REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1226/2025-128
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Rukavina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o., Đurđevac, Basaričekova 1, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 116, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja GM, odvjetničke vježbenice, te punomoćnika tuženika Mate Kačana, odvjetnika, dana 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/
Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete nastale uslijed povređivanja isplati daljnji iznos od 8.157,81 eur, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 16. svibnja 2014. do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva s naslova naknade neimovinske i imovinske štete, u iznosu od 4.015,53 eur, što predstavlja razliku od dosuđenog iznosa od 8.157,81 eur, do s tog osnova zatraženih 12.173,34 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade isplati bruto iznos od 2.797,35 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.
IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva s naslova izgubljene zarade, u iznosu od 932,45 eur, što predstavlja razliku od dosuđenog iznosa od 2.797,35 eur, do s tog osnova zatraženih 3.729,80 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.872,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 15. siječnja 2026. do isplate, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 7. siječnja 2013. oko 6.50 sati u Zagrebu, Ulica Marijana Čavića 1/a, u skladištu TD Konzum br. 1, doživio ozljedu na radu na način da je pao s visine od 4 metra na koju je bio podignut u košari za dizanje osoba priključenoj za viljuškar kojim je upravljao radnik ranijeg I-tuženika AM. Tužitelj je trebao obaviti posao na visini po nalogu vozača viljuškara koji je propustio na ispravan način pričvrstiti košaru, tako da je u kontaktu s cijevima ispod stropa došlo do odvajanja košare od viljuškara i pada tužitelja, koji je tom prilikom zadobio teške tjelesne povrede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji koja je dostavljena. Povodom ove ozljede na radu izvršen je očevid po PU Zagrebačkoj, IV. PP Zagreb, prema saznanju tužitelja i inspekcijski nadzor inspektora zaštite na radu, te je od HZZO-a izvršena ovjera Prijave ozljede na radu. Iz prijave događaja od strane neusporednog rukovoditelja LM razvidne su sve bitne okolnosti nastanka ozljede na radu kod koje je došlo isključivim nepropisnim postupanjem vozača viljuškara koji je propustio osigurati košaru za dizanje osoba. Tužitelj je bio zaposlenik ranijeg I-tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. listopada 2000. i Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2001., na radnom mjestu radnik komisionar, kod čega je poslodavac odnosno njegov osiguravatelj, obavezan nadoknaditi svaku štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom i to po principu objektivne odgovornosti.
2. Tužitelj je, kako ističe, u ovom štetnom događaju zadobio izuzetno teške tjelesne povrede u vidu višestrukih prijeloma lijeve lakatne kosti, prijeloma zdjelice i lijeve bedrene kosti, protruzije diska, te natučenja cijelog tijela. Zbog težine povreda tužitelj se intenzivno i dugotrajno liječio gotovo pune dvije godine, a zbog zaostalih posljedica bit će u cjeloživotnom liječničkom tretmanu, pri čemu je tužitelj liječen s osnove traumatološko-ortopedske strane, neurološke, urološke, psihijatrijske, obavio je više od 100 fizikalnih terapija, sve opisano u medicinskoj dokumentaciji. Također, tužitelju je kroz cijelo vrijeme liječenja, a i danas, za obavljanje poslova koje je prije mogao samostalno obavljati (teži poslovi u domaćinstvu) bila potrebna tuđa pomoć druge osobe, kojim slijedom je onda tužitelj potraživao naknadu nematerijalne te nenovčane materijalne štete, kao i naknadu s naslova izmakle zarade, kako je to zatraženo u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
3. U odgovoru na tužbu te tijekom postupka tuženik (ranije II-tuženik) priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj te ističe prigovor suodgovornosti tužitelja u omjeru od 50% budući iz prijave o ozljedi na radu, izjave svjedoka, te čl. 2. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, tužitelj je neoprezno, bez naloga neusporednog rukovoditelja ušao u košaru koju je drugi radnik podigao na viličara te je zajedno s košarom pao na pod. Istaknut je i prigovor zastare potraživanja budući se je štetni događaj dogodio 7. siječnja 2013., a tužba je podnesena 11. siječnja 2016., s tim da je prigovoreno i osnovi te visini tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev u mirnom postupku po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] po kojoj je osigurana svota prema djelatnicima ugovorena od 240.000,00 kn, s time da u taj iznos ulazi i glavnica i kamate i svi troškovi postupka, a sukladno čl. 12. Uvjeta za osiguranje, te je tužitelju isplatio iznos od 29.300,00 kn, odnosno 50% iznosa od 58.600,00 kn, uslijed suodgovornosti. Isplatom navedenog iznosa, kako smatra tuženik, u mirnom postupku izvršena je prema tužitelju obveza osiguravatelja u cijelosti.
4. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 25. travnja 2025. poslovnog broj Pr-71/2016 (kojom je odbijen tužbeni zahtjev, str. 538-546 spisa), koju je Županijski sud u Zagrebu ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-349/2025 od 11. lipnja 2025. (str. 557-562 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u Prijavu ozljede na radu (str. 6-7, 165-168 spisa), potvrdu MUP-a (str. 8, 9 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 10-52, 62-78, 245-248, 256-257, 261, 330- 336, 373 spisa), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (str. 52, 122 spisa), Ugovor o radu (str. 53, 505-508 spisa), Aneks ugovora o radu (str. 54 spisa), zahtjev tužitelja za isplatom (str. 55 spisa), ponudu nagodbe od 28. siječnja 2014. (str. 56 spisa), Odštetni zahtjev (str. 57 spisa), obavijest o utvrđivanju nespornog dijela štete (str. 58-59 spisa), obavijest o isplati štete (str. 60-61 spisa), obračunske isprave (str. 79-121, 509-511 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (str. 127-129 spisa), rješenje HZZO-a (str. 130-131 spisa), Izjave (str. 134-136 spisa), policu osiguranja (str. 137-138 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti (str. 139-142 spisa), Zapisnik o provjeri praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način (str. 153 spisa), upisnik osposobljavanja (str. 154 spisa), Pravilnik o zaštiti na radu (str. 155-163, 268-323 spisa), zdravstveni karton tužitelja (str. 178-242 spisa) i Uvjerenje za tužitelja (str. 266-267 spisa), kao što su saslušani i svjedoci AM, NM, DM, svi na ročištu održanom 3. lipnja 2016. (str. 250-253 spisa), te ĆM i CM, kao i sam tužitelj, svi na ročištu održanom 12. rujna 2016. (str. 325-329 spisa).
6. Također je provedeno i medicinsko vještačenje po vještacima dr. Igoru Stipančiću, kirurgu, i dr. HM, neurologu (nalaz i mišljenje od 31. svibnja 2017., str. 342-345 spisa, usmeno očitovanje vještaka na ročištu održanom 15. rujna 2017., str. 354-356 spisa, pisano očitovanje od 18. lipnja 2018. i 19. listopada 2018., str. 384 i 389 spisa), kao i psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. Radmili Buljan (nalaz i mišljenje od 16. travnja 2018., str. 370-372 spisa). Provedeno je također i financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću - Ručević vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 14. studenog 2019., str. 409-412 spisa), te vještačenje po vještaku za sigurnost i zaštitu na radu Ani Šijaković (nalaz i mišljenje od 8. studenog 2021., str. 446-457 spisa, uz dostavljenu dokumentaciju od strane tuženika te na USB sticku, str. 461-465 spisa).
7. Tijekom postupka raniji I-tuženik je prestao postojati, te je postupak u odnosu na istog prekinut pravomoćnim rješenjem ovog suda od 4. studenog 2024., kojim slijedom je ponovljeni postupak proveden samo u odnosu na Croatia osiguranje d.d. kao tuženika.
8. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.), te je na osnovi rezultata provedenog postupka sud utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
9. Pritom je među strankama sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva, dok nisu sporne okolnosti da je tužitelj bio zaposlen kod ranijeg I-tuženika, čiji je osiguravatelj tuženik (ranije II-tuženik), kao što nije sporno niti da je tužitelj doživio ozljedu na radu dana 7. siječnja 2013., u vezi koje i potražuje naknadu štete u ovom postupku, kod čega, a kako je već rečeno, tuženik prvenstveno ukazuje na suodgovornost samog tužitelja za nastanak štetnog događaja.
10. Odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (NN, 59/96 i dr.) koji je bio na snazi u sporno vrijeme, propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu (st. 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati (st. 2.). Navedena odredba znači da poslodavac radniku odgovara uvijek, osim u slučajevima kada je za štetu odgovoran sam radnik, treća osoba ili je šteta nastala uslijed više sile. Budući da je tuženik tijekom postupka upravo ukazivao na suodgovornost samog radnika tj. tužitelja, kojim tvrdnjama se tužitelj protivio, u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja s tim u vezi provođeni su odgovarajući dokazi, i to uvidom u dokumentaciju, saslušanjima te vještačenjem po vještaku zaštite na radu.
11. Iz izvršenog uvida u Prijavu ozljede na radu, potvrde MUP-a od 2. travnja 2013., Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19. ožujka 2013., proizlazi da se tužitelj ozlijedio na način da je, po traženju drugog radnika AM, bez naloga i obavijesti o obavljanju takvih zadataka neposredno naređenima NM, ušao u košaru viličara, koju je radnik AM, bez da je provjerio da je košara pravilno postavljena i propisno osigurana, istu digao u zrak slijedom čega je košara pala zajedno s tužiteljem, s tim da iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi i da radnik AM košaru za osobe na viličaru nije učvrstio klinovima za vilice viličara kao i da je zamolio tužitelja da mu pomogne pri ponovnom postavljanju tablica.
12. Nadalje, vještak Ana Šijaković je u svom nalazu i mišljenju, a nakon što je utvrdila relevantne okolnosti, iznijela svoje zaključke vezano na niže naznačene okolnosti, kako slijedi (1.-3.):
1. Okolnosti nastanka štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja istog:
U svom iskazu u svojstvu svjedoka AM je opisao okolnosti nastanka štetnog događaja, i iz čega je vidljivo da je postupanje radnika AM Stjepana bez dužne pažnje i bez poštivanja propisanih mjera zaštite na radu propisanih od strane tuženika kao poslodavca uzrok nastanka štetnog događaja. Da je radnik AM primijenio pravila zaštite na radu i postupao po njima štetni događaj se ne bi dogodio (nije obavijestio nadređenog ovlaštenika poslodavca o tome da je slomio oznaku/natpis iznad utovarne površine, nije zatražio suglasnost da podigne ĐM u košari i popravi otkinuti natpis), nije provjerio i osigurao radnu košaru u skladu s pravilima zaštite na radu.
2. Da li su na mjestu događaja nesreće na radu bili osigurani uvjeti za „rad na siguran način“:
Na mjestu štetnog događaja/nesreće na radu nisu bili osigurani uvjeti za rad na siguran način jer AM bez da je provjerio stanje „košare za podizanje radnika“ (nije osigurao košaru osiguračima kojima se sprečava mogućnost pada košare sa vilica viličara) zamolio ĐM da uđe u istu i podigao ga na visinu.
3. Da li su na mjestu obavljanja posla bila primijenjena i ispoštovana sva propisana pravila zaštite na radu:
Na mjestu obavljanja posla (skladište tuženika) nisu bila primijenjena i ispoštovana sva propisana pravila zaštite na radu, jer radnik tuženika AM nije poštivao propisana pravila prije svega nije radio s dužnom pažnjom što podrazumijeva da:
- prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika,
- pravilno upotrebljava strojeve, aparate, alate, opasne tvari, transportnu opremu i druga sredstva rada,
- nije odmah obavijestio poslodavca i osobu iz članka 18.a ovoga Zakona o svakoj situaciji koju smatra ozbiljnom i neposrednom opasnošću za sigurnost i zdravlje radnika, kao i o nepostojanju ili nedostatku uputa koje su dane za takvu situaciju,
- nije obavljao posao sukladno pravilima struke te propisanim uputama poslodavca.
13. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isto sačinjeno od strane osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenje istog, pri čemu je nalaz i mišljenje usklađen i s drugom priloženom dokumentacijom, posebno prijavom o ozljedi na radu, inspekcijskim nalazom i dr.. Na taj način proizlazi da u konkretnom slučaju nisu bile poštovana pravila zaštite na radu te predmetna radna operacija nije obavljena na za to propisani način tj. radnik AM nije postupao na propisani način kada je podigao tužitelja u spominjanoj košari, a koja se zatim odvojila i pala zajedno s tužiteljem, koji se posljedično ozlijedio, i kakav tijek događaja proizlazi ne samo iz prethodno citirane dokumentacije te vještačkog nalaza i mišljenja, nego i iz iskaza danih tijekom ovog postupka, pa i svjedoka AM te tužitelja, koji ne spori da niti sam nije pravilno postupao uzimajući u obzir da se radi o poslovima na visini, što nije niti ulazilo u opis njegovog radnog mjesta.
14. U tom smislu, a uzimajući u obzir prethodno navedenu odredbu čl. 15. Zakona o zaštiti na radu, koja propisuje objektivnu odgovornost poslodavca te posljedično i osiguravatelja, kao što propisuje i mogućnost postojanja odgovornosti ili suodgovornosti radnika, u ovom slučaju tužitelja, utvrđeno je da bi tuženik kao osiguravatelj poslodavca tužitelja bio odgovoran za nastali događaj u omjeru od 75%, uzimajući u obzir propisanu objektivnu odgovornost te konstatirane povrede pravila zaštite na radu, dok je tužitelj suodgovoran u omjeru od 25%, budući da je znao ili morao znati da način na koji je postupao u konkretnoj situaciji nije usklađen s pravilima zaštite na radu te da se ne radi o poslovima za koje je redovito zadužen, mada je slične poslove obavljao i ranije, bez posljedica, i što onda predstavlja postupanje s običnom nepažnjom, koje je u naprijed naznačenom omjeru (25%) doprinijelo nastanku štetnog događaja i štete, čija je naknada predmet ovog postupka.
15. Nastavno na predmetna utvrđenja, u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po dr. Igoru Stipančiću, kirurgu, i dr. HM, neurologu, koji su u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 342-345 spisa) naveli da je tužitelj u štetnom događaju stradao na način da je zadobio ozljede natučenja leđa, prijeloma lakatnog nastavka lijeve lakatne kosti, prijeloma gornje grane desne stidne kosti, napuknute gornje grane lijeve stidne kosti, napuknuće križne kosti te prijelom vrha trohantera lijeve bedrene kosti.
16. Na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja utvrđeno je da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 5-6 dana, srednje jakih bolova potrajali su 30 dana dok su manji bolovi bili prisutni do 60 dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i naknadno i kao takovi ulaze u pojačane napore.
17. Tužitelj je trpio i primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja. U toku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah, i to jakog intenziteta 5 dana, srednjeg 21 dan, i manjeg do 60 dana, dok je kasniji strah u vidu nelagode i bojazni trajao još 60 dana.
18. Vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna pomoć druge osobe kroz mjesec dana po 4 sata na dan zbog mirovanja, a zatim još 2 mjeseca po 3 puta tjedno po 2 sata.
19. Zaključno, vještak je utvrdio, da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti za 18-20%, s tim da tužitelj ima i naruženje blažeg stupnja koje se očituje u nesihronom povlačenju lijeve noge koje ostavlja dojam šepanja.
20. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, kao i naknadnu pisanu dopunu od 18. lipnja 2018. te usmeno očitovanje od 15. rujna 2017. (kada su vještaci ostali kod svojih pisanih utvrđenja te su otklonili iznesene prigovore) budući da je predmetno vještačenje provedeno od strane osoba koje raspolažu potrebnim znanjima za provođenje istog, dok je nalaz i mišljenje podudarno i s priloženom medicinskom dokumentacijom.
21. Nadalje, provedeno je i psihijatrijsko vještačenje po vještaku te struke dr. Radmili Buljan, koja je u svom nalazu i mišljenju (str. 370-372 spisa) iznijela da je štetni događaj od 7. siječnja 2013., koji je predmet ovog postupka, na psihičkom planu tužitelja uzrokovao razvoj povratnog depresivnog poremećaja, PTSP-a te trajnih promjena na planu ličnosti, kod čega je vještak naveo da citirana stanja trajno smanjuju opću, radnu i životnu sposobnost tužitelja za 20%, u kojem omjeru mora ulagati pojačane napore. I navedeno psihijatrijsko vještačenje sud je u cijelosti prihvatio, uzimajući u obzir da je predmetno vještačenje provedeno od strane osobe koja ima potrebna znanja, na koji način nisu odlučna utvrđenja iz rješenja HZZO-a od 26. kolovoza 2013., vezano za nepriznavanje određenih dijagnoza u ozljede na radu, budući da se predmetno rješenje odnosi na prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, što nije predmet ovog postupka.
22. Sva tri vještaka su očitovanjem od 19. listopada 2018. (str. 389 spisa) dala zajedničku objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti, i to u omjeru od 35%, što je također kao stručno i uvjerljivo prihvaćeno od strane suda.
23. Tim slijedom, u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), tužitelju bi pripadala odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti uslijed zaostalih trajnih posljedica te naruženje, o čemu je sud vodio računa, te bi tužitelju s tog osnova ukupno pripadalo 118.500,00 kn (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete, i to za bol 24.000,00 kn, strah 27.000,00 kn, za smanjenje životne aktivnosti 60.000,00 kn te za naruženje 7.500,00 kn).
24. Također tužitelju pripada i naknada za materijalnu nenovčanu štetu, uslijed primljene tuđe pomoći u naprijed naznačenom trajanju (168 sati), za što mu pripada 2.520,00 kn, s tim da cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 15,00 kn utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge, sve i u smislu čl. 223. Zakona o parničnom postupku.
25. Uzimajući u obzir navedeno, proizlazilo bi da bi tužitelju ukupno s naslova naknade nematerijalne te nenovčane materijalne štete pripadao iznos od 121.020,00 kn, koji iznos valja umanjiti za utvrđeni doprinos od 25% tj. za 30.255,00 kn, u kojem smislu bi tužitelju pripadao iznos od 90.765,00 kn.
26. Predmetni iznos valja umanjiti za nesporno isplaćenih 29.300,00 kn, što onda iznosi 61.465,00 kn tj. 8.157,81 eur, koliko bi s naprijed naznačenih osnova pripadalo tužitelju, dok u preostalom zatraženom dijelu do 91.720,00 kn tj. 12.173,34 eur (podnesak od 5. studenog 2020. te 12. rujna 2024.) tužbeni zahtjev valja odbiti, i to za iznos od 30.255,00 kn tj. 4.015,53 eur.
27. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, s tim da su kamate na dosuđeni iznos tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, sve i u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.
28. Na taj način odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
29. Tužitelj je potraživao i naknadu izmakle zarade, u vezi čega je provedeno financijsko vještačenje, te iz priloženog mišljenja vještaka ing. Zrinka Ručevića (Ručević vještačenja d.o.o.) proizlazi da je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, a na temelju dokumentacije koja je dostavljena u spis predmeta, razlika između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih naknadi za bolovanje, u razdoblju od 7. siječnja 2013. do 30. rujna 2014., 26. veljače 2015. do 6. ožujka 2015., 11. svibnja 2015. do 1. lipnja 2015. te od 24. rujna 2015. do 30. studenog 2015., ukupno iznosila 14.497,50 kn neto.
30. Pojedini mjesečni iznosi neto razlika dani su u stupcu 'k', a datumi dospijeća istih u stupcu 'l' Tabele 1. iz nalaza, dok razlike obveznih doprinosa iz plaća iznose ukupno 24.461,20 kn (stupac 'g' Tabele 1. iz nalaza), a razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iznosi ukupno 3.640,89 kn (stupac 'h' Tabele 1. iz nalaza), ili ukupno 28.102,09 kn.
31. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, budući da je predmetno vještačenje provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, dok je nalaz i mišljenje podudaran i s priloženom dokumentacijom, pri čemu se smatra da tužitelj ima pravo na naknadu sukladno odredbi da čl. 92. st. 4. Zakona o radu tj. na iznos od 28.102,09 kn bruto tj. 3.729,80 eur, koliko je zaključno tužitelj i potraživao, kod čega naprijed navedeno ne derogira propisane obveze uplate obveznih doprinosa iz plaća tj. prireza porezu na dohodak ovlaštenim primateljima.
32. No, citirani iznos od 3.729,80 eur valja umanjiti za doprinos tužitelju od 25% tj. za 932,45 eur, kojim slijedom bi tužitelju pripadao iznos od 2.797,35 eur dok spomenuti iznos od 932,45 eur valja odbiti (zajedno s zatraženim zakonskim kamatama), u kojem smislu je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.
33. Neosnovan je i prigovor zastare koje je iznosio tuženik, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. siječnja 2016. (poštanskim putem), dok je do štetnog događaja došlo 7. siječnja 2013. (zastarni rok teče od 8. siječnja 2013.), iz čega je vidljivo da je poštovan zastarni rok od tri godine, s tim da u ovom postupku valja primijeniti zastarni rok od pet godina, u smislu odredbe čl. 139. sada važećeg Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), a u vezi odredbe čl. 232. st. 2. istog Zakona, u kojoj se navodi da se zastarni rok od pet godina ne primjenjuje samo u slučaju ako je raniji rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu citiranog Zakona o radu, što nije slučaj, budući da je citirani Zakon o radu stupio na snagu u smislu čl. 235. istog Zakona protekom osam dana od dana objave u Narodnim novinama, što je bilo 30. srpnja 2014., i kada za potraživanje iz ovog postupka (koja se vezuju na štetni događaj od 7. siječnja 2013.) još nije bio istekao zastarni rok od tri godine. Neosnovane su i tvrdnje o zastari u odnosu na preinačeni iznos potraživanja od 5. studenog 2020., kako to navodi tuženik podneskom od 9. studenog 2020., budući da preinake tužbenog zahtjeva (koje je valjalo dopustiti s obzirom na svrsishodnost postupanja) ne dovode do zastare potraživanja, uzimajući u obzir dan podnošenja tužbe (8. siječanj 2016.).
34. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
35. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika, uzimajući u obzir visinu usvojenog dijela tužbenog zahtjeva, stoga pripada nagrada za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe te podnesaka od 22. veljače 2019., 5. studenog 2020., 12. rujna 2024. i 8. listopada 2025., za svaku radnju po 100 bodova, kao i za sastav žalbe na prvotnu presudu od 125 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 9. ožujka 2016., 3. lipnja 2016., 15. rujna 2017., 9. srpnja 2018., 12. ožujka 2019., 6. studenog 2020., 11. srpnja 2024., 5. ožujka 2025. i 20. listopada 2025., za svako ročište po 100 bodova, te za pristup na ročište za objavu nagrada od po 50 bodova, što je ukupno 1.725 bodova, odnosno 3.450,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (862,50 eur) iznos od 4.312,50 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova medicinskog vještačenja od 2.500,00 kn te 1.250,00 kn, za financijsko vještačenje 2.000,00 kn te zaštitu na radu 6.000,00 kn, ili ukupno 11.750,00 kn tj. 1.559,50 eur, ukupno 5.872,00 eur (u preostalom zatraženom dijelu tužitelju nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo u manjem dijelu vezano za novčano potraživanje, dok je utvrđena odgovornost tuženika kao osiguravatelja poslodavca tužitelja (kojim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, neovisno o odbijenom dijelu zahtjeva tužitelja).
36. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
37. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove presude.
Zagreb, 15. siječnja 2026.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
