REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4370/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MMHG, državljanina Arapske Republike Egipta, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave dana, 16. siječnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/5992, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 20. listopada 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru iz Zagreba, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište dana 12. siječnja 2026. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR, plus 25% PDV-a što iznosi 250,00 EUR, a što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR (tisućudvijestotinepedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/5992, Urbroj: 511- 01-212-25-5 od 20. listopada 2025. godine odbijen je kao očito neosnovan tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke jer pobijano rješenje krši njegova prava. Ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i protumačeno. Ističe da je j došao u Republiku Hrvatsku s valjanom radnom vizom, dok mu je razlog boravka prvotno bio dozvola za rad. Tužitelj je u zemlji podrijetla imao problema s osobom koja mu je otvorila lažni profil, te na taj način naštetila. Kako to nije tako benigno, tako se treba navesti da je taj lažan profil koji je otvoren u odnosu na tužitelja počinio znatnu moralnu štetu, s obzirom da problemi za tužitelja nisu završili uhićenjem osobe koja je napravila taj profil, već se isti nastavljaju i dalje, sve zbog predmetne objave. Ističe se da je pogrešan zaključak tuženika kako tužitelj ne bi imao problema prilikom povratka u zemlju podrijetla, s obzirom da, premda je policijski riješen slučaj, već sama činjenica da je tužitelj dobio policijsku zaštitu predstavlja dovoljno alarmantno stanje u odnosu na tužitelja da se ovaj predmet nikako ne može i ne smije tretirati na način da se od strane tuženika upotrijebi odredba članka 38. stavak 1. točka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Ističe se da je bilo potrebno tužitelja pitati temeljem kakvih je to okolnosti policija sama procijenila da je potrebno tužitelju u njegovoj zemlji podrijetla pružiti takav nivo zaštite, a da bi trebao imati konstantnu zaštitu, te od koga se tu očekivao napad, kao i jesu li identificirali te opasnosti. Sve ovo predstavlja bitan dio tužiteljeva izlaganja, a koji dio tuženik nije ni na koji način analizirao. Naime, točno je tuženik zaključio da je tužitelj u datom trenutku primio institucionalnu pomoć, te da je počinitelj identificiran i procesuiran, te da s te strane stvar funkcionira, međutim, ono što tuženik nije dalje analizirao, jest kakva je to opasnost od koje je bila službena procjena da tužitelju treba zaštita. Tuženik nije niti pokušao identificirati tu opasnost, kako personalno, tako niti stupanjski. Tužitelj je izjavio da su se prijetnje u odnosu na njega nastavile i nakon što je uhićena osoba koja je izradila lažan profil tužitelja. Ukoliko je policija tužiteljeve zemlje podrijetla zaključila da je potrebno tužitelja zaštititi od tih prijetnji na način da mu policija pruži fizičku zaštitu, tada se očito radi o ozbiljnim prijetnjama, kao i što je za očekivati da iste nisu isparile zato što bi tužitelj dobio 15 dnevnu policijsku zaštitu. Postavlja se i slijedeće pitanje, je li se situacija smirila u međuvremenu, a koje pitanje tužitelju nije postavljeno, pa ne znamo odgovor na to pitanje. Dakle, situacija se nije smirila, a što bi tuženik saznao da je tužitelja o tome upitao. Za zaključiti je da se radi i o vjerskom problemu, s obzirom da je očito da agresivna većina ne podržava činjenicu da bi tužitelj bio kršćanin, pa ukoliko su prijetnje dolazile s te strane spektra, tada isto jasno ukazuje na određeni stupanj vjerske netrpeljivosti u pretežno muslimanskoj zemlji. U tom smislu valja reći da je Egipat pretežno nastanjen muslimanima sunitima sa islamom kao državnom religijom. Osim Koptskih kršćana koji čine svega 9% stanovništva Egipta, preostali kršćani, a na što se odnosi tužiteljev problem, čini oko 1% stanovništva, te je jasno da je državna religija dominantna. U takvim okolnostima je hvalevrijedno postupanje policije i pravosuđa, međutim, međunarodna zaštita se može pružati i kada se na tražitelje vrši i vaninstitucionalan progon unutar neke države od strane određenih društvenih skupina ili pojedinaca, te se temeljem takvih okolnosti može i treba pružiti međunarodna zaštita. Ističe se da prijetnje ne prestaju u odnosu na tužitelja, s obzirom da težinu materijala koji je objavljen, te utjecaj takvih objave na vjersku stvarnost u Egiptu. Nadalje, ističe se da je tužitelj i dalje očito u opasnosti, dok prigovori tuženika da je tužitelj tu došao temeljem radne dozvole, a ne kako bi prvotno vodio postupak međunarodne zaštite nebitne su, s obzirom da je dobro poznato da i takve osobe mogu imati valjane razloge kako bi tražili međunarodnu zaštitu, te im pribavljanje dozvole za boravak i rad može isto tako biti njihov put u sigurnost.

Zaključno predlaže da sud, a nakon provedenog postupka, poništi osporavano rješenje te tužitelju odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik odbija kao netočne navode tužitelja, s obzirom da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i tijekom cijelog postupka je prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice. Tuženik je također u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine14, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj:133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. IV. Tuženik je tijekom postupka naveo da je policija odmah reagirala na prijavljeni događaj, uhitila osobu, identificirala počinitelja te obavijestila tuženika da je uzročnik incidenta procesuiran, kao i da prijetnje nepoznatih osoba nisu potvrđene niti potkrijepljene drugim dokazima. Iz navedenog proizlazi da nadležna tijela države podrijetla raspolažu učinkovitim mehanizmima zaštite te da su bila sposobna i voljna pružiti zaštitu od pojedinačnih kaznenih radnji privatnih osoba. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakona), strah od proganjanja mora biti objektivno utemeljen, a proganjanje mora proizlaziti iz djelovanja aktera koje država ne može ili ne želi kontrolirati. U konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale na sustavno, ciljano ili ponavljano postupanje koje bi se moglo smatrati proganjanjem, niti je dokazano da državna tijela ne mogu ili ne žele pružiti zaštitu. Nadalje, prema članku 21. Zakona, ozbiljna nepravda može biti priznata samo ako postoje stvarni i ozbiljni razlozi da bi se podnositelj izložio stvarnoj opasnosti od teške povrede njegovih prava. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje takve opasnosti, a policijska intervencija i dostupnost zaštite potvrđuju suprotno. Slijedom navedenog, zahtjev za međunarodnu zaštitu odbija se jer nisu ispunjeni uvjeti za priznanje statusa azilanta ili supsidijarne zaštite s dozvolom za boravak i rad, ista mu je ukinuta. Potom je mijenjao poslodavce, dozvole za boravak i rad su bile obustavljene. Dana 7.2.2025. godine izdano mu je rješenje o povratku kojim je bio obvezan napustiti EGP u roku od 30 dana od uručenja rješenja. Po istome nije postupio već je nezakonito boravio u [adresa]. Tek potom je 13.8.2025. godine izrazio namjeru za zahtjev za međunarodnu zaštitu, stoje očiti dokaz da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite. Mole da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjskom odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od kolovoza 2020. godine.

Tuženik smatra daje tužba neosnovana te predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 12. siječnja 2025. g. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno punom tuženika i sudskog tumača za arapski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.). Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja koji je na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li je imao problema na društvenim mrežama naveo da je nepoznata osoba lažirala facebook na njegovo ime i objavio objave mržnje i neprihvatljivih stavova. Počele su mu stizati prijetnje da on kao katolik mrzi muslimane i to preko sms poruka. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li on kao katolik ima problema u Egipitu isti je odgovorio da katolici imaju problema, ne puno ali malo. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja zašto bi to netko napravio odgovorio je da živi u jako malom gradu i svi se znaju međusobno te nije moguće da osobu koja je to napravila u njegovo ime, on ne zna. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja iz spisa proizlazi da mu je policija dala zaštitu 15 dana te da li je to funkcioniralo, tužitelj je odgovorio da je funkcioniralo ali su dalje stizale prijetnje i nije izlazio iz kuće. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li su našli osobu koja je to učinila i osudili je, isti navodi kako su oni istražili, odgovorio je da su našli osobu koja mu je prijetila i ukrala identitet i pustili ga. A prijetnje su dolazile ne samo od ove osobe koja je pronađena da je prijetila i ukrala identitet. Kada je prošlo 15 dana zaštite otišao je svećeniku koji mu je predložio da ode iz grada. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li bi mogao otići u neki drugi dio Egipta da ne bi imao nikakvih problema odgovorio je da ne može živjeti u bilo kojem drugom gradu sa svojim identitetom. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja kada je napustio Egipat nakon 15 dana zaštite naveo je da je otišao iz Alexandrie 2023. godine u Hrvatsku. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li ima dokaze na društvenim mrežama o profilima navodi da nema jer nije znao da će predati zahtjev za međunarodnu zaštitu u RH jer je došao preko radnog ugovora. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja što bi mu se dogodilo da se vrati u Egipta navodi da je njegov život u opasnosti jer je dobio prijetnje da ako se vrati će biti ubijen.

Na poseban upit opunomoćenice tuženika je li imao problema dok je živio u [adresa] naveo je kako nije imao i očekivao da će ići dalje čekajući posao. Na poseban upit opunomoćenice tuženika da li osoba koja mu je prijetila i koja je pronađena i puštena da li mu se osobno prijetila nakon što je puštena iz pritvora, odgovorio je da ne zna jer ne zna njegov broj jer među mnogim brojevima sa kojeg su stizale prijetnje možda je bio i njegov. Na poseban upit opunomoćenice tuženika zašto zahtjev za međunarodnu zaštitu nije zatražio čim je došao na temelju radne dozvole u listopada 2023. godine odgovara da je izgubio posao i kako je Hrvatska treća najsigurnija država na svijetu odlučio je zatražiti zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Tužitelj je na kraju naveo kako bi želio ostati u Republici Hrvatskoj jer se osjeća sigurno i kako bi želio dovesti svoju suprugu i djecu koju nije vidio dvije i pol godine ovdje.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu Klasa: UP/I-216-03/25- 06/5992, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 20. listopada 2025. godine Sud je utvrdio da je istim odbijen je kao očito neosnovan tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, s obrazloženjem kako je tužitelj dana 21.08.2025. g. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41 podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj

U zahtjevu je u bitnome naveo da međunarodnu zaštitu traži jer je imao problema s jednom grupom muslimana. Naime, izjavio je da je nepoznata osoba u ožujku 2023. godine otvorila profil na njegovo ime objavila njegove fotografije s križem te potom objavila da psuje muslimane i kritizira islam. Počeo je dobivati pisane prijetnje putem whatsappa od nepoznate osobe. Potom se obratio svećeniku u njegovoj crkvi, a nakon toga i policiji koja je pronašla i uhitila osobu koja je izradila njegov lažni profil. Tražitelj je izjavio da je dobi Tražitelj je izjavio da je izjavio da je dobio 15 dnevnu policijsku zaštitu. Prijetnje putem telefona su se nastavile te je savjetovan od svećenika da napusti zemlju podrijetla dok se situacija ne smiri. Potom je otišao kod rodbine u Aleksandriju gdje je ishodio vizu i radnu dozvolu za Hrvatsku. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite tražitelj je saslušan na zapisnik 13.10.2025. godine. Tražitelj je zemlju podrijetla napustio 14.10.2023. g sa dozvolom za boravak i rad Policijske postaje Pazin u Republici Hrvatskoj, a koja mu je vrijedila od 01.10.2023. g. do 14.11.2023. g. Tražitelj posjeduje putovnicu izdanu od nadležnog tijela Arapske Republike Egipat s rokom važenja do: 10.8.2029. godine.

Tražitelj je na zahtjevu izjavio da je razlog napuštanja zemlje podrijetla jer je imao problema s jednom grupom muslimana. Naime, izjavio je da je nepoznata osoba u ožujku 2023. godine otvorila profil na njegovo ime na Facebooku te objavila njegove fotografije s križem, nastale u crkvi, te potom objavila da on psuje muslimane i kritizira islam. Počeo je dobivati prijetnje putem whatsappa od nepoznate osobe. Potom se obratio svećeniku u njegovoj crkvi, a nakon toga i policiji koja je pronašla i uhitila osobu koja je izradila njegov lažni profil. Tražitelj je izjavio daje dobio 15- dnevnu policijsku zaštitu. Prijetnje putem telefona su se nastavile te je savjetovan od svećenika da napusti zemlju podrijetla dok se situacija ne smiri. Potom je otišao kod rodbine u Alexsandriju gdje je ishodio vizu i radnu dozvolu za Hrvatsku te je legalno

14.10. 2023. godine napustio zemlju podrijetla.

Tražitelj je na saslušanju potvrdio razloge napuštanja zemlje podrijetla iznesene u zahtjevu te je u nastavku postupka dao detaljnije pojašnjenje istih. Tijekom saslušanja je ponovio da je zemlju napustio zbog navedenih problema koji su nastali nakon što je na Facebooku otvoren lažni profil na njegovo ime. Izjavio je da je policija otkrila počinitelja, njegovo ime je MM. Na temelju iskaza tražitelja proizlazi da su prijetnje prema tražitelju uslijedile nakon objava na društvenim mrežama, a da je nadležna policija u zemlji podrijetla reagirala, identificirala i uhitila osobu odgovornu za objave te tražitelju pružila privremenu zaštitu. Time je dokazano postojanje učinkovitog mehanizma zaštite od strane državnih tijela zemlje podrijetla. Tražitelj nije priložio nikakav dokazni materijal kojima bi potkrijepio svoje navode o daljnjim prijetnjama niti je dokazao da mu nadležna tijela nisu bila voljna ili sposobna pružiti trajnu zaštitu.

Također tražitelj je na saslušanju izjavio da se u zemlji podrijetla bavio pčelarstvom. U razdoblju od 2009. do 2019. godine radio je kao vozač u Libanonu, a isti je prekinuo zbog korone. Povratkom u zemlju podrijetla ponovno se bavio pčelarstvom, a potom je od ušteđevine i sredstvima od prodaje vozila ishodio vizu za Republiku Hrvatsku bez dodatnih zaduživanja.

Također, važno je istaknuti da je tražitelj u Republiku Hrvatsku stigao legalno 14.10.2023. godine s vizom i dozvolom za boravak i rad Policijske postaje Pazin, a koja je vrijedila od 1.10.2023. godine do 14.11.2023. godine. Ista je ukinuta, a potom je mijenjao nekoliko poslodavaca, dozvole za boravak i rad su obustavljene. Dana 7.2.2025. godine tražitelju je zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj od strane Policijske postaje Duga Resa izdano i uručeno Rješenje o povratku sa rokom napuštanja EGP-a od 30 dana, po istome nije postupio već se ponovno zapošljava, ali mu je poslodavac javio da mu dozvola za boravak i rad neće biti odobrena. Tražitelj je nakon svega odlučio zbog situacije u Egiptu te nemogućnosti odobrenja radne dozvole u Republici Hrvatskoj iskazati namjeru za zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je samoinicijativno pristupio 13.8.2025. godine u službene prostorije Centra za socijalnu skrb u Zagrebu, Hrvatskog proljeća 38. Namjeru je iskazao u Policijskoj upravi zagrebačkoj III. policijskoj postaji Zagreb 14.8.2025. godine, što je dokaz da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite s ciljem prolongiranja zadržavanja u Europskom gospodarskog prostoru.

Na temelju ukupno utvrđenih činjenica i izjava tražitelja, utvrđeno je da razlog zbog kojih je napustio zemlju podrijetla ne upućuju na postojanje osnovanog straha od proganjanja iz razloga propisanih člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (rasa, vjera, nacionalnost, pripadnost određenoj društvenoj skupini ili političko mišljenje). Slijedom navedenog, ocjenjuje se da tražitelj nije učinio vjerojatnim postojanje osnovanog straha od proganjanja niti stvarnog rizika od ozbiljne štete u slučaju povratka u zemlju podrijetla, te stoga ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj niti su ispunjeni uvjeti za odobrenje supsidijarne zaštite u smislu članka 21. istog Zakona, budući da nije dokazano da bi se u slučaju povratka suočio sa stvarnim rizikom od trpljenja ozbiljne nepravde. Važno je istaknuti da je tražitelj došao 14.10.2023. godine u Republiku Hrvatsku s dozvolom za boravak i rad, a da je namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj iskazao tek nakon što mu je izdano rješenje o povratku po kojem nije postupio, te nakon što nije uspio ishoditi novu radnu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj.

Slijedom svega gore navedenog, navedena materijalna činjenica ne može se prihvatiti kao vjerodostojna.

S obzirom na to da u postupku nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja iz razloga propisanih člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (rasa, vjera, nacionalnost, pripadnost određenoj društvenoj skupini ili političko mišljenje) procjena budućeg rizika će se ocijeniti na temelju sigurnosne situacije u zemlji podrijetla vezano za tražiteljev povratak u Arapsku Republiku Egipat. Vezano za opću sigurnosnu situaciju u Arapskoj Republici Egipat, zemlji podrijetla tražitelja, prema podacima ACLED-a u periodu od rujna 2024. do rujna 2025. na području cijele Arapske Republike Egipat dogodilo se 5 incidentnih situacija. S obzirom na tako utvrđene indikatore može se opravdano zaključiti da na području Egipta kod tražitelja dodatno nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla sukladno čl. 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te da ne postoji rizik za život civilnog stanovništva koji doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu sukladno čl. 21.

Tražitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Naveo je da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen, niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno. Također, nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Kako je u slučaju tražitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Uz navedeno, tražitelju nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja zemlje podrijetla, koju je napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom, radi zaposlenja u Republici Hrvatskoj.

Na temelju izvješća te osobnih okolnosti tražitelja u postupku je utvrđeno da, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.

Zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osnovan

Analizom izjava tražitelja i dostupnog izvješća utvrđeno je da ne postoji osnovani strah od proganjanja prema članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nema dokaza daje tražitelj ranije bio proganjan ili da mu je prijetila opasnost zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Prema vlastitim navodima, u zemlji podrijetla nije imao problema niti je bio izložen progonu te je bez poteškoća napustio zemlju.

Sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi.

U procjeni općeg stanja utvrđeno je da na području na kojem je tražitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo. Iz tog je razloga utvrđeno da povratkom u zemlju podrijetla tražitelju ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za odobrenje azila navedene u članku 20. niti uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona te da su ispunjeni uvjeti iz članka 41. stavka 1. točki 1., 6. i 7. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 38. stavak 1. točka 5. odlučiti kao u izreci rješenja.

8. Sukladno članku 41. stavku 1. točkama 1., 6. i 7. Zakona, Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od 2 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva, ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama Odjeljka III. glave III. Zakona utvrdi da je tražitelj iznio samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva te je duže boravio na području Republike Hrvatske i bez opravdanog razloga nije prije izrazio namjeru te je izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske.

9. Prema članku 20. Zakona, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Odredbom članku 35. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ukoliko se saslušanje izostavi, sukladno stavku 8. točki 2. istog zakona, tražitelju ili članu njegove obitelji omogućiti će se podnošenje dokaza i davanje izjava bitnih za odlučivanje o zahtjevu.

12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, tužitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Naveo je da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen, niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno. Također, nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Kako je u slučaju tražitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Uz navedeno, tražitelju nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja zemlje podrijetla, koju je napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom, radi zaposlenja u Republici Hrvatskoj. Na temelju izvješća te osobnih okolnosti tražitelja u postupku je utvrđeno da, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu. Također, analizom izjava tužitelja i dostupnog izvješća utvrđeno je da ne postoji osnovani strah od proganjanja prema članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nema dokaza daje tražitelj ranije bio proganjan ili da mu je prijetila opasnost zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Prema vlastitim navodima, u zemlji podrijetla nije imao problema niti je bio izložen progonu te je bez poteškoća napustio zemlju. Također, bitno je naglasiti da je tužitelj u Republiku Hrvatsku stigao legalno 14.10.2023. godine s vizom i dozvolom za boravak i rad Policijske postaje Pazin, a koja je vrijedila od 1.10.2023. godine do 14.11.2023. godine. Ista je ukinuta, a potom je mijenjao nekoliko poslodavaca, dozvole za boravak i rad su obustavljene. Dana 7.2.2025. godine tražitelju je zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj od strane Policijske postaje Duga Resa izdano i uručeno Rješenje o povratku sa rokom napuštanja EGP-a od 30 dana, po istome nije postupio već se ponovno zapošljava, ali mu je poslodavac javio da mu dozvola za boravak i rad neće biti odobrena. Tražitelj je nakon svega odlučio zbog situacije u Egiptu te nemogućnosti odobrenja radne dozvole u Republici Hrvatskoj iskazati namjeru za zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je samoinicijativno pristupio 13.8.2025. godine u službene prostorije Centra za socijalnu skrb u Zagrebu, Hrvatskog proljeća 38. Namjeru je iskazao u Policijskoj upravi zagrebačkoj III. policijskoj postaji Zagreb 14.8.2025. godine, što je dokaz da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite s ciljem prolongiranja zadržavanja u Europskom gospodarskog prostoru.

Dakle krucijalna je činjenica da je tražitelj došao 14.10.2023. godine u Republiku Hrvatsku s dozvolom za boravak i rad, a da je namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj iskazao tek nakon što mu je izdano rješenje o povratku po kojem nije postupio, te nakon što nije uspio ishoditi novu radnu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj.

13. Slijedom svega gore iznesenog, Sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

15. Kako je tarifnim brojem 27. važeće Tarife propisano da u upravnim sporovima za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada 500 bodova, a vrijednost boda prema tarifnom broju 50. citirane Tarife iznosi 2,00 EUR, to je Sud točkom III. izreke presude naložio tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, te za pristup na ročište dana 12.01.2026. g. iznos od 500,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR i 25% PDV-a na taj iznos što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 16. siječnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis