Poslovni broj: Us I-113/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ante Udovičić, odvjetnik iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka za područje građevinarstva i procjene vrijednosti nekretnina, odlučujući o tužbi tužitelja, izvanraspravno dana 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-710-03/24-01/868, URBROJ: 514-03-03-02/01-24-04 od 11. prosinca 2024., kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-710-03/24-01/868, URBROJ: 514- 03-03-02/01-24-04 od 11. prosinca 2024., odbijen je zahtjev AE iz [adresa], ovdje tužitelja, za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje za područje građevinarstva i procjene vrijednosti nekretnina.
2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu iskazujući nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena. Tužitelj u tužbi iznosi kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da poslove stalnog sudskog vještaka obavlja počev od 20. lipnja 2007. g. kada je prvi put imenovan za stalnog sudskog vještaka i to rješenjem predsjednika Županijskog suda u Splitu od 15. lipnja 2007. g. te kao dokaz dostavlja preslik rješenja. Nadalje navodi da je Zahtjevom kojega je tužitelj uputio tuženiku dana 28. listopada 2024. g., tužitelj od tuženika zatražio da ga se ponovo imenuje za stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina, međutim da je tuženik pobijanim rješenjem odbio njegov zahtjev s pozivom na čl. 126. st. 1. Zakona o sudovima. Da čl. 126. st. 1. točkama 1. i 2., između ostalog, propisuje da se za stalog sudskog vještaka može imenovati osoba sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem itd. i to iz područja za koje se imenuje, te da ima određen rad u struci od najmanje 10. godina. Da je u zakonu ugrađena i iznimka u čl. 3. te se navodi da se iznimno od odredbi stavka 1. točaka 2. i 3. citiranog članka određuje: ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, za stalnog sudskog vještaka može se imenovati i osoba sa srednjom stručnom spremom odgovarajućom području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina. Da je tuženik zahtjev tužitelja odbio baš uz obrazloženje, kako naprijed i stoji, da u Republici Hrvatskoj za područje građevinarstva postoji organizirano više i visoko obrazovanje i to u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Osijeku te da zato na konkretan pravni slučaj nije primjenjiva iznimka od Zakonske odredbe, a koja je predviđena čl. 126. st. 3. pa da tužitelj nema pravo na imenovanje za vještaka. Tužitelj smatra da ovakvo šturo tumačenje propisa nije u skladu s važećom sudskom praksom niti zakonima jer da tužitelj nije svojim zahtjevom, koji mu je odbijen, prvi put zatražio upis u imenik vještaka, već da je tužitelj stalni sudski vještak počev od prvog upisa od 20. lipnja 2007. g., pa sve do ovog kada je njegov zahtjev odbijen. Ističe da njegov upis koji traje više od 17 godina predstavlja stečeno pravo tužitelja te da je to subjektivno pravo tužitelja koje je ostvareno imenovanjem, a na koje pravo kasnija promjena propisa da ne može utjecati, pa ni ova konkretna. Dakle, da je pravo tužitelja na imenovanje vještakom njegovo legitimno očekivanje. Da pravo treba tumačiti kroz test razmjernosti pa onda usporediti treba li zaštititi pravo tužitelja na imenovanje za vještaka i javni interes da ga se ne imenuje, a koji interes da su dužna štititi tijela javne vlasti (ovdje tuženik), pa utvrditi koji je to javni interes koji bi bio ugrožen imenovanjem tužitelja za stalnog sudskog vještaka. Konačno, kada je tužitelj prvi put imenovan vještakom te kada je to rješenje postalo pravomoćno, da je ono postalo i sastavni dio imovine tužitelja (njegova imovinska prava), a koje pravo da štiti čl. 1. Protokola br. 1., a koje pravo da se ne može ograničavati niti promjenom zakona. Da svaki gubitak imovinskih prava treba biti utemeljen na zakonu i tumačen kroz načelo razmjernosti, radi čega je predložio da Sud donese presudu kojom će poništi osporavano rješenje tuženika te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.
3. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 25. ožujka 2025. ustrajalo je u navodima iz osporavanog rješenja te se poziva i citira odredbu čl. 126. stavka 1. i stavka 3. Zakona o sudovima te ističe da se sukladno citiranoj odredbi, stalnim sudskim vještakom može samo iznimno imenovati osoba koja ima završenu srednju školu, i to kada za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, a što da nije slučaj u konkretnoj upravnoj stvari. S obzirom da je u Republici Hrvatskoj za područje građevinarstva organizirano više, odnosno visoko obrazovanje i to u Splitu pri Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, te u Zagrebu, Rijeci i Osijeku na Građevinskom fakultetu, da se u konkretnom slučaju ne radi o iznimci za imenovanje osobe srednje stručne spreme sukladno članku 126. stavku 3. Zakona o sudovima.
3.1. U odnosu na tužbene navode koji se tiču legitimnih očekivanja, a vezano za načelo pravne sigurnosti, na što se poziva tužitelj u svojoj tužbi, tuženo tijelo je navelo da se ne može primjenjivati u svakom slučaju i bez ograničenja; da je u predmetnom slučaju odredba važećeg propisa jasna i poznata adresatu norme, te da je uz to i zakonita i ustavna (odluka Ustavnog suda broj U-II-8057/2014 od 25. travnja 2017.) pa da kao takva ima prednost pred očekivanjima tužitelja. Da se kod imenovanja stalnih sudskih vještaka sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, broj: 38/14, 123/15, 29/16 i 61/19) radilo o ograničenom trajanju mandata te da se svake četiri godine vršilo ponovno imenovanje na zahtjev stalnog sudskog vještaka. Da je člankom 35. stavkom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 21/22), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., propisano da stalni sudski vještaci koji na dan stupanja na snagu tog Zakona budu imenovani sukladno odredbama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.) zahtjev za imenovanje nakon isteka vremena na koje su prethodno imenovani podnose ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa najkasnije 30 dana prije isteka vremena prethodnog imenovanja. Da u postupku imenovanja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ispituje postojanje uvjeta propisanih ovim Zakonom, a osobe u odnosu na koje se utvrdi ispunjenost propisanih uvjeta nisu dužne polagati provjeru znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, obaviti stručnu obuku niti položiti prisegu. Da iz navedenog jasno proizlazi da će ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, tek nakon što ispita postojanje uvjeta propisanih tim Zakonom, odlučiti o zahtjevu za imenovanje osoba koje su ranije bile imenovane stalnim sudskim vještakom što da je u konkretnom slučaju tuženik i učinio. Nadalje navodi, da ako bi se zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom usvojio samo zato što njegovo pravo proizlazi iz već ranijih rješenja o imenovanju stalnim sudskim vještakom, da bi to značilo oduzimanje prava ministru nadležnom za poslove pravosuđa da kod odlučivanja o zahtjevu za imenovanje sukladno članku 126. Zakona o sudovima utvrdi ispunjenost uvjeta za imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom te da bi prema tome, ranije imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom značilo garanciju da će ta osoba biti imenovana vještakom neovisno o tome ispunjava li uvjete za imenovanje.
3.2. Iz svega navedenog da proizlazi kako se u konkretnom slučaju ne radi o očekivanom pravu kojeg je tužitelj stekao na temelju odluka Županijskog suda u Splitu koji je tužitelja imenovao stalnim sudskim vještakom prvi puta 2007. godine, budući da je istekom četverogodišnjeg trajanja mandata sudskog vještaka tužitelja propisano ovlaštenje tuženika da sukladno članku 35. stavkom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 21/22.) ponovo ispita postojanje svih uvjeta propisanih tim Zakonom i u odnosu na navedeno donese odluku o zahtjevu za imenovanje, a što da je tuženik i učinio.
3.3. Ujedno, da se iznimka kod imenovanja stalnim sudskim vještakom osobe sa završenom srednjom stručnom spremom ne odnosi na okolnosti da je osoba dugi niz godina bila imenovani stalni sudski vještak, savjesno i uredno obavljala poslove sudskog vještaka, već da se navedena iznimka odnosi na situaciju kada je vještakom imenovana osoba sa završenom odgovarajućom srednjom školom za područje vještačenja za koje nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija. Tuženo tijelo nadalje ističe da je pobijano rješenje u skladu s postojećom sudskom praksom, odnosno presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 5Us I-1018/2021 od 25. ožujka 2022. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-2289/22-3 od 29. lipnja 2022. i presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-310/22 od 26. listopada 2022. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-100/23 od 18. siječnja 2023., kao i najnovijom presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I- 2158/2024 od 13. siječnja 2025., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda posl. br. Usž- Usž-1709/2025-2 od 21. svibnja 2025. prema kojoj je prihvaćeno stajalište kako je iznimka za imenovanje osobe srednje stručne spreme moguće samo u slučaju ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija te da se ne radi o stečenom pravu sudskog vještaka nakon isteka četiri godine trajanja njegovog mandata biti ponovno imenovan sudskim vještakom budući da se u postupku imenovanja ponovno ocjenjuju svi uvjeti za imenovanje propisani Zakonom o sudovima. Slijedom navedenog, da je postupak koji je prethodio tužbi pravilno proveden, a rješenje tuženog tijela da je pravilno i na zakonu osnovano, radi čega je predložilo da Sud odnese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Kako činjenice među strankama nisu sporne, a tužitelj osporava samo primjenu prava, te kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, to je Sud na temelju odredbe čl. 98. st. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) odlučio predmetni upravni spor riješiti bez rasprave.
5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog preslika spisa tuženog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženog tijela Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA: UP/I- 710-03/24-01/868, URBROJ: 514-03-03-02/01-24-04 od 11. prosinca 2024.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao organizator građenja do donošenja osporavanog rješenja KLASA: UP/I-710-03/24-01/868, URBROJ: 514-03- 03-02/01-24-04 od 11. prosinca 2024., koje rješenje predmetnom tužbom osporava, bio ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom za graditeljstvo, odnosno Rješenje ureda predsjednika Županijskog suda u Splitu, Broj: 4 Su-870/2016 od 12. prosinca 2016. ostalo je na snazi do isteka roka na koji je vještak imenovan, odnosno do 12. prosinca 2020. na vrijeme od 4 (četiri), a nakon što je Presudom Upravnog suda u Splitu posl. br. UsI-135/17-7 od 25. svibnja 2018. poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa RH KLASA: 041-01/16-01/10, URBROJ: 514-03-02-02-02-17-46 od 24. svibnja 2017. (list 67 spisa).
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u skladu s važećim odredbama Zakona o sudovima dana 30. listopada 2024. Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, ovdje tuženom tijelu, kao nadležnom tijelu, podnio zahtjev radi ponovnog imenovanja stalnim sudskim vještakom u sljedećem mandatu, a koji zahtjev je priložen spisu, uz koji zahtjev je priložio traženu dokumentaciju koja je priložena spisu (list 23-89 spisa).
9. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
10. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (Narodne novine, br. NN 21-222/2022), objava od 18.2.2022, na snazi od 1.3.2022., u članku 35. st.1. propisuje da stalni sudski tumači, stalni sudski vještaci i stalni sudski procjenitelji imenovani sukladno odredbama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.) te pravne osobe kojima je sukladno odredbama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 28/13., 33/15., 82/15. i 67/18.) odobreno obavljanje poslova prevođenja odnosno tumačenja, vještačenja i procjenjivanja nastavljaju obavljati navedene poslove do isteka vremena na koje su imenovani odnosno na koje im je dano odobrenje.
11. Odredbom čl. 35. st. 5. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (Narodne novine, br. NN 21-222/2022) je propisano da stalni sudski vještaci i stalni sudski tumači koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona budu imenovani sukladno odredbama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.) zahtjev za imenovanje nakon isteka vremena na koje su prethodno imenovani podnose ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa najkasnije 30 dana prije isteka vremena prethodnog imenovanja. U postupku imenovanja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ispituje postojanje uvjeta propisanih ovim Zakonom, a osobe u odnosu na koje se utvrdi ispunjenost propisanih uvjeta nisu dužne polagati provjeru znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, obaviti stručnu obuku niti položiti prisegu.
12. Za rješavanje ovog spora mjerodavne su odredbe Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 21/22, 16/23 i 36/24, dalje Zakon) i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine, broj: 38/14, 123/15, 29/16, 61/19, 21/22, dalje Pravilnik).
13. Odredbom članka 127b. stavkom 1. Zakona o sudovima propisano je da stalne sudske vještake imenuje i razrješava te o njihovim drugim pravima i dužnostima odlučuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.
Stavkom 2., istog članka, je propisano da protiv odluka iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.
14. Odredbom čl. 126. Zakona o sudovima je propisano:
1) Za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:
1. državljanin je Republike Hrvatske, državljanin države članice Europske unije ili državljanin države potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, 2. ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij odgovarajući području vještačenja za koje se imenuje,
3. nakon završenog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija radila je na poslovima u struci najmanje osam godina, a nakon završenog preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija na poslovima u struci najmanje deset godina,
4. vlada hrvatskim jezikom,
5. zdravstveno je sposobna za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka, 6. uspješno je završila provjeru znanja iz ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja,
7. ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka na najnižu svotu osiguranja od 25.000,00 eura,
8. ima valjano odobrenje za samostalno obavljanje djelatnosti (licenciju) ili položen stručni odnosno specijalistički ispit za obavljanje djelatnosti ako je to, sukladno posebnim propisima, uvjet za obavljanje tih djelatnosti.
(2) Za stalnog sudskog vještaka ne može se imenovati osoba protiv koje se vodi kazneni postupak ili koja je pravomoćno proglašena krivom za kaznena djela za koja se postupak vodi po službenoj dužnosti, osim za kaznena djela koja se odnose na sigurnost prometa pod uvjetom da za ta kaznena djela nije osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora.
(3) Iznimno od odredbi stavka 1. točki 2. i 3. ovoga članka, ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, za stalnog sudskog vještaka može se imenovati i osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom odgovarajućom području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina.
(4) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 3. ovoga članka, ako za određeno područje vještačenja za koje osoba traži imenovanje nema mogućnosti završetka odgovarajućeg studija odnosno škole, za stalnog sudskog vještaka može se imenovati osoba koja ima odgovarajuće radno iskustvo ili završeno stručno osposobljavanje u području vještačenja za koje traži imenovanje odnosno osoba koja ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje navedeno područje vještačenja. (5) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 3. ovoga članka, liječnici specijalisti uvjet za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka stječu nakon položenog specijalističkog ispita.
(6) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 6. ovoga članka, osoba koja ima završen diplomski sveučilišni studij prava ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij prava nije dužna pristupiti provjeri znanja iz ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja.
(7) Prije imenovanja kandidati za stalne sudske vještake dužni su uspješno završiti stručnu obuku, čiji program i način provedbe pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.
(8) Imenovani stalni sudski vještaci dužni su se stalno stručno usavršavati u području za koje su imenovani te ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa dostaviti dokaz o provedenom usavršavanju najmanje jednom u dvije godine.
15. Odredbom čl. 12. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine, br. 38/2014, 123/2015, 29/2016, 61/2019, 21/2022) koji je na snazi od 1. ožujka 2022. te čija je primjena produljena do donošenja novog podzakonskog propisa, propisano je:
Nakon proteka vremena na koje je imenovan stalni sudski vještak može biti ponovno imenovan na vrijeme od četiri godine, a pravnoj osobi, zavodu, ustanovi ili državnom tijelu može se ponovno odobriti obavljanje poslova sudskog vještačenja. Zahtjev za ponovno imenovanje odnosno odobrenje podnosi se najkasnije 30 dana prije isteka roka na koje je imenovan odnosno na koje je dano odobrenje. Uz zahtjev za ponovno imenovanje odnosno odobrenje prilaže se uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak, potvrda o zaposlenju ili o zdravstvenoj sposobnosti i popis predmeta u kojima je obavljeno vještačenje.
Prije ponovnog imenovanja odnosno odobrenja predsjednik nadležnog županijskog odnosno trgovačkog suda utvrdit će ispunjenost svih uvjeta iz članaka 2. i 4. ovoga Pravilnika.
16. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 2. Pravilnika, kojim se propisuju uvjeti i postupak imenovanja, za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba za koju se u postupku imenovanja, uz ostale tražene uvjete, utvrdi da je nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci i to:
- najmanje 8 godina - ako je završila diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij
- najmanje 10 godina - ako je završila odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij
- najmanje 12 godina - ako je završila odgovarajuću srednju školu, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija.
17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.
18. Ovo stoga što u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije sporno da je došlo do promijene nadležnosti u odlučivanju po zahtjevima za imenovanje stalnih sudskih vještaka u skladu s naprijed citiranim odredbama Zakona o sudovima, te da je sada u nadležnosti ministarstva za poslove pravosuđa ispitivanje postojanja uvjeta propisanih naprijed citiranom odredbom čl. 126 Zakona o sudovima. U odnosu na navedeno zakonsko uređenje imenovanja vještaka, valja istaći da nije od utjecaja podnosi li se zahtjev za imenovanjem stalnim sudskim vještakom iz određenog područja prvi put ili pak nakon proteka roka od 4 (četiri) godine, radi ponovnog imenovanja, budući da se prilikom svakog podnošenja zahtjeva utvrđuje ispunjava li osoba koja je podnijela zahtjev uvjete propisane i taksativno navedene u čl. 126. Zakona o sudovima te Pravilnika.
19. Pravilno tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu navodi da će ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, tek nakon što ispita postojanje uvjeta propisanih tim Zakonom, odlučiti o zahtjevu za imenovanje osoba koje su ranije bile imenovane stalnim sudskim vještakom, a što je u konkretnom slučaju tuženo tijelo i učinilo.
20. Kako u konkretnom slučaju nisu sporne sljedeće činjenice:
- da je tužitelj završio srednje obrazovanje i stekao stručnu spremu organizatora građenja, što proizlazi iz Svjedodžbe o završenom programu Centra za odgoj i obrazovanje u građevinarstvu i industriji građevinskog materijala „Ćiro Gamulin“ – Split, OOUR Srednje obrazovanje,
- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: 4 Su-870/2016 od 12. prosinca 2016. imenovan sudskim vještakom za graditeljstvo i procjenu nekretnina na vrijeme od četiri godine, koji rok je istekao,
- da je u Republici Hrvatskoj za područje graditeljstva i procjenu nekretnina organizirano više, odnosno visoko obrazovanje i to u Splitu pri Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, te u Zagrebu, Rijeci i Osijeku na Građevinskom fakultetu, to se u konkretnom slučaju na radi o iznimci propisanoj odredbom čl. 126. stavka 3. Zakona o sudovima, odnosno o iznimci za imenovanje osobe srednje stručne spreme, a kako to neosnovano tužitelj smatra.
21. Neosnovan je tužbeni navod tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o stečenom pravu te da bi njegov zahtjev za imenovanje stalnim sudskim vještakom trebalo usvojiti zato što to njegovo pravo proizlazi iz već ranijih rješenja o imenovanju stalnim sudskim vještakom (prvi put je imenovan 2007.), jer bi onda zakonsko uređenje imenovanja stalnim sudskim vještakom na rok od 4 godine bilo suvišno i nesvrsishodno, a to bi pretpostavljalo da jednom imenovani sudski vještak može biti ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom neovisno o tome ispunjava li zakonom propisane uvjete ili ne. Pozivanje tužitelja na ranije stečena prava i legitimna očekivanja, kao i na upravno sudsku praksu navedenu u tužbi, nije osnovano, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o istoj pravnoj situaciji. Naime, upravno sudska praksa na koju se tužitelj u tužbi poziva odnosi se na postupke razrješenja stalnih sudskih vještaka, pa tako i tužitelja u konkretnom slučaju, za vrijeme trajanja mandata, odnosno roka na koji je tužitelj bio imenovan stalnim sudskim vještakom rješenjem predsjednika Županijskog suda, a koja rješenja o razrješenju su osnovano ocijenjena nezakonitim u ranijim postupcima. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o ponovnom imenovanju stalog sudskog vještaka, nakon proteka roka na koji je stalni sudski vještak bio imenovan, u kojem postupku se ponovno ocjenjuju uvjeti propisani Zakonom, a koje uvjete tužitelj ne ispunjava, kao što je već to naprijed navedeno i obrazloženo. Dakle, i u postupku ponovnog imenovanja za stalnog sudskog vještaka samo iznimno se može imenovati osoba koja ima završenu srednju školu i to kada za pojedinu struku nema odgovarajućeg studija, a što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj.
22. Valja istaći da se stalni sudski vještaci imenuju na vremenski ograničen period te da istekom tog vremena prestaje imenovanje, a o zahtjevu za ponovo imenovanje se odlučuje u zasebnom postupku u kojem se svaki put ispočetka ispituje postojanje uvjeta iz citiranih odredbi Pravilnika. Točno je da se ne može zadirati u pravomoćni akt kojim je osoba imenovana stalnim sudskim vještakom sve dok traje mandat, međutim kod ponovnog imenovanja stalnim sudskim vještakom dozvoljeno je ispitivati postojanje uvjeta za imenovanje i u skladu s postojanjem tih uvjeta donijeti odluku. Pri tome se ističe da bi drugačije tumačenje značilo fiktivno provođenje postupka ponovnog imenovanja stalnim sudskim vještakom jer bi prvim imenovanjem ministar bio obvezan i nadalje ponovno imenovati istog vještaka, čime bi imenovanje vještaka na vrijeme od četiri godine suštinski postalo trajno imenovanje, neovisno o tome ispunjava li osoba imenovana za vještaka uvjete za imenovanje ili ne, a što svakako nije bila intencija zakonodavca.
23. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
25. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke
U Splitu 15. siječnja 2026.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.
DNA:
- tužitelju po opunom.
- tužitelja pozvati na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, po pravom.
- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.
- u spis
- kal. pravom. do 1.03.2026.