REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj Psp-17/2025-12

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davidu Salaju, odvjetniku u Puli, protiv tuženice ĐVČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jovanki Barić, odvjetnici iz Rijeke, zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te tuženice i njezine punomoćnice, objavljene 16. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Time što je tuženica srušila dio ogradnog zida na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u širini od cca 220 cm i visini od cca 180 cm i postavila improviziranu metalnu ogradu s lokotom i natpisom „ne diraj do sudskog vještaka, točka“, tuženica je smetala posljednji miran i neposredan posjed tužiteljice, pa se tuženici nalaže da pod prijetnjom ovrhe u roku od 8 (osam) dana uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije i u trenutku čina smetanja posjeda tako što će maknuti improviziranu ogradu s lokotom i natpis te sazidati dio porušenog zida.

II. Zabranjuje se tuženici pod prijetnjom ovrhe svako buduće isto ili slično smetanje posjeda.

III. Nalaže se tuženici da u roku od 8 (osam) dana naknadi tužiteljici parnični trošak, od 576,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove odluke do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom od 21. ožujka 2025. tužiteljica navodi da je posjednica dijela nekretnine označene k. č. br. [katastarska čestica] oranica upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je posjed stekla 1. travnja 2003. kupnjom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR zgrada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od prodavatelja AV, posjedovala je dvorište s pomoćnim objektima i bazenom, u dvorište već omeđeno starim zidovima se moglo ući isključivo preko k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina], sada posjeduje dio nekretnine k. č. [katastarska čestica] kako je narančastom bojom prikazano u skici posebne geodetske podloge za k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. koji je činio cjelinu s dvorištem zgrade k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR te se do njega može doći samo kroz ulazni portun preko čestice k. č. br. [katastarska čestica]/zgr, na njemu je sagradila pomoćni objekt, ljetnu kuhinju i bazen, te drži različite osobne stvari. Navodi da pri obilasku 6. ožujka 2025. uočila srušeni dio ogradnog zida, a u napravljenom prolazu natpis „Ne diraj do sudskog vještaka, točka“, improvizirana ograda od željezne armature s lokotom postavljenim s dijela parcele k. č. br. [katastarska čestica] kojeg drži tuženica, dok su na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] kojeg drži tužiteljica bili odloženi crijepovi i azbestne ploče za krovište (tzv. salonit ploče), razbacane i razbijene stvari koje su se nalazile uz razrušeni dio zida. Zbog rukopisa, činjenice da je probijanje zida izvršeno s dijela čestice 1115/1 kojeg koristi tuženica, vođenja postupka P-332/23 smatra da je neovlašteno i samovlasno smetanje posjeda učinila ili naložila tuženica jer je izvađeno korijenje biljaka koje su rasle uz zid, a rušenje obavljeno strojem, pri čemu su oštećeni pomoćni objekti tužiteljice. Zahtijeva utvrđenje smetanja i uspostavu ranijeg posjedovnog stanja.

2. Odgovorom na tužbu od 15. travnja 2025. tuženica osporava da bi tužiteljica bila posjednik dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica upisana u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je pravomoćnim rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-1449/2009 od 26. travnja 2021. k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR dosuđena EOS Nekretnine d.o.o. Zagreb, osporava da bi tužiteljica kupnjom zgradne čestica k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR u naravi kuće s dvorištem, slivnikom i cisternom, ušla u posjed dijela k. č. br. [katastarska čestica], a što je vidljivo iz geodetske podloge koju je naručila tužiteljica i još 2008. tražila da je potpiše tuženica, a što je tuženica odbila jer je dio k. č. br. [katastarska čestica] oduvijek u posjedu njenih pravnih prednika.

3. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz zemljišne knjige (stranice 12-20), izvod iz katastarskog plana (stranica 21), povijest promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 18. rujna 2024. (stranice 59- 61), ugovor o prodaji nekretnina od 26. ožujka 2003. (stranice 50-52), zapisnik poslovni broj Ovr-1449/2009 od 4. svibnja 2023. (stranica 29) elaborat UV od 3. ožujka 2010. (stranice 66-83), izvršen uvid u fotografije (stranice 27-28, 85-91), proveden uviđaj, saslušani svjedoci GV, AV i BV (stranice 103-106) te tužiteljica i tuženica.

3.1. Prema izvadcima iz zemljišne knjige nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oranica, zajedno s k. č. br. [katastarska čestica] je vlasništvo tuženice ĐVČ, dok je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu EOS Nekretnine d.o.o.

3.2. Ugovorom o prodaji nekretnina zaključenim 26. ožujka 2003. između prodavatelja AV i MV tužiteljica ĐV je kupila nekretninu u [adresa] i to k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za iznos od 98.000,00 kuna.

3.3. Prema povijesti promjena na katastarskim česticama od osnutka operata k.o. Štokovci 1952. godine k. č. br. *33 je upisana kao kuća i dvorište od 203m2, a k.č.br.

1115/1 kao oranica od 227m2.

3.4. Na uviđaju 11. studenog 2025. tužiteljica je pokazala mjesto srušenog zida između dva objekta na kojem se nalazi željezna armatura, dio na kojem se nalaze dva objekta, bazen i septička jama koji je od kupnje nekretnine bio u njenom posjedu, žičanu ogradu u dvorištu između objekata i kamene kuće na tri etaže kuće koju je postavila kada je deložirana iz kuće, stambenog objekta kućni broj 38. Izjavljuje da je da je na mjestu spornog otvora oduvijek postojao zid visine 1m na koji se nastavljala žičana ograda, da ga je ona uklonila u dogovoru s pokojnim ĆV, bratom tuženice, napravila temelje i sazidala da u punoj visini, više nije bilo žičanog dijela, a Mariove strane je ostao kamen, spojnica. Navode tužiteljice o postojanju dogovora s bratom ĆV tuženica osporava.

Tuženica je izjavila da je sporni otvor, nešto manji, oduvijek bio prolaz, da dogovora s ĆV nije bilo, da je objekt uz bazen njeno vlasništvo jer je smješten kao i bazen na njenoj parceli, a tužiteljica je raniji objekt porušila i napravila sadašnji.

3.5. GV iskazuje da je tužiteljicu upoznala 2012., a tuženicu od 2016. od kada dolazi u [adresa], da je zid između dvije nekretnine i između kuhinje i sobe, dva zasebna pomoćna objekta u dvorištu, do rujna 2024. izgledao isto, a tužiteljica je u slijepom kutu iznad ukopane septičke jame držala tepison i kante, tužiteljici bi pomagala kada je imala goste, čistila bi upravo taj dio dvorišta. Jedini ulaz je bio s ceste kroz kapiju. U rujnu 2024. je bila u [adresa], postojao je zid bez prolaza između ta dva objekta dio koji koristi tužiteljica je bio zarastao i pun lišća. U rujnu 2025. joj je tužiteljica rekla da je zid porušen a ona se htjela u to uvjeriti pa je otišla u [adresa]. Zna da je tužiteljica deložirana iz kuće, da je postavila žičanu ogradu unutar dvorišta koja odvaja objekt kuhinje i kupaone, u koju je tužiteljica smjestila vrijedniji namještaj, od ostatka dvorišta, da je tužiteljica prije nego što su se upoznale, u dogovoru s tuženičinim bratom porušila mali zid koji je bio između ta dva objekta i napravila veliki, koji je sada srušen.

3.6. AV iskazuje da je s bratom preko agencije prodao tužiteljici kuću koju su roditelji kupili još 1939. od udovice s djetetom, a on u njoj živio do 1976. i nastavio dolaziti sve do prodaje 2003., da je tuženica stanovala u susjednoj kući do udaje, da je objekte dijelio suhozid, na čijem vrhu je bila poslagana drača i stavljeno kamenje da ga bura ne odnese, ne sjeća se da bi u bilo kojem dijelu zida postojao niski zidić sa željeznom ogradom, ne zna da je postojao spor oko granice, suhozida, ili dijela okućnica, da se u nekretnine ulazilo s ulične strane kroz dva portuna koja su bila jedan do drugoga. Unutar dvorišta je postojao jedan pomoćni objekt tzv. lišijera, koja se naslanjala na suhozid, služila za pranje rublja, a roditelji su '60 ili '61. uklonili škrilje s krova i izlili betonsku ploču na ravan krov. Zadnja je građena garaža od siporeks ploča 1972. do 1974. ali se ona ne naslanja na ogradni zid. Tužiteljici je 2003. pokazano i prodano sve što se nalazilo unutar dvorišta, jedan zidani objekt lišijera, garaža, poljski WC-u, nešto što je služilo za kokoši i bilo odvojeno od ostatka dvorišta i nešto što se naslanjalo na stražnji dio drugog objekta i služilo kao nadstrešnica za zaprežna kola i kasnije traktor, a sve to tuženičina obitelj nikada nije koristila. Posljednji put u dvorištu je bio prije prodaje, u travnju 2003. a po [adresa] je prošao nakon što mu je nećak rekao za novo naselje, vidio da je zapuštenu nekretnina i natpis da se prodaje. Od ulaznog portuna do lišijere uvijek je bio visoki suhozid, nakon lišijere na tromeđi njihove, tuženičine i treće parcele suhozid je u duljini 3-4 metra bio niži, derutan, pomalo se urušavao, ali su ga održavali s braćom do visine koja je sprječavala prolazak, a prolaz unutar suhozida nije postojao.

3.7. BV iskazuje da u [adresa] dolazi od 1978., punac, mu je rekao da je ta parcela njihova, a zida nije bilo, da tužiteljica tri godine samo dolazi po poštu i da više nema nikakvih prava, da oni dolaze svaki tjedan, ne zna da bi tužiteljica iznajmljivala svoj objekt kao kuću za odmor, niti da bi imali ključeve njene kuće, ništa ne može reći o načinu na koji su on, njegova supruga ili rođaci koristili lišijeru.

3.8. ĐV iskazuje da je preko agencije 2003. kupila nekretninu kako bi je iznajmljivala, pokazano joj je i rečeno da kupuje sve što se nalazilo unutar zidova, ograde, da je 2003. u dogovoru s pok. ĆV uklonila niski zidić sa žičanom ogradom između lišijere i garaže od siporeksa, a kamen pronađen kopajući za septičku jamu ugradila je u zid koji se nalazio između dva objekta i nastavlja se iza kupatila i predstavlja njegovu stražnju stranu, da je 2006. izgradila bazen i obnovila druge pomoćne objekte, a 2016. počela iznajmljivati, da je 2007. htjela nadstrešnicom povezati sve objekte unutar dvorišta, angažirala je geodeta Đ koji joj je 2008. predočio geodetsku podlogu iz koje proizlazi da dio dvorišta kojega posjeduje ne predstavlja česticu čija je vlasnica, već je vlasništvo trećih osoba, a zbog obiteljskih problema o tome više nije razgovarala, da je do Božića 2022. odnos s tuženicom bio pun povjerenja, međusobno su činili usluge, držali ključeve kuća, znala je za njene probleme, a od tada se niti ne pozdravljaju. Kameni zid dimenzija 2,5x2,10 između pomoćnih objekata je vidjela krajem listopada 2024., a slijedeći put je bila postavljena željezna armatura, stvari razbacane, a rušenjem zida koji je jednim dijelom stražnji zid pomoćnog objekta objekt je destabiliziran.

Deložacija je provedena 4. ili 5. svibnja 2023., u ovršnom postupku utvrđena je vrijednost nekretnine, misli da dio dvorišta i pomoćni objekti nisu obuhvaćeni elaboratom o procjeni vrijednosti nekretnine, prije deložacije je podnijela je tužbu radi utvrđenja vlasništva tog dijela dvorišta i pomoćnih objekata kako bi sačuvala ono u što je godinama ulagala pa nije deložirana iz tog dijela dvorišta i pomoćnih objekata, a predajom ključeva kapije joj je omogućeno da dođe kroz dvorište. Nakon saznanja da dio dvorišta ne bi bio njen, nije tražila potpis od tuženice ili bilo koga jer su treće osobe bile upisane kao vlasnici, a većinski vlasnici sada tuženičine kuće su tada bila njena braća, a tuženica nikada nije spominjala niti tražila dio dvorišta koji joj je ostao u posjedu.

3.9. ĐVČ iskazuje da je da su njeni prednici više od sto godina u posjedu parcele 1115/1 od 227 m2, vlasništvo se prenosilo nasljeđivanjem, a koristili su je i A jer je niski zidić odvajao njihovo dvorište od parcele, što je bilo poznato tužiteljici koja nije dobila Mariovo odobrenje da mali zid zamijeni velikim, kojeg ona nije vidjela, niti njihovu suglasnost za gradnju pomoćnih, sada bespravnih objekata i bazena, da su A na spornom dijelu zemljišta slagali stvari, a niskim zidićem spriječili svoje životinje da ulaze u dvorište ispred kuće, da nema dokaza da je ona porušila zid. Ne želi odgovoriti na pitanje da li je na spornom dijelu bio ulaz ili je postojao zid, da li ima ključeve od lišijere i objekata koji se nalaze na spornom dijelu zemljišta, da li je zajedno s tužiteljicom boravila na spornom dijelu zemljišta, tko je izgradio lišijeru i drugu pomoćnu zgradu.

3.10. Prema procjenbenom elaboratu UV iz ožujka 2010. “dvorište je ograđeno kamenim zidom-suhozidom, a na ulazu ugrađena visoka željezna vrata. Na parceli se nalaze i dva manja dvorišna objekta i bazen.“ dok fotografije (strana 86-87) prikazuju izgled dvorišta, prostora između kuće i zida prema parceli tuženice.

3.11. Prema zapisniku sudskog ovršitelja Ovr-1449/2009 od 4. svibnja 2023.dio dvorišta čini dio čestice 1115/1 i nalazi se u posjedu tužiteljice kojoj je predajom ključeva od ulaznog portuna omogućen pristup.

4. Prema odredbi čl. 21. st. 3. i 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014., 81/2015., 94/2017. i 52/2025.) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a predmet raspravljanja je utvrđenje činjenice posljednjeg stanja određenog posjeda i postojanje čina smetanja toga posjeda koje se očituje u objektivnoj promjeni takvog stanja kroz njegovo oduzimanje ili uznemiravanje sa sviješću da se pritom čini smetanje.

Sudska zaštita pruža se posjedniku koji je samovlasno smetan na način da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja koje je bilo u času smetanja i zabrani takvo ili slično smetanje. Zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira koliko bi počinjeno smetanje bilo u društvenom, javnom ili sličnom interesu.

5. Prema fotografijama priloženim tužbi (stranice 22-28) kao i nastalim na uviđaju vidljivo je da je zid između dva pomoćna objekta porušen, a nastali otvor provizorno zatvoren armaturom, te da su različite stvari (crijep, salonit ploče, žičana mreža, kante stolice, stolovi i posude za cvijeće) naslagani u žicom ograđeni dio dvorišta tužiteljice, dok je iz dvorišta tuženice prilaz otvoru nesmetan.

5.1. Odbijen je prigovor nedostatka aktivne legitimacije premda nije sporno da tužiteljica nije vlasnica nekretnine 1115/1 niti 33/zgr., ali je nakon provedene ovrhe ostala u posjedu dijela dvorišta, dijela 1115/1 kojeg je ogradila žičanom mrežom, u kojem se nalaze dva pomoćna dvorišna objekta i koji je zidom s lijeve strane odvojen od ostatka 1115/1.

5.2. Ne postoji dokaz da je tužiteljica ili netko po njenom nalogu porušio zid ali iz njene tvrdnje da je prolaz postojao oduvijek, da je dio dvorišta kojeg tužiteljica drži u posjedu njeno vlasništvo jer je dio parcele 1115/1, da je prilaz otvoru s parcele tuženice nesmetan i uređen, a unatoč njenoj tvrdnji da veliki zid nikada nije vidjela, upućuje da bi samo tuženica imala motiv da sruši dio zida koji joj smeta za ulazak na dio parcele 1115/1 zbog čega je odbijen prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

5.3. Provedeni dokazi ne upućuju da bi nastupila prekluzija, da je tužiteljica podnijela tužbu nakon proteka godine dana od rušenja zida ili proteka 30 dana od saznanja da je zid porušen te je utvrdivši da je zid između dva pomoćna objekta porušen, da tuženica smatra da na tom mjestu mora postojati otvor, da zid odvaja dio nekretnine 1115/1 koji drži tužiteljica u posjedu od preostalog dijela iste čestice sud je tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu.

6. Prema članku 151. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.) parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

6.1. Tužiteljici je priznat trošak jednokratne nagrada od 250 bodova prema Tbr.7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) što primjenom Tbr. 52.3. i 54. iznosi 500,00 eura, trošak pristojbe na tužbu i rješenje od po 13,27 eura i izlaska suda radi uviđaja od 49,48 eura.

6.2. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

6.3. Sud je na zahtjev tužiteljice u skladu s člankom 151. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.) nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

7. U skladu s člankom 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018., 51/2023.) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu od 13,27 eura nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

U Puli 16. siječnja 2025.

S u d a c

Tamara Došen

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku Davidu Salaju, odvjetniku iz Pule

2. tuženici po punomoćnici Jovanki Barić, odvjetnici iz Rijeke