REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-330/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Bogdanki Puhalo – Trbojević, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., pravni slijednik Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, Zagreb, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-857/2024-10 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-857/2024-10 od 19. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka, nepoštena odredba Ugovora o kreditu broj: 306-403/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je dana 25. svibnja 2005. solemnizirao javni bilježnik Marija Grozdanić-Dekleva sa sjedištem u [adresa], pod posl.br. OU-1052/2005, koji ugovor je sklopljen između tuženika čija tvrtka je tada glasila Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., a sada glasi Addiko Bank d.d., u podružnici Rijeka, Jadranski trg 3, sa tužiteljicom UT kao korisnicom kredita i založnim dužnikom, sadržana u članku 6. Promjenjivost kamatne stope, a koja glasi:
„… Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 01.05.2006.
(slovima: prvogsvibnjadvijetisućešeste) godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., ovisno o skupini klijenata kojoj pripada korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune“
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka, nepoštena odredba Ugovora o kreditu broj: 306-403/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je dana 25. svibnja 2005. solemnizirao javni bilježnik Marija Grozdanić-Dekleva sa sjedištem u [adresa], pod posl.br. OU-1052/2005, koji ugovor je sklopljen između tuženika čija tvrtka je tada glasila Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., a sada glasi Addiko Bank d.d., u podružnici Rijeka, Jadranski trg 3, sa tužiteljicom UT kao korisnicom kredita i založnim dužnikom, sadržana u članku 8. a koja glasi: „… U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.“
III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužiteljici UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.855,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za razdoblje od 01. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023,. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište mijenja referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište koja je na snazi od 1. srpnja na pojedinačne iznose kako slijedi:
na iznos od 26,83 EUR od 08. lipnja 2006. do isplate
na iznos od 26,71 EUR od 07. srpnja 2006. do isplate
na iznos od 26,54 EUR od 07. kolovoza 2006. do isplate
na iznos od 26,63 EUR od 07. rujna 2006. do isplate
na iznos od 26,61 EUR od 02. listopada 2006. do isplate
na iznos od 26,52 EUR od 07. studenog 2006. do isplate
na iznos od 26,35 EUR od 30. studenog 2006. do isplate
na iznos od 26,07 EUR od 02. siječnja 2007. do isplate
na iznos od 25,85 EUR od 07. veljače 2007. do isplate
na iznos od 25,80 EUR od 28. veljače 2007. do isplate
na iznos od 25,78 EUR od 06. travnja 2007. do isplate
na iznos od 25,41 EUR od 11. svibnja 2007. do isplate
na iznos od 25,10 EUR od 06. lipnja 2007. do isplate
na iznos od 24,88 EUR od 02. srpnja 2007. do isplate
na iznos od 24,99 EUR od 06. kolovoza 2007. do isplate
na iznos od 25,08 EUR od 06. rujna 2007. do isplate
na iznos od 40,48 EUR od 01. listopada 2007. do isplate
na iznos od 40,34 EUR od 02. studenog 2007. do isplate
na iznos od 40,77 EUR od 03. prosinca 2007. do isplate
na iznos od 40,49 EUR od 02. siječnja 2008. do isplate
na iznos od 41,15 EUR od 01. veljače 2008. do isplate
na iznos od 41,49 EUR od 26. ožujka 2008. do isplate
na iznos od 82,59 EUR od 02. svibnja 2008. do isplate
na iznos od 80,42 EUR od 02. svibnja 2008. do isplate
na iznos od 79,49 EUR od 20. kolovoza 2008. do isplate
na iznos od 80,34 EUR od 20. kolovoza 2008. do isplate
na iznos od 78,77 EUR od 20. kolovoza 2008. do isplate
na iznos od 78,70 EUR od 04. rujna 2008. do isplate
na iznos od 79,43 EUR od 30. rujna 2008. do isplate
na iznos od 85,75 EUR od 03. studenog 2008. do isplate
na iznos od 81,27 EUR od 04. prosinca 2008. do isplate
na iznos od 12,15 EUR od 04. prosinca 2008. do isplate
na iznos od 1.456,74 EUR od 04. prosinca 2008. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.407,46 EUR (dvijetisućečetiristosedameura i četrdesetišestcenti) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
2. Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva tužiteljice izvršena u podnesku od 7. rujna 2023.
3. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu i rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3.1. U navodima žalbe tuženik ističe da je presuda prvostupanjskog suda nezakonita;
- jer je automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja, počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 502. c ZPP-a, dok je jednako tako na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo;
- jer je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vidu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07.; dalje: ZZP) i to članka 96., članka 99., te članka 102. navedenog zakona, a sve kada je prvostupanjski sud odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke i odredbu o prijevremenoj konačnoj otplati kredita utvrdio ništetnom,
- jer nije proveden test transparentnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita propisanog u članku 99. ZZP-a, čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a , obzirom da nije obrazloženo iz kojeg razloga nije proveden test transparentnosti;
- jer je dopuštanjem preinake tužbe kako ju je tužiteljica učinila podneskom predanim na ročištu održanom 7. rujna 2023. sud počinio bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi sa člankom 190. ZPP-a;
- jer je ocjenom kako restitucijski zahtjev tužiteljice nije zastario i da joj zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja smatran nepoštenim stjecateljem, pa je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe članka 216., članka 225., članka 241. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ovaj sud je pobijanu presudu i rješenje ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku i svoj pravni stav dao dovoljno jasne razloge, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te važećom sudskom praksom, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. 2. Budući je tek nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica mogla znati visinu restitucijskog zahtjeva i točan iznos mjesečnih pretplata kao posljedicu ništetnih odredbi ugovora o kreditu, osnovano je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe, povećanjem zahtjeva za isplatu, pa time nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 190. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik.
7. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj: 306- 403/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. svibnja 2005. u dijelu gdje je ugovorena kamatna stopa promjenjiva prema Odluci banke, te u dijelu gdje je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita prema Tarifi banke.
7.1. Glede žalbenih navoda tuženika kojima se ukazuje, kako je prilikom utvrđenja ništetnim odredbi konkretnog Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud automatski prihvatio pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača i da nije pravilno tumačio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
7.2. Nadalje Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
8. Osnovano se prvostupanjski sud pozvao na učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je između ostalog utvrđeno da je i tuženi od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. tako što je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženi promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
9. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
9.1. U navedenom kolektivnom sporu za ugovore koji su sklopljeni u isto vrijeme kada je sklopljen i ovdje predmetni Ugovor o kreditu uz ugovaranje prava banke da jednostranom odlukom bez ugovorom određenih jasnih i objektivnih parametara mijenja kamatnu stopu tijekom otplate kredita, u bitnom je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo u smislu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz potpuno informiranje potrošača o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu po kojem je ugovoreno da tuženik može visini kamatne stope određivati jednostrano i to bez ugovaranja bilo kojeg objektivnog kriterija (parametra), uz ugovaranje obveze tužitelja da isto bezuvjetno prihvati, te činjenicom da je tužitelji tijekom otplate kredita zbog jednostranog povećanja kamatne stope otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao "jača" strana ugovora jer time u biti ugovorio da cijenu svoje usluge može mijenjati po vlastitom nahođenju bez obveze da promjenu cijene veže za objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da istoj prigovori, čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj.
10. Iz iskaza tužiteljice, proizlazi da se obratila banci radi ostvarivanja potrebnih kreditnih sredstava za kupnju stana, da je banci dostavila dokumentaciju koju je banka od nje tražila, da je nakon proteka određenog vremena obavještena da joj je kredit odobren, da joj je bez ikakvih razgovora ili pregovora predočen već sačinjen ugovor o kreditu radi potpisivanja istoga, daj ugovor o kreditu nije mogla niti uvjetovati niti mijenjati sadržajno, da joj djelatnik banke ništa posebno nije objašnjavao, već je da upućena javnom bilježniku radi potpisa ugovora.
10.1. Stoga se suprotno navodima žalbe, kako nije proveden test transparentnosti i test poštenosti glede spornih odredbi ugovora o kreditu, nedvojbeno može zaključiti da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti je ovdje tužiteljici jasno i dvosmisleno predočeno, niti je ona to mogla sagledati, koliko će točno kroz vrijeme trajanja kredita biti u obvezi platiti tuženiku, pa ni koliko će ju koštati ako kredit odluči prijevremeno otplatiti.
11. Suprotno navodima žalbe pravno pitanje o kojem ovisi nastupanje zastare pojedinih potraživanja iz predmetnog Ugovora, vezano je uz intervencijski efekt tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., glede mogućnosti prekidanja zastarnog roka u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, da li podnošenje takve tužbe predstavlja radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare pojedine individualne tražbine.
12. Glede tog pitanja stav je ovog suda identičan stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev 2245/17-2, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a., te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te se rok zastare računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019. nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o kamatnoj stopi.
13. Što se tiče restitucijskog zahtjeva za vraćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, ništetnost te odredbe nije bila predmetom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač, već je ništetnost navedene odredbe utvrđena prvostupanjskom presudom i od tada teče rok zastare za restitucijski zahtjev temeljem te ništetne odredbe ugovora.
14. Iz odredbe članka 8. stavak 3. 4. Ugovora o kreditu proizlazi da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu i djelomičnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Tarifi i Odluci banke na preostali iznos kredita.
15. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama povodom restitucijskih zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita (npr. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-43/2022- 2 od 14. lipnja 2022.) kod prijevremene otplate kredita, banka imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita, te da se ta naknada ne smije odnositi na naknadu štete zbog neostvarene kamate koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate, pa su stoga žalbeni navodi tuženika istaknuti u pravcu trpljenja neke pretpostavljene štete neosnovani.
16. Budući su sporne odredbe ugovora o kreditu utvrđene ništetnim, pravilno je tuženik presuđen na isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i plaćenog iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita temeljem članka 1111. i 1115. ZOO-a.
17. Kako je tužiteljica uspjela u sporu pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a, obvezao tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici.
18. Radi iznesenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Požegi, 16. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
