pretplate nakon zaključenja aneksa. Djelatnici banke nisu je upozorili na rizike zaključenja u valuti CHF i promjene kamatne stope. Tužiteljici nije objašnjeno vezano uz valutnu klauzulu od djelatnika banke, već da je valuta CHF najstabilnija i da su najmanji rizici da tečaj raste ili pada za tu valutu. Ugovor o kreditu je pročitala nije imala nedoumica ali niti dobila negativne informacije. Nisu mijenjanje odredbe nakon zaključenja ugovora.

10. Na temelju spisu priležeće dokumentacije i to ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160 / 51400607-5102097562 od 27. listopada 2024., a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je

- da su stranke, i to tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili ugovor o kreditu na iznos od 41.600,00 chf po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, rok otplate od 252 mjeseca, uz valutnu klauzulu,

- u čl. 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,490 % godišnje koja se može mijenjati u skladu sa važećim odlukama banke, a ugovorena je i valutna klauzula,

- da je 11. veljače 2016. zaključen Aneks br. 1 ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607-5102097562 (dalje Aneks br. 1) kojim je u čl. 2 promijenjena partija kredita, te se u čl. 5 provodi konverzija i utvrđuje iznos nedospjele glavnice kredita u iznosu od 17.760,21 eura,

- da je ugovor konvertiran prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju, sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zaštiti potrošačkom kreditiranju (NN br102/15, dalje ZID ZPP) i provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPP, te da je konverzija provedena sukladno potpisanom Aneksu Ugovora o kreditu

- radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem, na koji matematički izračun niti tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi te ovaj sud isti prihvaća kao objektivan i u skladu s pravilima struke,

- da u nalazu i mišljenju vještak utvrđuje da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujan 2015., te da je u konverziji na dan 30. rujan 2015. utvrđen manjak od 415,48 EUR, odnosno 3.170,98 HRK, ili 420,86 EUR po fiksnom tečaju konverzije, te da s obzirom da se preplata/manjak u konverziji računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata kamate i glavnice u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, da se može tvrditi da su preplate kamate i tečaja po

CHF kreditu uzete u obzir,

- da pretplata tečaja kada je tečaj bio veći od početnog iznosi 21.120,61 HRK, odnosno 2.803,15 EUR (tab. 4, st. 9 i 10), negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 4.015,22 HRK, ili 532,92 EUR, a neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 17.105,39 HRK, odnosno 2.270,23 EUR.

- da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 284,27 CHF, odnosno 1.390,58 HRK po početnom tečaju, ili 184,53 EUR (tab. 3, st. 8 do 10), manje plaćena kamata iznosi 1.410,12 CHF, ili 6.898,02 HRK, odnosno 915,51 EUR, a neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi -1.125,85 CHF, odnosno - 5.507,44 HRK, ili -730,98 EUR.

- U dopunskom nalazu i mišljenju vještak izračunava zateznu kamatu na preplatu kamate (više plaćenu kamatu) do konverzije 30. rujna.2015. iznosi 129,71 EUR (tab. 1, st. 3), a zatezna kamata na preplatu tečaja (pozitivne tečajne razlike) do konverzije 30.rujna 2015. iznosi 840,69 EUR (tab. 2,st. 3), zatezna kamata na neto preplatu kamate do konverzije 30.rujna 2015. iznosi -86,71 EUR (tab. 3, st.3) , a zatezna kamata na neto preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 266,41 EUR (tab. 4, st.3).-list spisa 684-694

- da je čl. 9 Aneksa br. 1 ugovoreno da se početno utvrđen otplatni plan osnovnog ugovora u CHF zamjenjuje novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli EUR, a koji otplatni plan potpisnici prihvaćaju potpisom Aneksa br. 1

- da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelja kao potrošača i slabiju ugovornu stranu prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF time da iz sadržaja iskaza tužitelja proizlazi da mu na rizike te mogućnost znatnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu nije ukazano te da tužitelj s obzirom na dane mu informacije nije mogao predvidjeti da će doći do znatnog povećavanja tečaja u odnosu na početni,

- da iz spisu priležećeg Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnom tipskom ugovoru,

11. Nije sporno da je

- u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se je vodio pod posl.br. P- 1401/12 presudom od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita. zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tužena postupila suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 te suprotno odredbama);

- u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 ) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.).

12. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao u podnesku od 1. prosinac 2025 i to provo postavljeni tužbeni zahtjev. osnovan u odnosu na zahtjev za isplatu razlike više plaćene kamate i tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu do dana zaključenja Aneksa br. 1, dok nije osnovan prigovor radi prijeboja koji ističe tuženik.

13. Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Iako je u konkretnom slučaju između stranka sklopljen Aneks br. 1 od 11. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija tužiteljevog kredita iz CHF u kredit vezan uz valutu EUR , nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015) , ocjena je ovog suda tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu više plaćenih iznosa na ime ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu (kamata i valuta).

14. Ovo iz razloga jer je kogentnom odredbom čl. 327 ZOO-a izričito propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba time da je odredbom čl. 328 ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi dok je prema odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora time da ništetnost neke odredbe ugovora kako je to propisano odredbom čl. 324 st. 1 ZOO-a ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

15. Kako se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi te kako ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora to tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu pretplate, i kao prethodno pitanje utvrđenje ništetnosti među strankama sklopljenog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope te u dijelu odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF unatoč činjenici što je sklopljen Aneks br. 1 ugovora o kreditu.

16. Iako je u konkretnom slučaju sporazumom stranaka izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR nakon stupanja na snagu ZIDZPK-a, isto nije od odlučnog značenja za tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari u dijelu kojem zahtjeva isplatu. Ovo iz razloga jer tužitelj po ocjeni ovoga suda time nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje bilo ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u ovom postupku, niti je izgubio pravo na potpunu restituciju u situaciji kao što je konkretna kada su dijelovi ugovora o kreditu sklopljenog između stranka ništetni, te kada sklopljenim Dodatkom potpuna restitucija nije provedena a pravo na koju restituciju tužitelju pripada temeljem odredi ZOO-a a sve kao posljedicu ništetnosti predmetnog Ugovora.

17. Stav je ovog suda da tužitelju kao potrošaču pripada pravo na potpunu restituciju, kao posljedicu zaključenja ugovora o kreditu s ništetnim ugovornim odredbama.

18. Pored toga, niti odredbe sklopljenog Aneksa br. 1. ne spominju način rješavanja ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom CHF nepošteno te ništetno ugovarala promjenjivost kamatne stope te nepošteno i ništetno ugovarala valutna klauzule vezano uz valutu chf , kao što se ne spominje na koji način bi se trebala riješiti ništetnost tih odredbi, a sve kao posljedicu nepoštenog postupanja tužene banke prilikom ugovaranja istih.

19. Stoga, unatoč tako provedenoj konverziji kojim je tužitelj samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciju tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu , unatoč tome što je tužitelj sklopljenim Aneksom br. 1 izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Unatoč zaključenju Aneksa 1 ugovora o kreditu od 11. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog ugovora iz chf u euro po stavu ovog suda tužitelj ima pravo te pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora, te ima pravo do dana konverzije zahtijevati od tuženika povrat onih iznosa koje je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe ugovora.

20. Naime, stav je ovog suda da tužitelj kao potrošač ima pravo na potpunu restituciju u situaciji kada je, kao u ovom slučaju, kao prethodno pitanje utvrđena ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu , valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi odlukama banke, neovisno od toga što je dobrovoljno pristupio zaključenju Aneksa 1 od 11. veljače 2016. Ovaj sud je stava da bi tužitelj kao potrošač bio u nepovoljnijem položaju u odnosu na potrošače koji nisu izvršili konverziju ugovora sukladno ZID ZPK, a u kojem slučaju je utvrđena ništetnost takvih ugovornih odredbi ugovora o kreditu i potrošači ostvarili pravo na povrat preplaćenih iznosa.

21. Odredbom čl. 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023, dalje ZPK) propisano je načelo konverzije kredita te je tom odredbom propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, dok odredba čl. 19.c ZPK-a propisuje način izračuna konverzije kredita.

22. Unatoč tako provedenoj konverziji kojim je tužitelj sukladno odredbama ZPK-a samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciji tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu. unatoč tome što je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak Ugovora kojim je tuženik izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR.

23. Činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije po ocjeni ovoga suda isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF sklopljenog između stranaka, već u situaciji kada je provedena konverzija u skladu sa odredbama ZID ZPK-a te s tim u vezi između stranaka sklopljen Dodatak ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR valja cijeniti je li provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu , te je li provedena potpuna restitucija, jer ukoliko nije, tužitelj kao potrošač po ocjeni ovoga suda ima pravo ostvarivanja pune zaštite kako bi se njegov položaj u materijalnom smislu doveo u situaciju kao da iz ništetnih ugovornih odredbi nije bilo te konverzija ne može tužitelju po ocjeni ovoga suda smanjiti stupanj zaštite koji mu pripada.

24. Ovo iz razloga jer niti odredbe ZID ZPK-a niti odredbe sklopljenog Dodatka Ugovora izrijekom ne spominju način rješavanja ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom CHF kao što je Ugovor sklopljen između stranka nepošteno te ništetno ugovarala promjenjivost kamatne stope te nepošteno i ništetno ugovarala valutna klauzule vezano uz valutu CHF kao što se ne spominje na koji način bi se trebala riješiti ništetnost tih odredbi a sve kao posljedicu nepoštenog postupanja tužene banke prilikom ugovaranja istih napose uzimajući okolnost da je ZID ZPK/15 stupio na snagu prije nego što je presuda u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna, već je glavni motiv navedenog Zakona bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR te je konverzija u tom pravcu i provedena. Stoga unatoč tako provedenoj konverziji kojim je tužitelj sukladno odredbama ZID ZPK-a samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciji tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, unatoč tome što je tužitelj sklopljenim Dodatkom Ugovora kojim je tuženik izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR.

25. Opisani stav po mišljenju ovog suda, potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, kada utvrđuje postojanje razlike u pretplati kamate i tečaja (temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama banke i valutnoj klauzuli), jer se pretplata u konverziji računa na sasvim drugi način, i nema veze s pretplatom kamate i tečaja po osnovi kredita u chf u odnosu na početne uvjete.

26. Uvidom u Aneks br. 1 od 11. veljače 2016. utvrđeno je da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili Aneks br. 1 Ugovora o kreditu kojim Aneksom suglasno utvrđuju da se Aneksom mijenja br. partije kredita uz navod da promjena partije kredita ne dovodi do promjene obvezno pravnog odnosa (čl. 2 Aneksa), da odredbom čl. 5. toč. 2 među strankama sklopljenog Aneksa stranke utvrđuju nedospjelu obvezu glavnice u iznosu od 17.760,21 eura u protuvrijednost u kunama izračunata po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja, da u odredbi čl. 8. Aneksa ugovora se mijenja iznos anuiteta i način vraćanja, te nema spora o tome da je predmetni Aneks br. 1 sklopljen temeljem zakonodavne intervencije kroz izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, dalje ZPK), koje Izmjene i dopune su stupile na pravnu snagu 30. rujna 2015.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je postojanje razlike u pretplati kamate i tečaja (temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranim odlukama banke i valutnoj klauzuli).

28. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na 11.veljače 2016. s datumom 30. rujna 2015., da u konverziji na dan 30.9.2015. utvrđen je manjak od 415,48 EUR, odnosno 3.170,98 HRK, ili 420,86 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 6), zatim da preplata kamate i tečaja u odnosu na početne uvjete je uzeta u obzir, s time da po ZIDZPK/15 konverzija da se ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, već se radi na temelju simuliranog kredita u EUR i stvarnih uplata u kunama, te utvrđuje razliku pretplate tečaja i pretplate kamate.

29. Odredbom članka 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano je da pojam potrošač znači svaku fizičku osobu koja u ugovorima nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća ili profesije.

Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/2022, 59/2023) u st 4. st. 1. točka 21. ZZP/22) propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Čl. 3 Zakona o zaštiti potrošača ( Nn 96/03 , dalje ZZP/03-a) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

30. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je novčanim sredstvima ugovorenog kredita kupljena nekretnina-stan, koja se koristi za potrebe stanovanja tužiteljice, kao jedina nekretnina u njenom vlasništvu. Nema dokaza o tome da bi se koristila za ostvarivanje prihoda u turističke svrhe. Kako tuženik nije pružio dokaz o tome da je tužiteljica nekretninu koristila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju odnosno njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, ili za iznajmljivanje radi ostvarivanje novčane dobiti, niti to ne proizlazi iz drugih dokaza izvedenih u postupku ocjena je ovog suda da je tužiteljica dokazala status potrošača, i da se radi o potrošačkom ugovoru.

31. Tuženik iako osporava tužiteljici status potrošača, ne dokazuje da bi tužiteljica nekretninu koja je kupljena sredstvima ugovora o kreditu koristila u poslovne svrhe, obavljanje obrta ili u svojstvu najmodavca, dok iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi da je nekretnina kupljena za potrebe obitelji i kao takva se uvijek koristi, pa je ocjena suda da je tužitelj dokazao status potrošača, koji tuženik osporava bez valjanih dokaza o suprotnom.

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke kojeg ovaj sud prihvaća i ocjenjuje objektivnim skladu s pravilima struke utvrđeno je da se po osnovnom kreditu kamatna stopa mijenjala .

33. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Tomljanović Butković utvrđena je razlika u kamati između početno ugovorene kamatne stope i svake izmijene kamatne stope promjenom banke u ukupnom iznosu od 184,53 eura (tabela broj 3, stupac 8 do 10), a manje plaćene kamate 915,51 eura., dok da je razlika između početno primijenjenog tečaja za chf u ugovoru na dan isplate kredita i stvarno obračunatog tečaja za vrijeme trajanja kredita u ukupnom iznosu od 2.803,15 eura (tabela broj 4, stupac 9 i 10), a negativna tečajna razlika 532,92 eura.

34. Sud je u cijelosti usvojio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, objektivan u odnosu na zadaću, s time da niti pun. tužitelja niti pun. tuženika nisu imali primjedbu na konačnu verziju nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo, kao i dopunu nalaza i mišljenja.

35. Navedeni ugovor o kreditu broj br. 2402006-1031262160 / 51400607- 5102097562 zaključen je 27. listopada 2004. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

36. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

37. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

38. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

39. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

40. Polazeći od stava izraženog u presudi Visokog trgovačkog suda RH od 16. srpnja 2014. pod posl.br. Pž-7129/2013-4 ovaj sud utvrđuje da se prije sklapanja ugovora o kreditu o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke nije pregovaralo, s time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

41. Kako se o toj odredbi nije pregovaralo prije potpisivanja istog, već iz dokaza u postupku proizlazi da se radilo o tipskom standardnom ugovoru o kreditu te da se o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom banke nije pregovaralo, to tuženik nije dokazao da je jasno i razumljivo predočio tužitelju sve parametre prije zaključenja Ugovora o kreditu iz kojih bi bila razvidna formula po kojoj se kamatna stopa mijenja.

Utvrđeno je da tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaj na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke, niti je banka u situacijama kada su ugovori o kreditu bili vezani uz valutu CHF klijentima ukazivala na bilo kakve posebne rizike koje ta valuta nosi, niti im je bilo što govorila po odnosu HNB a prema valuti CHF. Utvrđeno je i to da je među strankama zaključeni ugovor standardni, tipski ugovor sadržaj kojeg je unaprijed pripremljen od strane banke, a što je u konačnosti vidljivo i iz sadržaja Ugovora.

42. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se je o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

43. U tom postupku, iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je kako je i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tužena postupila suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 3. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 te suprotno odredbama).

Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 138 a ZZP (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09,133/09, 78/12) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe, a isto je propisano i odredbom čl. 118 ZZP (Narodne novine broj 41 /14, 44/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

44. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

45. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje ZZP/14) važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

46. Cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, kao i da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, ocjena je ovoga suda da takva odredba predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/04 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

47. Kako je predmetna odredba ugovora jasna i lako uočljiva ali ne i lako razumljiva to je dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba poštena ili ne.

48. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

49. O odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

50. Naime sporna odredba čl. 8. među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu za cijelo vrijeme trajanja ugovora ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene kamatne stope nakon zaključenja ugovora o kreditu, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene promjenjive kamatne stope za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

51. Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu što konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja sporne odredbe ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koja za njega proizlaze ugovaranjem odredbe čl. 8. Ugovora obzirom da u toj ugovornoj odredbi nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i doneseni nakon sklapanja Ugovora o kreditu, a u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da je odredba čl. 8. ugovorna odredba koja nije lako razumljiva te odredba koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega je ista nedopuštena.

52. Da se radi upravo o takvoj ugovornoj odredbi kojom se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

53. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope jedna je od temeljnih ugovornih odredbi, a ista je u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 8. između stranaka zaključenog ugovora ovisna isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope te kriteriji za koje se veže promjena, pa takva ugovorna odredba u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takva ugovorna odredba vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO- a.

54. Ugovorna odredba kakva je odredba čl. 8. Ugovora o kreditu je ugovorna odredba koja u svakom slučaju stvara neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takva ugovorna obveza daje mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

55. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

56. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

57. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl. 8. među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to sve na štetu tužitelja kao potrošača, pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba.

58. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da odredba čl. 8. između stranaka zaključenog Ugovora o kreditu predstavlja u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštenu ugovornu odredbu, a koja nepoštena ugovorna odredba je sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništava.

59. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl. 8. Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, kao i zahtjev za isplatu valjalo prihvatiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05, te odlučiti kao u točki III i IV. izreke presude.

60. Isto se odnosi i na odredbe Ugovora kojim je ugovoreno da se glavnica kredita i iznos anuiteta veže uz valutu švicarski franak (CHF) po srednjem tečaju tuženika za chf na dan odobrenja žiro-računa, u pogledu dijelova kojih odredbi tuženik kao banka nije dokazao da se je pojedinačno pregovaralo niti da je tužitelj kao potrošač u cijelosti jasno i transparentno informiran o svim rizicima koja prati ugovorenu valutu CHF ili pak tužitelju jasno objasnili neke kriterije o kojima ovisi promjena tečaja, a što u konačnosti nije navedeno niti u ugovoru.

61. Iako se u ugovoru navodi da će se povrat obveza iz ugovora vršiti po srednjem tečaju tuženika za chf na dan puštanja kredita u tečaj, te da je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalih uslijed promjene tečaja, no ta činjenica sama po sebi ne predstavlja okolnost zbog kojih bi među strankama ugovorena valutna klauzula u CHF u konkretnom slučaju bila valjana. Ono što je odlučno u konkretnom slučaju je činjenica da je predmetni ugovor o kreditu za otplatu postojećeg kredita sklopljen na duže vremensko razdoblje, te da tuženik tužitelju prilikom i u vrijeme sklapanja ugovora nije dao nikakvih informacija vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu u CHF temeljem kojih bi tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora mogao procijeniti da će iznosi anuiteta u protuvrijednosti kuna znatno porasti, kao što je to u ovom slučaju, niti je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora mogao procijeniti takve ekonomske posljedice.

