Poslovni broj P-525/2019-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. CK, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 2. UK, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Štedno-kreditne zadruge u likvidaciji Imetak, čiji OIB glasi 65988520651, sa sjedištem na adresi [adresa] u [adresa], zastupanog po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 05. prosinca 2025. godine, u prisutnosti 1. tužiteljice osobno i punomoćnice tuženika, 16. siječnja 2026. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. U odnosu na 1. tužiteljicu ĐK odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopušteno rješenje o ispražnjenju i predaji nekretnine Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovnog broja Ovr- 3295/2017-7 od 10. travnja 2018., po prijedlogu ovrhovoditelja Štedno-kreditne zadruge Imetak iz Županje, čiji OIB glasi 65988520651, sa sjedištem na adresi [adresa].

Utvrđuje se da između tužitelja i tuženika postoji najamni ugovorni odnos temeljem Ugovora o najmu s pravom prvokupa od 07. siječnja 2017. godine, zaključenog na godinu dana, koji se primjenom pravila o zakonskim predmnjevama obnavlja na isto vrijeme trajanja, odnosno do pravomoćnog okončanja predmetnog spora."

II. Nalaže se 1. tužiteljici CK da tuženiku Štedno-kreditnoj zadruzi u likvidaciji Imetak iz Županje naknadi troškove postupka, u iznosu od 400,00 eura (slovima: četiristo eura), u roku od 15 dana.

III. U odnosu na 2. tužitelja FK odbija se zahtjev tuženika Štedno-kreditne zadruge u likvidaciji Imetak iz Županje za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 400,00 eura.

.

r i j e š i o  j e

U odnosu na 2. tužitelja FK odbacuje se tužba u uvodno opisanoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 02. travnja 2019. godine, tvrdi se da nije dopuštena ovrha predajom u posjed nekretnine – k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

2. Budući da tužba nije bila podobna za raspravljanje, rješenjem koje je sud prvog stupnja donio 11. travnja 2019. godine naloženo je tužiteljima 1. CK i 2. FK (u daljnjem tekstu: 1. tužiteljica i 2. tužitelj i/ili tužitelji) da dopune tužbu tako da, u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), postave određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, kao i da dostave dokaze kojima se utvrđuju činjenice na kojima temelje tužbeni zahtjev, a posebno onaj koji se tiče toga da su na pokretanje predmetne parnice radi nedopuštenosti ovrhe upućeni od strane ovršnog suda (dostavom sudu rješenja ovršnog suda na temelju kojega su na pokretanje takve parnice upućeni).

3. U rješenju od 11. travnja 2019. godine tužitelji su upozoreni na posljedice iz odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a, dakle na to da će se smatrati da je tužba povučena ako ne bude vraćena sudu u određenom roku i dopunjena u skladu s dobivenom uputom suda, odnosno na to da će se tužba odbaciti bude li vraćena bez dopune.

4. Rješenje od 11. travnja 2019. godine tužitelji su uredno primili; 1. tužiteljica 29. travnja 2019. godine, a 2. tužitelj 18. travnja 2019. godine.

5. Tužbu je ispravila samo 1. tužiteljica, koja je u podnesku, predanom sudu preporučenom pošiljkom 07. svibnja 2019. godine, zatražila da se utvrdi da je nedopušteno rješenje o iseljenju ("ispražnjenju") i predaji nekretnine koje je Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama donio 10. travnja 2018. godine pod poslovnim brojem Ovr-3295/2017-7 te da se utvrdi da između tužitelja i tuženika postoji najamni ugovorni odnos na temelju Ugovora o najmu nekretnina s pravom prvokupa od 07. siječnja 2017. godine. U prilogu podneska od 07. svibnja 2019. godine 1. tužiteljica je sudu dostavila rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovnog broja Ovr-3295/2017-20, od 04. ožujka 2019. godine, iz kojega je bilo razvidno da su tužitelji upućeni da protiv tuženika pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga sadržanih u čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ).

6. Naprotiv, 2. tužitelj je 26. travnja 2019. godine dostavio sudu podnesak u kojemu je predložio da ga se "izbriše iz svojstva tužitelja" i u kojemu je naveo da tužbu nije niti potpisao niti je ikoga opunomoćio za zastupanje.

7. Uzimajući u obzir takvo držanje 2. tužitelja u sporu, koje pravno treba tumačiti kao vraćanje sudu tužbe bez dopune, trebalo je odlučiti kao u izreci rješenja. Takva odluka svoje pravno uporište ima u odredbi čl. 109. st. 4. ZPP-a.

8. Zbog odluke iz izreke rješenja u nastavku postupka na aktivno legitimiranoj strani u sporu sudjelovala je isključivo 1. tužiteljica. To se, posljedično, odrazilo i na odluku suda o troškovima postupka. O tome će biti pisano u nastavku obrazloženja konkretne odluke.

9. U odgovoru na tužbu ukazano je na to da niti jedan od tužitelja nema pravnog interesa voditi konkretnu parnicu budući da su u listopadu 2021. godine oboje iselili iz predmetne nekretnine i predali ključ tuženiku nakon čega je ovršni sud donio rješenje kojim je obustavio ovrhu. Ujedno je tuženik ustvrdio da s tužiteljima nije sklopio ugovor o najmu nekretnine na koju je u ovršnom postupku bio upravljen zahtjev za predaju u posjed.

10. Upravo iznesene navode tuženika potvrdila je i 1. tužiteljica, i to na ročištu koje je održano 05. prosinca 2025. godine, na kojemu je istaknula da je iz predmetne nekretnine iselila 31. srpnja 2021. godine, a da je na ugovor o najmu stana imala primjedbe koje je rukom upisala na tom ugovoru i pored njih se potpisala.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu.

12. Iako je tuženik predložio i provođenje dokaza saslušanjem (oboje) tužitelja, od ovog je dokaza personalne naravi izrijekom odustao na ročištu koje je održano 05. prosinca 2025. godine.

13. Uz provedene dokaze i one od kojih je tuženik odustao, niti jedna od stranaka nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza do onog stadija postupka do kojega ih je bila u mogućnosti predložiti na temelju pravila iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a, u svezi s čl. 292. st. 7. ZPP-a. Pri tome je nužno ukazati na to da je prethodni postupak zaključen na (prvom) pripremnom ročištu koje je održano 05. prosinca 2025. godine, s tim da je, u skladu s mogućnošću iz odredbe čl. 292. st. 8. ZPP-a, na istom ročištu sud održao i glavnu raspravu koju je, potom, i zaključio.

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra neosnovanim tužbeni zahtjev koji je u ovoj parnici istaknula 1. tužiteljica. Ponavlja se da je u odnosu na 2. tužitelja doneseno rješenje o odbacivanju tužbe, sadržano u dispozitivu rješenja.

15. Među strankama su sporne sve okolnosti bitne za presuđivanje, odnosno dvojbeno je postojanje razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a, zbog kojih bi bila nedopuštena ovrha, određena radi iseljenja 1. tužiteljice iz predmetne nekretnine, kao i to je li između 1. tužiteljice i tuženika sklopljen ugovor o najmu te nekretnine.

16. Po mišljenju suda prvog stupnja, opisana sporna pitanja isključivo su pravne naravi, ali se prilikom njihova razrješenja sud rukovodio činjenicama utvrđenima provedenim dokaznim postupkom, smatrajući da dokazi materijalno- pravne prirode (isprave) predstavljaju valjanu i dostatnu podlogu za presuđivanje.

17. Naime, isprave podnesene sudu tijekom predmetne parnice u međusobnom su skladu pa djeluju uvjerljivo, a iz njih proizlaze sve činjenice relevantne za odlučivanje u konkretnoj parnici.

18. U odnosu na nedopuštenost ovrhe iseljenjem 1. tužiteljice iz kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] iz K. O. [katastarska općina], potrebno je naglasiti da iz isprava koje su stranke predočile sudu prvog stupnja proizlazi da je rješenjem koje je donio ovršni sud, zaista, određena ovrha iseljenjem 1. tužiteljice iz te nekretnine, ali da je ovršni postupak obustavljen jer je 1. tužiteljica (kao i 2. tužitelj) iselila iz te nekretnine. O tome svjedoči ne samo rješenje koje je Općinski sud u Rijeci donio 14. lipnja 2023. godine (s lista 40. sudskog spisa), već i očitovanje same 1. tužiteljice s ročišta održanog u predmetnom sporu 05. prosinca 2025. godine.

19. Kada ne postoji ovršni postupak u odnosu na koji se ovršenik iz tog postupka (a to je i 1. tužiteljica) poziva na nedopuštenost ovrhe, i to zbog činjenice da je taj ovršni postupak obustavljen, tada nije moguće zaključiti da je i sama ovrha za čiju se nedopuštenost ovršenik zalaže nedopuštena, a time niti da postoje razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a zbog kojih je takav ovršenik upućen na pokretanje parnice.

20. Ovršni postupak iseljenjem 1. tužiteljice iz kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] iz K. O. [katastarska općina] obustavljen je jer je 1. tužiteljica dobrovoljno predala tu kuću u posjed tuženiku pa je time otpala i osnova zbog koje je 1. tužiteljica pokrenula konkretnu parnicu.

21. Zbog toga je u tom dijelu njezin tužbeni zahtjev pravno neutemeljen.

22. Isto tako, unatoč tome što je u dopunjenoj tužbi 1. tužiteljica tvrdila da je za korištenje kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] iz K. O. [katastarska općina] s tuženikom sklopila ugovor o najmu i što je dijelom tužbenog zahtjeva tražila da sud utvrdi postojanje najamnog ugovornog odnosa, uzimajući u obzir da je na ročištu od 05. prosinca 2025. godine sama navela da je u odnosu na Ugovor o najmu nekretnine s pravom prvokupa imala primjedbe koje je rukom upisala na tom Ugovoru, nije moguće zaključiti da je između nje i tuženika uopće nastao ugovorni odnos najma pa se, stoga, i u tom dijelu tužbeni zahtjev ukazuje pravno neutemeljenim.

23. Zbog svega objašnjenog, odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

24. Odluka o naknadi troškova postupka iz točke II. dispozitiva presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. 1. tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, i to onih koji su, u smislu pravila iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni za vođenje parnice.

25. Troškovi tuženika sastoje se od nagrade odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), te za zastupanje na jednom ročištu, od 05. prosinca 2025. godine, na kojemu se raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi pa nagrada za to ročište iznosi 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife/23.

26. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetne

presude, točnije 16. siječnja 2026. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela

XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

27. Iako je tuženik tražio da sud i 2. tužitelju naloži da mu naknadi troškove postupka, i to solidarno s 1. tužiteljicom, prvostupanjski sud takav zahtjev tuženika nalazi pravno neutemeljenim.

28. Naime, u odnosu na 2. tužitelja tužba je odbačena, a uvjeti za takvo postupanje suda ispunili su se prije no što je tuženik podnio odgovor na tužbu i prije no što je održano ročište od 05. prosinca 2025. godine. Stoga nema mjesta zaključku da je 2. tužitelj tuženiku izazvao bilo kakve troškove, pa tako niti one koji se tiču sastavljanja odgovora na tužbu i zastupanja na spomenutom ročištu.

29. Zbog netom objašnjenih okolnosti o zahtjevu tuženika za nadoknadu troškova postupka u odnosu na 2. tužitelja odlučeno je kao u t. III. izreke presude, a zbog takve odluke ne postoji niti solidarna obveza 1. tužiteljice i 2. tužitelja da tuženiku naknade troškove postupka. Upravo suprotno, tuženiku je isključivo 1. tužiteljica izazvala troškove pa mu ih je jedino ona u obvezi i naknaditi.

U Rijeci 16. siječnja 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP- a).