Poslovni broj: P-202/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Mihanovićeva ulica 3, Zagreb, OIB: 02958272670, protiv tuženika OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Miladin-Slaviček, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane nejavne glavne rasprave zaključene 20.11.2025., dana 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku OK da tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje plati iznos 11.962,79 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15.07.2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje da tuženiku OK naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.000,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 07.03.2023. tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku OK naložilo da mu isplati 11.962,79 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog neopravdanog korištenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja.

2. Tuženik OK je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da je koristio zdravstvenu zaštitu bez znanja o tome da je odjavljen sa obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to dopis od 25.01.2023. (str. 3-4 spisa), dopis od 03.01.2023. (str. 5-6 spisa), dopis od 25.05.2022. (str. 7-9 spisa), rješenje od 02.11.2021. (str. 10-12 spisa), rješenje od 21.07.2022. (str. 13-17 spisa), Popis računa (str. 19 spisa), Izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu (str. 20-36 spisa), Pregled postupaka u PZZ (str. 37-54 spisa), Potvrda (str. 69- 73 spisa), Ugovor o radu (str. 71-73 spisa), Ugovor o najmu automobila (str. 74-79 spisa), medicinska dokumentacija (str. 80-85 spisa), izvršen je uvid u spise klasa UP/I- 503-01/21-01/1529 (str. 109-127 spisa) i klasa UP/I-140-10/21-03/03422476160 (u prilogu spisa) te su saslušani svjedokinja MK (str. 161-162 spisa) i tužitelj (str. 160-161 spisa).

3.1. Sud je povodom tuženikovog prijedloga iz odgovora na tužbu (str. 65 spisa) raspravnim rješenjem od 20.11.2025. (str. 160 spisa) isključivo javnost glavne rasprave zbog zaštite privatnog života tuženika, a s obzirom na medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu.

4. Tuženik zahtjev nije osnovan.

5. Predmet postupka je naknada štete zbog neopravdanog korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: Zavod), u iznosu 11.962,79 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Na temelju dokumentacije u spisu sud je utvrdio sljedeće činjenice, koje niti nisu sporne između stranaka:

− da je tuženik u razdoblju od 01.01.2020. do 03.10.2021. kod Zavoda (tužitelja) bio evidentiran kao obvezno zdravstveno osigurana osoba, i to po osnovi radnog odnosa;

− da je tuženik u tom razdoblju u više navrata koristio usluge zdravstvene zaštite (pregledi liječnika primarne zdravstvene zaštite, lijekovi na recept, bolničko liječenje i terapije – str. 37-54 spisa);

− da su te usluge plaćene iz obveznog zdravstvenog osiguranja, od strane tužitelja (str. 19 spisa);

− da je pravomoćnim rješenjem tužitelja od 02.11.2021. tuženiku s danom 31.12.2019. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe te mu taj status nije priznat za daljnje razdoblje od 01.01.2020. do 03.10.2021. (str. 10-12 spisa);

− da je tužitelj potom dopisima od 25.05.2022., 03.01.2023. i 25.01.2023. pozivao tuženika na isplatu 11.962,79 EUR (str. 3-8 spisa).

7. Dakle tužitelj je imao tuženika zavedenog kao obvezno zdravstveno osiguranu osobu, a tuženik se tijekom 2020. i 2021. godine koristio raznim uslugama iz zdravstvene zaštite koje su inače pokrivene obveznim zdravstvenim osiguranjem, pa je tužitelj po toj osnovi izvršio njihovo plaćanje pružateljima tih usluga, međutim naknadnim rješenjem od 02.11.2021. tuženiku (retroaktivno) nije priznat status obvezno osigurane osobe za navedeno razdoblje u kojem je koristio te usluge.

8. Navedenim rješenjem od 02.11.2021. tuženiku je utvrđen prestanak statusa obvezno osigurane osobe po osnovi radnog odnosa sa danom 31.12.2019., a ujedno mu za daljnje razdoblje od 01.01.2020. do 03.10.2021. nije priznat status obvezno osigurane osobe kao osobi sa prebivalištem u [adresa] koja nije zdravstveno osigurana po drugoj osnovi i koja se prijavila Zavodu u roku 30 dana od prestanka radnog odnosa.

9. Budući da je navedeno rješenje doneseno u upravnom postupku u skladu sa odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/2013, 137/2013, 98/2019; dalje: ZOZO) i da je postalo pravomoćno, radi se pravomoćnom upravnom aktu pa je ovaj sud vezan utvrđenjima iz tog rješenja – dakle da je tuženik s danom 31.12.2019. prestao biti obvezno zdravstveno osiguran po osnovi radnog odnosa te da za daljnje razdoblje od 01.01.2020. do 03.10.2021. nije imao status obvezno osigurane osobe kao osoba sa prebivalištem u [adresa] koja nije zdravstveno osigurana po drugoj osnovi i koja se prijavila Zavodu u roku 30 dana od prestanka radnog odnosa.

10. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj kao Zavod na teret obveznog zdravstvenog osiguranja izvršio plaćanja zdravstvenih usluga koje je koristio tuženik, iako tuženik u tom razdoblju nije imao status obvezno zdravstveno osigurane osobe.

11. Odgovornost osigurane osobe prema Zavodu u takvim slučajevima uređena je člankom 135. i člankom 138. stavak 2. ZOZO.

12. Po čl. 135. ZOZO osigurana osoba dužna je Zavodu prijaviti svaku promjenu u roku 8 dana od nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava (st. 1.) te je Zavodu dužna naknaditi štetu ako je ostvarila primanje uslijed toga što nije prijavila promjenu koja utječe na gubitak prava iz zdravstvenog osiguranja, a znala je ili morala znati za tu promjenu (st. 2.).

12.1. Po čl. 138. ZOZO osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke obvezne su Zavodu, između ostaloga, naknaditi štetu koja je nastala jer nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak prava (st. 2. u vezi st. 1. toč. 3.), s time da njihova odgovornost za štetu postoji ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak prava, a te promjene nisu prijavile (st. 3.).

12.2. Po čl. 143. ZOZO naknada štete na koju Zavod ima pravo obuhvaća, između ostaloga, troškove za zdravstvene i druge usluge.

12.3. Po čl. 146. ZOZO pri utvrđivanju prava na naknadu štete primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi štete.

12.4. Po čl. 148. ZOZO kada utvrdi da je šteta nastala Zavod će odgovornu osobu pozvati da naknadi štetu (st. 1.), a ako šteta ne bude naknađena u određenom roku Zavodu ju ostvaruje tužbom kod nadležnog suda (st. 2.), s time da Zavod ima pravo na zatezne kamate od dana nastale štete (st. 3.).

13. U skladu sa citiranim odredbama u slučaju neopravdanog korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja – zbog neprijavljivanja promjene koja utječe na gubitak prava – osigurana osoba odgovorna je za štetu Zavodu, koja šteta se sastoji od troškova zdravstvenih usluga. Pritom se radi o odgovornosti za štetu po osnovi krivnje u skladu sa općim pravilima iz ZOO, a na što upućuje i sadržaj čl. 135. te čl. 138. st. 2. i st. 3. ZOZO („ako je znao ili morao znati“) te čl. 146. ZOZO.

13.1. U vezi navedenog posebno valja napomenuti da se odredbe ZOZO o objektivnoj odgovornosti za štetu iz čl. 138. st. 1. i st. 3. ZOZO („bez obzira na krivnju“) ne odnose na osigurane osobe, već na treće pravne ili fizičke osobe koje su za osiguranu osobu obveznici podnošenja prijave na zdravstveno osiguranje i obveznici plaćanja doprinosa.

14. Prema tome u konkretnom slučaju tuženik odgovara za štetu Zavodu (ovdje tužitelju) po načelu krivnje, a u skladu sa općim pravilom iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje: ZOO) tuženik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Iz priklopljenog spisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa UP/I- 140-10/21-03/03422476160 (u prilogu spisa) proizlazi da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po službenoj dužnosti pokrenuo upravni postupak radi kontrole podataka koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja kod poslodavca Agitator Usluge d.o.o., s time da je 07.09.2020. sačinjen Zapisnik u kojem je utvrđeno:

− da je navedenom poslodavcu poslan poziv koji se vratio neuručen sa naznakom da više ne postoji;

− da je subjekt aktivan u sudskom registru, ali nema evidentirano zadnje godišnje financijsko izvješće;

− da je u razdoblju 29.10.2019.-31.12.2019. imao prijavljenih 126 radnika, dok za 63 radnika nije provedena prijava o prestanku svojstva osiguranika;

− da je uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da je za razdoblje od listopada do prosinca 2019. predavao JOPPD obrasce;

− da je za nekoliko radnika utvrđeno da su korisnici mirovine, no da su kod poslodavca prijavljeni na nepuno radno vrijeme; da je za više radnika utvrđeno da su prijavljeni na nepuno radno vrijeme, iako su istovremeno prijavljeni na puno radno vrijeme kod drugih poslodavaca;

− da je prilikom navedene kontrole zaključeno kako poslodavac ne vodi propisane evidencije iz područja rada te da nije pravilno iskazivao osnovice za obračun doprinosa.

15.1. Potom je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donio rješenje od 07.06.2021. kojim je tuženiku utvrdio prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja u nepunom radnom vremenu od 2 sata dnevno s danom 31.12.2019. kod poslodavca Agitator Usluge d.o.o., a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je ono doneseno po službenoj dužnosti, nakon što je utvrđeno da je taj poslodavac za tuženika Poreznoj upravi predavao JOPPD obrasce za razdoblje od 26.11.2019. do zaključno 31.12.2019.

16. Iz tužiteljevog spisa klasa UP/I-503-01/21-01/1529 (str. 109-127 spisa) proizlazi:

− da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (ovdje tužitelj) 14.07.2021., putem elektroničke razmjene podataka sa Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, obaviješten da je tuženik retroaktivno odjavljen iz radnog odnosa kod poslodavca Agitator Usluge d.o.o., s danom 31.12.2019.;

− da je nakon toga tužitelj zaključkom od 17.08.2021. pozvao tuženika na očitovanje vezano uz prestanak radnog odnosa kod Agitator Usluge d.o.o. (str. 123-124 spisa), na što se tuženik 01.10.2021. pisano očitovao navodeći da nikada nije bio zaposlen kod poslodavca Agitator Usluge d.o.o., da mu nije bilo poznato da je bio prijavljen niti je ikada primio plaću (str. 118 spisa);

− da je tužitelj dopisom od 05.10.2021. pozvao poslodavca Agitator Usluge d.o.o. na očitovanje o tome je li tuženik kod njega bio u radnom odnosu (str. 119 spisa), međutim na taj dopis nije zaprimljen nikakav odgovor, s time da se nad društvom Agitator Usluge 13.10.2021. otvorio stečajni postupak; − da je tuženik 04.10.2021. predao zahtjev da ga se retroaktivno osigura od 01.01.2020. jer da je odjavljen bez znanja, a kako o odjavi nije bio obaviješten da se onda nije ni mogao ponovno prijaviti te da se ne radi o njegovoj krivici (str. 115 spisa);

− da je nakon toga tužitelj donio predmetno rješenje od 02.11.2021. (str. 110-112 spisa) kojim se tuženiku s danom 31.12.2019. utvrđuje prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe po osnovi radnog odnosa (točka I.), a ujedno mu se za daljnje razdoblje od 01.01.2020. do 03.10.2021. ne priznaje status obvezno zdravstveno osigurane osobe kao osobi sa prebivalištem u [adresa] koja nije osigurana po drugoj osnovi i koja se Zavodu prijavila u roku 30 dana od prestanka radnog odnosa (točka II.);

− da iz obrazloženja tog rješenja proizlazi kako je ono doneseno na temelju činjenice da je tuženik kod HZMO-a retroaktivno odjavljen iz radnog odnosa kod Agitator Usluge d.o.o. s danom 31.12.2019. te mu za razdoblje od 01.01.2020. do 03.10.2021. nije priznat status obvezno osigurane osobe kao nezaposlenoj osobi jer se nije prijavio Zavodu u roku 30 dana, dok mu je od podnošenja zahtjeva 04.10.2021. pa nadalje priznat status obvezno zdravstveno osigurane osobe kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata koji pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruje po drugoj osnovi;

− da je tuženik 18.07.2022. tužitelju podnio prijedlog za obnovu postupka, koji je odbačen rješenjem od 21.07.2022. (str. 13-15 spisa).

17. Iz Potvrde HZMO-a (str. 69 spisa) proizlazi da je u evidencijama mirovinskog osiguranja evidentirano da je tuženik od 03.06.2017. do 15.02.2019. bio u radnom odnosu kod poslodavca Virtus Novak j.d.o.o., pa onda od 26.11.2019. do 31.12.2019. kod poslodavca Agitator Usluge d.o.o.

18. Iz medicinske dokumentacije u spisu (str. 80-85 spisa) proizlazi da je tuženiku u ožujku 2019. postavljena dijagnoza HIV-a.

19. Iz iskaza svjedokinje MK (str. 161-162 spisa), tuženikove supruge, proizlazi da je tuženik početkom 2019. bio na putovanju u inozemstvu, za što je platio posebno zdravstveno osiguranje koje se odnosi na putovanja, a odmah nakon povratka je bio bolestan pa ga je ona osobno išla prijaviti na zdravstveno u Podružnicu HZZO-a u Remetincu jer je još uvijek bio unutar 30 dana od prestanka posljednjeg radnog odnosa. Nadalje, da je tuženik jedan dan došao kući iz ljekarne i rekao joj da su mu tamo rekli kako nema zdravstveno osiguranje, što je ona smatrala nemogućim jer ga je ona osobno prijavila nakon što se razbolio početkom 2019., s time da ga je tada uputila da mora ići na zdravstveno provjeriti o čemu se radi, a kada se vratio sa zdravstvenog rekao joj je da već dugo nije osiguran, da ga je firma Agitator usluge odjavila iako on nikada nije radio za tu firmu, već je samo razmišljao hoće li početi taksirati preko te firme te je ona tada po prvi puta i čula za tu firmu. Također da je tuženik tijekom 2019. godine bio nezaposlen, da nije radio za Agitator Usluge niti je vozio taksi, a zbog dijagnoze i jakih lijekova koje prima tada uopće nije bio sposoban za rad.

20. Iz tuženikovog iskaza (str. 160-161 spisa) proizlazi da se 2019. godine razbolio i nije mogao raditi, ali je razmišljao bi li možda mogao taksirati pa se javio na telefonski broj sa jednog oglasa, našao se sa čovjekom u kafiću kojem je pokazao svoju osobnu iskaznicu, a on mu je dao primjerke ugovora, međutim tom prilikom ništa nije potpisivao već mu je rekao da će razmisliti, s time da se radilo o predstavniku firme Agitator Usluge preko koje se moglo voziti za Uber i sl., a nakon toga čuli su se još možda jednom kada ga je tuženik nazvao telefonom vezano uz opciju iznajmljivanja auta. Nadalje, da mu nikada nije potvrdio da stupa u radni odnos sa firmom Agitatos Usluge, a za problem za zdravstvenim osiguranjem je saznao kada su mu u ljekarni rekli da nije zdravstveno osiguran, iako je cijelo vrijeme primao dosta skupu terapiju te do tada nije bilo nikakvih problema. Nadalje, da ga je supruga tada uputila da se mora javit HZZO-u, gdje je saznao da je bio prijavljen kod Agitator Usluge, a nakon toga je išao i u HZMO gdje su mu rekli da su ga odjavili retroaktivno zbog nekih problema sa firmom.

21. Dovodeći u međusobnu vezu sve navedene dokaze, sud utvrđuje kako je tuženik cijelo vrijeme bio uvjeren da ima obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba te da nije znao za prijavu na mirovinsko osiguranje koju je 26.11.2019. izvršila firma Agitator Usluge d.o.o.

22. Naime, sud u cijelosti vjeruje iskazu svjedokinje MK, tuženikove supruge, koja je neposredno saslušana pred ovim sudom iskazivala na spontan i uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan, sve u mjeri da za ovaj sud nema nikakve dvojbe o istinitosti njenog iskaza. Dovodeći u vezu njen iskaz sa Potvrdom HZMO-a (str. 69 spisa) iz koje proizlazi da je tuženikov prethodni radni odnos trajao od 03.06.2017. do 15.02.2019. te medicinskom dokumentacijskom (str. 80-85 spisa) iz koje proizlazi da se tuženik krajem veljače 2019. ozbiljno razbolio, sud utvrđuje da je tuženik od lipnja 2016. pa do 15.02.2019. bio obvezno zdravstveno osiguran po osnovi radnog odnosa kod ranijeg poslodavca, a potom ga je supruga (nakon što se razbolio krajem veljače) osobno u Podružnici Zavoda u Remetincu prijavila na obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlenu osobu, i to u roku od 30 dana od kada mu je prestao raniji radni odnos (15.02.2019.). S obzirom na navedenu prijavu koju je izvršila njegova supruga u roku 30 dana od prestanka njegovog ranijeg radnog odnosa, sud zaključuje da je tuženik od tada (veljača/ožujak 2019.) bio svjestan da ima obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba te je od tada pa nadalje sve zdravstvene usluge koristio sa tim uvjerenjem.

23. Sud nadalje utvrđuje kako tuženik nije imao saznanja o tome da ga je 26.11.2019. firma Agitator Usluge d.o.o. prijavila na mirovinsko osiguranje kao osobu u radnom odnosu, uslijed čega se njegov status obvezno zdravstveno osigurane osobe od tada temeljio na tom radnom odnosu. Naime, prije svega sud vjeruje uvjerljivom, životnom i logičnom iskazu svjedokinje MK o tome da tuženik tijekom 2019. godine, uslijed teške dijagnoze i jakih lijekova, uopće nije bio sposoban za rad, nije vozio taksi niti je kod kuće spominjao zaposlenje u firmi Agitator Usluge d.o.o. Nadalje, iz Zapisnika HZMO-a od 07.09.2020. jasno proizlazi da je firma Agitator Usluge d.o.o. imala brojne nepravilnosti u pogledu evidencije svojih radnika na mirovinsko osiguranje, pa je tako npr. imala prijavljen veći broj radnika na nepuno radno vrijeme koji su već bili ili korisnici mirovine ili su bili prijavljeni kod drugih poslodavaca na puno radno vrijeme. K tome, HZMO je u lipnju 2021. tuženika retroaktivno odjavio iz radnog odnosa upravo zbog toga što firma Agitator Usluge d.o.o. čak godinu i pol dana (od prosinca 2019.) za njega nije predavala JOPPD obrasce Poreznoj upravi te su se HZMO-u još u rujnu 2020. pozivi upućeni toj firmi vraćali sa naznakom „ne postoji više“, a firma već tada nije imala objavljeno zadnje godišnje financijsko izvješće, iako je cijelo to vrijeme imala formalno prijavljenih 126 radnika, koji su redom bili prijavljeni na radni odnos od 1,5 do 4 sata dnevno (kako to proizlazi iz Zapisnika HZMO-a od 07.09.2020.), kao što je i tuženik bio prijavljen samo na 2 sata dnevno. Konačno, tuženik je u spis dostavio nepopunjeni i nepotpisani primjerak ugovora o radu i ugovora o najmu vozila (str. 71-79 spisa), a da je tuženik te ugovore ikada potpisao kao radnik, potpuno je neživotno i nelogično da bi onda raspolagao nepopunjenim primjercima tih ugovora, već bi bilo životno i logično da onda kod sebe ime samo popunjene primjerke tih ugovora. Sud također primjećuje kako iz priklopljenog spisa HZZO-a proizlazi da je tuženik već u postupku pred HZZO-om tvrdio isto što tvrdi i u ovoj parnici – da nikada nije bio zaposlen kod Agitator Usluge d.o.o. te da nije znao ni za prijavu ni za odjavu sa osiguranja po toj osnovi.

24. Kada se sve navedeno uzme u obzir, sud vjeruje tuženikovom iskazu da je u studenome 2019. samo razmišljao o tome da bi možda mogao početi taksirati, da se preko oglasa našao sa predstavnikom firme Agitator Usluge d.o.o. u kafiću, da je tuženik njemu pokazao svoju osobnu iskaznicu, a on je tuženiku dao primjerke ugovora koje tuženik nikada nije potpisao niti mu je rekao da prihvaća stupanje u radni odnos, već mu je samo rekao da će razmisliti, nakon čega do sklapanja ugovora o radu u stvarnosti nikada nije došlo. Osim što je tuženik o navedenim okolnostima iskazivao na uvjerljiv način, na istinitost takvog njegovog iskaza upućuju sve prethodno utvrđene činjenice – o tome da je firma za njega JOPPD obrasce predala samo za period od 26.11.2019. do 31.12.2019., da je bio prijavljen samo na 2 sata dnevno što je pravno moguće ali je neživotno i nelogično, da nakon samo mjesec dana (01.01.2020.) firma tuženika nije odjavila po niti jednoj osnovi nego je samo za njega prestala predavati JOPPD obrasce iako ga je formalno imala prijavljenog idućih godinu i pol dana, da je firma imala prijavljeno 126 radnika kod kojih su bile brojne nepravilnosti u prijavama, veći broj radnika je bio prijavljen tek na 2-3 sata dnevno a ujedno su bili prijavljeni na puno radno vrijeme kod drugih poslodavaca te je firma još od 2020. bila nedostupna HZMO-u jer su se pozivi vraćali sa naznakom „ne postoji više“. Sve navedene okolnosti upućuju na zaključak da je prijava tuženika na mirovinsko osiguranje bila samo fiktivna (bez obzira na predane JOPPD obrasce za period od 26.11.2019. do 31.12.219.), a da je firmi bilo u interesu pod svaku cijenu imati prijavljen što veći broj radnika posebno proizlazi iz toga što je veći broj radnika već bio prijavljen kod drugih poslodavaca na puno radno vrijeme, a firma Agitator Usluge d.o.o. ih je kod sebe prijavljivala na nepuno radno vrijeme protivno odredbama Zakona o radu. Stoga sud prihvaća kao logično tuženikovo obrazloženje kako je firmi bilo u interesu prikazati što veći broj zaposlenih radnika da bi mogla dobiti posao sa Uberom, jer se radilo o firmi tzv. agregatoru, te da je ta firma iskoristila njegove podatke do kojih je došla kada se on samo raspitivao o mogućnosti zaposlenja.

25. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je prijava tuženika na mirovinsko osiguranje od strane firme Agitator Usluge d.o.o. od 26.11.2019. bila fiktivna jer je ta firma htjela prikazati što veći broj zaposlenih radnika te da tuženik za tu prijavu nije znao, pa posljedično nije znao ni za to da mu se od 26.11.2019. obvezno zdravstveno osiguranje više ne temelji na prijavi (kao nezaposlene osobe, u roku 30 dana od prestanka ranijeg radnog odnosa) koju je izvršila njegova supruga u veljači/ožujku 2019. kada se on razbolio, već da mu se temelji na navodnom radnom odnosu kod Agitator Usluge d.o.o.

25.1. Nadalje, iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu (str. 38-54 spisa) proizlazi da je najkasnija zdravstvena usluga, zbog čijeg snošenja tužitelj zahtijeva naknadu štete, tuženiku pružena u ožujku 2021., a sud utvrđuje da tuženik tada još uvijek nije znao za nikakav problem sa zdravstvenim osiguranjem, niti je znao za prijavu na mirovinsko osiguranje od strane Agitator Usluge d.o.o. Naime, iz obrazloženja rješenja HZMO-a od 07.06.2021. proizlazi da je tuženiku tek 14.05.2021. upućen poziv na očitovanje vezano uz njegov radni status kod Agitator Usluge d.o.o. (k tome, za taj poziv u spisu HZMO-a nema nikakve dostavnice, a iz tuženikovog iskaza proizlazi da ga nije primio). Nadalje, rješenje HZMO-a kojim je tuženiku utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi radnog odnosa kod poslodavca Agitator Usluge d.o.o. datirano je sa 07.06.2021., međutim na njemu se nalazi bilješka da je na njega 05.07.2021. dana suglasnost ovlaštene osobe. Stoga sud utvrđuje da je tuženik za spornu prijavu na mirovinsko osiguranje saznao najranije u srpnju 2021. (kada mu je eventualno moglo biti dostavljeno rješenje HZMO-a od 07.06.2021., iako ni za to rješenje u spisu HZMO-a nema nikakve dostavnice), a do tog trenutka tuženiku su već bile pružene sve zdravstvene usluge povodom kojih je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu.

26. Stoga sud utvrđuje da tuženik u smislu čl. 135. i čl. 138. st. 2.-3. ZOZO, u pogledu zdravstvenih usluga povodom kojih se vodi ova parnica, nije znao niti mogao znati da je u njegovom dotadašnjem statusu došlo do bilo kakve promjene koja bi utjecala na gubitak prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno sud utvrđuje da na njegovoj strani nema krivnje zbog toga što je za sporno razdoblje retroaktivno i po službenoj dužnosti odjavljen sa obveznog zdravstvenog osiguranja.

27. Pritom valja napomenuti da je tuženik, osim kao nezaposlena osoba (ovo uz uvjet prijave Zavodu u roku 30 dana od prestanka radnog odnosa) cijelo vrijeme imao pravo na obvezno zdravstveno osiguranje i kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, kako to jasno proizlazi iz obrazloženja rješenja od 02.11.2021. (ali je samo morao podnijeti prijavu na osiguranje po toj osnovi – čl .120. ZOZO).

28. Tuženiku je početkom 2019. postavljena teška dijagnoza (HIV), a općepoznato je da su lijekovi i terapije za tu bolest jako skupi, što potvrđuje i ovaj slučaj jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je svaka tuženikova hospitalizacija u Klinici za infektivne bolesti u trajanju od nekoliko dana koštala po cca 13.500,00 HRK (str. 48- 53 spisa), a upravo zbog toga tužitelj od njega u ovoj parnici potražuje gotovo 12.000 EUR na ime troškova liječenja.

29. Kada se sve navedeno uzme u obzir (a i supruga mu je zdravstveni djelatnik – medicinska sestra), zaista bi bilo nevjerojatno da se tuženik, teško bolestan i podvrgnut skupom liječenju, svjesno doveo u situaciju da bude bez obveznog zdravstvenog osiguranja, kada ga je do tada ostvarivao kao nezaposlena osoba te kada je i inače na njega kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata uvijek imao pravo, već se u konkretnom slučaju radi o spletu okolnosti koje su dovele do toga da ga se bez njegove krivnje retroaktivno i po službenoj dužnosti odjavilo sa obveznog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da ga je tužitelj tek temeljem rješenja od 02.11.2021. retroaktivno odjavio sa obveznog zdravstvenog osiguranja sa danom 31.12.2019., tuženik ranije nije znao niti mogao znati da treba podnijeti novu prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje (sada kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata), već je to napravio tek 04.10.2021. nakon tužiteljevog poziva na očitovanje. Tuženik svakako više nije mogao podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba, jer se ta prijava može podnijeti samo u roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa, a tuženik je u konkretnom slučaju godinu i pol dana kasnije retroaktivno odjavljen i sa mirovinskog i sa zdravstvenog osiguranja sa danom 31.12.2019., pa su paradoksalni navodi tužitelja o tome da je tuženik kao nezaposlena osoba imao mogućnost prijave u roku 30 dana od 31.12.2019., kada je on odjavljen godinu i pol dana kasnije retroaktivno.

30. Stoga tuženik u skladu sa čl. 135. i čl. 138. st. 2. -3. ZOZO u vezi čl. 1045. st. 1. ZOO nije dužan naknaditi štetu tužitelju jer je ona nastala bez njegove krivnje.

31. Osim toga, kao što je već utvrđeno, tuženik je cijelo vrijeme imao pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata (što je potvrđeno u obrazloženju rješenja od 02.11.2021.), pa se stoga predmetni troškovi liječenja niti ne mogu smatrati štetom za tužitelja, kada je tuženik u spornom razdoblju ostvarivao pretpostavke za obvezno zdravstveno osiguranje (samo po drugoj osnovi – kao branitelj iz Domovinskog rata).

32. Neosnovani su navodi tužitelja kojima se poziva na stjecanje bez osnove jer je odredbama ZOZO izričito propisano da se radi o naknadi štete, a osim toga niti nije došlo do prijelaza nikakve imovine s tužitelja na tuženika npr. da je tuženiku isplaćena neka novčana naknada pa da bi se radilo o stjecanju bez osnove (što je regulirano u čl. 137. ZOZO), već je tužitelj trećim osobama izvršio plaćanja zdravstvenih usluga koje je koristio tuženik , što se po čl. 135. i čl. 138. ZOZO kvalificira kao naknada štete, zbog čega je krivnja tuženika odlučna okolnost za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

33. Slijedom svega navedenoga sud utvrđuje da tuženik nije dužan tužitelju naknaditi utuženu štetu u iznosu 11.962,79 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, pa je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

34. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 11.962,79 EUR, a tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa su mu u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom na nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznati troškovi za:

− sastav podnesaka od 28.11.2023., 04.02.2025. i 09.09.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

− zastupanje na ročištima od 05.12.2023. i 20.11.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1);

što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, pa je stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. HZZO;

2. odvjetnica Jadranka Miladin-Slaviček.