62. Slijedom svega iznijetog tužitelj ima položaj potrošača, te isti kao potrošač uživa zaštitu prava prema odredbama ZZP/03 koji se primjenjuje na ovaj ugovorni odnos stranaka, te se učinci presude donijete u kolektivnom sporu u pogledu nevaljanosti ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope sukladno odlukama tuženika, te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF reflektiraju i na tužitelja.

63. Što se tiče valutne klauzule, tužitelj se tijekom postupka poziva i na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pri čemu se ukazuje da je Vrhovni sud RH pod posl. br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. odlučivao u revizijskom postupku, između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a.

64. Vrhovni sud RH je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), te suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07 i dr.).

65. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tužene u predmetu tužitelja Potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvala i ovdje tužiteljica. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Isto proizlazi i iz iskaza tužiteljice da se niti o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije pregovaralo, te je ista ništetna, i tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenog po toj ništetnoj ugovornoj klauzuli.

66. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a na koji matematički izračun visine stranke nisu imali primjedbi te ovaj sud visinu zahtjeva tužitelja za povrat iznosa koji je tuženik naplatio temeljem ništetnih odredbe ugovora od dana zaključenja osnovnog ugovora pa do dana zaključenja Aneksa br. 1, prihvaća u cijelosti.

67. Stoga je valjalo presuditi kao u točki I. - IV. izreke presude.

68. Kako je dakle tuženik na temelju ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika u čl. 8. primio ukupni novčani iznos naznačen u točki IV. izreke presude (184,53 euro), to je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju, te odlučiti kao u točki IV. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, odnosno na temelju ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli primio ukupni novčani iznos naznačen u točki II izreke presude (2.803,15 euro), to je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju te odlučiti kao u točkama II. i IV. izreke presude, uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

69. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

70. Valja ukazati da sud ne raspolaže potrebnim stručnim ekonomskim znanjem da bi isto mogao utvrditi na temelju isprava koje je tuženik priložio u spis, da bi sa sigurnošću mogao utvrditi da li su uopće i bile ispunjene one okolnosti koje je tuženik navodio u obavijestima koje je upućivao tužitelju odnosno u svojoj metodologiji te konačno odlukama za promjenu kamatne stope. Izuzev ovih isprava, a u situaciji kada tužitelj osporava da su se ostvarili bilo kakvi uvjeti na strani tuženika za povećanje kamatne stope, kada tuženik nije predlagao provođenje drugih dokaza to je ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221 a ZPP-a konačno i zaključio da tuženik nije dokazao da su nakon sklapanja spornog ugovora nastupile bilo kakve okolnosti koje bi opravdavale promjenu te povećanju prvotno ugovorene kamatne stope.

Međutim, isto konačno i nije od odlučnog značenja za presuđenje jer je odredba čl. 8. među strankama sklopljenog ugovora iz svih naprijed iznijetih razloga ništetna ugovorna odredba pa kao takva u odnosima između stranaka ne proizvodi pravne učinke te ista ne može konvalidirati samom činjenicom ostvarenja pretpostavki koje je jednostrano određivao sam tuženik u svojim Odlukama i metodologiji glede okolnosti uz koje se vezuje promjena kamatne stope.

71. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

72. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, kako je to propisano odredbom čl. 215 ZOO-a. Visoki trgovački sud RH donio je pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tuženika između ostalog i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu, kakav je bio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607- 5102097562 od 27. listopada 2004., a koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2014. to se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma.

73. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda, a sve i s obzirom na činjenicu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača sukladno odredbi čl. 118 sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, to je ocjena ovoga suda da se u konkretnom slučaju početak tijeka zastare za isplatu tužitelju stečenog bez osnove u odnosima prema tuženoj ne vezuje uz sam trenutak kada je došlo do povećanja imovine na strani dužnika – banke već od trenutka pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu.

