REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-1481/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Igoru Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja FH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Šalini i Boži Vrkiću odvjetnicima iz Zadra, J.D.Matejeva 4, protiv tuženika OTP Banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, zastupano po OD Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Savska 32, radi ništetnosti i isplate, nakon glavne, javne rasprave, održane dana 4. studenog 2025.g. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 15. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I - Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:060614162933-SF zaključen između tužitelja i tuženika dana 14. lipnja 2006.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.186,42 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na

-iznos od 144,93 EUR sa kamatom od 20.11.2014. godine

-iznos od 99,02 EUR sa kamatom od 20.12.2014. godine

-iznos od 114,14 EUR sa kamatom od 29.12.2014. godine

-iznos od 198,34 EUR sa kamatom od 20.01.2015. godine

-iznos od 56,94 EUR sa kamatom od 21.01.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.02.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.03.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.04.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.05.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.06.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.07.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.08.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.09.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.10.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.11.2015. godine

-iznos od 213,48 EUR sa kamatom od 20.12.2015. godine

-iznos od 175,27 EUR sa kamatom od 20.01.2016. godine

-iznos od 174,33 EUR sa kamatom od 20.02.2016. godine

-iznos od 174,33 EUR sa kamatom od 20.02.2016. godine

- iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 16.03.2016. godine

-iznos od 172,8 EUR sa kamatom od 20.03.2016. godine

-iznos od 171,51 EUR sa kamatom od 20.04.2016. godine

-iznos od 171,24 EUR sa kamatom od 20.05.2016. godine

-iznos od 172,11 EUR sa kamatom od 20.06.2016. godine

20.studenog 2014 godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II – U preostalom dijelu za iznos od 18.787,54 EUR zahtjev tužitelja iz toč.I. se odbija.

III – Dužan je tužitelj tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.115,55 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

(1)Tužitelj u tužbi navodi da je 14.lipnja 2006.g. zaključio ugovor s tuženom bankom na iznos kredita od 23.000 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,89%. Tuženi je obzirom na odredbe ugovora mijenjao kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužiteljica nije mogla pregovarati i kao ekonomski slabija strana morala ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi. Obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.

(2)Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je potraživanje tužitelja u zastari, utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ovaj odnos, da tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Naime, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te naposljetku da je metoda kojom tužitelj postavlja zahtjev za odštetu neosnovana. Što se tiče zastare valja reći da je parnični postupak pokrenut 5.lipnja 2019.g. a sukladno odredbi čl. 230 ZOO-a u slučaju naknade štete subjektivni zastarni rok je tri godine a objektivni pet godina. Ukoliko se postupak kvalificira kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta sukladno odredbi čl. 226 ZOO-a zastarni rok je tri godine od svake uplate. Naposljetku u slučaju stjecanja bez osnove zastarni rok je pet godina od dana sklapanja pravnog posla. Što se tiče utvrđenja iz parnice Potrošač ista se ne mogu primijeniti u ovom slučaju jer je u tom predmetu pružena apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu primijeniti na konkretni slučaj i trebalo bi utvrđivati činjenice u odnosu na svaki slučaj jer bi trebalo utvrđivati odnose konkretnog potrošača prema izdavatelju kredita. Posebno se napominje da se tužitelj nije niti trudio dokazati da se radi o odredbama ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

(3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s 4 – 6), nalaz i mišljenje vještaka (l.s. 55 - 65), dopuna nalaza i mišljenja vještaka (l.s.78 - 87), saslušao tužitelja.

(4)Stranke su popisale parnični trošak.

(5) Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

(6) Nesporno su stranke dana 14.lipnja 2006.g. sklopile ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Sporno je pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva

(7)Odredbom članka 3. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,89 % godišnje. Odredbom čl.2 ugovoreno je da se kredit u iznosu od 23.000 CHF i kamata otplaćuju u roku od 120 mjesečnih rata.

(8)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(9)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(10)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

(11)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu (čl. 1.) smatra ništetnom.

(12)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika14.lipnja 2006. u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom, odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF.

(13)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(14)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Sandri Došen iz Biograda n/M. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 4,89 %) i da je primijenjen tečaj na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 16.lipnja 2005.iznosio je 1CHF=4,673604 HRK - fiksni tečaj) za razdoblje otplate kredita. Preplaćeni iznos zbog promijene tečaja i kamatne stope iznosi 32.240,50 HRK / 4.186,42 EUR EUR.

(15)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.

(16)Utvrđene iznose preplate sud je umanjio je za iznos od 92,63 EUR tzv. negativne razlike tj. manje plaćene iznose pojedinih mjesečnih anuiteta zbog tečaja CHF koji je u tim mjesecima bio manji od početnog, odnosno zbog kamate koja je u nekim mjesecima bila manja od ugovorene, a prema kojim parametrima je dosuđen tužitelju povrat preplaćenih iznosa. Ugovorni odnos stranaka prema ugovoru o kreditu treba cijeniti kao cjelovit odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana. Sud je ovdje navedene iznose, sukladno odredbi čl.172 ZOO-a, odbio od najstarijih potraživanja tužitelja

(17) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .

(18)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 5.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(19)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. (20)Sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu, s obzirom da je svrha eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, postavljanja zahtjeva koji se međusobno isključuju a što u konkretnom predmetu nije slučaj, tj. sud smatra da se radi o jednom zahtjevu. Naime i glavnim i podrednim zahtjevom se na temelju istih činjeničnih i pravnih osnova traži isplata. Tražena je isplata iznosa od 22.873,96 EUR sud je utvrdio da tužitelju pripada iznos od 4.186,42 EUR, pa je stoga presudio kao u izreci.

(21)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st2 i čl.155 ZPP- a.

(21.1)Tužiteljev trošak se odnosi na sastav tužbe i podneska od 3.lipnja 2024.g (tbr.7) ukupno 325 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) 5.listopada 2021.g i 4.studenog 2025.g po 200 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.875 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 400 EUR Sveukupno 2.275 EUR. Preostali trošak u iznosu od 1.250 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka, odnosno obračunat je po višoj vrijednosti spora..

(21.2)Tuženikov trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu i podneska od 9.kolovoza 2023.g (tbr.8 i 7) ukupno 375 bodova, zastupanje tuženika na ročištima (tbr.9) 5.listopada 2021.g, 4.studenog 2025 po 200 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.875 EUR. Preostali trošak u iznosu od 1.135 EUR nije bio nužan za vođenje ove parnice.

(21.3)Tužiteljev uspjeh u parnici je 18,3%, pa mu stoga pripada iznos troška od 416,33 EUR. Tuženikov uspjeh je 81,7%, pa mu pripada 1.532 EUR. Stoga je tužitelj dužan tuženoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.115,55 EUR.

U Benkovcu,

dana 15.siječnja 2026. godine

S u d a c

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću odvjetnicima u Zadru,

J.D. Matejeva 4

2. Tuženiku po punomoćnicima iz OD Žurić i partneri iz Zagreba, Savska 32