Poslovni broj: P-214/2025-13
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu Branku Hercegu u pravnoj stvari tužitelja SK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 36 protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 82 , OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnik ZK , zaposlenik tuženika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 24. studenog 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Kapetanovića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika ZK , zaposlenika tuženika , dana 16. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika, ovdje tužitelja SK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] na račun ovrhovoditelja , ovdje tuženika EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 82 , OIB: 76674680107 temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 2. travnja 2025. na temelju zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, pod poslovnim brojem : OV-3677/2006 od 20. ožujka 2006.
II.
Tuženiku : EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 82 , OIB: 76674680107 se nalaže da tužitelju : SK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.156,84 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2026. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pa do isplate , sve to u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1.Tužitelj SK u tužbi tvrdi da je zaključkom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Ovr-2832/2022 od dana 15. svibnja 2025. , kao ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji dana 2. travnja 2025. na temelju zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, pod poslovnim brojem : OV-3677/2006 od 20. ožujka 2006. pa sukladno navedenom zaključku Naslovnog suda i odredbom članka 52. Ovršnog zakona (,,Narodne novine '' br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22-dalje OZ ), tužitelj podnosi ovu tužbu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika iz navedenog ovršnog postupka u roku od 15 dana od dana dostave predmetnog zaključka te tužitelj navodi da je tuženik dana 2. travnja 2025. dostavio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu s popratnom dokumentacijom, kojim zahtijeva da se osnova za plaćanje – zadužnica ovjerena kod Javnog bilježnika Obrenije Ribarić broj ovjere: OV-3677/2006 od 20. ožujka 2006. uvrsti u redoslijed naplate i zaplijeni dug ovršenika prema specifikaciji ovrhovoditelja, s time da t
užitelj prvenstveno ističe kako tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer predmetna zadužnica na temelju koje je tuženik pokrenuo zahtjev za izravnu naplatu izdana je u korist Hrvatska poštanska banka d.d., a ne u korist tuženika , a da pritom tuženik navodi kako je Ugovorom o cesiji preneseno navodno potraživanje, kao i sva prava iz zadužnica koje se odnose na dužnika pa tako t uženik nije dostavio navedeni ovjereni ugovor o cesiji, odnosno nije dokazao prijenos tražbine sukladno odredbama Ovršnog zakona niti je dužnik ikada obaviješten o ustupanju tražbine i d odatno, tuženik ničime ne dokazuje da predmetno dugovanje uistinu i dalje postoji, kao niti način na koji je utvrdio iznos navodnog dugovanja, a n adalje, tužitelj ističe kako je nastupila zastara tražbine na temelju predmetne zadužnice, jer je zadužnica ovjerena dana 20. ožujka 2006. kod Javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba pod brojem : OV-3677/2006 te ista nije solemnizirana i o d dana ovjere potpisa na zadužnici , odnosno od zadnje poduzete radnje je prošlo više od 5 godine te je razvidno kako je nastupila zastara tražbine na temelju predmetne zadužnice tako da tužitelj tužbom traži da sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika, ovdje tužitelja na račun ovrhovoditelja , ovdje tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 2. travnja 2025. na temelju zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, pod poslovnim brojem : OV-3677/2006 od 20. ožujka 2006. i tuženik također traži naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.
2. Tuženik EOS MATRIX d.d. u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora pa tuženik predlaže naslovnom sudu primijeniti odredbu čl. 40. st. 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a, odnosno po službenoj dužnosti brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora, jer , u konkretnom slučaju treba utvrditi vrijednost predmeta spora na iznos od 1.327,00 EUR kako je uobičajeno sudskom praksom za tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno tužbe radi utvrđenja i nadalje, tuženik tvrdi da tužitelj tužbom od 16.svibnja 2025. traži proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, koja se provodi kod Financijske agencije temeljem zadužnice poslovni broj: OV-3677/06, ovjerenu kod Javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, od dana 20. ožujka 2006. i da je nesporno da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Ovr-360/2025, odbijen prijedlog ovršenika te je zaključkom upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 7. i 11. OZ-a pri čemu tuženik ukazuje da je prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu tako da se svi dodatni navodi ne mogu raspravljati u ovom postupku te glede aktivne legitimacije tuženik navodi da je sukladno odredbama čl. 80. - 87. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine '' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO), sklopljen Ugovor o cesiji između Volksbank d.d. iz Zagreba te tvrtke EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba , ovjeren 10. rujna 2012. kod Javnog bilježnika Ive Živković iz Zagreba pod poslovnim brojem : OV- 7028/12 i Dodatkom I Ugovoru o cesiji ovjerenog dana 30. listopada 2013. kod Javnog bilježnika Ive Živković iz Zagreba pod poslovnim brojem : OV-9568/13 i dana 31. listopada 2013. kod Javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-19850/13, prenesena su sva prava iz svih i svake pojedine zadužnice, koje se odnose na glavne dužnike i ostale sudionike kojima su osigurane tražbine popisane u prilozima prenesene na društvo EOS MATRIX d.o.o. temeljem čega je postalo zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka i slijedom navedenog, jasno je kako je na ovrhovoditelja, ovdje tuženika nedvojbeno prenesena tražbina koja je predmet ovog postupka te je isti u skladu s odredbom čl. 202. st. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine “ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 dalje: OZ), temeljem zadužnice poslovni broj: OV- 6599/08, ovjerene kod Javnog bilježnika Nadice Milovac iz Zadra od dana 22.rujna 2008. , s time da tuženik tvrdi da je društvo Volksbank d.d., Zagreb, pripojeno društvu Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb i upisano u sudski registar Trgovačkog sudu u Zagrebu , a zahtjev za naplatu podnesen je FINA-i , kao provedbenom tijelu 2025. te se na postupak izravne naplate primjenjuje OZ i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (,,Narodne novine" br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020, dalje u tekstu: ZPONS) koji su trenutno na snazi i relevantne zakonske odredbe omogućavaju novom vjerovniku potraživanja podnošenje zadužnice na izravnu naplatu bez suglasnosti dužnika pod uvjetom legitimacije pred provedbenim tijelom i s obzirom da je FINA-a zavela osnovu za plaćanje u Očevidnik redoslijeda naplate, nesporno je da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dokazao svoju legitimaciju pred provedbenim tijelom pa je stoga u potpunosti neosnovani navodi tužitelja , kao ovršenika kako tuženik, kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave – zadužnice poslovni broj: OV-3677/06, ovjerenu kod Javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba od dana 20. ožujka 2006. i predmetno dugovanje odnosi se na dugovanje iz Ugovora o kreditu broj 918827, sklopljenog dana 17. ožujka 2006. između Volksbank d.d., kao kreditora te PK, kao korisnika kredita i tužitelja SK, kao jamca platca , a budući da se dužnik nije pridržavao uvjeta iz Ugovora o kreditu, prethodni ovrhovoditelj je dana 16. rujna 2010. otkazao predmetni Ugovor o kreditu, a čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu tako da postoji osnova tražbine i nadalje tuženik navodi da tužitelj u cijelosti neosnovano iznosi prigovor visine dugovanja te svoje navode ne potkrepljuje nikakvim dokazima, a osim toga tuženik odbacuje prigovore tužitelja o visini dugovanja temeljem partije 2-918827 te dostavlja analitičku karticu iz koje je nesporno vidljiva visina dugovanja, a ukoliko tužitelj i dalje ustraje u prigovorima na tužitelju je teret dokaza kojim će i dokazati osnovanost prigovora visine dugovanja, a pritom sud treba uzeti u obzir načelo ekonomičnosti postupka u svrhu izvođenja dokaza ,a iz materijalnog dokaza, koji je tuženik dostavio, analitičke kartice, razvidna je visina dugovanja i postojanje uplata tužitelja, s time da dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti tužitelja koji se poziva na nepostojanje dugovanja, a od tog nepostojanje dugovanja zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva i zbog toga tužitelj treba dokazati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za njega povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore te također tuženik spori da bi predmetna zadužnica bila ovršna isprava, što bi zapravo predstavljalo žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a radi kojeg tužitelj nije upućen u parnicu slijedom čega se isto ne može raspravljati u parnici , a opreza radi tuženik navodi da za slučaj da sud osporavanje ovršene isprave podvede pod razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, tuženik osporava navode tužitelja i ukazuje na rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-2289/20 od dana 28. rujna 2020. u kojemu je navedeno: „Čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona (,,Narodne novine'' broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03,194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje u tekstu: OZ/08), koji je bio na snazi u vrijeme sastavljanja predmetne zadužnice, propisuje da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Čl. 183. st. 7. OZ/08 propisuje da isprave iz stavaka 1. i 2. toga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe. Prema odredbi čl. 21. st. 6. OZ/08 pod ovršnom ispravom smatra se i svaka druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava pa se tako i zadužnica ima smatrati ovršnom ispravom, jer je to tako određeno čl. 183. st. 7. OZ/08. Takav stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1560/2012-2 i Rev 2219/2016-2 i tuženik napominje kako se u čl. 209. st. 1. trenutno važećeg OZ-a zadužnica navodi kao isprava temeljem koje ovrhovoditelj može tražiti izravnu naplatu, bez da se navodi da zadužnica mora biti solemnizirana, a isto navodi i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (,,Narodne novine'' broj 68/18; dalje u tekstu: ZPONS) u čl. 3. st. 1. toč. 1.“ , s time da tužitelj tvrdi da je zadužnica u svim verzijama ZPONS-a bila predviđena kao jedna od osnova za plaćanje koju je moguće podnijeti na izravnu naplatu te tuženik ističe da je zahtjev za naplatu podnesen FINA- i 2025. te se na postupak izravne naplate primjenjuje OZ i ZPONS koji su trenutno na snazi koji ne predviđaju ikakva ograničenja glede dana izdavanja zadužnice ili ovršnosti odluke/nagodbe i osim toga tuženik ističe da je odredbom čl. 32. ZPONS-a stupanjem na snagu ovoga Zakona prestao važiti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (,,Narodne novine" broj 91/10 i 112/12) pa je prema tome prestala važiti i odredba članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja je propisivala da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. i Zakon o obveznim odnosima u čl. 241. uređuje institut prekida zastare na način da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a uzimajući u obzir sve gore navedeno, tuženik ističe kako je dana 14. listopada 2014. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu tražbine temeljem predmetne osnove te je ista isknjižena iz očevidnika Financijske agencije dana 4. kolovoza 2018. i tuženik tvrdi da je dana 17. listopada 2014. aktivirao u odnosu na tužitelja i Izjavu o suglasnosti o zapljeni primanja kod tadašnjeg poslodavca tužitelja, a prema popisu uplata po partiji jasno je vidljivo da postoje uplate na ime podmirenja predmetnog dugovanja i ovime je došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO-a te je također razvidno da je zadnja uplata tužiteljevog poslodavca na ime prisilne ustege s plaće bila 10. travnja 2020. i sukladno čl. 245. st. 1. ZOO-a određeno je da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i slijedom navedenoga zastara je počela najranije ponovno teći 11. travnja 2020. od kada se ima računati zastarni rok od 5 godina ,koji se primjenjuje na zadužnicu poslovni broj: OV-3677/06 ovjereno kod Javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba od dana 20. ožujka 2006. i nakon toga ista biva ponovno aktivirana pred Financijskom agencijom dana 27.ožujka 2025. te i dalje stoji u očevidniku Financijske agencije dakle, nesporno je da u ovom predmetu nije nastupila zastara potraživanja i da nije prestalo pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje tražbine pri čemu tuženik ističe da je u kolovozu 2018. godine FINA prestala sa izvršavanjem predmetnog rješenja o ovrsi temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (,,Narodne novine '' br. 68/18) zbog nedostatka novčanih sredstava na računima ovršenika, ovdje tužitelja , odnosno zbog razloga, koji leži isključivo na tužitelju i na koji tuženik nije imao nikakvog utjecaja pa slijedom navedenog, provođenje postupka izravne naplate pred FINA-om dovelo je do prekida zastare te je zastarni rok počeo teći ispočetka od prvog sljedećeg dana nakon prestanka postupanja ,a u odnosu na navode tužitelja i tužiteljevo tumačenje odredbi čl. 12. Zakona o provođenju ovrhe na novčanim sredstvima, tuženik ističe kako se predmetna odredba tiče sudskog ovršnog postupka, a ne postupka izravne naplate (kao izvansudske ovrhe u širem smislu) i tuženik ističe kako je u cijelosti pogrešno tužiteljevo pozivanje na Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. poslovni broj: : Su-IV-245/2019 budući da se u konkretnom postupku radi o postupku izravne naplate, a ne o postupku sudske ovrhe, jer postupak izravne naplate pokreće se podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji pa kada Financijska agencija, primjenom odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, osnovu za plaćanje (u konkretnom slučaju zadužnicu), isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu već je potrebno da tuženik podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izravne naplate radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje tako da tuženik traži da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.
3.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Ovr-360/2025-2 od 15. svibnja 2025., uvid u zahtjev za izravnu naplatu ( list 10 do 14 spisa ) , uvid u potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONSA ( list 17 spisa ), uvid u Specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje ( list 18 spisa ), uvid u Dodatak I Ugovoru o cesiji zaključenom dana 4. rujna 2020. ( list 31 do 33 spisa ), uvid u Karticu prometa na dan 13. lipnja 2025. ( list 34 do 38 spisa ), uvid u presliku Izvoda iz Dodatka Ugovoru o cesiji ( list 55 do 58 spisa ), uvid u Izvansudsku ovrhu temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja , uvid u Ugovor o kreditu br. 918827 od 17. ožujka 2006. uvid u Ispis uplata ( list 67 do 69 spisa ) i uvid u spis Općinskog suda u Zlataru poslovni broj : Ovr-360/2025
4. Nesporno je da su Volksbank d.d. Zagreb , kao kreditor i PK , kao korisnik kredita te, ovdje tužitelj SK , kao jamac platac zaključili dana 17. ožujka 2006. Ugovor o kreditu br. 918827 , kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 23.000,00 EUR.
5. Uvidom u Dodatak I. Ugovoru o cesiji od dana 4. rujna 2012. utvrđeno je da su taj Ugovor zaključili , ovdje tuženik EOS Matrix d.o.o., kao cesionar i Sberbank d.d. , kao cedent , a kojim Ugovorom su ugovorne strane suglasno utvrdile kako je trgovačko društvo Volksbank , ovdje cesionar , rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2013. promijenilo tvrtku u Sberbank d.d.
6. Nadalje, uvidom u navedeni Dodatak I. Ugovoru o cesiji utvrđeno je da su ugovorne strane zaključile dana 4. rujna 2012. te dana 10. rujna 2012. kod Javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić pod poslovnim brojem : OV-7028/12 , koja je ovjerila Ugovor o cesiji , kojim su prenesena njegova dospjela , a nepodmirena potraživanja s osnova raznih bankovnih produkata : kredita , tekućih računa , kreditnih kartica te kojim stupila u pravni odnos je Volksbank d.d. ( sada Sberbank d.d. ) dodatno izričito prenijela na društvo EOS MATRIX sva prava iz svih i svake pojedine zadužnice glavnih dužnika kojima je osigurana tražbina vjerovnika , koja se prenosi sukladno navedenom Ugovoru, a također su ugovorne strane navele da u većem broju bankovnih produkata , koji su predmet cesije postoje osim glavnog dužnika i ostali sudionici , koji odgovaraju za ispunjenje obveze , odnosno tražbine , koja je predmet cesije ( sudužnici , jamci ) te su nadalje stranke konstatirale da su izradile popis sudužnika , jamaca i njihovih zadužnica i suglasnosti za zapljenu primanja i da cedent izričito izjavljuje kako cesionaru ustupa sva prava , koja se odnose na potraživanja , koja su predmet cesije u odnosu na navedene sudužnike, jamce te ujedno izričito izjavljuje kako cesionaru ustupa iz svih , odnosno svake pojedinačne zadužnice i suglasnosti na zapljenu primanja vezano uz potraživanja koja su predmet Ugovora , a koje se odnose na sudužnike i jamce , sve kako je navedeno u listama , koje su u prilogu Dodatka.
7. Uvidom u priloge navedenog Dodatka utvrđeno je da je cesijom obuhvaćena i tražbina prema korisniku kredita PK temeljem predmetnog Ugovora o kreditu , odnosno da je obuhvaćena i tražbina prema jamcu platcu SK iz predmetnog Ugovora o kreditu prema zadužnici ovjerene po Javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, pod poslovnim brojem : OV-3677/2006 od 20. ožujka 2006. u iznosu od 83.095,27 kn.
8. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 2. travnja 2025. utvrđeno je da je , ovdje tuženik EOS Matrix d.o.o. podnio navedeni zahtjev FINI protiv , ovdje tuženika SK temeljem gore navedene zadužnice i to radi naplate tražbine preostale glavnice po predmetnom kreditu u iznosu od 5.444, 72 CHF, naplate redovne kamate u iznosu od 438,70 CHF i zakonske zatezne kamate u iznosu od 7.647,95 CHF od dana 20. ožujka 2007. do 27. ožujka 2025. na glavnicu iz ovršne isprave u iznosu od 23.000,00 CHF, s time da tuženik u prilogu zahtjeva obavještava FINU da je sukladno Zakonu o obveznim odnosima ( čl. 80 do 87 ) tuženik temeljem Ugovora o cesiji od dana 4. rujna 2012. s Hrvatskom poštanskom bankom sklopio navedeni Ugovor te dana 31. listopada 2013. Dodatak I. navedenog Ugovora tako da tuženik tvrdi da je na njega prenesena ta tražbina.
9. Uvidom u potvrdu FINE o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS-ovršenik od 15. travnja 2025. utvrđeno je da za tražbinu tuženika pod poslovnim brojem : OV-3677/2006 ne postoji mogućnost izvršenja te osnove za plaćanje , a to je navedeno i u Specifikaciji o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje , a između ostalog je navedeno da je datum primitka navedene osnove kod FINE 21. veljače 2012.
10. Nesporno je da je nakon što je tuženik dana 12. travnja 2025. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu temeljem spomenute zadužnice , ovršenik , odnosno ovdje tužitelj podnio dana 16. travnja 2025. prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim , kao i prijedlog za odgodu ovrhe , a Općinski sud u Zlataru je rješenjem i zaključkom poslovni broj: Ovr- 360/2025-3 od 15. svibnja 2025. dijelom odbio prijedlog ovršenika da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika, ovdje tužitelja SK na račun ovrhovoditelja , ovdje tuženika te je istim rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe dok je zaključkom sud uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenika, ovdje tužitelja SK na račun ovrhovoditelja , ovdje tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog financijskoj agenciji dana 2. travnja 2025. na temelju zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku iz Zagreba Obreniji Ribarić pod poslovnim brojem : OV-3677/2006 iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a , a što je ovršenik , sada tužitelj i učinio podnošenjem ove tužbe.
11. Prema čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a radi se o razlogu da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave , odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, a prema čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ radi se o razlogu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
12. U konkretnom slučaju , kao što je to naprijed navedeno Dodatak I. Ugovoru o cesiji zaključen je dana 4. rujna 2012. te dana 10. rujna 2012. kod Javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić pod poslovnim brojem : OV-7028/12 , ovjeren je Ugovor o cesiji , kojim su prenesena dospjela , a nepodmirena potraživanja s osnova raznih bankovnih produkata : kredita , tekućih računa , kreditnih kartica te kojim stupila u pravni odnos je Volksbank d.d. ( sada Sberbank d.d. ) dodatno izričito prenijela na društvo EOS Matrix, ovdje tuženika pa je tako preneseno i predmetno potraživanje i tuženik je stoga bio ovlašten podnijeti zahtjev FINI za izravnu naplatu tako da ne postoji razlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva na račun ovrhovoditelja temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.
13. Što se tiče razloga za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva na račun ovrhovoditelja čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ zbog nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, takav razlog na koji se poziva tužitelj je osnovan.
14. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je zadužnica na kojoj se temelji zahtjev za izravnu naplatu , kao ovršna isprava temeljem čl. 183. st. 7. OZ/08 i čl. 21. st. 6. OZ/08 ovjerena po javnom bilježniku , ali nije solemnizirana tako da se primjenjuje čl. 225. Zakona o obveznim odnosima prema kojem je zastarni rok 5. godina , a početak zastare je prvi dan nakon dospijeća tražbine tj. obično dan nakon izdavanja zadužnice.
15. U konkretnom slučaju proizlazi da je zadužnica izdana i ovjerena po javnom bilježniku dana 20. ožujka 2006. dok je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI tek 2. travnja 2025. tako da je protekao zastarni rok od 5 godina i nastupila je zastara tražbine tuženika , kao ovrhovoditelja prema ovršeniku, kao tužitelju , a ako bi se i uzeo u obzir rok od kada je došlo do cesije odnosno prijenosa tražbine na tuženika od dana 31. listopada 2013. i tada je nastupila zastara tražbine tuženika prema tužitelju , jer je protekao rok od 5. godina , a tuženik je, dakle mogao već odmah nakon prijenosa tražbine tražiti izravnu naplatu putem FINE , a što nije učinio već je to učinio 2. travnja 2025.
16. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti , kao u toč. I. izreke presude.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst , 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 –dalje ZPP ), a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tužitelja po punomoćniku , koji je odvjetnik u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to : za sastav tužbe po tbr 7/1 100 bodova, za sastav podneska od dana 28. 7. 2025. po tbr 8/1 100 bodova , za zastupanje na raspravi dana 21. 10. 2025. po tbr 9/1 100 bodova i za zastupanje na raspravi dana 24. 11. 2025. po tbr. 9/1 100 bodova , a kako je 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 800,00 EUR te PDV od 25% u iznosu od 200,00 EUR čemu valja pribrojiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 52,28 EUR , kao i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 104,56 EUR tako da su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.156,84 EUR na koji iznos sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude 15. srpnja 2025.
18.
Tužitelju nisu priznati troškovi parničnog postupka , koji se odnose na zastupanje tužitelja po punomoćniku , koji je odvjetnik za zastupanje na ročištu za objavu presude , jer punomoćnik tužitelja nije bio nazočan na tom ročištu tako da je odbijen, kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.
19. Tijekom postupka bila je sporna vrijednost predmeta spora pa je sud temeljem čl. 40. st. 2. ZPP-a utvrdio da je vrijednost predmeta spora iznos , koji iznos je tužitelj naznačio u tužbi i to 5.810,57 EUR.
U Zaboku 16. siječnja 2026.
S u d a c
Branko Herceg
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste, pisano u tri primjerka , putem ovog suda , nadležnom Županijskom sudu
Dostaviti:
1. Tomislav Valičević, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 36
2. EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 82