74. Kako je presuda u kolektivnom sporu vezano uz nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama postala pravomoćna 14. lipnja 2014. a vezano uz ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a tužitelj zahtjev za isplatu prema tuženiku postavio u tužbi podnijetoj ovome sudu ovome sudu 5. prosinca 2018. to proizlazi da je njegov zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina.

75. Konačno, valja ukazati da je obveza restitucije u slučaju ništetnosti propisana odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, pa se obveza restitucije ne može promatrati odvojeno od ništetnost.

76. Valja ukazati na stav Županijskog suda u Rijeci izražen u odluci posl.br. Gž- 666/13, prema kojem zahtjev za povrat onoga što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništavosti koji je bezvremenski. Tako Županijski sud u Rijeci ističe da "utvrđenje (apsolutne) ništavosti ne podliježe zastari niti se samim protekom vremena ugovor može osnažiti, pa odluka suda ima samo deklaratoran značaj. Utvrđenje ništavim ugovora poduzima se , bez obzira na to predlaže li to stranka ili to čini sud po službenoj dužnosti, radi zaštite općeg interesa i stoga bi ograničavanje njegovih učinaka zastarnim rokovima za restituciju njegovih učinaka obezvrijedilo taj institut. Ništavost je, osim toga, sredstvo pomoću kojeg se sprječava pravno djelovanje učinaka ugovora koji je u suprotnosti prinudnim propisima. Pravna posljedica ništavosti u ovom slučaju da je jednostrana restitucija u dvostrano obveznom ugovoru vraćanjem u prijašnje stanje i ona se ne može vezati uz institut zastare. Kako je ugovor ništav, ne može se zahtijevati ispunjenje ugovorenih prestacija jer se smatra da ugovor nije niti nastao, pa je onda takva posljedica posve razumljiva. U obzir dolazi samo jednostrana restitucija jer ugovor od samog početka ne proizvodi nikakav učinak i po njemu ne može doći do nikakvih davanja. Svaka ugovorna strana mora vratiti svojem sugovorniku ono što je od njega primila. Dakle, vrijedi pravilo o povratu u prijašnje stanje, koje se obzirom na prirodu restitucije kod ništavosti razlikuje od restitucije kod drugih obvezno pravnih instituta koji su ograničeni prekluzivnim i zastarnim rokovima. Ograničenje zastarom obezvrijedilo bi institut ništavosti koji je bezvremenski (na što upućuje i retroaktivno djelovanje kao jedno od bitnih obilježja). Ugovorne strane su znale (ili trebale znati) da su ugovorile nešto nedopušteno i da (vrijednost) prestacija ne može biti zadržana u njihovoj imovini, niti zbog digniteta druge ugovorne strane, niti zbog općeg interesa, koji je sastavnica ništavosti. Prihvaćanjem zastare za restituciju, s početkom tijeka od dana primitka stvari (novca), izostala bi faktična posljedica tog instituta koji upravo zbog sprječavanja nedopuštenih pojava sklapanja ništavih ugovora djeluje retroaktivno i bez vremenskog je ograničenja. Dakle, u slučaju ništavosti, koja djeluje (ex tunc) od trenutka zaključenja ugovora, restitucija je dio tog instituta, ne može se odvojeno od njega promatrati i ne može podlijegati zastari."

77. Po ocjeni ovog suda, ugovor o kreditu ne bi prerastao u ugovor sa fiksnom kamatom stopom, pa da tužitelj više ne uživa zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope koja važi za kredite sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Sud je usvojio tužbeni zahtjev samo u dijelu u kojem je takva mogućnost jednostrane promjene kamatne stope prepuštena tuženiku (na štetu potrošača), jer se o tome nije pregovaralo, nema jasnih i razumljivih kriterija načina promjene stope, a osobito jer to uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača.

78. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja, ovaj sud ocjenjuje da je neosnovan u cijelosti.

79. Kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, razlike anuiteta u odnosu na primijenjeni tečaj chf kada je bio niži od tečaja na dan isplate kredita iznosi 532,92 eura.

