REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-150/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTRONIČKI RAČUNI d.o.o. Zagreb, Ulica Simona Gregorčiča 8, OIB 42889250808, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, Vončinina 2/V protiv tuženika PLAVA KRAVA d.o.o. Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 20, OIB 89789758184, kojeg zastupa punomoćnik Petar Marković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ETEROVIĆ, ŠARAC i TOPIĆ j.t.d. Zagreb, Trnjanska cesta 69, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-60103/2023 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-868/2023) od 19. rujna 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 172,31 EUR s zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2023. do isplate, i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR s zateznim kamatama od 19. rujna 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 200,77 EUR s zateznim kamatama od 15. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba donio je dana 19. rujna 2023. u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvoda otvorenih stavki (IOS-a) na dan 2. kolovoza 2023., rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-60103/2023. IOS prileži spisu na listu 7.

2. Tuženik (tada ovršenik) podnio je pravovremeni prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi u kojem u bitnom osporava osnovanost i visinu tražbine, kao i troškove ovršnog postupka. Ističe da iz dostavljenih otvorenih stavaka nije razvidno iz kojeg poslovnog odnosa niti za koje usluge su ispostavljeni predmetni računi, zbog čega osporava njihovu osnovanost. Nadalje navodi da sporni računi nisu evidentirani u njegovim poslovnim knjigama, pa se o istima ne može detaljnije očitovati. Tuženik, ranije ovršenik, također ističe da nema saznanja da bi tužitelj za njega obavljao bilo kakve poslove, niti to proizlazi iz priložene dokumentacije, slijedom čega osporava i postojanje tražbine u cijelosti. Predlaže ukidanje rješenja o ovrsi i provođenje postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Uslijed izjavljenog prigovora, rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 20. veljače 2025., po zaprimanju spisa od strane Trgovačkog suda u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnog za postupanje, predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na navode iz prigovora očitovao podneskom od 12. ožujka 2025. osporavajući navode tuženika kao činjenično netočne i pravno neosnovane. Ističe da utužena tražbina proizlazi iz ugovora o uporabi usluga sklopljenog 2. prosinca 2021., kojim se obvezao tuženiku pružati elektroničke/telekomunikacijske usluge (uključujući omogućavanje pristupa sustavu, korištenje tehničke infrastrukture, korisničku podršku i povezane usluge), dok se tuženik obvezao plaćati ugovorenu mjesečnu naknadu sukladno ugovoru, općim uvjetima i cjeniku. Tužitelj navodi da je ugovorene usluge uredno stavio na raspolaganje tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa te da je tuženiku redovito izdavao račune u skladu s ugovorenim cijenama, dok tuženik nije podmirio dospjele obveze. Smatra da okolnost stvarnog korištenja usluge nije odlučna za postojanje tražbine, budući da je usluga bila omogućena. Visina tražbine temelji se na izdanim računima i izvatku iz poslovnih knjiga. Podnesku prileže računi izdani od strane tužitelja sa cjenikom dodatnih usluga (list 47 do 55 spisa), Ugovor o uporabi usluga od 2. prosinca 2021. (list 56 do 59 spisa), Opći uvjeti poslovanja (list 60 do 65 spisa), Izjava o osobi ovlaštenoj za registraciju tužitelja za korištenje usluga Servisa Moj-eRačun od 6. prosinca 2021. (list 66 spisa) te računi ispostavljeni tuženiku od strane tužitelja (list 67 do 83 spisa).

5. Tuženik se ponovno pisano očitovao podneskom od 17. travnja 2025. U istom osporava navode tužitelja, ističući da između stranaka nije sklopljen valjan ugovor, budući da mu potpisani ugovor nikada nije dostavljen. Navodi da tužitelj neosnovano temelji tražbinu na navodnom ugovornom odnosu, iako tuženik nije koristio predmetne usluge. Ističe i da je tužitelja u više navrata obavijestio da se ne smatra vezanim ugovorom te da mu unatoč tome i dalje izdaje račune, uključujući i nakon proteka ugovorenog razdoblja. Slijedom navedenog osporava osnovanost i visinu utužene tražbine.

6. Raspravnim rješenjem od 10. rujna 2025. sud je naložio tuženiku da u ostavljenom roku dostavi isprave iz kojih bi se moglo utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računima koje je u ovom postupku ispostavio tužitelj, imajući u vidu zakonsku predmnijevu korištenja prava na odbitak pretporeza propisanu odredbom članka 221.b stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Tuženik se na navedeni nalog suda nije očitovao, niti je dostavio traženu dokumentaciju.

7. Iako je na ročištu održanom 10. rujna 2025. odlučeno da će se u ovom postupku provesti dokaz saslušanjem IĆ, osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, te UĆ, osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja, niti jedna od navedenih osoba nije pristupila ročištu za glavnu raspravu zakazanom za 10. prosinca 2025. Na navedeno ročište nije pristupio ni kvalificirani punomoćnik tuženika, dok je punomoćnik tužitelja predložio zaključenje glavne rasprave, odustavši pritom od izvođenja dokaza saslušanjem svoje stranke.

8. Nakon ocjene svakog pojedinog dokaza prema pravilima slobodne sudske ocjene (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužitelj dokazao postojanje ugovornog odnosa između stranaka. Iz priloženog ugovora o uporabi usluga od 2. prosinca 2021., općih uvjeta poslovanja i cjenika proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg se tužitelj obvezao tuženiku staviti na raspolaganje ugovorene usluge uz plaćanje ugovorene naknade. Navodi tuženika da ugovor nije sklopljen sud ocjenjuje neosnovanima, budući da isti nije potkrijepio nikakvim dokazima, a iz dostavljene dokumentacije proizlazi suprotno.

9. Sud nadalje utvrđuje da je tužitelj svoju ugovornu obvezu ispunio time što je tuženiku omogućio korištenje ugovorene usluge, odnosno stavio mu na raspolaganje potrebnu tehničku infrastrukturu i korisničku podršku, dok okolnost je li tuženik uslugu stvarno koristio nije odlučna za postojanje obveze plaćanja, jer je predmet ugovora bila dostupnost usluge uz ugovorenu mjesečnu naknadu. Tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa nije isticao primjedbe na pružanje usluge niti je dokazao da je ugovor pravodobno i valjano raskinut.

10. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju izdanih računa i izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, koji predstavljaju vjerodostojne isprave, a tuženik nije dokazao da su sporni računi plaćeni niti je osporio njihovu visinu konkretnim i uvjerljivim dokazima. Sud također uzima u obzir činjenicu da se tuženik nije očitovao na nalog suda radi dostave isprava o korištenju prava na odbitak pretporeza, zbog čega se, sukladno zakonskoj predmnijevi, smatra da je to pravo koristio.

11. Iako je bilo određeno izvođenje dokaza saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka, navedeni dokaz nije proveden jer se stranke nisu odazvale ročištu za glavnu raspravu, a punomoćnik tužitelja je od tog dokaza odustao. Sud je stoga odluku donio na temelju spisu priležećeg dokaznog materijala, ocjenjujući da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno.

12. Slijedom navedenog, sud je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 26/18, 125/21, 114/22, 156/22OO 155/23; dalje: ZOO) kojima je propisano da se ugovor sklapa suglasnošću volja ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO-a), a sklopljeni ugovor obvezuje ugovorne strane i mora se ispuniti (čl. 9. ZOO-a). Stoga je, sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odlučio kao u izreci presude. Budući da je riječ o obveznopravnom odnosu između trgovaca sklopljenom u okviru njihove gospodarske djelatnosti, sud je na dospjelu novčanu tražbinu primijenio stopu zateznih kamata propisanu za trgovačke ugovore, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

13. Dakle, sud nalazi da je tužitelj u cijelosti dokazao osnovu i visinu svog potraživanja, dok tuženik nije dokazao činjenice na koje se pozivao radi oslobođenja od svoje ugovorne obveze.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22 i 138/23; dalje u tekstu: Tarifa).

15. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u ukupnom iznosu od 62,19 EUR (Tbr. 11.1. i Tbr. 46. Tarife) te javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - ˝Narodne novine˝ broj: 9/21) s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22).

16. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav podneska od 12. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) te zastupanje na ročištima održanim 10. rujna 2025. i 10. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR ukupno iznosi 200,77 EUR.

Zagreb, 15. siječnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava

DNA:

1. Odvj. Ivan Emer, Zagreb, Vončinina 2/V

2. Odvj. Petar Marković, OD ETEROVIĆ, ŠARAC i TOPIĆ j.t.d. Zagreb, Trnjanska cesta 69