REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu
Novo riva 3
21460 Stri Grad
P- 1068/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andro Duboković, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice:
Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, OIB: 52634238587, radi utvrđenja i činidbe, nakon glavne i javne rasprave održane 19. studenog 2025.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene, na ročištu za objavu odluke dana 15. siječnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je tužitelj ([adresa], 21465 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnik u cijelosti na nekretnini koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom naprijed utvrđenoga, ovlašten tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, brišući isto pravo sa imena upisane Opća narodna imovina- Mjesni narodni odbor Vrboska, odnosno tužene Republike Hrvatske u cijelost.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 8. 775.37 eura.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 2. 144, 57 eura.
Obrazloženje
1.Tužitelj je ovom sud po punomoćniku dana 22. ožujka 2023. godine podnio tužbu u kojoj je između ostalog naveo kako je nekretnina označena kao č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Opća narodna imovina mjesni narodni odbor Vrboska u cijelosti, čiji je slijednik tužena RH. Da je jer predmetna nekretnina u vrijeme stupanja na snagu Zakona o šumama i poljoprivrednom zemljištu nije imala status građevnog zemljišta, a takav status nema i danas, prema sada važećem PPUO Općine Jelsa. Da je prednik tužene, biv.Općina Vrboska je početkom 20-tog stoljeća, fizički dio predmetne nekretnine koja je tada imala oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], otuđila predniku tužitelja, sada pok.RG EG, te je nakon parcelacije taj fizički dio dobio novu oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nalazi se južno od ceste koja vodi od mjesta [adresa] do kupališta Soline. Da je pokojnog.RG EG pok.Luke su u odnosu na predmetnu nekretninu pod nazivom Zoglov naslijedili sada pok.RG IG pok.AGB i UG pok.BG, svaki za po ½ dijela, a sve prema rješenju o nasljeđivanju pod brojem O-120/54 koje je doneseno od strane Općinskog suda u Starom Gradu, dana 26.11.1954., da je u tom rješenju o nasljeđivanju utužena nekretnina je identificirana nazivom “zemljište [adresa] u [adresa] “, te je nesporno da se radi upravo o spornoj nekretnini budući je to jedina nekretnina u vlasništvu i posjedu prednika tužitelja na području pod nazivom Zoglov. Da je nasljednik pok.RG IG pok.Luke je RG pok.IG, odnosno njegov sin, a kojeg je opet naslijedio ĆG, prema rješenju o nasljeđivanju pod brojem O-55/13, donesenom od strane ĐG j.bilježnice iz Starog Grada, Nasljednica pok.PG pok.BG je njegova supruga, sada pok.HG, prema rješenju o nasljeđivanju pod brojem O-87/97, koje je doneseno od strane Općinskog suda u Starom Gradu . Da je pravni slijednik pok.HG ud.PG je njezin sin HG Marin pok.PG , budući je sa istom imao zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a što je vidljivo iz obrazloženja rješenja pod brojem O-79/13, koje je doneseno od strane ĐG j.bilježnice iz Starog Grada, Kod Sv.Roka 4, dana 21.lipnja 2013.. Da je HG Marin pok.PG je sva svoja prava na utuženoj nekretnini ustupio ovdje tužitelju, odnosno svojem sinu, a što je napravio i ĆG pok.PG, pa aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe nije sporna, jer je dokazano pravno slijedništvo od osobe koja je izvorno kupila predmetno zemljište, sada pok.ĆG CG, pa sve do tužitelja. Da za zemljište na predjelu zvanom Zoglov, koje je smješteno južno od ceste koja vodi od mjesta [adresa] do kupališta Soline ( utužena nekretnina ) tužena nikada nije osporavala vlasništvo fizičkim osobama ,odnosno svim mještanima [adresa] koji su slijedom svojih prednika stekli vlasništvo na novoformiranim nekretninama koje su nastale od osnovneč.zem.809/1 k. o. [katastarska općina], za razliku od zemljišta koje je položeno sjeverno od naprijed navedene ceste, koje je za tuženu sporno, a nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], premda i za taj dio postoje više od 20-tak pravomoćnih presuda protiv ovdje tužene u kojima je nesporno utvrđeno pravo vlasništva u korist fizičkih osoba za točno određene fizičke dijelove č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da je nakon obavljene kupoprodaje prednik tužitelja, sada pok.RGB je stupio u nesmetani posjed predmeta spora, te je tužitelj samo nastavio nesmetani posjed svojih pravnih prednika, čemu se nitko nikada nije protivio. Da je pok. RGB CG kupio fizički dio predmetne nekretnine koji sada nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nesporno proizlazi iz Popisa iznosa utjeranih u naslov predujma, dotično prvog obroka od prodaje A. Naime, da se na tom popisu se nalaze imena svih osoba kao nositelja svojih obitelji koji su bili prijavljeni za kupnju zemljišta na predjelu Zoglava, gdje je smještena utužena nekretnina. Pa da je slijedom navedenog vidiljivo je da su ispunjeni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva izvršenjem kupoprodaje u naravi, sukladno pravnim pravilima tada važećeg OGZ-a po kojima se pravo vlasništva moglo steći izvršenjem kupoprodajnog ugovora u naravi, koji je mogao biti i u usmenoj formi. Da je osim po tom osnovu ( izvršenje kupoprodaje u naravi ), podredno još su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva putem instituta dosjelosti. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženicu na naknadu troškova postupka.
2.Tužba je uredno s prilozima dostavljena tuženici. U dogovoru na tužbu od dana 29. ožujka 2023. godine tuženica je navela kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku. Navela je kako tužitelj ničime ne dokazuje pravni slijed opisan u tužbi, pa tako osim što nisu priložena rješenja o nasljeđivanju iza IG pok. AGB i UG pok. BG te ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između HG i BG, iz dostavljenog Popisa iznosa utjeranih u naslov predujma ne proizlazi da je isti sastavljen 1910. godine niti da je isti potpisan kao što to navodi tužitelj, dok je u Izjavi SG pogrešno naveden njegov osobni identifikacijski broj, čime se dovodi u sumnju valjanost te isprave. Pa da ukoliko tužiteljevi prednici nisu stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, istom nisu niti mogli raspolagati, s obzirom na to da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima. Tužena je navela da u odnosu na dosjelost kao osnov stjecanja prava vlasništva, ističe se kako iz uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o., ur. broj: ST/22- 01/3132 od 4. studenoga 2022., koje se u privitku dostavlja, proizlazi da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, broj: 41/90 odnosno 16. listopada 1990. bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima hvarskog užeg područja krša za razdoblje od 1984-1993. Stoga je predmetna nekretnina ex lege postala vlasništvo Republike Hrvatske u smislu odredbi čl. čl. 4. i 16. Zakona o šumama (pročišćeni tekst Narodne novine, broj: 52/90, dalje ZŠ) u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17). Pa da sukladno odredbi čl. 55 st. 2. ZŠ-a na šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću. Citiranu odredbu ukinuo je Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom, broj: U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000. Stoga se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja u razdoblju od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000.g.
3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom: izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, izvod iz katastarskog plana, Popisa iznosa utjeranih u naslov predujma, Odluke o nasljedstvu, Rješenja o nasljeđivanju iza pok. LG, Rješenja o ostavini iza pok. HG, Izjave SG ( Marina) Goića i ĆG od listopada 2022.g, obavljen je očevid na mjestu spora po vještaku Ivici Pojatini, dipl. ing. geod.,te je pregledan nalaz i mišljenje navedenog vještaka, saslušani su svjedoci ĆG, HG SG, JG, ĆG GG, FG, te je saslušan tužitelj.
4.Stranke su popisale parnični trošak.
5.Tužbeni zahtjev je osnovan.
6.Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva u cijelosti na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7.U skladu s odredbom čl. 186. a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratili nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a što je tužitelj i učinio.
8. Između tužitelja i tužene je sporno je li tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetu spora, a kako je to pobliže označeno u izreci. Pasivna legitimacija tuženice utvrđena je pregledom zk izvatka priloženog uz tužbu.
9. U postupku je utvrđeno sljedeće:
- kako je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. a koja je na Skici lica mjesta, Mjerilo 1:2000, “U Splitu, siječanj 2025.godine”, izrađeno po Ivica Pojatina dipling.geod, označen kao lik: A-B-C-D-A, u zemljišnim knjigama upisana u vlasništvu tužene.
