Poslovni broj: P-2188/2023-38

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Puliću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženik LESNINA h. d.o.o. [adresa], OIB: 36998794856, zastupanog po punomoćniku Marku Vukeliću, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika a koja presuda je objavljena 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I Nalaže se tuženiku LESNINA H. d.o.o. s prebivalištem u [adresa], OIB: 36998794856 isplatiti tužitelju UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade materijalne štete iznos od 5.269,73 EUR (slovima: pettisućadvjestošezdesetdevet eura i sedamdesettri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iste teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 7%, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku LESNINA H. d.o.o. s prebivalištem u [adresa], OIB: 36998794856 isplatiti tužitelju UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade nematerijalne štete iznos od 4.000,00 EUR (slovima: četiritiruće eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iste teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 7%, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje uvećajem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 7% godišnje tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.562,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama u visini određenoj čl .29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od 16. siječnja 2026. g. pa do isplate u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u rujnu 2022. g. u poslovnici tuženika u Kukuljanovu kupio kućnu garnituru koja se sastojala od dvosjeda i trosjeda za koju je platio 4.028,64 eura. Nakon proteka roka u kojem se tuženik obvezao dostaviti tu garnituru, koju je tužitelj zaprimio garnitura je bila oštećena na više mjesta i nije dostavljena u naručenoj bijeloj boji. Stoga nije došla u onakvom stanju, opisu i kvaliteti koja je dogovorena. Zahtijevao je od tuženika da mu dostavi drugu garnituru u bijeloj boji bez nedostatka pozivom na odredbe čl. 400. Zakona o obveznim odnosima o materijalnim nedostacima. Tuženik da mu je dostavio drugu garnituru u bijeloj boji i za tu zamjenu mu je naplatio 1.241,09 eura. Prilikom dostave koja je bila 07. svibnja 2023. g. utvrdio je i da je ta bijela garnitura oštećena u donjem dijelu što je potvrdio djelatnik tuženika 25.05.2023. g. Obratio se tuženiku sa dopisom i opomenom 28.06.2023.g. u kojoj je zahtijevao da u roku od 8 dana preuzme garnituru i vrati mu plaćeni iznos od 5.269,73 eura. Tuženik da se u odgovoru pozvao na nemogućnost raskida ugovora dok ne prođe razumni rok za ispunjenje koji po tuženiku ističe 37 kalendarski tjedan u 2023. g. Kako je i taj rok istekao a tuženik mu nije vratio novac niti mu nadoknaditi pretrpljenu štetu to ovom tužbom traži i isplatu i naknadu štete. Naknadu štete traži zbog postupanja tuženika preuzeta garnitura mu smeta u stanu a tuženik ju ne želi preuzeti. Postupanje i nekorektnost tuženika da mu je uzrokovala nervozu i ogorčenje te je postao razdražljiv, osjetljivi nervozan što do tada nije bio. Sve to da utječe na njegovo zdravlje te po osnovi neimovinske štete traži iznos o 4.000,00 eura. Slijedom navedenog predlaže donošenje odluke kao u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je potrebno razjasniti da li je tužitelj potrošač odnosno da li je tužbu podnio kao fizička osoba ili kao tvrtka UH, iznajmljivač soba i apartmana. Netočno da je kako je u rujnu 2022. g. tužitelj kupio kućno garnituru. Stranke su zaključile 03.05.2022.g. godine kupoprodajni ugovor broj KN96VN. Tužitelj je kupio sjedeću garnituru koja se sastojala od dvosjeda i trosjeda i to boje Ghiaccio 311 koju boju je sam svojom voljom izabrao. U u govoru da je naznačen rok isporuke od cca trinaest tjedana a kupljena garnitura je u poslovnicu tuženika na Kukuljanovo stigla 18 srpnja 2022 godine. Do isporuke garniture tužitelju došlo je 10.10.2022. g. e ali ne zato da bi tuženik kasnio za preuzetom obvezom već zato što garnituru nije preuzo po dolasku i obavijesti zbog radova koje je obavljao u stanu odnosno apartmanu za iznajmljivanje. Netočno da je kako je ta garnitura bila oštećena na više mjesta jer tužitelj nikada nije isticao nikakvu reklamaciju u tom smislu. Za tako nešto tužitelj ne dostavlja nikakve dokaze niti fotografije navodnih oštećenja. Kada se poziva na član 400. Zakona o obveznim odnosima nije okrenuo pojasnio u čemu su se sastojali nedostaci kupljene robe. Nije točan niti navod tužitelja da je izabrao bijelu boju proizvoda budući je naručio garnituru pod oznakom Ghiaccio 311. Točno je da je tužitelj htio drugu boju ali do isporuke ove garniture nije došlo greškom tuženika već nepažnjom tužitelja koji je naručio sam neželjenu boju. Svi podaci o boji se jasno vide te prilikom korištenja uobičajene pažnje ne dovode potencijalne kupce u bilo kakvu zabludu. Stoga tužitelj nije upotrijebio pažnju dobrog gospodarstvenika prilikom odabira proizvoda jer očito nije čitao deklaraciju u onom dijelu u kojem se spominje boja. Unatoč pogrešci tužitelja tuženik mu je izašao u susret zbog dobrih poslovnih običaja i odobrena mu je narudžba nove garniture u traženoj novoj boji oznake Bianco Neve koja garnitura je bila skuplja za 1.241,09 eura. Tužitelj je na to pristao te su stranke izmijenile temeljni ugovor u pogledu predmeta pravnog posla i to 10.11.2022. g. . Nova garnitura boje Bianco Neve u poslovnicu tuženika na Kukuljanovo je stigla 13 siječnja 2023. g. i bila je spremljena u skladištu sve do 05.05.2023. g. za koji dan je tužitelj javio tuženiku da se dostava ima obaviti. Nakon dostave tužitelj je prijavio reklamaciju u pogledu trosjeda pa je djelatnik tuženika izašao na uviđaj kod tužitelja 20.05.2023. g. i utvrdio da je trosjed prilikom transporta dobio udarac u konstrukciju te da mu je iskrivljena konstrukcija, klimavi nasloni i ruko nasloni. Međutim tuženik mu nikad nije izjavio da neće ispuniti ugovor već je odmah idućeg dana pokrenuo proceduru dostavljanja tužiteljeve reklamacije dobavljaču s ciljem i svrhom da se tužitelj dostavi druga garnitura boje Bianco Neve bez nedostataka. Tužitelj mu je pak 28.06.2023. g. poslao dopis kojim zapravo raskida ugovor sa svojom izjavom. Tuženik se poziva na član 412. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je određeno da kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. Tuženik drži da je naknadni primjereni rok za dostavu predmetne garniture bio cirka 2 i pol mjeseca međutim tužitelj mu se nakon slanja opomene od 28.06.2023. g. više nije javio. Navodi da mu je poslao dopis 06.07.2023. g. da može očekivati isporuku nove garniture od 11-17. rujna 2023. g.. Naknadno je dostavio novi primjerak reklamirane garniture i pozvao je tužitelja 14. 09.2023. g. da ju primi međutim tužitelj se nije odazvao. Dalje navodi da je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete neosnovan budući ju ničim ne dokazuje te što je najvažnije nema dokaza da postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje tuženika i nastanka štete. Tužitelj ne konkretizira svoje zdravstvene teškoće a predloženi svjedoci očigledno imaju zadatak da tužitelj uspije u sporu. Osim toga tužitelj smatra da je isključivi uzrok navodne povrede prava osobnosti i nastanka nematerijalne štete to što zbog tuženika ne može uživati u kupljenoj pokretnini odnosno nemogućnosti uživanja u vlasništvu što znači da u ovom sporu tužitelj smatra da mu je činidbama tuženika navodno povrijeđeno pravo vlasništvo. Međutim tužitelj nema pravo potraživati neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti koje temelji na okolnostima na koje se poziva u tužbi a koje su navodno dovele do povrede ustavnog prava vlasništva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, saslušao tužitelja i svjedoke UHĆB, GH, AH i MH a proveden je i dokaz psihološkim vještačenjem tužitelja po stalnom sudskom vještaku Ines Torić iz Rijeke. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za očevidom na licu mjesta kao i za provođenjem psihijatrijskog vještačenja kao nepotrebni.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama je sije sporno da li tužitelj ima svojstvo potrošača s obzirom na prigovor tuženika da je predmetni kupoprodajni ugovor sklopio kao iznajmljivač apartmana u poslovne svrhe. Dalje je sporno da li je prva garnitura koja je tužitelju isporučena u boji Ghiaccio 311 bila oštećena odnosno da li ju je tužitelj reklamirao zbog oštećenja ili samo zbog boje; nesporno je da je druga garnitura boje Bianco Neve koja je tužitelju isporučena imala na sebi oštećenja koja je tužitelj reklamirao ali je sporno da li poradi činjenice što mu je isporučena sa oštećenjima tužitelju pripada pravo raskinuti predmetni ugovor bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje ili ne. Sporno je da li mu je postupanjem tuženika nastala neimovinska šteta koju potražuje tužbenim zahtjevom u iznosu od 4000 eura.

6. Tijekom postupka iz iskaza saslušanih svjedoka a i samog tužitelja utvrđeno je da je prvu garnituru Ghiaccio 311 tuženik odnio kada je tužitelju isporučena druga garnitura boje Bianco Neve te da ta prva garnitura više nije u skladištu tuženika na Kukuljanovu niti kod tužitelj. Zato nije bilo potrebe izaći na očevid na lice mjesta. Naime., prve garniture nema te ju sud nije mogao pregledati dok je za drugu garnituru koja je kod tužitelja nesporno među strankama da je isporučena oštećena.

7. Uvidom u Ugovor sklopljen među parničnim strankama broj: KN96VN dana 03.05.2022. g. ( l.s. 23 ) kao i u izmijenjeni ugovor od 10.11.2022.g. ( l.s. 8) utvrđuje se da je tužitelj naveden kao UH, iznajmljivač soba i apartmana iz [adresa]. Svjedok UHĆB iskazala je da je garnitura bila namijenjena za stan u potkrovlju. Tužitelj je naveo da je garnitura bila namijenjena stan koji je bio i u izgradnji te je baš zato tražio da isporuka ne bude prije kraja rujna 2022. g. Potrošač je fizička osoba koja sklapa ugovor izvan svoje gospodarske i li profesionalne djelatnosti.

8.Osoba koja se bavi iznajmljivanjem apartmana dakle turističkom djelatnošću kada kupuje namještaj za opremanje apartmana radi iznajmljivanja ne smatra se potrošača si. Stoga se ne primjenjuju potrošački propisi te se zakon o zaštiti potrošača te direktive Europske unije o potrošačima. Ovo stoga čak i kada iznajmljivanje obavlja fizička o osoba kada djelatnost nije organizirana kao trgovačko društvo te kada je prihod povremeni ili sezonski. Ovaj sud smatra da tužitelj u konkretnom slučaju nije sklopio kupoprodajni ugovor za namještaj kao potrošač već za svrhu obavljanja turističke djelatnosti. Na to ukazuje naziv tužitelja u Ugovoru a i činjenica što je namještaj kupljen za potrebe uređenja stana u izgradnji kojeg namjerava iznajmiti a ne stana u kojem živi. Osim toga tužitelj je tražio račun R1. Međutim iako nije potrošač, tužitelj u konkretnom slučaju kao kupac nije bez zaštite jer se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, ima prava zbog materijalnih nedostataka (popravak, zamjena. sniženje cijene, raskid ) te može raskinuti ugovor kod bitnog nedostatka. Tužitelj samo nema dodatna potrošačka prava kao što su primjerice rok od 14 dana informacijske obveze trgovca itd.

9. Dalje je bilo sporno je li tužitelj reklamirao prvu garnituru radi oštećenja ili samo radi boje te da li je tuženik odgovoran što mu je isporučena garnitura u boji Ghiaccio 311 a ne u boji EH. Uvidom u ugovor sklopljen 03.05.2022. g.( l.s. 23 ) slijedi da je predmet kupoprodaje bila sjedeća garnitura Chiara, Ghiaccio 311. Iako tužitelj tijekom postupka navodi kako je zapravo htio isprva kupiti garnituru boje Bianco Neve iz iskaza svjedoka GH slijedi drugačije. Ovaj svjedok se sjeća da je to bila jedna od najbržih prodaja od kada je on u Lesnini, tužitelj da je vidio sjedeću garnituru u izložbenom prostoru i htio je baš takvu, to je bila bijela garnitura s tim što postoji više nijansi bijele boje no on je htio baš takvu kao izložbenu. Prema iskazu ovog svjedoka tužitelj je reklamirao ovu garnituru samo radi boje i to je napravio dramu jer da nije htio tu boju međutim dobio je onu garnituru koju je želio tj. za koju je sklopio ugovor. Svjedok je rekao da je bio na uviđaju povodom reklamacije i utvrdio da je sve u redu. I svjedok ĐH, voditeljica kod tuženika iskazala je da je glede prve garniture tužitelj iznio primjedbu radi boje pa su mu izašli u susret i izmijenili ugovor za traženu garnituru.

10. Tužitelj nije u spis dostavio dokaz da je prva garnitura stigla oštećena a prema provedenim dokazima slijedi da nije bio zadovoljan bojom. Točnije rečeno, nema dokaza da je reklamirao prvu garnituru radi oštećenja jer ako je GH, djelatnik tuženika bio na očevidu notirao bi oštećenja da su postojala. Postojao bi materijalni trag kao što postoji za drugu garnituru ( l.s. 35 ) Nema dokaza da fotografije priložene u spis ( l.s. 41- 45 ) predstavljaju upravo prvo isporučenu garnituru. Naime, činjenica je da je drugo isporučena garnitura oštećena a u trenutku vođenja ovog postupka nije bilo mogućnosti izvršiti uvid u prvu garnituru. Teret dokaza ( kraj nedostatka materijalne dokumentacije u vidu pismenih reklamacija tužitelja) da je prva isporučena garnitura bila oštećena u trenutku dostave je na tužitelju. Svjedoci MH i UHĆB iskazali da je prva garnitura došla oštećena a djelatnici tuženika suprotno da se tužitelj žalio samo na boju; kao što je već navedeno nema pismenih dokaza o reklamaciji oštećenja prvo isporučene garniture. Tužitelj je trebao provesti postupak osiguranja dokaza.

11. Među strankama ne bi trebalo biti sporno da je prvi kupoprodajni ugovor izmijenjen i da je dana 10. studenog 2022 .g. prvotni ugovor izmijenjen na način da je sada predmet kupoprodaje garnitura u boji Bianco Neve koja je bila skuplja za 1.241,09 eura koji iznos je tužitelj platio. Svjedok ĐH iskazala je da su izašli u susret tužitelju i izmijenili ugovor zbog dobrih poslovnih običaja te je tužitelj na to pristao. Dalje je utvrđeno da je ta nova garnitura stigla u Kukuljanovo 13.01.2023. g. i bila u skladištu do 05.05.20203.g. kada je isporučena tužitelju i povodom reklamacije tužitelja o oštećenjima da je utvrđeno na uviđaju da oštećenja doista postoje. Ta činjenica nije sporna među strankama. Nesporno je da je tuženik pokrenuo proceduru povodom reklamacije tužitelja i naručio novu garnituru te je obavijestio tužitelja dopisom od 6.7.2023. g. da može očekivati isporuku od 11-.17.09.20203. g. Nadalje kako to slijedi iz maila tuženika ( l.s. 37 ) tuženik je obavijestio tužitelja da je reklamirani trosjed stigao te da je spreman za dostavu. Nije sporno da tužitelj nije primio novi trosjed te da je on još uvijek kod tuženika. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je rekao ĐH kako više ne želi imati sa njima posla i ne želi više tu garnituru nego želi da mu vrate novac. Nije htio čekati novu isporuku trosjeda jer je dvije godine čekao na garnituru i trese se sav od živaca.

12. Dopisom tužitelja tuženiku od 28.lipnja 2023. g. koji predstavlja opomenu pred tužbom tužitelj traži povrat plaćenog novca te traži od tuženika da preuzme garnituru koja je kod njega.

13. Tužitelj zapravo tim dopisom izjavljuje raskid ugovora tuženiku i želi da svaka strana vrati drugoj primljeno. Sporno je zapravo pitanje da li tužitelj - kupac može tražiti povrat kupoprodajne cijene i raskinuti ugovor ako nije ostavio rok za ispunjenje. Tuženik se poziva na odredbu čl. 412. st .1. Zakona o obveznim odnosima koja glasi: " Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. " Tek ako ni u tom dodatnom roku ne dođe do ispunjenja kupac može tražiti povrat kupoprodajne cijene uz eventualnu naknadu štete ; ako nije ostavljen naknadni rok, raskid i povrat cijene u pravilu nisu dopušteni. Odredba čl .412. st. 2. propisuje izuzetke kad nije potrebno ostavljati dodatni rok za ispunjenje a to su zapravo slučajevi kada je rok ispunjenja bitan sastojaka ugovora ( npr. iz okolnosti ili ugovora jasno proizlazi da je ispunjenje u točno određenom roku bilo odlučno- fiksni rok ) ili ako iz ponašanja prodavatelja proizlazi da neće ispuniti obvezu (npr.izričito odbijanje ispunjenja, nemogućnost ispunjenja) te ako je ispunjenje postalo besmisleno ili je svrha ugovora propala.

14. Prema provedenim dokazima utvrđeno je da nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora bez ostavljanja dodatnog roka za ispunjenje. Nije ugovoren rok ispunjenja kao bitan sastojak ugovora, čak što više namještaj je izvjesno vrijeme ležao u skladištu tuženika dok nije dostavljen tužitelju i to upravo po traženju tužitelja. To stoga što je 13. siječnja 2023. stigao u skladište tuženika i bio je spremljen do 05. svibnja 2023. g. kada je tužitelj javio da mu se ima obaviti dostava. Tuženik je odmah po reklamaciji započeo postupak, obavljen je očevid i utvrđeno oštećenje od strane djelatnika tuženika .Svjedok GH potvrdio je da je on obavio uviđaj i prijavio reklamaciju. Tuženik je bio spreman ispuniti ugovor jer je naručio novi komad oštećenog namještaja i obavijestio je tužitelja o prispijeću. Zato nema govora o tome da bi tuženik odbio ispuniti ugovor. Tužitelju nije dva puta stigla oštećena garnitura već jednom jer je prvi put mijenjao ugovor radi boje naručenog namještaja. Glede roka ispunjenja govora ističe se da je reklamacija notirana 26.05.2023. g. ( l.s. 35 ) a novi trosjed je stigao 15. rujna 2023. g. kako to slijedi iz maila tuženika ( l.s.37). Razumni rok za ispunjenje obveze se procjenjuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Primjereni rok je onaj koji dužniku objektivno omogućuje da još uvijek ispuni obvezu a na pritom ne šteti nesrazmjerno vjerovniku. U konkretnom radi se o namještaju koji se dopema iz Italije a iz iskaza svjedoka ĐH slijedi da je uobičajen rok za reklamaciju 40-45 dana u kojem roku je namještaj i stigao, no tužitelj ga ne želi preuzeti. Pravo raskinuti ugovor jednostranom izjavom volje nije sastavni dio prava koje ugovorna strana stječe samim sklapanjem ugovora nego ga stječe samo ako druga strana ne ispuni obvezu do isteka roka za ispunjenje. Međutim, ona ga u pravilu ne stječe u tom trenutku nego tek u trenutku kad istekne naknadni rok dužine primjerene okolnostima slučaja jer drugoj srani u pravilu pripada pravo na primjereni naknadni rok za ispunjenje. Kako je tuženik ispunio svoju obvezu to tužitelju ne pripada pravo na raskid ugovora ni na povrat kupovne cijene te je njegov zahtjev trebalo odbiti. Nastavno navedenom tužitelj nema pravo ni ne neimovinsku štetu jer nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete. Nema štetne radnje tuženika pa onda niti uzročno-posljedične veze između radnji tuženika i eventualno nastale štete tužitelju. Slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika iz čl. 1045. .i 1049. Zakona o obveznim odnosima pa je i zahtjev tužitelja iz točke II odbijen.

15. Odluka o trošku temelji se na čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 12.0.2024. g. u visini od po 100 bodova, sastav podneska od 07.03.2024. g. u visini od 50 bodova, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 15.04.2024. g. , 09.05.2024. g. i 20.11.2025. g. g. u visini od po 100 bodova, na ročište 29.02.2024. g. u visino d 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovom ročištu nije raspravljalo o glavnjo stvari u smislu da su se provodili dokazi) te na ročištu 19.12.2023. g. u visini od 25 bodova ( Tbr.9/5 jer je odgođeno prije raspravljanja ) što sa PDV-om iznosi 1.562,50 eura.

16. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška je odbijen. Ovo stoga što mu nisu priznat troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga niti trošak sastava podnesaka nebitnih za raspravljanje odnosno onih čiji sadržaja se ponavlja.

U Rijeci, 16. siječnja 2026.

S U D A C:

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku uz rješenje pristojbe na presudu 139,15 eura

- tuženiku ad po punomoćniku

U Rijeci, 16.01.2026.