80. Naime, ocjena je ovoga suda da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. minusa tj. za razdoblja otplate kredita, kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita. Ocjena je ovog suda da tuženik nema pravo zahtijevati isplatu i naknadu predmetnog iznosa od tužitelja niti za taj iznos postoji tražbina tuženika prema tužitelju, pa kako za taj iznos ne egzistira novčano potraživanje tuženika prema tužitelju, to je po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja, neosnovan.

81. Kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama nakon sklapanja ugovora, anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita.

82. Činjenica je da je tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora bilo poznato, a kako je to i naznačeno u ugovoru da će se povrat obveza iz ugovora vršiti po srednjem tečaju banke za CHF, te je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalih uslijed promjene tečaja, no ta činjenica sama po sebi ne predstavlja okolnost zbog kojih bi među strankama ugovorena valutna klauzula u CHF u konkretnom slučaju bila valjana. Ono što je odlučno u konkretnom slučaju je činjenica da je predmetni ugovor o kreditu za kupnju nekretnine sklopljen na duže vremensko razdoblje, a da tužena banka kako je to konačno i utvrđeno u postupku radi zaštite prava i interesa potrošača, prilikom sklapanja ugovora kao što je konkretni povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.).

83. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323 ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju u odnosu na koje tuženik ističe prigovor radi prijeboja, tužitelj ništa nije primio od tuženika, već je tuženiku izvršio isplatu kako je on od njega zatražio i obračunao, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja i primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111 ZOO-a.

84. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

85. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323 st. 2 ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora.

86. Ovaj sud smatra da prilikom utvrđenja visine zahtjeva tužitelja ne bi valjalo uzeti u obzir i negativnu razliku kamatne stope. Ovo jer tuženik ne uživa zaštitu kao tužitelj koji je potrošač te je pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeno da je tuženik nepoštenim ugovornim odredbama postupao na štetu tužitelja kao potrošača, te se stoga ne može u ovom postupku pozivati na činjenicu (tzv. negativnih razlika) jer u tom dijelu nije za tuženika nastupila neravnoteža na koju se poziva u odgovoru na tužbu. Neravnoteža u pravima i obvezama ugovorena je isključivo na štetu tužitelja kao potrošača, a o čemu postoji pravomoćna sudska odluka na koju se tužitelj osnovano poziva u tužbi, pa je ocjena ovog suda da tužitelju pripada pravo na isplatu upravo sukladno nalazu i mišljenju vještaka u kojem utvrđuje pozitivnu razliku.

87. Slijedom svega naprijed iznijetog, s obzirom da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u visini od 532,92 eura (valuta), odnosno u visini od 915,51 eura (kamata), valjalo je odlučiti kao u točki V. i VI. izreke presude.

88. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

89. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeni su datumi kada je svakoga mjeseca unutar spornog razdoblja tuženik primio uplate tužitelja, pa kako postoji obveza tuženika za povrat primljenih iznosa od datuma primitka istih, sve sukladno odredbi čl. 1115 ZOO-a, to tužiteljici pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na zahtijevani iznos preplaćene kamate te iznosa više plaćenog tečaja od dana primitka tih iznosa pa do isplate kako je to tužiteljica i zatražila, te kako je to naznačeno u toč. II. I IV. izreke presude.

90. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na šest ročišta u iznosu 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 31. listopad 2024., 12. listopada 2021.

18. studeni 2024., 29. listopada 2025 i 1. prosinca 2025 u iznosu od 200,00 eura svaki (Tbr. 8. t. 1 Tarife), uvećano za pdv 25% (600,00 eura), kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 74,59 eura, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 450,00 eura, odnosno parnični trošak u iznosu od 3.524,59 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki VII. izreke presude.

91. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška, kao previsoko postavljen, te budući da nije bio nužan za vođenje postupka, nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti i presuditi kao u točki VIII. izreke presude.

U Rijeci 16. siječnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika