REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-1093/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, za Područni ured u Požegi ulica Republike Hrvatske 1 c Požega zastupan po generalnom punomoćniku DD dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-110/2023-19 od 7.listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-110/2023-19 od 7. listopada 2025.

II. Odbija se tuženik sa troškom odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.925,65 €/ 44.646,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 28.12.2022. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03116930148), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, za Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.400,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7.listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode istaknute u žalbi tužitelja, te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. U žalbenom postupku nije sporno da je u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika, osiguranik tužitelja AD zadobio teške tjelesne ozljede, te da je tužitelj isplatio svom osiguraniku AD na ime invalidske mirovine u razdoblju do 1.prosinca 2020. do 30. studenog 2022. iznos od 5.925,65 EUR-a. Nadalje nije sporno, jer tako proizlazi iz nalaza financijskog vještaka Dajane Hart kojemu stranke nisu prigovarale, da je tužitelj svom osiguraniku u razdoblju od prosinca 2020. do studenog 2022. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od ukupno 5.925,62 EUR, a da bi pretpostavljena invalidska mirovina za slučaj ozljede na radu za osiguranika tužitelja AD iznosila 9.263,20 EUR, odnosno 3.337,58 EUR više od invalidske mirovine koju mu je tužitelj isplatio.

7. Prvostupanjski sud je temeljem navedenih činjenica odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14– dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine osiguraniku, da tuženik, koji je sklopio Ugovor o osiguranju sukladno odredbi članka 8. stavak 1. ZOOP-a, odgovara samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, da u ovom slučaju, sukladno odredbi članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa kako je tužitelj u utuženom razdoblju svom osiguraniku isplaćivao invalidsku mirovinu manju nego što bi mu isplatio u slučaju umirovljenja zbog ozljede na radu,odbio je tužbeni zahtjev.

8. Tužitelj žalbom osporava primjenu materijalnog prava, ističe da nema mjesta primjeni članka 27. ZOOP, jer je zahtjev tužitelja utemeljen na specijalnom propisu, odnosno Zakonu o mirovinskom osiguranju, i to članku 161. stavak 2. tog Zakona, pa kako se radi o trajnoj šteti koju trpi tužitelj, da je trebalo primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju tužbeni zahtjev prihvatiti.

9. Suprotno žalbenim navodima, u ovom slučaju se primjenjuje ZOOP, jer se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te je ZOOP specijalni zakon u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, i 120/16 dalje: ZOMO). Naime, tuženik kao osiguravatelj, ne nalazi se u istoj poziciji u kojoj je štetnik – vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a, a ovo iz razloga, jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan zaključati, čime je reguliran i opseg njegovog osiguravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP.

10. U smislu odredbe članka 27. ZOOP, obveza tuženika - društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu, a što u konkretnom slučaju ne postoji.

11. Stoga je žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi pobijanu presudu.

12. Ovaj sud nije dosudio tuženiku troškove sastava odgovora na žalbu, jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe, a temeljem članka 166. stavak 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a.

U Požegi, 16. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević