REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-370/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa opunomoćenik, Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika FM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Slavenu Vujović, odvjetniku Zagrebu i 2. tuženika VM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po pun. Uni Zečević Šeparović, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 3. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1. tuženika, u odsutnosti uredno pozvanoga punomoćnika 2. tuženika, dana 16. siječnja 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. i II. tuženiku solidarno isplatiti tužitelju u roku od 15 dana, iznos od 579,75EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje se obračunavaju od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate sukladno stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na ostale odnose, i to:

na iznos od 6,19 EUR računajući od 26.11.2021 pa do isplate,

na iznos od 6,19 EUR računajući od 28.12.2021 pa do isplate,

na iznos od 6,19 EUR računajući od 27.01.2022 pa do isplate,

na iznos od 13,31 EUR računajući od 23.02.2022 pa do isplate,

na iznos od 13,31 EUR računajući od 25.03.2022 pa do isplate,

na iznos od 14,00 EUR računajući od 27.04.2022 pa do isplate,

na iznos od 24,85 EUR računajući od 27.05.2022 pa do isplate,

na iznos od 25,26 EUR računajući od 24.06.2022 pa do isplate,

na iznos od 24,85 EUR računajući od 25.07.2022 pa do isplate,

na iznos od 27,98 EUR računajući od 26.08.2022 pa do isplate,

na iznos od 30,53 EUR računajući od 13.06.2023 pa do isplate,

na iznos od 304,92 EUR računajući od 13.06.2023 pa do isplate,

na iznos od 8,48 EUR računajući od 30.06.2023 pa do isplate,

na iznos od 11,45 EUR računajući od 26.07.2023 pa do isplate,

na iznos od 11,45 EUR računajući od 31.08.2023 pa do isplate,

na iznos od 11,45 EUR računajući od 21.09.2023 pa do isplate,

na iznos od 15,93 EUR računajući od 03.10.2023 pa do isplate,

na iznos od 2,63 EUR računajući od 03.10.2023 pa do isplate,

na iznos od 8,81 EUR računajući od 24.10.2023 pa do isplate,

na iznos od 11,97 EUR ne traži se zatezna kamata

II Nalaže se I. i II. tuženiku solidarno isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka, u iznosu od 276,54 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na račun tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj 81236528 - 2300096188,, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. ožujka 2025. navodi da je pravna osoba ovlaštena za pružanje usluge opskrbe električnom energijom, obračunskih mjerenja potrošene električne energije te naplatu isporuke električne energije te da su tuženici suvlasnici i posjednici nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], E-7, ranije zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], E-7, a u kojoj se nekretnini nalazi obračunsko mjerno mjesto za koje postoji nepodmireno potraživanje tužitelja. Tuženici kao suvlasnici i posjednici na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju su prema čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 obvezni podmiriti mu dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. jer su vlasnici i posjednici nekretnine obveznici plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Na predmetnoj nekretnini evidentirano je nepodmireno potraživanje od 579,75 EUR, a što proizlazi iz računa i izvoda iz poslovnih knjiga. Potraživanje tužitelja odnosi se na tražbinu - utrošak električne energije za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta: 0182020505, broj brojila: 17015576, kategorija: poduzetništvo, sve kako je proizlazi iz vjerodostojne isprave i izvoda otvorenih stavki te priloženih računa.

Prema čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni sljednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti ostavitelja tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Tuženici su kao vlasnici i posjednici nekretnine i pravni sljednici pok. ugovaratelja bili obvezni javiti promjenu korisnika električne energije prama članku 24. i 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Navodi da su tuženici u utuženom razdoblju preuzimali električnu energiju bez ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto odnosno tuženici troše električnu energiju tužitelja na način da se priključili na mrežu tužitelja, a nikada ranije nisu stekli status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Tvrdi da je navedeno postupanje tuženika je protupravno te se smatra neovlaštenom potrošnjom u smislu članka 93. stavak 1. alineja 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

Pozivom na članak 1111. stavak 1. ZOO-a traži da mu tuženici naknade njegovo potraživanje.

Električna energija obračunata je na temelju ostvarene količine električne energije i snage te tarifnog modela, sukladno odredbama Općih uvjeta, Zakona o tržištu električne energije (NN br. 22/13 i 102/15), Zakona o energiji (NN br. 120/12, 14/14 i 102/15), primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 134/15), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 134/15) i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije. Navodi da se pri rješavanju ovog pravnog pitanja primjenjuju Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine kojima je propisano da tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto. S time u vezi, a budući da su tuženici kao vlasnici odnosno posjednici predmetne nekretnine i pravni sljednici evidentiranog kupca električne energije ujedno su i obveznici plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to su tuženici obvezni utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka namiriti tužitelju. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik navodi da osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja jer tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi nesporno proizlazila legitimacija, osnovanost i visina tužiteljeva zahtjeva. Smatra da tužitelj želi steći pravo koje mu ne pripada. Ističe i prigovor zastare. Smatra da tužbeni zahtjev treba odbaciti kao nepotpun ili cijelosti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužitelja da I tuženiku naknadi troškove postupka.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer i tužitelj u tužbi navodi kako sa tuženicima nema sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom, a tuženici ne koriste predmetni prostor pa tako niti ostvaruju ikakvu potrošnju električne energije. Pogrešno tužitelj navodi i da bi tuženi bili kupci iz kategorije poduzetništva, a obzirom da se radi o fizičkim osobama koje ne obavljaju nikakvu registriranu djelatnost u predmetnoj nekretnini. Tvrdi da nikada nije zaprimio račune te da tužitelj nije dokazao da je pružio uslugu čije plaćanje traži. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troška postupka tuženiku.

4. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju koja prileži spisu: računi za električnu energiju (list 5-28, 39-46), izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 29-30), kartica analitičkog knjigovodstva (list 38), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-7)(list 31-32 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 33 -37 spisa).

6. Odredbom čl. 461.a st.3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani podnesak, pa kako nijedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta i kako po mišljenu ovog suda to nije bilo potrebno radni provođenja dokaznog postupka to je sud donio ovdje predmetnu presudu bez održavanja ročišta. No kako je u ovom postupku predloženo održavanje rasprave sud je održao ročište (na kojem je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka)

7. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

9. Među strankama u ovom postupku nije sporno, a što proizlazi i iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 35) da su tuženici suvlasništvo nekretnine u Ilici 21, Zagreb stekli na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-490/2020-39 UPP-OS- 76/2020 od 19. ožujka 2021. iza pok. KM i to svaki u ½ dijela. Nije prijeporno ni da tužitelj i tuženici nisu sklopili ugovor o opskrbi električnom energijom. ni da je utužena tražbina nastala nakon smrti pok. KM, kupca tužitelja.

10. Nadalje iz podataka u spisu proizlazi da se obračunsko mjerno mjesto broj: 0182020505, broj brojila 17015576 odnosi na naprijed označenu nekretninu koju su tuženici naslijedili iza pok. KM te da je za tu nekretninu evidentirana kod tužitelja kategorija potrošnje poduzetništvo.

11. Među strankama je prijeporna legitimacija, osnova i visina tužiteljevog potraživanja te zastara potraživanja.

12. Iz sudskog registra proizlazi da je tužitelj društvo registrirano za opskrbu električnom energijom i da se bavi pružanjem usluge opskrbljivanja krajnjih kupaca električnom energijom sukladno Zakonu o tržištu električne energije ("Narodne novine", broj: 22/13....52/19) i Uvjetima opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom. Prema navodima tužitelja, a u prilog čega govore i materijalni dokazi u spisu tužitelj je predniku tuženika KM vršio isporuku električne energije za obračunsko mjerno mjesto 0182020505, broj brojila 17015576 za kategoriju poduzetništvo i za nekretninu u Ulici Ilica 21, Zagreb iz čega proizlazi da su tužitelj i prednik tuženika bili u poslovnom – ugovornom odnosu.

13. Tuženici kao nasljednici nekretnine na koju se odnosi predmetno obračunsko mjerno mjesto niti ne tvrde niti dokazuju da su tužitelja kao davatelja usluge obavijestili o promjeni vlasnika u roku od 90 dana od dana smrti kupca i stjecanja svoga vlasništva, a što je bila obveza tuženika sukladno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj: 22/13....68/19.). Nadalje člankom 24- 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom također je reguliran postupak prilikom promjene vlasništva nekretnine, a tuženici nisu tvrdili ni dokazali da su obavijestili tužitelja o promjeni vlasništva te da su od tužitelja tražili sklapanje novog ugovora o isporuci električne energije. Upravo suprotno tuženici tvrde da nikada sa tužiteljem ni nisu sklopili ugovor iz čeg jasno proizlazi da su propustili postupiti sukladno obvezi iz naprijed navedenih općih akata.

14. Kako se tužiteljeva tražbina odnosi na razdoblje nakon smrti KM, kupca tužitelja to su tuženici koristili uslugu tužitelja nakon smrti pravnog prednika, a bez sklapanja ugovora s tužiteljem pa pravilno navodi tužitelj da se u okolnostima ovog slučaja radi o neovlaštenoj potrošnji u smislu članka 93. naprijed citiranog Pravilnika. Dakle tuženici su neovlašteno koristili električnu energiju, a tužitelj je istu isporučivao ne znajući da je raniji kupac umro, a prema uvjetima (poduzetništvo) koji su bili ugovoreni s ranijim kupcem usluge.

15. Iz naprijed obrazloženih razloga proizlazi i aktivna i pasivna legitimacija tužiteljevog tužbenog zahtjeva pa se navodi tuženika ocjenjuju neosnovanima.

16. U ovakvoj pravnoj situaciji, pravilno navodi tužitelj da se ovdje radi o potraživanju proizašlom iz izvanugovornog obveznog odnosa odnosno kad predmetno potraživanje prema tuženicima temelji na institutu stjecanja bez osnove propisanom odredbom čl. 1111.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO). Navedenom odredbom propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2 istog članka propisano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

17. S obzirom na prethodno navedeno, u konkretnom slučaju treba primijeniti opći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO-a pa prigovori tuženika ni u tom pravcu nisu osnovani.

18. S obzirom da je najstarije utuženo potraživanje tužitelja dospjelo 26. studenoga 2021., a da je predmetna tužba podnesena 14. ožujka 2025., to nije nastupila zastara ni za jedan dio tužiteljevog potraživanja.

19. Tužitelj visinu svoje tražbine dokazuje prema ocjeni ovog suda relevantnom dokumentacijom i to izvodom iz poslovnih knjiga, analitičkom karticom računovodstva i računima. Sud je uvidom u račune utvrdio da brojevi računa i razdoblje računa odgovaraju onima navedenima u izvodu iz poslovnih knjiga i kao i u analitičkoj kartici. Tuženici osim paušalnog prigovora visini tužiteljevog potraživanja nisu istakli nikakve druge dokaze ili dokazne prijedloge kojima bi potkrijepili svoje prigovore. Kraj činjenice da je visinu svog potraživanja tužitelj dokazao adekvatnim dokazima to sud prigovore tuženih i s te osnove ocjenjuje neosnovanima.

20. Tuženici tijekom postupka nisu ni tvrdili da su tražbinu tužitelja u dijelu ili cijelosti platili a člankom 9. ZOO-a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a kako tuženik nije dokazao da je svoju obvezu (iako izvanugovornu) prema tužitelju ispunio, to je trebalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i riješiti kao u izreci ove Presude. Na pojedinačne iznose glavnice trebalo je tužitelju dosuditi zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate u skladu sa odredbom čl. 29. ZOO- a.

21. O trošku je odlučeno na temelju čl. 154. i 155. ZPP-a te je trebalo priznati parnični trošak u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to trošak za sastav tužbe uz zatraženi PDV (50 bodova) u iznosu od 125,00 EUR-a i trošak pristupa na raspravu 3. prosinca 2025. u iznosu od 125,00 EUR-a te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR-a koliko je tužitelj na ime pristojbe i platio (list 46) te trošak pristojbe na ovu presudu u iznosu od 13,27 EUR-a (umanjenje od 50%) zbog korištenja e spisa, a što čini ukupni opravdani trošak od 276,54 EUR-a.

22. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 25. studenoga 2025. jer se ovdje radi o sporu male vrijednosti, a tužitelj nije ni tražio ni imao odobrenje u smislu članka 299a ZPP-a za podnošenje tog podneska. Nisu priznate ni sudske pristojbe preko dosuđenog iznosa jer ih je tužitelj zatražio u previsokom iznosu, a ni trošak za pristup ročištu za objavu presude jer takav trošak nije nužan. Naime, u kratkom vremenu nakon objave presude ista je dostupna strankama putem e-spis aplikacije pa se ne radi o nužnom trošku.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Svetom Ivanu Zelini 16. siječnja 2026.

S U D A C

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DN-a:

1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

2. 1. tuženiku po pun.

3. 2. tuženiku po pun.