Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-465/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Mladena Radičevića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Rupčić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 179a Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – nastavno: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika na presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj K- 653/2025-32 od 15. listopada 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026., u prisutnosti optuženika TV,
p r e s u d i o j e
I/ Povodom žalbe optuženog TV, po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-653/2025-32 od 15. listopada 2025. u odluci o uračunavanju istražnog zatvora i izriče da se optuženiku TV u jedinstvenu kaznu na koju je osuđen na temelju članka 54 KZ/11 uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 07. svibnja 2025. pa do 07. prosinca 2025.
II/ Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika TV kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi TV proglašen je krivim zbog tri kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179a KZ/11, jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117 stavak 2 u svezi stavkom 1 KZ/11, sve u svezi članka 51 KZ/11, te mu se na temelju odredbe članka 51 stavak 1 KZ/11 za svako od počinjenih kaznenih djela utvrđuju pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda, djelo opisano u članku 117 stavak 2 u svezi stavka 1 KZ/11, a kažnjivo po članku 117 stavak 2 KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, djelo opisano i kažnjivo po članku 179a KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, djelo opisano po članku 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11, a kažnjivo po članku 139 stavak 3 KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 58 stavak 1 KZ/11 optuženiku TV opozvana je uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-613/2016 od 30. ožujka 2022., koja je postala pravomoćna dana 27. travnja 2023., a kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 229 stavak 1 točka 1 u svezi članka 228 stavak 1 KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s vremenom provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina, te mu se prethodno navedena kazna zatvora smatra utvrđenom.
1.2. Optuženik TV je na temelju odredbi članka 51 stavak 1 i 2 KZ/11 i članka 58 stavak 3 KZ/11 te članka 117 stavak 2 KZ/11, članka 179a KZ/11 i članka 139 stavak 3 KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.3. Na temelju članka 54 KZ/11 optuženiku TV je u kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 07. svibnja 2025. pa nadalje.
1.4. Na temelju članka 70 KZ/11 optuženiku TV je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati 2 (dvije) godine, a za vrijeme trajanja kazne zatvora izvršavati će se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.
1.5. Na temelju odredbe članak 148 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24. i 72/25 – nastavno: ZKP/08) u svezi članka 145 stavak 2 točka 1 i 6 ZKP/08 obvezan je optuženik TV da u roku 15 dana po pravomoćnosti presude naknadi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.810,10 eura, od čega iznos 724,50 eura je trošak psihijatrijskog vještačenja, iznos 252,00 eura je trošak sudsko-medicinskog vještačenja, iznos 54,60 eura je trošak dopunskog sudsko-medicinskog vještačenja, iznos 79,00 eura je trošak svjedoka PV i iznos od 700,00 eura je paušal.
2. Protiv pobijane presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471 stavak 1 ZKP/08).
2.1. Optuženik TV žali se po branitelju Jakši Cvitkoviću odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik TV po branitelju Jakši Cvitkoviću odvjetniku iz Splita, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu.
4. Na temelju članka 474 stavak 1 ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženi TV i branitelj optuženika Jakša Cvitković, odvjetnik iz Splita.
5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nisu pristupili zamjenik županijskog državnog odvjetnika i branitelj optuženika Jakša Cvitković, odvjetnik iz Splita, te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475 stavak 3 ZKP/08. Optuženik TV sjednici vijeća prisustvovao je u Zatvoru u Zagrebu uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaja) marke POLYCOM kojim uređajem je u Županijskom sudu u Osijeku kao stručna osoba rukovao informatičar Marko Ragić.
5.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe državnog odvjetnika i optuženika, te odgovora na žalbu optuženika.
6. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.
U odnosu na žalbu optuženika TV
7. Optuženi TV žali se zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak 1 točka 11 ZKP/08 jer pobijana presuda ne sadrži jasne i dostatne razloge o utvrđenju svih odlučnih činjenica među kojima ima znatnog proturječja, razlozi presude su proturječni s izrekom presude, a postoji i znatna proturječnost između onoga što se nalazi u razlozima presude o sadržaju isprave zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, ali u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, tako da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi ističe optuženik. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno članku 476 stavak 1 točka 1 ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
7.1. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika jer se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela, već o prividnom stjecaju, gdje se kazneno djelo iz članka 179a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kaznena djela iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 i iz članka 117 stavak 2 KZ/11, kao sporedna djela koja su konzumirana u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji. Navedeno obrazlaže time što je kazneno djelo prijetnje izrečeno u okviru kaznenog djela nasilja u obitelji i ne postoji kao samostalno djelo, već je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji. Isto tako, kazneno djelo tjelesne ozljede ne postoji kao samostalno, već je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji.
7.2. Suprotno žalbenim navodima optuženika, radnja izvršenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11, kako je to činjenično opisano pod točkom I/ izreke prvostupanjske presude, predstavlja zaseban i odvojen kriminalni događaj koji je od strane optuženika bio usmjeren isključivo u odnosu na osobnu slobodu žrtve, a kako bi ju na taj način pokušao zastrašiti, što je kvalitativno, kvantitativno i vremenski u potpunosti različito u odnosu na radnje koje su opisane kao radnje izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 pa se stoga u ovom konkretnom slučaju ne može raditi o tzv. prividnom stjecaju. To stoga što kazneno djelo prijetnje, ovako kako je činjenično opisano, nije konzumirano radnjom izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji, kako to neosnovano tvrdi žalitelj, već se radi o suštinski, vremenski i prostorno odvojenim radnjama odnosno o realnom stjecaju dvaju zasebnih kaznenih djela. Osim toga, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 zakonom je propisana kazne zatvora od jedne do tri godine, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139 stavak 3 KZ/11 zakonom je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, pa kako je kazneno djelo prijetnje, po zapriječenoj kazni, teže kazneno djelo u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji to isto, suprotno tvrdnjama žalitelja, ne može biti sporedno kazneno djelo i kao takvo konzumirano u kaznenom djelu nasilja u obitelji, kao blažem kaznenom djelu, pri čemu također treba imati u vidu da su i zaštitni objekti kod ovih kaznenih djela u potpunosti različiti.
