Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-938/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Ivi Peričić Pejar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], te boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku u Zaprešiću, protiv tuženice BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi predaje u suposjed i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 16. prosinca 2025., u prisustvu tužitelja i punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvane tuženice te punomoćnika, 16. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predati u suposjed tužitelju ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m2 (Kuća za odmor sa 127 m2 i dvorište sa 220 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da tužitelju preda po jedan primjerak ključeva svih vrata kuće, garaže i ograde, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za razdoblje od 01.12.2023.g. do dana 01.09.2024.g. iznos od 8.500,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od: 315,85 EUR teku od 01.01.2024.g. do isplate,

Poslovni broj. P-938/2024-39

320,10 EUR teku od 01.02.2024.g. do isplate,

320,10 EUR teku od 01.03.2024.g. do isplate,

320,10 EUR teku od 01.04.2024.g. do isplate,

353,40 EUR teku od 01.05.2024.g. do isplate,

353,40 EUR teku od 01.06.2024.g. do isplate,

619,00 EUR teku od 01.07.2024.g. do isplate,

2.802,00 EUR teku od 01.08.2024.g. do isplate,

3.096,50 EUR teku od 01.09.2024.g. do isplate.

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kako je to učinio tužitelj podneskom od 16. srpnja 2025.

II. Odbija se prigovor prijeboja tuženice kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.820,94 Eura sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. travnja 2024. navodi da su parnične stranke suvlasnici nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m2 (Kuća za odmor sa 127 m2 i dvorište sa 220 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela. Dokaz: uvid u zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužena je u studenome 2023.g. promijenila brave na vratima kuće, garaže i ograde predmetne nekretnine, te je bespravno onemogućila tužitelja u izvršavanju njegovog suvlasničkog prava na suposjed. Tužitelj je prije podnošenja ove tužbe pokušao ostvariti svoje pravo na suposjed. Obzirom su u vrijeme promjena brava tužitelju bile određene mjere zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s tuženom, koje su ukinute 16.03.2024.g., tužiteljev punomoćnik se dana 20.11.2023.g. putem e-maila obratio punomoćniku tužene sa zamolbom za dostavom novih ključeva. Međutim, tužena niti njezin punomoćnik nisu se očitovali na prethodno opisanu zamolbu, te je tužena nastavila koristi čitavu nekretninu za svoje potrebe. Tužitelj potražuje od tužene naknadu za bespravno korištenje njegovim suvlasničkim dijelom nekretnine za razdoblje od 01.12.2023.g. do dana predaje suposjeda nekretnine. Obzirom se radi o nekretnini koja se tijekom ljetnih mjeseci iznajmljuje u svrhu turističkog dnevnog boravka, to prilikom utvrđivanja visine najamnine na mjesečnoj razini treba obračunati najam u svrhu stanovanja tijekom 9 mjeseci i najam u svrhu turističkog dnevnog boravka tijekom 3 ljetna mjeseca. Ukoliko se uzme da visina mjesečnog najma čitave nekretnine iznosi 1.000,00 EUR, to tužitelju za razdoblje do 01.05.2024.g. pripada pravo na isplatu iznosa od ukupno 2.500,00 EUR. Sukladno svemu iznijetom, tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

Poslovni broj. P-938/2024-39

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako se protivi tužbenom zahtjevu. Nesporno je da su tužena i njezin bivši suprug – ovdje tužitelj suvlasnici svaki za po ½ dijela cjeline nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m2 (kuća za odmor sa 127 m2 i dvorište sa 220 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ukazuje se kako nije istina da je tužena promijenila brave na vratima kuće, garaže i ograde predmetne nekretnine, a kako to tužitelj navodi u tužbi te da je time onemogućila tužitelja u izvršavanju njegovog suvlasničkog prava na suposjed. Naime, tužena brave nije mijenjala niti je na bilo koji način sprječavala tužitelja u ostvarenju njegova prava na suposjed predmetne nekretnine, no tužitelj to svoje pravo očito nije mogao uživati, obzirom mu je određena mjera zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s tuženom, stoga bi njegov dolazak u predmetnu nekretninu predstavljao kršenje izrečene mu mjere. Slijedom navedenih činjenica, logičnim se nameće zaključak kako tvrdnja tužitelja da je tužena promijenila bravu nije istinita, jer tužitelj nije bio u mogućnosti isto i provjeriti. U pogledu daljnjeg traženja tužitelja za isplatom naknade za bespravno korištenje tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine za razdoblje od 1.12.2023. do dana predaje suposjeda nekretnine i tvrdnje da je nekretnina iznajmljivana turistima, a ne korištena u osobne svrhe tužene, ukazuje se na načelo tereta dokaza sukladno kojem tužitelj, ukoliko tvrdi da je nekretnina iznajmljena u turističke svrhe, istu tvrdnju treba i dokazati dokumentacijom iz koje je razvidno da je predmetna nekretnina korištena na način da je tijekom ljetnih mjeseci iznajmljivana u svrhu turističkog dnevnog boravka. Također, ukazuje se na činjenicu kako je upravo tužitelj u travnju/svibnju 2022. godine otkazao Booking za predmetnu nekretninu, slijedom čega ista više nije u sustavu smještajnih jedinica internetske stranice Booking.com te uopće nije moguće učiniti rezervaciju za korištenje predmetne nekretnine u svrhu turističkog dnevnog boravka, a što je tužitelju jako dobro poznato upravo iz razloga što je baš on otkazao poslovnu suradnju sa tvrtkom Booking kao posrednikom za iznajmljivanje predmetne nekretnine. Nadalje se ukazuje kako tužitelj ne izvršava svoje suvlasničke dužnosti i obveze glede predmetne nekretnine, ne sudjeluje u redovnim ulaganjima za održavanje predmetne nekretnine, ne podmiruje redovne troškove, ne plaća režije, a nije sudjelovao niti u podmirenju poreza u periodu kada se predmetna nekretnina iznajmljivala kao registrirana smještajna jedinica. Dakle, kada bi tužitelju i pripadalo pravo potraživati naknadu u iznosu od 2.500,00 EUR za bespravno korištenje njegovim suvlasničkim dijelom nekretnine za razdoblje od 1.12.2023. do 1.5.2024., takvo potraživanje bi se u cijelosti ugasilo prebijanjem međusobnih tražbina tužitelja i tužene, obzirom da tužitelj svoju suvlasničku obvezu podmiravanja 50% iznosa svih redovnih troškova i davanja vezanih za predmetnu nekretninu ne izvršava još od 2022. godine. Slijedom prethodno iznijetog, ukazuje se na paušalnost tužiteljevih navoda usmjerenih ka gomilanju sudskih postupaka protiv njegove bivše supruge – ovdje tužene, na nepovezanost i nesklad činjenica na koje tužitelj u tužbi ukazuje, kao i na nepotkrijepljenost činjeničnog supstrata tužbe ikakvim dokazima, stoga, a sukladno svemu navedenom, tužena podnosi ovaj odgovor na tužbu i predlaže da Naslovni sud nakon provede.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: Zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 8l.s.5, posjedovnog lista za čest. Br. 12530 k. o. [katastarska općina] (l.s.6), kopiju katastarskog plana (l.s.79, rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kv-25/2024 od 26. ožujka 2024.(l.s.8-10), e-mail korespondenciju od 20. studenog 2023. (l.s.11), fotografije i e-mail korespondenciju (l.s.23-39), korespondenciju Booking com (l.s.40), e mail korespondenciju (l.s.41-44), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnine Ante Vukovića (L.S.104-134), dopunu

Poslovni broj. P-938/2024-39

nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića (l.s.151-152., 158-160), saslušani su svjedoci TP (l.s.175), te tuženik ŽP (l.s.176).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da da se naloži tuženici predati u suposjed nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m2 (Kuća za odmor sa 127 m2 i dvorište sa 220 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da tužitelju preda po jedan primjerak ključeva svih vrata kuće, garaže i ograde, kao i da mu isplati za razdoblje od 01.12.2023.g. do dana 01.09.2024.g. iznos od 8.500,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama

6. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 -dalje u tekstu: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

6.1. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

6.2. Odredbom čl. 42. st. 1. ZV propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

6.3. Odredbom čl. 46. st. 1. i 2. ZV propisano je svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

7. Nije sporno da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] Južni grm sa ukupno 347 m2 (Kuća za odmor sa 127 m2 i dvorište sa 220 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što proizlazi iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i iz navoda stranaka tijekom postupka.

9. Među strankama je sporno sprječava li tuženica tužitelja u suposjedu predmetne nekretnine te slijedom toga osnovanost zahtjeva za predaju suposjeda predmetne nekretnini i postojanje obveze tuženice platiti tužitelju naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine za utuženo razdoblje od 01.12.2023.g. do dana 01.09.2024.

10. Iz e-mail korespondencije (l.s.40) proizlazi kako je tuženica priznala kako se predmetna nekretnina izmamljuje, te da kao suvlasnik ima pravo na polovicu prihoda od najma kuće. Također, iz e-mail korespondencije (l.s.41-44) proizlazi kako je punomoćnica tuženice kontaktirala tužitelja u vezi isplate ½ dijela prihoda od iznajmljivanja predmetne nekretnine, kao i da se navodi kako će se isplata izvršiti po završetku sezone 1.11.2022.

Poslovni broj. P-938/2024-39

11. Iz rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kv-25/2024 od 26. ožujka 2024. proizlazi kako se okrivljeniku, ovdje tužitelju mjere opreza iz čl. 98. st.2.toč. 4. i 5. i to zabrana približavanja određenoj osobi i to žrtvi BP, kao i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom i to žrtvom BP, a koje se mjere bile naložene rješenjem ODO Velika Gorica broj KP-DO- 72/2022 od 18. veljače 2022., produljene rješenjem Općinskog suda u velikoj Gorici poslovni broj Kov-38/22 od 18. svibnja 2022. i rješenjem K-101/2022 od 18. travnja 2023. iz kojih dokaza proizlazi kako, budući je tuženica u navedenom periodu koristila predmetnu nekretninu, tužitelj zbog gore navedenih mjera opreza istu nije mogao koristiti.

12. Tužitelj u svom iskazu danom na ročištu od 16. prosinca 2025. u bitnom navodi da je njega njegov bivši šogor nazvao u proljeće prošle godine i rekao da su mu stvari koje su se nalazile u njegovoj garaži u Mandrama izbačene te da ne može otključati garažu budući je imao ključ od garaže. Također je rekao da je pregledao kuću i da je vidio da su ulazna vrata od kuće odnosno škure pred ulaznim vratima zaključane sa katancem. Nakon toga su on i njegova zaručnica otišli dole da vide o čemu se radi i zatekli su promijenjenu bravu na vratima garaže, katanac na škurama ispred ulaznih vrata. Kada su odškrinuli te škure pokušali su otključati ulazna vrata ali su utvrdili da je brava promijenjena. Jedina brava koja nije bila promijenjena je brava na ogradi na ulazu u dvorište. Nakon toga su otišli do mame njegove bivše supruge, ručali i otišli kući. Nakon toga je angažirao odvjetnika koji je podigao tužbu protiv njegove bivše supruge. On i njegova bivša supruga su suvlasnici po pola predmetne kuće. On je zadnji puta u kući bio na ljeto 2021. zajedno sa bivšom suprugom, a nakon toga je u prvom mjesecu 2022. došao i boravio tamo par dana. nakon toga ga je supruga prijavila lažno za prijetnju, te je donesena u veljači 2022. mjera zabrane približavanja na 200 m, koja je mjera ukinuta prošle godine, negdje u jesen. On nakon toga nije htio prilazili ni kući ni supruzi tako da on od siječnja 2022. nije bio u kući. Za sve to vrijeme njegova bivša supruga je kuću koristila i iznajmljivala. Na upit punom. tužitelja isti navodi kako sva saznanja o iznajmljivanju kuće od strane tuženice ima od njezine mame i njezina brata koji su ga redovno obavještavali putem wats upa i putem facebooka, jer imaju kuću neposredno uz ovu. Navodi kako sigurno zna da je kuća iznajmljivanja preko bookinga 2022. te da dokazi o tome postoje u spisu kao i korespodencija sa tuženicom i njezinom odvjetnicom jer je ista u korespodenciji navodi kako će isplatiti dio dobiti za 2022. Za ostale godine ima saznanja da je kuća korištena s njezine strane, ali ne znam da li je to korištenje i naplaćivano.

13. Svjedokinja TP, tužiteljeva zaručnica saslušana na ročištu od 16. prosinca 2025. u bitnom navodi da je Ž, brat tužene zvao njenog zaručnika, misli da je to bio početak 2024. i rekao mu da je promijenjena brava na ulazu u kuću odnosno da je na istoj katanac. Oni su nakon par dana otišli u Mandre, te su slikali taj katanac. Ona nije razgovarala s njim, ne zna da li je rekao njenom zaručniku tko je to napravio i da li je vidio tko je to napravio. Sada tu kuću koristili tuženica koliko ima saznanja, a oni od 6. mjeseca 2024. nisu bili u Mandrama. Na upit tko je tu kuću koristio ranije odnosno prije postavljanja katanca navodi da misli da je to bila tuženica. Nakon što su slikali katanac oni su podigli tužbu protiv tuženice. Može reći da je prije nego je brava promijenjena bilo pokušaja od strane njihovih odvjetnika da se dogovore u vezi korištenja predmetne kuće, ali se nisu uspjeli dogovoriti. Vlasnici predmetne kuće su njen zaručnik i BP, ovdje tužena. Na poseban upit punom. tužitelja svjedokinja navodi kako ima saznanja da se predmetna kuća iznajmljivala, a ta saznanja ima jer

Poslovni broj. P-938/2024-39

je vidjela fotografije koje je tuženičina majka slala ŽP na kojoj su se vidjeli automobili koji su bili parkirano nešto ispred kuće a nešto u garaži.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedokinje TP, kao i samog tužitelja kao uvjerljive i vjerodostojne iz čijih iskaza u bitnom proizlazi da je tuženica početkom 2024. promijenila bravu na ulazu u premetnu nekretninu, te time onemogućila tužitelju korištenje predmetne nekretnine.

15. Sud tuženicu nije saslušao, budući da nije pristupila na ročište od 16. prosinca 2025. za koje ročište je bilo određeno saslušanje stranaka. Ista je doduše podneskom od 11.12.2025. zatražila odgodu ročište zakazanog za 16. prosinca 2025. navodeći kako 16. prosinca 2025. ima zakazano kazneno ročište pred općinskim sudom u Zadru u 12,30 sati. Međutim, kako je ročište za saslušanje stranaka zakazano 22. kolovoza 2025., a ročište u kaznenom predmetu poslovni broj K-681/24 zakazano na ročištu od 12. studenog 2025., to je ovaj sud mišljenja kako je tuženica imala dovoljno vremena zatražiti odgodu ročišta zakazanog za 16. prosinca 2025., umjesto da je isto učinila pet dana prije zakazanog ročišta u ovom predmetu, te da bi se odgodom ročišta od 16. prosinca 2025. odugovlačio postupak.za istači je kako je tuženica tokom cijelog postupka bila vrlo pasivna, te da nije pristupila niti na jedno ročište.

16. Ovaj sud nije prihvatio tvrdnje tuženice da je na tužitelju teret dokazivanja činjenice da je predmetna nekretnina tijekom ljetnih mjeseci iznajmljivanja u svrhu turističkog dnevnog boravka. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio stajalište prema kojemu u istovjetnim predmetima vlasnik stana ne treba dokazivati da bi predmetnu nekretninu iznajmio i to za iznos slobodno ugovorene tzv. tržišne najamnine jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće s obzirom na to da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu pa se smatra dovoljnim da dokaže visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju ( Rev-2364/2016 od 19.12.2018 ). ,a što proizlazi i iz odredbe čl. 1089.st.3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 78/15, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a prema kojoj se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima.

17. Radi identifikacije predmeta spora u ovom postupku je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz nazočnost stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnine Ante Vukovića.

18. Očevid na licu mjesta održan je 18. listopada 2024., na koji tuženica nije pristupila, konstatirano je da sudskoj komisiji nije omogućen ulazak u objekt, odnosno da su ulazna vrata zatvorena, te je istom dat nalog vještaku građevinske struke da iskaže visinu mjesečnog najma za razdoblje od 1.12.2023. do 1.5.2024., te visinu turističkog najma za razdoblje od 1.5.2024., zaključno sa kolovozom 2024.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Ante Vukovića proizlazi da cijena mjesečnog najma predmetne nekretnine može iznositi i to: mjesečni najam za prosinca 2023. iznosi 920,8 Eura, mjesečni najam za siječanj 2024. iznosi: 933,30 Eura, Mjesečni najam za veljaču 2024. iznosi: 933,30 Eura, Mjesečni najam za ožujak 2024. iznosi: 933,30 Eura, Mjesečni najam za travanj 2024. iznosi: 1.030,30 Eura, uz napomenu kako je prikazan je bruto iznos i nisu uračunati rizici gubitka najma. Cijena

Poslovni broj. P-938/2024-39

turističkog najma predmetne nekretnine može iznositi za svibanj 5.183,00 Eura, za lipanj 7.511,00 Eura, za srpanj 11.272,00 Eura , te za kolovoz 11.275,00 Eura uz napomenu da su prikazani bruto iznosi bez odbijanja troškova i nije naznačena moguća dobit u vezi sa popunjenošću na lokaciji prema podacima iz eVisitora. U dopuni nalaza i mišljenja od 1. srpnja 2025.u odnosu na troškove gospodarenja nekretninom koji bi se odbili od mjesečnog najma predmetne nekretnine vještak je naveo kako s obzirom da na predmetnoj lokaciji nema dostupnih podataka o najmu nekretnina, uzet će se da su troškovi gospodarenja 23% od neto hladne najamnine (NHZ). Tim troškovima će se pridodati troškovi poreza na dohodak od najma nekretnine slijedom čega bi mjesečni neto prihod za prosinac 2023. iznosio 631,7 Eura, za siječanj 2024. 640,20 Eura, za veljače 2024. 640,20 Eura, za ožujka 2024. 640,20 Eura , te za travanj 706,80 Eura. Konačno, u drugoj dopuni od 7. srpnja 2025. vještak je naveo kako su za svibanj 2024. su mogući neto prihodi kao za travanj 2024. godine u iznosu 706,80 Eura, za lipanj 2024. 1.238,00 Eura, za srpanj 5.604,00 Eura i za kolovoz 6.193,00 Eura.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića, budući je vještvo dano jasno i obrazloženo te u skladu s pravilima struke, time da valja istaknuti da tuženica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

21. Slijedom navedenog, budući tuženica nije dovela u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Ante Vukovića sud nalazi pouzdano utvrđenim da se za predmetnu nekretninu u cjelokupnom utuženom razdoblju mogao ostvariti dohodak od najma nekretnine u iznosu od 17.000,90 Eura, slijedom čega proizlazi da naknada za korištenje suvlasničkog dijela (1/2 dijela) tužitelja na predmetnom stanu iznosi ½ dijela tako utvrđenog iznosa najamnine, dakle 8.500,45 Eura, slijedom čega je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu novčane naknade, te naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 8.500,45 Eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa naknade temeljem odredbi čl. 165. st. 1 ZVDSP-a u svezi čl. 46 st. 1 ZVDSP-a te odredbi čl.29.st.1 i 2. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

22. S obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je tuženica u studenome 2023.g. promijenila brave na vratima kuće, garaže i ograde predmetne nekretnine ,te da nakon toga primjerak ključa novopostavljene brave nije predala tužitelju, čime je tužitelja kao suvlasnika predmetne nekretnine onemogućila u suposjedu iste, to je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže naložiti tuženici predaju predmetne nekretnine u suposjed tužitelju prihvaćen, te je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude, temeljem odredbi čl. 46 st. 1 i čl. 161 ZVDSP-a,

23. U odnosu na zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženice isplatu naknade na ime korištenja njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (u utuženom razdoblju od 01.12.2023.g. do dana 01.09.2024) valja navesti da na konkretni sporni odnos stranaka valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1 i čl. 165 st. 1 ZVDSP-a jer predmetna nekretnina uslijed korištenja od strane tuženice nedvojbeno nije upotrebljavana na način da je pretvorena u nešto drugo ili da bi prestala postojati, već je korištena na način da nije mijenjan identitet iste.

24. U situaciji kada nema sporazuma između suvlasnika o načinu suposjedovanja nekretnine, a jedan od suvlasnika posjeduje stvar u većem opsegu od

Poslovni broj. P-938/2024-39

svog suvlasničkog dijela i isključuje druge suvlasnike iz dotadašnjeg suposjeda ili ih pak na neki drugi način onemogućuje u vršenju njihova prava na suposjed, tada ostalim suvlasnicima pripada pravo na naknadu za koristi koje su njima uskraćene, u razmjeru njihova suvlasničkog dijela.

25. Imajući u vidu utvrđenje da je tuženica novu bravu na ulaznim vratima predmetne nekretnine postavila krajem 2023., te da nakon toga tužitelju nije predala primjerak ključa novopostavljene brave, čime je tužitelja onemogućila u vršenju njegovog prava na suposjed predmetne nekretnine, to je od navedenog trenutka tuženica postala nepošteni posjednik predmetne nekretnine, slijedom čega je dužna tužitelju platiti naknadu za korištenje (njegovog) suvlasničkog dijela predmetne nekretnine za dio utuženog razdoblja odnosno za razdoblje od 01.12.2023.g. do dana 01.09.2024., u smislu odredbe čl. 165. st. 1 ZVDSP-a i to u visini ½ dijela neto prihoda koji se za predmetnu nekretninu mogla ostvariti u navedenom razdoblju.

26. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja od strane tuženice, ovaj sud je isti odbio kao neosnovan. Naime, ako tužitelj ospori tuženikovu tvrdnju o prestanku tražbine prijebojem, na tuženiku je teret dokazivanja svoje tvrdnje. Tuženik mora dokazati da je njegova tražbina prema tužitelju nastala, da su bile ostvarene zakonom propisane pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju dao izjavu o prijeboju. Opće pretpostavke za prijeboj odnosno građanskopravnu kompenzaciju odnose se na postojanje tražbine dužnika i tražbine vjerovnika, istovrsnost i dospjelost tih tražbina, a osim toga je potrebno i da jedna od strana izjavi drugoj da čini prijeboj. Kako tuženica navedeno pretpostavke nije ničim dokazala, odlučeno je kao pod toč. II rješenja.

27. Podneskom od 16. srpnja 2025. (l.s. 162-163) tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, po provedenom vještačenju, koji predstavlja povišenje zahtjeva na iznos od 8.500,45 Eura, u odnosu na inicijalni zahtjev iz tužbe, pa time i preinaku tužbe, kojoj se tuženica nije protivila. Naime, prema odredbi čl. 193. st. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i , 80/22, 114/22, 155/23-dalje u tekstu: ZPP) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe, potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Iznimka se prema Noveli iz 2019. godine primjenjuje na sve postupke u tijeku. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju, određenom prema zadatku od strane suda, mogao znati visinu svog potraživanja, s obzirom na taj zadatak, pa ovaj sud nalazi preinaku tužbe dopuštenom iz razlog svrhovitosti radi konačnog rješenja odnosa među strankama.

28. Naime, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), pri čemu valja dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe koje je uslijedilo ovdje odmah nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu.

Poslovni broj. P-938/2024-39

Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te ovaj sud cijeni da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, zbog čega je odlučeno kao u toč. I. rješenja.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a , a trošak priznat tužitelju sastoji se od zastupanja istog po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1) za pristup na ročište od 2.9.2024., 16.12.2025., te očevida od 18.102025. svaki 100 bodova (Tbr. 9.2.), te sasta podneska od 24.6.2024., 12.5.2025., 3.7.2025., te 15.7.2025., svaki 100 bodova (Tbr.8.1.), sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2 Eura, što iznosi 1.600,00 Eura, te uz PDV od 25% iznosi ukupno 2.000,00 Eura, čemu se pridodaje trošak predujma na ime sudskog očevida od 749,48 eura te sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 35,73 eura, što ukupno iznosu 2.850,94 eura.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Pag, 16. siječnja 2026.

Sudac

Iva Peričić Pejar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćniku