Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-2/2017-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, zastupane po ODO Karlovac, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 27. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ-Ministarstvu obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, da tužitelju ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 5.014,64 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim zz kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu tekućom kako slijedi:

- na iznos od 48,48 eura od 15.10.2011. godine

- na iznos od 168,09 eura od 15.11.2011. godine

- na iznos od 162,26 eura od 15.12.2011. godine

- na iznos od 162,27 eura od 15.01.2012. godine

- na iznos od 1.123,12 eura od 15.02.2012. godine

- na iznos od 524,62 eura od 15.03.2012. godine

- na iznos od 283,70 eura od 15.04.2013. godine

- na iznos od 252,55 eura od 15.05.2013. godine

- na iznos od 496,20 eura od 15.10.2013. godine

- na iznos od 276,95 eura od 15.11.2013. godine

- na iznos od 498,39 eura od 15.04.2014. godine

- na iznos od 1.018,01 eura od 15.05.2014. godine

pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 3.062,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 15. siječnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe u Hrvatskoj kopnenoj vojsci sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, da je u vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću mu tuženik nije platio. Zbog neplaćanja dodataka na plaću, u vremenskom razdoblju od 22. rujna 2011. pa do 1. lipnja 2014. godine, tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko bruto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja pa predlaže da pa predlaže da se tuženoj temeljem odredbe čl. 186.b ZPP- a naloži da za navedeni period dostavi tabelarni prikaz mjesečnih zbrojeva neisplaćenih prekovremenih sati, sati odrađenih subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama te mjesečne iznose razlike bruto plaće koji bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci na plaću po osnovi ostvarenih navedenih sati rada, te predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tužitelju da na ime razlike plaće za utuženi period od 22. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. isplati neutvrđeni bruto iznos sa pripadajućom zz kamatom, a prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

2. Nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom od 17. 11. 2025. (str. 183 i 184 spisa) određeno postavio tužbeni zahtjev (prema varijanti III nalaza vještaka) te traži da mu se na ime razlike plaće za period od rujna 2011. do zaključno s travnjem 2014. isplati bruto iznos od 5.014,64 EUR sa zz kamatama na pojedine iznose tekuće od dana dospijeća pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da je potrebno razlikovati dva vremenska razdoblja, prvo razdoblje od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2024. kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika NN 118/09 te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 140/02 i 68/11 koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a navedenom odlukom je bio propisa raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima , prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, a Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaća bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Drugo razdoblje je od 26. lipnja 2013. kada je stupio na snagu novi zakon o službi u Oružanim snagama RH kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osnova sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a čl. 139. st. 1. je propisano da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te deficitarna zvanja i struke, a dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Nadalje navodi da je čl. 153. Zakona o službi u oružanim snagama propisano da se služba organizira na način da se poslovi obavljaju 24 sati na dan dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane, a prema čl. 155. Zakona propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Navodi da su temeljem citiranih odredbi ZSOS RH donijeti odluka o rasporedu radnog vremena i naprijed navedeni Pravilnik koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. Prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke odnosno u skladu s Pravilnikom iz 2014., a kako su Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju ZSOS RH to isti maju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu.

Navodi da je 26. lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama RH te je čl. 142 tog zakona propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a temeljem citiranog zakona donesen je pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba koji identično propisuje naknadu pače za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Ističe i prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2011. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JČ, i tužitelja, te je provedeno je knjigovodstveno vještačenje po vještaku iz DS d.o.o. Karlovac od 23. 10. 2025. na str. 159 do 179 spisa.

5. Ocjenjujući izvedene dokaza sud je donio presudu kao u izreci.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, u smjenama, za vrijeme rada na terenu za utuženi period od 12. rujna 2011. pa do 1. lipnja 2014., odnosno nakon određeno postavljenog i specificiranog tužbenog zahtjeva od 12. rujna 2011. do zaključno s travnjem 2014.

7. U postupku je valjalo utvrditi ima li tužitelj, prema specijalnim propisima kojima se uređuju materijalna prava djelatnih vojnih osoba, pravo na tražene isplate.

7.1. Inače obzirom na utuženi period primjenjuju se i relevantni su slijedeći propisi:

- Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09)

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09),

-Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012., i kojom je samo brisan st. 3. točke II Odluke NN 118/09

8. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09), dalje:

Odluka /2009

9. Navedenom Odlukom/2009 točkom II. propisano propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

9.1. Točkom II. te Odluke/2009 je propisano:

-tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka.

-redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati,

-redovno dnevno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba raspoređenih u Ministarstvo obrane traje od 8.30 do 16.30 sati - (ovaj stavak je kasnije brisan Odlukom o izmjeni Odluke o rasporedu dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/2012),

-u redovno dnevno radno vrijeme iz st. 2. i 3. ove točke uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati.

9.2. Točkom XII. Odluke /2009 je propisano :

-da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

-o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

-sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

9.3. Točka XIII. Odluke/2009 sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću :

-za prekovremeni rad 50%,

- rad noću 40%,

-rad subotom 25%,

- rad nedjeljom 35%,

- za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%,

-za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%,

- za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i

-za rad u turnusu 5%.

Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

10. Kao što je rečeno kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012, a kojom je dakle samo brisan st.3. točke II. Odluke/2009.

11. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. prosinca 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. rujna 2012., time da ovi Pravilnici reguliraju dodatke na plaću.

12. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13., 75/15. i 50/16), dalje: ZSOSRH/2013 koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

12.1. Člankom 155. navedenog ZSOSRH/2013 je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.), dalje: Pravilnik o dodacima/2014.

13. U NN 33/14. od 14. 3. 2014., objavljen je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, a nakon toga u NN 66/14 od 30. 5. 2014. (dalje Pravilnik /2014) objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena (dalje: Odluka/2014) neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika/2014, a koja je stupila na snagu 1.6.2014.

13.1. Ovom se Odlukom /2014 propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a kojom Odlukom točkom IV. je određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

14. Odluka/2014 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., ne primjenjuje se u ovom konkretnom slučaju obzirom na utuženi period, već se dakle primjenjuju Odluka/2009, a temeljem prijelaznih i završnih odredbi ZSOSRH/2013 i to čl. 218. kojim je određeno da će se provedbeni propisi na temelju ovlasti iz ovoga Zakona donijet će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, time da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09.) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona.

15. Dakle, do stupanja na snagu Odluke/2014 o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014. povećana plaća za prekovremeni rad pripada prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

16. Slijedom citiranih propisa tužitelj dakle ima pravo ima pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno za vrijeme rada na terenu do zaključno sa 31. svibnja 2014.

17. Tužena je u spis, od relevantne dokumentacije koja se odnosi na tužitelja i na utuženi period, dostavila obračun plaće tužitelja (obračunske liste – kartica djelatnika) za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2014. ( str. 15 do 20) te evidenciju prisutnosti na radu za razdoblje od siječnja 2012. do rujna 2016. godine (str. 48 do 76).

17.1. Tužena je u podnesku od 4.10.2024. navela da je u spis dostavila svu raspoloživu dokumentacija te da ne raspolaže dodatnom dokumentacijom.

17.2. Ovim evidencijama i dokumentaciji tužitelj je u postupku prigovarao u pravcu da da je netočna i nepotpuna, da nije dostavljen podatak o ukupno ostvarenim satima rada tužitelja na terenu (podnesak od 21.2.2019 na str. 79 spisa), pa obzirom da tužena nije dostavile potpune i točne evidencije angažiranosti tužitelja na terenu u podnesku od 20.7.2020. (str. 84), predlaže personalne dokaze na ove okolnosti tj. saslušanje tužitelja i svjedoka.

18. U postupku su, na okolnost rada na terenu, prekovremenog rada, slobodnih dana, saslušan je svjedok CČ i tužitelj.

18.1. Svjedok JČ je u iskazu naveo:

-da je sa tužiteljem u utuženom peridodu bio u istoj postrojbi i na istim terenima,

-da je inače njihova postrojba bila stacionirana u Vinkovcima, a na terene su išli u

Gašince, a ponekad i u Slunj,

-da su tereni bili godišnje po dva tri ciklusa i trajali su po tjedan dana, a nekad dva tjedna, i što se tiče radnog vremena na terenu nisu radili od 8,00 do 16,00 sati već znatno duže u pravilu od 6,00 ujutro do 22,00 ili 23,00 sata navečer radnim danima, a ako je teren obuhvaćao i vikend onda su vikendima radili od 6,00 do 18,00 sati,

-ne može tvrditi da li im je taj duži rad bio plaćen ali misli da u tom periodu nije bilo dnevnica, a što se tiče obračuna plaće u njima je samo pisao normalni tj. redovni rad kroz cijeli mjesec.

-kada su bili na terenu nije bilo moguće napuštanje kompleksa gdje ste bili na terenu,

-poznato mu je da je tužitelj bio upućivan na rad na teren zbog poplava, poplave su bile 2014. time da je svjedok tada bio u misiji u Afganistanu ali mu je poznato da je tužitelj išao na teren zbog poplava a to mu je poznato zato jer je cijela postrojba bila angažirana i radilo se o poplavama i terenu u Gunji i kod jednog mjesta u okolici Osijeka,

-što se tiče slobodnih dana nakon rada na terenu i je li tužitelj dobivao slobodne dane i iskoristio ih, svjedok je iskazao da su se slobodni dani dobivali, ali koristili su se prema mogućnostima, pa je i svjedok dobivao slobodne dane za rad na terenu i koristio ih prema mogućnosti kao i svi ostali, ne zna koliko je sati rada trebalo biti na terenu da bi se dobio jedan slobodan dan,

-u periodu od 2011. do 2014. su imali dežurstva i straže i za to su dobivali slobodne dane,

-kod primitka obračuna plaće dobivali su evidencije o radnom vremenu i potpisivali ih ali ne baš dobrovoljno već su ih morali potpisivati radi "mira u kući", u evidencijama je bio obračunato radno vrijeme, na koji način ne zna, time da su prigovarali evidencijama usmeno zapovjednicima.

18.2. Tužitelj je u iskazu naveo:

-da od rujna 2016. više nije zaposlen u HV-u,

-u utuženom periodu njegova postrojba je bila stacionirana u Vinkovcima a išao je na teren u Gašince i u Slunj, time da su na teren više išli u Gašince jer je to bliže, a na teren u Gašince su godišnje išli barem 10 puta po dva tjedna,

-radno vrijeme na terenu je bilo od 6,00 sati ujutro ustajanje, pa sve do 22,00 ili 23,00 sata navečer radnim danima, a vikendima od 6,00 ili 8,00 sati ujutro kako kada pa do 18,00 sati,

-za rad na terenu je dobivao slobodne dane ali ne može sada reći kako su se ti slobodni dani obračunavali smo bi im tzv "ćato" rekao koliko imaju za korištenje slobodnih dana dva, tri ili četiri slobodna dana ali nikada nisu točno znali za koji teren jer su tereni nekad bili dva nekad tri tjedna, a onda su te slobodne dane koristili kada bi im ih odobrili i dopustili,

-nikad nisu znali kako i po kojem principu obračunavaju i daju slobodne dane,

-u utuženom periodu je imao i dežurstva i straže i za to je dobivao slobodne dane i to za jedno dežurstvo po jedan slobodni dan, a dežurstvo je trajalo 24 sata, misli da je slobodne dane dobivao i za stražu ali to ne zna koliko su točno dana dobivali za stražu, naime poslije straže bi bila dva dana slobodno i onda su se opet morali vratiti na posao. Straže su bile po tjedan dana po 24 sata, dakle po tjedan dana su bili na straži. -dobivali su mjesečnu evidenciju radnog vremena i tu evidenciju je potpisivao jer je morao,

-što se tiče terena u svezi poplava bio je na tom terenu ali ne Gunji već u okolici Osijeka a sada ne zna kako se zove taj dio koji je bio poplavljen, radilo se o područjima s vikendicama.

-za vrijeme terena je strogo bilo zabranjeno napuštanje kompleksa,

-što se tiče noćnog rada na terenu, radili su tako da npr. odu na teren ujutro i onda sve do sutradan ujutro imaju obuku plus noćno gađanje, a onda se kada to završi vrate se u svoju postrojbu na postrojavanje.

-u periodu od rujna 2011. pa do siječnja 2012. za koji period u spisu nema dokumentacije rad na terenu se odvijao tako da su imali smo obuke, a tužitelj je bio u izvidničkoj postrojbi i išli su na terene po tjedan dva ovisno kako je bilo potrebno i oni kao tzv. stariji djelatnici su radili obuku s mlađima ili za prijam novih ili pripreme za misije, a te dvije godine konstantno bile priprema za misije i išli su stalno po terenima jer su u Gašincima bile obuke.

19. U postupku je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenja po vještaku iz DS d.o.o. Karlovac, te iz nalaza i mišljenja od od 23. 10. 2025. na str. 159 do 179 spisa proizlazi:

-da je iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartica djelatnika) vidljivo da tuženik tužitelju nije obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad,

-vještak plaće tužitelja sadržane u analitici (obračunima po tuženiku) rekapitulira po vrsti i po mjesecima te prezentira u tablici 1, sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09, 99/12 i 55/13) te Zakonu o radu (NN 49/09 i 93/14). Prema pravilniku, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012. godine) za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 (odnosno 0,03 od rujna 2012. godine) za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan utvrđen zakonom. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripada dnevni dodatak koji se određuje u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012. godine), a utvrđuje se na temelju mjesečne evidencije radnog vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi,

-u priloženim je evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži i dežurstvu. Tako je, primjerice, u siječnju 2014. godine, za 7 dana koje je tužitelj proveo na stražarskom osiguranju, vještak obračunao stražarski dodatak u iznosu od 536,43 kune,

-iz obračunskih lista razvidno je da je tužitelju isplaćivan dodatak za stražu i dodatak za dežurstvo propisan prethodno navedenim Pravilnikom,

-tužena je na spis dostavila evidencije nazočnosti na poslu za razdoblje od siječnja 2012. do svibnja 2014. godine iz kojih je vidljivo koji oblik službe je tužitelj obavljao, ali nije vidljivo koliko je sati radio, iz dostavljene dokumentacije vidljivo je koji oblik rada je tužitelj obavljao (kada je bio na terenu, straži, dežurstvu, kada je radio u redovnom radnom vremenu, kada je koristio slobodne dane). U istoj nisu naznačeni sati rada pa nije moguće utvrditi je li tužitelj ostvario prekovremeni rad na terenu,

-za razdoblje od rujna 2011. do prosinca 2011. tužena nije dostavila evidencije o radu tužitelja,

19.1. Nadalje, obzirom iz dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi koliko je sati tužitelj odradio na terenu, sate rada koje je proveo na terenu vještak je je obračun izvršio po prijedlogu tužitelja (varijanta 2 naloga Suda) i to:

-za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu od 6,00 do 22,00 sata, odnosno obračunava mu 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada,

-za dane koje je tužitelj proveo na terenu vikendom od 6,00 do 18,00 sati, odnosno obračunava mu se12 sati prekovremenog rada.

19.2. Nadalje iz nalaza vještaka proizlazi:

-da je tužitelj u razdoblju od 2.3.2012. do 21.9.2012. bio na mirovnoj misiji. Dani provedeni na misiji u evidenciji nazočnosti označeni su kao teren (oznaka „TR“), time da za dane provedene na misiji vještak tužitelju nije obračunao prekovremeni rad,

-iz dostavljene dokumentacije vidljivo je kada je tužitelj koristio slobodne dane, ali nije naznačeno po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani, od ostvarenog prekovremenog rada vještak je oduzeo sve slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) koje je tužitelj ostvario, time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one koje bi tužitelj ostvario po osnovu stražarskog osiguranja i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rad i ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju,

-nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom,

-vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. I VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009),

-sukladno Odluci vještak: - za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće, - u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1. Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1).

19.3. Nadalje vještak obračun daje u tri varijante:

- u prvoj varijanti u kojoj prekovremeni rad na terenu ne umanjuje za korištene slobodne dane,

- u drugoj varijanti u prekovremeni rad na terenu umanjuje za korištene slobodne dane iskazane u dnevnim evidencijama

- u trećoj varijanti vještak prekovremeni rad na terenu umanjuje za slobodne dane obračunate na način da za 5 dana terena sa prekovremenim radom u tjednu obračunava 1 slobodan dan, a za svaki dan na terenu proveden vikendom/blagdanom obračunava 1 slobodan dan,

- za razdoblje od 22. rujna 2011. do prosinca 2011., a za koje tužena nije dostavila evidencije rada vještak prekovremene sate rada i sate aktivnog dežurstva utvrđuje kao prosjek sati rada odrađenih u razdoblju od 1.1.2012. do 1.6.2014.

19.4. Iz nalaza vještaka u konačnici proizlazi:

a) da u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad na terenu ne umanjuje za korištene slobodne dane):

− tužitelj za prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 22. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 46.332,00 kune, odnosno 6.149,32 eura,

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad na terenu umanjuje za korištene slobodne dane iskazane u dnevnim evidencijama):

- tužitelj za prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 22. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 21.047,98 kuna, odnosno 2.793,56 eura,

c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad na terenu umanjuje za korištene slobodne dane obračunate po prijedlogu tj. zadatku suda - za 5 dana terena sa prekovremenim radom u tjednu obračunava 1 slobodan dan, a za svaki dan na terenu proveden vikendom/blagdanom obračunava 1 slobodan dan ):

− tužitelj za prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 22. rujna 2011. do 31. svibnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 37.782,72 kune, odnosno 5.014,64 eura.

20. Ovaj sud je prihvatio varijantu treću iz nalaza vještaka prema kojoj je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev, a u kojoj varijanti su uzeti tereni prema prijedlogu tužitelja koji se temelji na iskazu svjedoka i tužitelja tj. sati rada na terenu prema satnici - radnim danom na terenu od u tjednu od 6,00 do 22,00 sata, a vikendima od 6,00 do 18 sati, kod čega se prekovremeni rad na terenu umanjuje za slobodne dane obračunate po prijedlogu tužitelja, ali i zadatku suda s rješenja od 10. ožujka 2025. na način da za 5 dana terena sa prekovremenim radom u tjednu obračunava 1 slobodan dan, a za svaki dan na terenu proveden vikendom/blagdanom obračunava 1 slobodan dan,

21. Naime, ovaj sud je prihvatio iskaze saslušanog svjedoka te iskaz tužitelja u pogledu radnog vremena tužitelja za vrijeme rada na terenu, iz kojih iskaza proizlazi da je tužitelj pored redovnih sati ostvario i prekovremene sata i da na terenu radno vrijeme tužitelja nije bilo u okviru redovnog radnog vremena od 8,00 do 22,00 sata, a vikendom od 6,00 do 18, 00 sati.

22. Naime, nema dvojbe da je dokumetnacija koju je tužena dostavila u spis manjkava i nepotpuna jer je tužena u spis dostavila (dnevnu)prisutnosti na radu za razdoblje od siječnja 2012. do rujna 2016 (str. 48 do 76 spisa9, iz koje su vidljivi oblici rada koje je tužitelj obavljao straža, dežurstvo, teren, kada je koristio slobodne dane, ali nisu naznačeni sati rada pa tako ni sati rada na terenu, nije naznačeno za koje oblike rada je koristio slobodne dane, dok za dio utuženog perioda (od rujna 2011. do prosinca 2011.) tužena uopće nije dostavila dnevnu evidenciju rada kada je koristio slobodne dane, pa tako da je bio i na terenu evidenciju .

23. Dakle, iz evidencija nazočnosti na radu nije vidljivo radno vrijeme tužitelja na terenu.

30. Ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.).

30.1. Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženoj sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019.

30.2. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, jer je temeljem iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da ista nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim sati rada tužitelja.

30.3. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020-2 od 16. 9. 2020.

30.4. Županijski sud u Rijeci u istovrsnom predmetu u presudi poslovni broj: Gž R- 391/2018-2 od 13. 12. 2018., a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio: „S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač na terenu, ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja...“

30.5. Identičan stav zauzet je u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 14 Gž R-317/2019-3 od 1. 9. 2020.

30.6. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Revd 2954/2020-2 od 28. listopada 2020. izričito navodi: "Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. To zbog toga jer odgovor na prvo pitanje u dijelu: "na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi s radnim vremenom ..." proizlazi iz odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) koja je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, dok se drugi dio prvog pitanja odnosi na konkretan slučaj."

30.7. Prema tome kako je tužena dostavila manjkavu evidenciju rada tužitelja na terenu, a koja ne sadrži podatke o radnom vremenu, to je dozvoljeno na drugi način dokazivati radno vrijeme, u konkretnom slučaju presonalnim dokazima.

31. Temeljem iskaza svjedoka JČ, koji je s tužiteljem u utuženom periodu bio u istoj postrojbi stacioniranoj u Vinkovcima i na istim terenima, osim u periodu od ožujka do rujna 2014. kada je svjedok bio u misiji u Afganistanu, a tereni su većinom bili u Gašincima, manji dio u Slunju, i temeljem iskaza tužitelja utvrđeno je da je radno vrijeme na terenu bilo tjednu od 6,00 do 22,00 sata, a vikendima od 6,00 do 18 sati, kod čega je sud cijeno i s jedne strane specifičnost posla tužitelja tj. da je bio u izvidničkoj postrojbi, da je kao stariji djelatnik izvodio i obuku mlađih djelatnika, a s druge strane i specifičnost rada na terenu u pravcu da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu djelatne vojne osobe pa tako ni tužitelj radili u okviru redovnog radnog vremena tj. od 8,00 do 16,00 sati, i nije prihvatljivo ni vjerojatno da ne bi radili i prekovremeno.

32. Dakle, sud je prihvatio da to bilo radno vrijeme na terenu, a vještak je tako i dao nalaz, te je prihvaćena varijanta treća nalaza, u kojoj su slobodni dani oduzeti kako je to navedeno po točkom 26. obrazloženja, i kako je u pogledu oduzimanja slobodnih dana i dan zadatak vještaku, i prema kojoj varijanti je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev.

33. Inače nalaz vještaka prihvaćen kao stručan i objektivan a kojem nalazu stranke, pa tako ni tužena nisu prigovarale.

O prigovoru zastare.

34. Kada se radi o prigovoru zastare koji je tužena istaknula u odgovoru na tužbu tiče se da je prigovor zastare istaknula za potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2011.

34.1. Međutim valja reći da tužitelj u tužbi, kao i u određeno postavljenom tužbenom zahtjevu na podnesku od 17. 11. 2025. nije obuhvatio taj period prije 7. kolovoza 2011., već je utuženi period od rujna 2011. pa nadalje.

35. Kada se radi o potraživanju zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

35.1. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

35.2. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

36. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

O troškovima postupka.

37. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP tužena je dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove koji se sastoje od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, te troška plaćenog predujma za vještačenje.

37.1. Tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno VPS i Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

37.2. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od:

-troška sastava prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR

- sastav tužbe od 200,00 EUR,

-sastava podneska od 28. 2. 2017. (očitovanje na odgovor na tužbu) 200,00 EUR

-sastava podneska od 21. 2. 2019. u iznosu 200,00 EUR

-sastav podneska od 15. 11. 2024. u iznosu od 50,00 EUR

-sastav podneska od 16. 4. 2025. u iznosu 50,00 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.4.),

-sastav podneska od 17. 11. 2025 (specifikacija tužbenog zahtjeva i očitovanje na nalaz vještaka ) u iznosu od 200,00 EUR,

-zastupanje na ročištu 16. 2. 2017. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 19. 10. 2022. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 11. 6. 2024. u iznosu od 50,00 EUR (25%nagrade Tbr. 9 t.5.)

-zastupanje na ročištu 4. 12. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje 27. 11. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosu od 2.050,00 EUR što uvećano za iznos od 512,50 EUR na ime PDV-a čini ukupno 2.562,50 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 EUR što je ukupno 3.062,50 EUR.

37.3. Tužitelju nije priznat traženi trošak sastava podneska od 16. 7. 2020., 2. 5. 2023., 18. 3. 2024., jer se radi o požurnicama i ti podnesci i trošak u svezi njih nisu bili neophodni za postupak, zatim mu nije priznat trošak sastava podneska od 8. 5. 2025. (uz koje dostavlja dokaz tj. uplatnice o plaćenom predujmu za vještačenje) jer ti podnesci nisu bili neophodni za postupak jer je tužitelj mogao samo dostaviti dokaz o uplati tj. uplatnice, te tužitelju nije priznat ni traženi trošak zastupanja na ročištu 17. 4.

2024. jer to ročište nije održano

U Karlovcu 15. siječnja 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

Dostavljeno:

1. Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara

2. ODO Karlovac