- da je nekretnina sa svoje istočne i zapadne strane definirana starim suhozidom,sa sjeverne strane je definirana tragovima suhozida, a sa južne je definirana vrhom pokosa. Sva naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz isprava koje su stranke priložile u dokazne svrhe, te nisu sporna među njima.
10. S obzirom na činjenično stanje koje je navedeno u tužbi, sud drži da stjecanje prava vlasništva tužitelja na spornoj nekretnini valja prosuđivati suglasno pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji su bili na snazi u vrijeme realizacije pravnog posla i stupanja u posjed sporne nekretnine, a sve temeljem odredbe čl. 388 st. 2 ZV-a, a u svezi sa odredbama Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.travnja 1941.godine (NN 73/91). Naime, prema pravnim pravilima paragrafa 424. i 425. OGZ-a, koji je bio na snazi u vrijeme kada tužitelj tvrdi da je njegov prednik stekao vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine, za stjecanje vlasništva nekretnine pravnim poslom uz valjanu pravnu osnovu- kupoprodajni ugovor (titulus), bila je potrebna i predaja stvari (modus), a prema pravnom pravilu paragrafa 431. OGZ-a, bilo je potrebno da se posao stečenja (modus) upiše u javne knjige (intabulacija). Dakle, uz valjani pravni posao, za stjecanje prava vlasništva derivativnim putem, bilo je potrebno ostvarenje i druge odlučne pravne činjenice, a to je zakonit način stjecanja. Sukladno načinu kako je vladajuća sudska praksa tumačila citirana pravna pravila imovinskog prava, kao zakonit način stjecanja nekretnine prihvaćala se i predaja, odnosno stupanje u posjed, a ne samo upis u zemljišne knjige.
11.Radi identifikacije predmeta spora sud je izveo dokaz očevidom na mjestu spora po vještaku geodetske struke Ivicom Pojatinom dipl. ing. geodezije dana 11. prosinca 2024. godine, te je utvrđeno kako se u narav radi o nekretnini koja se proteže od ceste do put mora. Vještak je u svom nalazu i mišljenju koje je dostavljeno ovom sudu naveo kako je predmet spora sa svoje istočne i zapadne strane definirana starim suhozidom,sa sjeverne strane je definirana tragovima suhozida, a sa južne je definirana vrhom pokosa.
12. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi, te sud prihvaća nalaz vještaka s obzirom da je vještak brižljivo razmotrio predmet spora te mišljenje dao sukladno pravilima struke.
13.Sud je u postupku saslušao i svjedoke svjedoci ĆG, SG, JG, GG, FG, a koji svjedoci su predloženi od strane tužitelja.
Svjedok, ĆG, između ostalo je naveo kako mu je još kao djetetu,njegov pok otac govorio o predmetnoj nekretnini, odnosno da mu je pokazao granice odnosno mejaše i suhozide. Također da mu je poznato kako je njegov pokojni otac, a ja on kao dijete zajedno s njim, na predmetnoj nekretnini uzimali šumu, drva za ogrijev, kupili gnojivo. Također da mu je poznato, a po priči starijih kako je ĆG CG predmetnu nekretninu kupio od općine tisuću devetsto i neke godine. Da su ŠG naslijedili AGB i UG. TG je naslijedio njegov pok otac RG, a UG je naslijedila supruga, a nju je naslijedio BG. Također je naveo kako mu je pok otac pokazivao predmetnu nekretninu, sve suhozide i mejaše , sve do mora. Naveo je kako ih nikada nitko nije ometao u posjedu predmetne nekretnine niti im je itko ikada osporavao pravo na posjed, te naveo kako su suhozidi postojali i sa južne strane i sjeverne ali su prilikom prolaska ceste srušeni na sjevernoj strani, a na južnoj su srušeni zbog prolaska šetnjice.
Svjedok SG, naveo je kako je predmetna nekretnina bila je u posjedu njegovo oca AG koji je predmetnu nekretninu naslijedio od nekog iz [adresa]. Da je kao dijete zajedno sa svojim ocem na istoj skupljao drva za ogrjev i gnoj. Da je nakon smrti oca AG, predmetnu nekretninu naslijedila njegov majka R ( Franka) Goić, a nakon njene smrti predmetnu nekretninu da je on nasljedio, te sam on po želji oca i majke ustupio svome sinu AG, tužitelju. Također je naveo kako nitko nikada nam nije osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine niti im je ikada itko smetao u izvršavanju posjeda. Da je predmetna nekretnina sa svih strana omeđena, mejaši da su jasno vidljivi., sa istočne i zapadne strane postoje suhozidi, dok su sa južne i sjeverne, suhozidi srušeni zbog prolaska ceste, odnosno šetnice. Također je naveo kako mu otac još kao djetetu pokazivao granice predmetne nekretnine, a i danas su one jasno vidljive.
Svjedok ČG naveo je kako se predmetna nekretnina nalazi sa južne strane ceste, te da 1968. a kada se radio hotel Adriatic, "mjesna zajednica" cijelu južnu stranu priznali vlasništvo osoba koje su do tada imali u posjedu. Tada da su se ljudi koji su bili posjednici nekretnina na južnoj strani upisivali kao vlasnici i za to su trebali platiti taksu. Naveo da oni koji tada nisu imali novaca za platiti taksu se nisu upisali kao vlasnici a između njih je bila i obitelj tužitelja. Istaknu je kako je predmetna nekretnina bila u posjedu TG i njegove sestre koja se udala u [adresa] u obitelj NG. Također da je predmetnu nekretninu kupio RG zvan AGB (CG) a on je bio otac RG AGB. Da je OG (Bulin) sin IG istoga naslijedio u pogledu predmetne nekretnine za 1/2, te da se sin zove ĆG. Da mu je poznato da je dio koji je pripao sestri ĆG E naslijedio NG a njega ŽG, a DG je naslijedio NG ovdje tužitelj. Da se predmetna nekretnina danas nalazi u posjedu tužitelja, te kako nikada nitko kako tužitelju tako i njegovim prednicima nije osporavao pravo na posjed. Prednici tužitelja da su na predmetnoj nekretnini "puštali" životinje, brali drva, kupili šušanj te čak i vadili kamen. Posebno je naveo kako je predmetna nekretnina "omeđena" odnosno da se poznaju mejaši i suhozidi.
Svjedok GG naveo je kako se mu je poznato a po priči još oca kako je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji NG i to od davnina. Da je ista ograđena suhozidima te kako se danas nalazi u posjedu ovdje tužitelja.
Svjedok FG naveo je kako još 1900. god "Općina " prodavala "područje" na kojem se nalazi predmetna nekretnina te su te nekretnine mještani kupovali a od tih novaca se sagradilo groblje. Nakon toga su se nekretnine podijelile te je svatko od njih dobio svoju. Tako je ZG pok. ŠG također kupio nekretninu te mu je upravo podjelom pripala i predmetna nekretnina koja se zove "Kod Dubinice". Da mu je poznato kako je njega a upravo po i pogledu predmetne nekretnine naslijedio sin ZG i njegova sestra I rođ. ZG. Da je MG naslijedio upravo ovdje tužitelj. Da su oni n a predmetnoj nekretnini brali drva, uzimali gnoj. Naveo je kako je nekretnina ograđena suhozidima, te kako nitko nikada kako tužitelju tako ni njegovim prednicima nije osporavao pravo na posjed.
14. Istinitost navoda svjedoka da se utvrditi uvidom u priloženi Popis iznosa utjeranih u naslov predujma, dotičnog prvog obroka-od prodaje Zoglava gdje se između ostalih osoba kao uplatitelj prve rate kupoprodajne cijene s godinom 1910. navodi i prednik tužitelja pok. ZG VG iz čega se da zaključiti da je prednik tužitelja bio jedan od kupaca nekretnina u ovom predjelu, a što su u svojim iskazima potvrdili i svjedoci. S obzirom na prethodno izneseno sud drži kako je predmetno zemljište bilo predmetom kupoprodaje, makar nisu formirane posebne katastarske čestice, ovo posebno stoga što je očevidom utvrđeno kako je sporno zemljište u pogledu međe definirano sa svih strana, te su neprijeporno na isti način međama definirana i susjedna zemljišta, te je očito da su vlasnici zemljišta na taj način označavali predmet kupoprodaje, te se u naravi točno znalo što je tko kupio, makar zemljište nije bilo katastarski parcelirano. Sigurno je da posjednici zemljišta ne bi pristupili izgradnji suhozida kojima su definirali svoj posjed, a niti bi bivša Općina Vrboska dopustila poduzimanje tih radnji da zemljište zaista nije bilo predmetom kupoprodaje, te da nije isplaćena kupoprodajna cijena.
15. Cijeneći izvedene dokaze u smislu čl.8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP) ovaj sud drži utvrđenim da je prednik tužitelja još 1910.godine stekao vlasništvo predmetne nekretnine temeljem kupoprodaje. Naime, suglasno tada važećim propisima OGZ-a, a što je već navedeno, pravo vlasništva temeljem pravnog posla moglo se steći ne samo uknjižbom u zemljišnu knjigu nego i faktičnom realizacijom tog pravnog posla u naravi, tj. isplatom kupoprodajne cijene i stupanjem u posjed, jer se u tom slučaju smatralo da stjecatelj ima i valjani titulus i valjani modus stjecanja prava vlasništva. U konkretnom slučaju sud drži utvrđenim da je tužitelj neprijeporno dokazao da je njegov prednik,pok. RGB kupio spornu nekretninu od bivše Općine Vrboska još 1910.godine, budući se isti nalazi na popisu kupaca koji su evidentirani u Popis iznosa utjeranih u naslov predujma, a u odnosu na zemljište u predjelu Zaglav, te je neprijeporno da je tužitelj dokazao stupanje u posjed od strane njegovog prednika, jer na tu činjenicu ukazuje ne samo stanje samog zemljišta koje je ograđeno veoma starim suhozidom, nego i iskazivanje svjedoka, kojima je sud poklonio punu vjeru, a koji su iskazivali o činjenici posjedovanja prednika tužitelja i kupoprodaje od bivše Općine Vrboska.
16. Tužitelj je u spis priložio više odluka u predmetima koji su se vodili pred ovim sudom, a koje su sudovi donosili u odnosu na nekretnine na istom području u [adresa] tj. u području Zaglav te u odnosu na dio iste nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k.o.. [adresa], a kojim odlukama su usvojeni tužbeni zahtjevi raznih tužitelja s pozivom na isti pravni osnov stjecanja. Iz priloženih odluka razvidno je da se u svim predmetima radi o ograđenim posjedima različitih površina.
17. S obzirom na prethodno za očekivati da bi za čitavo razdoblje posjedovanja predmetne nekretnine od strane prednika tužitelja, bivša Općina Vrboska izrazila svoje protivljenje tome, da je smatrala da kupoprodajna cijena nije isplaćena u cijelosti te da prednik tužitelja nije pošten posjednik. Pored iznesenog stava da je prednik tužitelja suglasno odredbama OGZ-a stekao pravo vlasništva realizacijom kupoprodaje u naravi, sud drži da su ujedno na strani prednika tužitelja ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva temeljem dosjelosti.
18. Naime, prema pravnom pravilu 1461, 1463 i 1464 bivšeg OGZ-a, za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti potrebno je da je posjed zakonit, pošten i istinit, a također se traži i protek vremena potreban za dosjelost. U konkretnom slučaju neprijeporno bi posjed tužitelja odnosno njegovih prednika bio zakonit u smislu pravnog pravila 1461 OGZ-a, jer se temelji na kupoprodaji, na koju se poziva tužitelj, a koja je učinjena u dobroj vjeri, budući je neprijeporno u postupku utvrđeno da je bivša općina [adresa] prodavala zemljište u području Zaglav još 1910.godine, a radi prikupljanja sredstava za izgradnju novog groblja i sl., te je prednik tužitelja naveden u Popis iznosa utjeranih u naslov predujma. Također je neprijeporno da je posjed prednika tužitelja bio u svakom slučaju savjestan, jer nitko predniku tužitelja u to vrijeme nije osporavao posjed, a osim toga savjesnost posjeda se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno.
19. Što se tiče vremena potrebnog za dosjelost isto počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Temeljem izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da je prednik tužitelja stupio u posjed još 1910.godine kada je čitavo područje Zaglav od strane općine [adresa] dano na prodaju stanovnicima [adresa]. Kako je ujedno neprijeporno da su prednici tužitelja bili u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od tada pa nadalje, o čemu su iskazivali saslušani svjedoci, to sud drži da su još na strani prednika tužitelja pok. RGB KG ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, protekom redovnog roka dosjedanja propisanog pravnim pravilom 1467 u svezi sa pravnim pravilom 1472 OGZ-a. Naime, dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost. Kod ovakvog utvrđenja, sud drži da bi bilo neosnovano pozivanje tužene u odgovoru na tužbu na odredbe Zakona o šumama temeljem kojih da se u odnosu na šume i šumsko zemljište pravo vlasništva dosjelošću moglo steći tek nakon ukidanja odredbe čl. 55 st. 2 ZŠ/83 u skladu s čime da bi rok za dosjelost ne računa u razdoblju od 06. travnja 1941.g do 12. siječnja 2000. godine.
20. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka, za navesti je da se radi o mještanima, odnosno osobama koje potječu iz kraja u blizini predmetne sporne čestice, te su im dobro poznate mjesne prilike, odnosno tko je i na koji način stjecao vlasništvo pojedinih nekretnina, tko je bio u posjedu istih, te slijed nasljeđivanja prednika tužitelja. Svjedoci, iskazuju u bitnome identično, da je "mjesna zajednica" cijelu južnu stranu priznala vlasništvo osobama koje su do tada imali u posjedu. Tada da su se ljudi koji su bili posjednici nekretnina na južnoj strani upisivali kao vlasnici i za to su trebali platiti taksu, a da oni koji nisu imali novca za platiti taksu se nisu upisali kao vlasnici a između njih je bila i obitelj tužitelja. Da je predmetna nekretnina bila u posjedu TG pok. U i njegove sestre koja se udala u [adresa] u obitelj MG. Također da je predmetnu nekretninu kupio RG zvan AGB (KG) a on je bio otac RG IG. Da je OG (Bulin) sin IG istoga naslijedio u pogledu predmetne nekretnine za 1/2, te da se sin zove ĆG. Da je dio koji je pripao sestri ĆG E. U naslijedio NG a njega ŽG, a DG je naslijedio NG ovdje tužitelj. Nadalje, svjedoci nemaju osobnog interesa za uspjeh bilo koje od stranaka u postupku. Nadalje pravno sljedništvo ne dokazuje samo ostavinskim rješenjima nego i drugim dokaznim sredstvima, a poglavito kod činjenice kada se iza određenih osoba nije provodio ostavinski postupak. Sud stoga drži da je tužitelj dokazao svoju aktivnu legitimaciju, pa je stoga neosnovan prigovor tuženice da u postupku nije dokazan pravni slijed. Također iz iskaza svjedoka proizlazi kako nitko nikada iz obitelji tužitelju nije ni osporavao pravo na posjed predmeta spora, te nikada nitko treći nije polagao pravo vlasništva na predmetu spora.
21. Za navesti je kako je i . odredbom čl. 159.st.1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten, protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja. Odredbom st. 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i jedinice lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz onoga iz st. 2. i 3. ovog članka.Odredbom čl. 160. st. 2. ZV –a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednik, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
22. Ističe se kako sud smatra kako je prednik tužitelja suglasno odredbama OGZ-a stekao pravo vlasništva realizacijom kupoprodaje u naravi, te da su ujedno na strani prednika tužitelja, a i samog tužitelja ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva temeljem dosjelosti, stoga je odlučeno kao u izreci.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP-a, a tužitelju je obistinjeno kako slijedi: za sastav prijedloga za mirno rješenje spora , sastav tužbe, za zastupanje na ročištima: 20.09.2023.g, , 30.04.2025.g, 08.10.205.g, 19.11.2025.g, pristup na očevid od dana 11.12.2024.g, te sastav podneska 02.05.2025.g, sukladno i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (Narodne novine broj 138/23), po 500 bodova svako, što ukupno iznosi, uvećano za vrijednost boda od 2, 00 eura i PDV, te uvećano za trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 194,98 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura, 8.775,37 eura. Tužitelju nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na presudu budući da u spisu nema dokaza o uplati iste. Također nije priznat trošak za sastav podneska od dan 19.02. 2025. godine budući da sastav tog podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, nadalje sastav podnesak od dana 02.11.2025. godine priznat sukladno Trb.
8.t.4. Slijedom navedenog tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 2.144, 57 eura.
U Starom Gradu, 15. siječnja 2026. godine
S U D A C
Marija Pavlinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- zz tuženika
- u spis