Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Zagrebu

Avenija Dubrovnik 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Darjanu Bižupiću, uz sudjelovanje Ozane Tomić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NV, zbog djela prekršaja iz članka 296. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 111/21.), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja – ZAMP, pod brojem 319041-0003 od 11. studenoga 2025., nakon provedenog žurnog postupka, 15. siječnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: NV, sin N i RV, rođen **.**.1985. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], stručna sprema: SSS, po zanimanju: klesarski tehničar, zaposlen, ne želi se izjasniti o mjesečnim primanjima, neoženjen, bez djece, prekršajno kažnjavan jednom radi istog prekršaja, s prebivalištem u [adresa],

k r i v  j e

što je 5. srpnja 2025. oko 09:15 sati, u beach baru "Fratelli", [adresa], u [adresa], javno priopćavao autorska glazbena djela koristeći uređaj sa zvučnicima, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u članku 32. i detaljnije određeno u članku 40. i 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje u tekstu ZAPSP), ne posjeduje Zakonom propisano odobrenje koje izdaje Hrvatsko društvo skladatelja, Udruga za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela,

dakle, što je kao fizička osoba - obrtnik, bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava Hrvatskog društva skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava, u vezi s obavljanjem svog obrta, priopćio javnosti autorsko djelo,

čime je počinio djelo prekršaja iz članka 296. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,

pa mu se zbog učinjenog djela prekršaja, izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 800,00 eur (osamsto eura).

Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Temeljem članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 eur (osamdeset eura), u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Hrvatsko društvo skladatelja – ZAMP, pod brojem 319041-0003, podnijelo je 17. studenoga 2025. optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik u svojoj pisanoj obrani naveo da 5. srpnja 2025., oko 9:15 h, nije bio prisutan ne lokaciji beach bara Fratelli u [adresa], niti nema saznanja o navodnom prekršaju, okolnostima pod kojima je isti navodno utvrđen, kao ni o ostalim činjenicama koje mu se stavljaju na teret. Navodi da zapisnik sastavljen od strane ZAMP-a predstavlja jednostranu ispravu tužitelja, koja sama po sebi ne može imati dokaznu snagu bez drugih vjerodostojnih dokaza. Traži da druga strana iznese vjerodostojne dokaze. Osobu koja je sastavljala zapisnik nije upoznao, nije joj dao nikakvu izjavu, niti je išta potpisao. U konkretnom slučaju ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrđivao njegovu osobnu odgovornost, a osobito: ne postoji dokaz da je bio prisutan na licu mjesta, ne postoji dokaz da je dao nalog za puštanje glazbe, -ne postoji dokaz da je glazba bila javno priopćena neodređenom krugu osoba, ne postoje video i audio zapisi, ne postoje svjedoci koji bi potvrdili navode tužitelja. Nadalje, u zapisniku se nigdje ne navodi da je on kao fizička osoba zatečena na mjestu događaja niti da je na bilo koji način sudjelovao u navodnom prekršaju. Teretiti njega kao fizičku osobu u situaciji kada nije bio prisutan, nije ništa potpisao niti je dao bilo kakvu suglasnost ili nalog, predstavlja pretpostavku, a ne dokaz. Posebno ističe da osoba zaposlena u objektu nije bila ovlaštena potpisivati bilo kakve isprave u njegove ime, niti ikakav eventualni potpis može predstavljati njegovu suglasnost, priznanje ili preuzimanje odgovornosti. Sukladno načelu zakonitosti i pravilima o teretu dokazivanja, teret dokazivanja svih bitnih elemenata prekršaja je na tužitelju, što u ovom predmetu nije ispunjeno. Smatra da u konkretnom slučaju nisu dokazani elementi prekršaja niti njegova osobna odgovornost. Napomenuo je da osim OIB [osobni identifikacijski broj]a kao identifikacijskog podatka, podaci o njegovoj školskoj spremi, zanimanju, zaposlenju, bračnom statusu i broju djece nisu relevantni za utvrđivanje elemenata navodnog prekršaja niti njegove osobne odgovornosti, te kao takvi ne mogu imati dokaznu vrijednost u ovom postupku. Dodatno je naveo da se u prekršajnim postupcima koji se odnose na ZAMP u praksi često primjenjuje obrazac šablonskog postupanja, pri čemu se odgovornost okrivljenika, u ovom slučaju njegova, pretpostavlja samom činjenicom da se predmet odnosi na ZAMP bez stvarnih elementa prekršaja. Također, ističe da osobno sluša glazbu kao i većina građana putem zakonitih platformi poput YouTubea, Spotifya ili radija kako te platforme imaju već sklopljene ugovore s nositeljima prava i po tim osnovama plaćaju glazbenike i autore, što kao slušatelj nije nikad smatrao bilo kakvom vrstom prekršaja. Pravna služba Spotifya, YouTubea se izjasnila da nitko u njihove ime ne može naplaćivati bilo kakve usluge ili u ovom slučaju slušanje glazbe. Nadalje, za reproduciranje i izvođenje glazbe, Internet platforme, radija i ostali medij imaju dozvole stoga on kao krajnji korisnik treba po zakonu biti oslobođen ikakvih plaćanja slušanja glazbe jer je prethodno plaćena. Smatra neprihvatljivim da se odgovornost temelji i na općoj pretpostavci da ZAMP zastupa "sva" autorska djela i ,,sve" izvođače bez ijednog konkretnog dokaza te autore koji nemaju potpisan ugovor o zastupanju njihovih djela. Kao krajnji korisnik i slušatelj zakonito dostupnog sadržaja, nije naručitelj, organizator niti nositelj javnog priopćavanja glazbe. Za svaku uplatu, on kao platitelj mora dobiti račun i znati što za svoj novac dobiva, u prijevodu ako sluša Coldplay, ne želi da njegovi novci idu ŠV, a znaju da ZAMP pravda novac kako želi, isplaćuje ga kome želi, za što ima i dokaze koje će iznijeti medijima po završetku ovog suđenja. Činjenica da je povezan s poslovnim subjektom ne može sama po sebi predstavljati osnovu za njegovu prekršajnu odgovornost. Suprotno tumačenje, dovelo bi do apsurdne situacije u kojoj bi svaki građanin mogao biti prekršajno odgovoran ako sluša glazbu putem interneta ili radija. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije prekršajni nalog i obustavi postupak protiv njega.

3. Na ročištu 14. siječnja 2026. okrivljenik je porekao da bi 5. srpnja 2025. oko 09:15 sati, u beach baru "Fratelli", [adresa], u [adresa], javno priopćavao autorska glazbena djela koristeći uređaj sa zvučnicima, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, ne posjeduje Zakonom propisano odobrenje koje izdaje Hrvatsko društvo skladatelja, Udruga za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela. U potpunosti je ostao kod ranije iznesene pisane obrane.

4. Tijekom postupku sud je pročitao očitovanje tužitelja od 22. prosinca 2025. na pisanu obranu okrivljenika (str. 28-29 spisa) koje je okrivljeniku dostavljeno putem elektroničke pošte prije ročišta.

5. U svom očitovanju tužitelj je naveo kako je Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima propisano da će se za prekršaj kazniti pravna osoba, kao i odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja bez odobrenja na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo. Okrivljenik u svojoj obrani izrijekom priznaje da su kritične zgode javno priopćavana autorska glazbena djela. Budući da okrivljenici za takvo priopćavanje nisu posjedovali zakonom propisano odobrenje, ostvareni su svi elementi prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Ostali navodi okrivljenika su irelevantni i usmjereni isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Naime, činjenica da bi autorska glazbena djela bila javno priopćavana koristeći Spotify ili neku drugu platformu ne oslobađa okrivljenike od prekršajne odgovornosti budući da je samo sredstvo, odnosno uređaj putem kojeg se glazba javno priopćava potpuno nebitno. Navedena tvrdnja tužitelja višestruko je potvrđena u sudskoj praksi, a primjera radi tužitelj navodi iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-1287/2020 od 13.7.2023.: „…za počinjenje predmetnog prekršaja nebitno putem kojeg sredstva za priopćavanje glazbe je glazba javno priopćavana budući da u smislu članka 189. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, prekršaj čini onaj tko na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo bez odobrenja autora ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava.“; kao i iz odluke Visokog prekršajnog sud broj Ppž-6602/2023 od 6.11.2023: „Naime, u konačnici zvuk se sa bilo kojeg nosača emitira putem zvučnika, bilo eksternih bilo inkorporiranih u tijelo nosača zvuka, što ne utječe na obvezu posjedovanja odobrenja udruge za ostvarivanje autorskih prava za priopćavanje autorskih glazbenih djela u ugostiteljskom, dakle javnom, prostoru.“. U odnosu na paušalni navod okrivljenika da zapisnik nije vjerodostojan dokaz, tužitelj ističe kako je u sudskoj praksi višestruko potvrđeno da Zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela, sastavljen na mjestu događaja, sadrži podatke bitne za prosudbu postojanja obilježja inkriminiranog djela te da je Zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela uz iskaz svjedoka valjan dokaz (tako npr. Visoki prekršajni sud u presudama poslovni broj Ppž-135/2022, Ppž-5955/2021 Gž-222/2019, Gž-102/2020, Gž-1854/2018, Gž-1768/2018 i dr.). Hrvatsko društvo skladatelja temeljem presumirane punomoći ovlašteno je ostvarivati prava svih domaćih i stranih nositelja prava, a to je potkrjepljeno sudskom praksom - primjera radi navode iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž-6084/2021 od 10.5.2023.: „10. Nadalje, Hrvatsko društvo skladatelja na temelju odobrenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 30. studenog 2003. ostvaruje prava svih domaćih i inozemnih autora glazbenih djela, te u smislu odredbe članka 157. stavka 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima za organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava iz stavka 4. ovoga članka pretpostavlja se da ima punomoći za obavljane poslova ostvarivanja prava za koje je ovlaštena za sve domaće nositelje takvih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ne ostvaruje njegova prava, pa je s obzirom na to na području Republike Hrvatske zaštićen cjelokupni svjetski repertoar, odnosno sve što se na području Republike Hrvatske može čuti, dok ne postoji navedena pisana obavijest autora glazbenog djela. Inozemni autori zaštićeni su i odredbom članka 194. stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima na osnovu odredaba međunarodnih konvencija, odnosno Bernske konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela i Univerzalne konvencije o autorskom pravu. Prema tome, svi domaći i inozemni autori i njihova glazbena autorska djela koja se izvode, umnažaju, javno priopćavaju ili na bilo koji način koriste u RH zaštićeni su po HDS-ZAMP-u. Slijedom navedenoga, nesporno je da su okrivljenici kritične zgode u svom ugostiteljskom objektu javno priopćavali autorska glazbena djela koja su pod zaštitom tužitelja bez zakonom propisanog odobrenja čime su ostvareni svi elementi prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Naposljetku, tužitelj još jednom ističe kako okrivljenik do danas nije ishodio zakonom propisano odobrenje, odnosno nije otklonio štetne posljedice počinjenog prekršaja. Slijedom svega navedenoga, budući da iz svih činjenica i dokaza nesporno proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika, tužitelj ostaje u cijelosti kod podnesenog optužnog prijedloga.

6. Okrivljenik je iznio primjedbu te naveo kako smatra da ima odobrenje za puštanje glazbe putem platformi kao što su Spotify, Youtube i sl. jer po njegovom mišljenju nitko u njihovo ime pa tako niti ZAMP ne može naplaćivati usluge slušanja glazbe što je okrivljenik činio u svom lokalu. S obzirom da fizička osoba ne podliježe ovom zakonu ako glazbu priopćava privatno, a on kao odgovorna osoba u pravnoj osobi podliježe ovom zakonu smatra da se njega na ovaj način diskriminira. Smatra kako bi referent ZAMP-a morao imati neki dokaz da je bio beach baru "Fratelli", a ne pisati na nekom papiru pa da se to smatra dokazom.

7. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao referenta ZAMP-a ŽV, koji je iskazao da je 5. srpnja 2025. oko 09:15 sati, u beach baru "Fratelli", [adresa], u [adresa], izvršio redovnu kontrolu javnog korištenja autorskih glazbenih djela, budući radi kao referent u HDS ZAMP-u. Tom prilikom utvrdio je da je NV kao vlasnik obrta, javno priopćavao autorska glazbena putem računala, omogućivši tako korištenja glazbenih djela u javnosti iako za takvo priopćavanje, ne posjeduje Zakonom propisano odobrenje koje izdaje Hrvatsko društvo skladatelja, Udruga za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela. Uvidom u račun za pruženu uslugu utvrdio je da je upravo okrivljenik NV odgovoran za javno priopćavanje glazbe u lokalu, budući su na tom natpisu bili podaci obrta. Ulaskom u objekt predstavio se službenom iskaznicom djelatnici, priopćio joj razlog kontrole te je nakon izvršene kontrole sačinio zapisnik, a jedan primjerak zapisnika ostavio je kontroli prisutnoj djelatnici koja je izjavila da nema ovlasti potpisa. Dodao je kako je prilikom kontrole utvrdio da je korisnik u trenutku kontrole koristio autorska glazbena djela putem računala – glazbene platforme Spotify, te je u trenutku kontrole javno priopćavano autorsko glazbeno djelo izvođača ĐV, izvođeno djelo "Za život me vežeš samo ti". Dodao je kako su zvučnici računala putem kojeg je javno priopćavana glazba bila na stupcima u lokalu. Radi se o klasičnom beach baru sa drvenim konstrukcijama i platnenim trakama koje štite od sunca.

8. Na upit suca izjavio je kako je u lokalu naručio kavu zajedno sa kolegom, sjedili su u kafiću koji je bio otvoren za goste te je pored njih bilo još dvoje gostiju u lokalu i zaposlena djelatnica. Dodao je kako je kontrolu u navedenom lokalu vršio i godinu prije i bila je ista situacija kao i prilikom ove kontrole. Kritične zgode nije zatekao vlasnika obrta u lokalu.

9. Na upit okrivljenika svjedok je izjavio kako ne zna ime djelatnice budući se nije predstavila, a niti ju je on pitao za ime.

10. Okrivljenik je iznio primjedbu da je svjedok izgled beach bara mogao vidjeti na internetu, a bio je i prijašnju godinu pa to po mišljenju okrivljenika nije dokaz da je svjedok kritične zgode osobno bio u baru i vršio kontrolu.

11. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je u potpunosti povjerovao ispitanom svjedoku koji je ovom sucu dao detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Svjedok je činjenice bitne u vezi provedenog nadzora utvrdio neposrednim opažanjem za vrijeme boravka u navedenom lokalu u svojstvu gosta gdje mu je pružena ugostiteljska usluga te se određeno vrijeme zadržao u navedenom lokalu konzumirajući tu uslugu. Stoga je po mišljenju suda okolnosno i precizno utvrdio činjenice o kojima je iskazivao u svjedočkom iskazu. Na iskaz ispitanog svjedoka logički se nadovezuju činjenice utvrđene uvidom u zapisnika HDS-ZAMP-a o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, koji je sud također prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama navedenim u zapisniku, budući je zapisnik sastavljen na propisan način i potpisani po ovlaštenoj osobi ZAMP-a. Stoga sud nije prihvatio prigovore okrivljenika na iskaz svjedoka kojima bezuspješno pokušava prikazati iskaz ispitanog svjedoka kao neistinit paušalno tvrdeći da svjedok uopće nije bio u predmetnom lokalu pa da stoga nije utvrdio činjenice kako navodi u svojem iskazu. Nasuprot tome svjedok je vjerodostojno iskazivao te njegov iskaz nije ni na koji način argumentirano osporen od strane okrivljenika.

12. U dokaznom postupku je izvršen uvid i pročitan je zapisnik HDS ZAMP-a o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela (str. 2 spisa), iz kojeg proizlazi da je kontrolu izvršilo Hrvatsko društvo skladatelja – ZAMP kao organizacija koja zastupa autore i nosioce autorskih prava glazbenih djela u smislu članka 241. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, da je kontrola izvršena 5. srpnja 2025. od 09:15 do 09:30 sati, u objektu, beach bar Fratelli, [adresa], te da je vlasnik-organizator NV, da je korisnik u trenutku kontrole reproducirao autorska glazbena djela računala – Spotify te da je u trenutku kontrole priopćavano autorsko glazbeno djelo izvođača ĐV, Za život me vežeš samo ti.

13. Na upit suca svjedok je izjavio kako je on sačinio i potpisao navedeni zapisnik te je primjerak zapisnika ostavio u lokalu.

14. Okrivljenik nije imao primjedbi na izvedeni dokaz.

15. Sud je navedeni dokaz u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama navedenim u zapisniku, budući je zapisnik potpisan po ovlaštenoj osobi ZAMP-a, a činjenice navedene u zapisniku su potvrđene iskazom ispitanog svjedoka. Navedeno je u skladu sa pravnim stajalištima Visokog prekršajnog suda RH izraženim u više odluka tog suda pa tako i u odluci Gž-1301/2018. od 24. listopada 2018. i dr..

16. Tijekom postupka sud je pročitao podnesak tužitelja od 10. prosinca 2025. (str. 17 spisa), iz kojeg proizlazi kako okrivljenik kritične zgode nije posjedovao odobrenje za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, a predmetno odobrenje okrivljenik nije ishodio niti naknado, odnosno do danas nije otklonilo štetne posljedice počinjenog prekršaja. Slijedom navedenog, budući da iz svih činjenica i dokaza nesporno proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika, tužitelj ostaje u cijelosti kod podnesenog optužnog prijedloga.

17. Okrivljenik je iznio primjedbe kako i na prethodni podnesak HDS ZAMP-a od 22. prosinca 2025.

18. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitana je potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 17. studenoga 2025. za okrivljenika, iz koje proizlazi da je okrivljenik do sada jednom prekršajno kažnjavan radi istog prekršaja i to presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-17996/2022 od 9. veljače 2024., koja je pravomoćna od 14. svibnja 2025., te da je prekršajno kažnjavan i radi drugih prekršaja i to iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Općeg poreznog zakona, Zakona o carinskoj službi i Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

19. Sud je potvrdu iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika jednom radi istog prekršaja, jer je potvrda izdana od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.

20. Nakon provedenog postupka, razgledavši navode u optužnom prijedlogu, obranu okrivljenika, nakon iskaza ispitanog svjedoka te izvršenog uvida u zapisnik HDS – ZAMP-a o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela i očitovanja tužitelja, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljeniku stavlja na teret, pa je odlučio kao u izreci ove presude.

21. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče počinjenje prekršaja. Ovo stoga što je takva njegova obrana u potpunosti osporena provedenim dokazima, poglavito iskazom ispitanog svjedoka referenta ZAMP-a ŽV, na koji iskaz se logički nadovezuju činjenice koje proizlaze iz zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela.

22. Naime, činjenica da bi autorska glazbena djela bila javno priopćavana koristeći Spotify ili neku drugu platformu ne oslobađa okrivljenika od prekršajne odgovornosti budući da je samo sredstvo, odnosno uređaj putem kojeg se glazba javno priopćava potpuno nebitno. Navedena činjenica višestruko je potvrđena u sudskoj praksi, na što ispravno ukazuje tužitelj u svom očitovanju, pa tako u odluci Visokog prekršajnog suda broj Gž-1287/2020 od 13.7.2023.: „…za počinjenje predmetnog prekršaja nebitno je putem kojeg sredstva za priopćavanje glazbe je glazba javno priopćavana budući da u smislu članka 189. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, prekršaj čini onaj tko na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo bez odobrenja autora ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava.“; kao i u odluci Visokog prekršajnog suda broj Ppž-6602/2023 od 6.11.2023: „Naime, u konačnici zvuk se sa bilo kojeg nosača emitira putem zvučnika, bilo eksternih bilo inkorporiranih u tijelo nosača zvuka, što ne utječe na obvezu posjedovanja odobrenja udruge za ostvarivanje autorskih prava za priopćavanje autorskih glazbenih djela u ugostiteljskom, dakle javnom, prostoru.“.

23. Kako to proizlazi iz vjerodostojnog iskaza ispitanog svjedoka autorska glazbena djela su javno priopćavana putem računala u ugostiteljskom objektu. Računalo je nesporno uređaj putem kojeg je moguće javno priopćavati autorska glazbena djela, kao što je bio slučaj i kritične zgode, budući je bilo putem interneta spojeno na glazbenu platformu Spotify te je zvuk bio emitiran po ugostiteljskom objektu putem zvučnika. No valja ponoviti kako je pravno stajalište ovog Suda i Visokog prekršajnog suda da je samo sredstvo, odnosno uređaj putem kojeg se glazba javno priopćava potpuno nebitno, budući prekršaj čini onaj tko na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo bez odobrenja autora ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava.

24. Uz to, s obzirom da je računalo kritične zgode putem interneta bilo očito spojeno na glazbenu platformu Spotify valja napomenuti da je Internet sam po sebi, kao medij, predstavlja javnost. On je poput otvorenog prostora na kojemu se dešava kakva predstava na koju građani ulaze prema svojoj volji. Zato je priopćavanje autorskog djela na takvom otvorenom prostoru (pa i Internetu) javno priopćavanje autorskog djela.

25. U odnosu na navod okrivljenika da zapisnik nije vjerodostojan dokaz, valja napomenuti da je, kako to tužitelj ispravno ukazuje u svom očitovanju, u sudskoj praksi višestruko potvrđeno da Zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela, sastavljen na mjestu događaja, sadrži podatke bitne za prosudbu postojanja obilježja inkriminiranog djela te da je Zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela uz iskaz svjedoka valjan dokaz (tako npr. Visoki prekršajni sud u presudama poslovni broj Ppž-135/2022, Ppž-5955/2021 Gž-222/2019, Gž-102/2020, Gž-1854/2018, Gž-1768/2018 i dr.).

26. Hrvatsko društvo skladatelja je temeljem presumirane punomoći ovlašteno ostvarivati prava svih domaćih i stranih nositelja prava, a to je potkrijepljeno sudskom praksom – primjerice odlukom Visokog prekršajnog suda broj Ppž-6084/2021 od 10.5.2023.: „10. Nadalje, Hrvatsko društvo skladatelja na temelju odobrenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 30. studenog 2003. ostvaruje prava svih domaćih i inozemnih autora glazbenih djela, te u smislu odredbe članka 157. stavka 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima za organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava iz stavka 4. ovoga članka pretpostavlja se da ima punomoći za obavljane poslova ostvarivanja prava za koje je ovlaštena za sve domaće nositelje takvih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ne ostvaruje njegova prava, pa je s obzirom na to na području Republike Hrvatske zaštićen cjelokupni svjetski repertoar, odnosno sve što se na području Republike Hrvatske može čuti, dok ne postoji navedena pisana obavijest autora glazbenog djela. Inozemni autori zaštićeni su i odredbom članka 194. stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima na osnovu odredaba međunarodnih konvencija, odnosno Bernske konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela i Univerzalne konvencije o autorskom pravu. Prema tome, svi domaći i inozemni autori i njihova glazbena autorska djela koja se izvode, umnažaju, javno priopćavaju ili na bilo koji način koriste u RH zaštićeni su po HDS-ZAMP-u.

27. Kako to proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka kojem je sud u potpunosti poklonio vjeru ugostiteljski objekt odnosno beach bar "Fratelli" je kritične zgode bio otvoren za goste te je u njemu bilo gostiju pa su time autorska glazbena djela nesporno javno priopćavana putem uređaja sa zvučnicima te su na taj način bila dostupna javnosti odnosno gostima u beach baru.

28. Stoga ne stoji i nije primjenjiva u konkretnom slučaju obrana okrivljenika u kojoj u bitnome navodi da osobno sluša glazbu kao i većina građana putem zakonitih platformi poput YouTubea, Spotifya ili radija kako te platforme imaju već sklopljene ugovore s nositeljima prava i po tim osnovama plaćaju glazbenike i autore, što kao slušatelj nije nikad smatrao bilo kakvom vrstom prekršaja te da za reproduciranje i izvođenje glazbe, Internet platforme, radija i ostali medij imaju dozvole stoga on kao krajnji korisnik treba po zakonu biti oslobođen ikakvih plaćanja slušanja glazbe jer je prethodno plaćena. Naime, u konkretnom slučaju okrivljenik ne odgovara prekršajno kao fizička osoba koja za svoje potrebe sluša glazbu, već okrivljenik odgovara kao vlasnik obrta koji je kritične zgode u svom ugostiteljskom objektu koji je bio otvoren za goste javno priopćavao autorska glazbena djela, omogućivši tako korištenja glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje ne posjeduje zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja.

29. Činjenica da okrivljenik nije bio nazočan prilikom kontrole referenta ZAMP-a te da nije potpisao zapisnik o izvršenom nadzoru, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u ovom postupku.

30. Naime, člankom 296. stavkom 3. u svezi stavka 1. točke 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je:

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5000,00 do 50.000,00 kuna fizička osoba obrtnik odnosno osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kad je prekršaj počinila u vezi s obavljanjem svog obrta odnosno samostalne djelatnosti, ako:

16. bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo (članak 32. podstavak 3. i članak 36.).

31. Okrivljenik je u vrijeme nadzora po referentu ZAMP-a kao nesporno vlasnik obrta u ovom slučaju, mogao i bio dužan voditi više brige o tome da do izvršenja ovog prekršaja ne dođe, a budući je isto propustio, ostvario je ovaj prekršaj za koji je i odgovoran, jer je do izvršenja prekršaja došlo propuštanjem dužne i moguće brige od strane okrivljenika kao vlasnika obrta.

32. Nesporno je da je okrivljenik kao vlasnik obrta kritične zgode postupio protivno navedenoj zakonskoj odredbi u svezi obavljanjem svog obrta, budući su autorska glazbena djela javno priopćavana putem uređaja sa zvučnicima u beach baru koji je bio otvoren za goste i u kojem je bilo gostiju. Okrivljenik u svojoj obrani niti ne spori da ne posjeduje zakonom propisano odobrenje koje izdaje Hrvatsko društvo skladatelja, a činjenica da nije imao zakonom propisano odobrenje proizlazi i iz očitovanja tužitelja.

33. Slijedom navedenoga, nesporno je da je okrivljenik kritične zgode u svom ugostiteljskom objektu javno priopćavao autorska glazbena djela koja su pod zaštitom tužitelja bez zakonom propisanog odobrenja čime su ostvareni svi elementi prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.

34. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu, za koju 34 da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

35. Naime, kako je okrivljenik postupio protivno izričitoj zakonskoj odredbi navedenoj u izreci ove presude, to su njegovim propustima ostvarena sva bitna obilježja označenog djela prekršaja pa ga je za to djelo valjalo proglasiti krivim.

36. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne.

37. Olakotne okolnosti nisu utvrđene, dok je otegotna okolnost dosadašnja prekršajna kažnjavanost okrivljenika jednom radi istog prekršaja.

38. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom rasponu (koja je zapriječena u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna).

39. Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplati 2/3 ukupno izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

40. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, a cijeneći da je okrivljenik poricao prekršaj te je obimno provedenim dokaznim postupkom nesporno utvrđeno da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, dužan je snositi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu navedenom u izreci presude, a sve poduzete radnje tijekom postupka utjecale su na veće troškove postupka koji padaju na teret okrivljenika.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ozana Tomić

Darjan Bižupić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku: NV, [adresa],

2. tužitelju: HDS-ZAMP,

3. spis.