7.3. Suprotno žalbenim navodima optuženika, radnja izvršenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117 stavak 2 u svezi stavka 1 KZ/11, kako je to činjenično opisano pod točkom I/ izreke prvostupanjske presude, predstavlja zaseban i odvojen kriminalni događaj koji je od strane optuženika bio usmjeren isključivo u odnosu na život i tijelo žrtve, a kako bi ju na taj način tjelesno ozlijediti, što je kvalitativno, kvantitativno i vremenski u potpunosti različito u odnosu na radnje koje su opisane kao radnje izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 pa se stoga u ovom konkretnom slučaju ne može raditi o tzv. prividnom stjecaju. To stoga što kazneno djelo tjelesne ozljede, ovako kako je činjenično opisano, nije konzumirano radnjom izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji, kako to neosnovano tvrdi žalitelj, već se radi o suštinski, vremenski i prostorno odvojenim radnjama odnosno o realnom stjecaju dvaju zasebnih kaznenih djela. Osim toga, iako su za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 i za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117 stavak 2 KZ/11 zakonom propisane iste kazne zatvora od jedne do tri godine, kazneno djelo tjelesne ozljede, suprotno tvrdnjama žalitelja, ne može biti sporedno kazneno djelo i kao takvo konzumirano u kaznenom djelu nasilja u obitelji, jer treba imati u vidu da su zaštitni objekti kod ovih kaznenih djela u potpunosti različiti.
8. Optuženik u žalbi smatra da je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u suprotnosti s odredbom članka 70 stavak 3 KZ/11, jer sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine, a optuženiku izvršenja kazne zatvora može prestati i prije isteka dvije godine.
8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, pravilno je prvostupanjski sud izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana na temelju članka 70 KZ/11. Vještak psihijatar je u svom nalazu i mišljenju utvrdio postojanje opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela te preporučio provođenje psihosocijalnog tretmana, s obzirom da su djela počinjena s elementima nasilja. Za istaći je ako optuženiku izvršenje kazne zatvora prestane prije isteka dvije godine u tom slučaju ova mjera se više neće izvršavati.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika TV zbog odluke o kazni
8. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni jer smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani optuženog, njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost i činjenicu da je žrtva zainteresirana za kazneni progon i da i dalje osjeća strah od optuženika.
8.1. Optuženik se žali zbog odluke o kazni jer smatra da prvostupanjski sud nije odabrao optimalnu kaznu, a iz obrazloženja odluke vezano za kaznu može se zaključiti da se radi o arbitrarnoj odluci. Prvostupanjski sud je prenaglasio otegotne okolnosti.
8.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku TV za kaznena djela u stjecaju iz članka 179a KZ/11, članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 i članka 117 stavak 1 i 2 KZ/11, za koja je proglašen krivim, na temelju tih zakonskih propisa pravilno utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 179a KZ/11 u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz članka 117 stavak 1 i 2 KZ/11 u trajanju od jedne godine i za kazneno djelo iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 51 KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te mu na temelju članka 58 stavak 1 KZ/11 opozvao raniju uvjetnu osudu Općinskog suda u Splitu broj K-613/2016 od 30. ožujka 2022. i uzeo iz te osude kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
8.3. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom jedinstvenom kaznom zatvora, uz izricanje na temelju članka 70 KZ/11 sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana će se ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41 KZ/11).
9. Prvostupanjski sud je na temelju članka 54 KZ/11 u kaznu zatvora uračunao vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 07. svibnja 2025., pa nadalje. Međutim, sukladno članku 133 stavak 1 točka 3 ZKP/08 do donošenja presude suda prvog stupanja istražni zatvor može trajati najdulje šest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreži kazna zatvora do pet godina. Članak 133 stavak 3 ZKP/08 propisuje da u predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, ukupno trajanje istražnog zatvora do njezine pravomoćnosti produljuje se za jednu šestinu u slučaju iz članka 133 stavak 1 točka 3 ZKP/08. Shodno tome, istražni zatvor u konkretnom slučaju može najdulje trajati sedam mjeseci, odnosno do 07. prosinca 2025. Stoga je u tom dijelu u odluci o uračunavanju u kaznu zatvora vremena koje je proveo u istražnom zatvoru preinačena presuda i izrečeno da se optuženiku TV u jedinstvenu kaznu na koju je osuđen na temelju članka 54 KZ/11 uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 07. svibnja 2025. pa do 07. prosinca 2025.
10. Slijedom naprijed navedenog, kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476 stavak 1 ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu kao pod točkom I/ izreke presude u odluci o uračunavanju istražnog zatvora shodno članku 486 stavak 1 ZKP/08, a u preostalom dijelu pod točkom II/ odbiti žalbu državnog odvjetnika i optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu temelju članka 482 ZKP/08.
Osijek, 15. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
