Poslovni broj P-1285/2016-83

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kristijana Lanče i Vlatke Juričić Pizzul iz Opatije, protiv tuženika 1. BA, 2. MA, 3. VA i 4. CA, od kojih su svi tuženici nepoznatog boravišta, a zastupani su po privremenoj zastupnici u osobi mr. sc. ZA, odvjetnice u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 11. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i privremene zastupnice (svih) tuženika, 15. siječnja 2026. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŽA suvlasnik nekretnina koje u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji nose oznake:

- grč. 417, kuća sa šternom od 37 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 1210 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], kopanina od 252 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vrt od 342 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vrt od 737 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 175 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vrt od 105 m2

- k. č. br. [katastarska čestica] šuma od 387 m2,

sve upisane uz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u 36/48 dijela,

- k. č. br. [katastarska čestica], kopanina od 199 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], kopanina od 159 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], njiva od 150 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], kopanina od 89 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], maslinik od 294 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 678 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 413 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 700 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], kopanina od 244 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 591 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vrt od 275 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vrt od 41 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 110 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vrt od 284 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], maslinik od 981 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 1374 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 2725 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 640 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 335 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 84 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], kopanina s pašnjakom od 118 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 77 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 75 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 44 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], kopanina od 181 m2,

sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u 12/24 dijela,

- k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 26 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 365 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 71 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 181 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 160 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 221 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 1212 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 1420 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 88 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 618 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 257 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 246 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 2928 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vinograd od 270 m2,

sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u 4/16 dijela,

- k. č. br. [katastarska čestica], vrt od 444 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vrt maslina od 31 m2

- k. č. br. [katastarska čestica], vrt od 143 m2,

sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u 196/288 dijela,

- k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak od 6388 m2,

upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u 2/16 dijela,

- k. č. br. [katastarska čestica], kopanina od 332 m2,

upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u 18/48 dijela

pa su tuženici 1. BA, 2. MA, 3. VA i 4. CA, svaki za svoj suvlasnički dio, dužni trpjeti da tužitelj ŽA, na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, na navedenim nekretninama ishodi upis prava vlasništva u svoju korist, uz istodobno brisanje prava vlasništva upisanog na tim nekretninama u korist imenovanih tuženika.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužitelju ŽA da, za pristup na glavnu raspravu, održanu 11. prosinca 2025. godine, stalnoj sudskoj vještakinji Miliki Kosanović isplati nagradu u iznosu od 27,00 eura (slovima: dvadeset sedam eura), i to u roku od 8 dana, na njezin žiro račun, otvoren kod Privredne banke Zagreb pod brojem HR 4423400093170007646.

II. Nalaže se tužitelju da privremenoj zastupnici (svih) tuženika, mr. sc. ZA, odvjetnici u [adresa], kao predujam sredstava za pokriće troškova postavljanja i rada te odvjetnice u svojstvu privremene zastupnice (svih) tuženika, naknadi iznos od 2.100,00 eura (slovima: dvije tisuće sto eura), u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II. ovog rješenja, do zatraženog iznosa od 2.600,00 eura, zahtjev privremene zastupnice tuženika mr. sc. ZA, odvjetnice u [adresa], za naknadu troškova predujma sredstava za pokriće troškova postavljanja i rada te odvjetnice u svojstvu privremene zastupnice (svih) tuženika odbija se.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 10. svibnja 2016. godine, navodi se da su u odnosu na nekretnine nabrojane u izreci presude kao suvlasnici upisani tuženici 1. BA, 2. MA, 3. VA i 4. CA (u daljnjem tekstu: 1. tuženica, 2. tuženik, 3. tuženica i 4. tuženica i/ili tuženici) iako je stvarno stanje drugačije budući da su svoje suvlasničke dijelove tih nekretnina sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća tuženici darovali ocu tužitelja ŽA (u daljnjem tekstu: tužitelj) – EA koji je u posjedu tih nekretnina bio od pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Ističe se da je tužitelj sa svojim roditeljima stanovao u kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] iz K. O. [katastarska općina], dok su sve ostale nekretnine tužitelj i njegovi roditelji koristili kao oranice, pašnjake i za pripremu drva za ogrjev, u čemu ih nitko nikada nije ometao niti im je osporavao pravo posjedovanja i korištenja. Tužbenim zahtjevom traži se da se utvrdi da je suvlasnik svih tih nekretnina tužitelj, na način podrobnije opisan u dispozitivu presude.

2. U odgovoru na tužbu koji je, u ime (svih) tuženika podnijela privremena zastupnica, postavljena na temelju rješenja koje je prvostupanjski sud donio 09. lipnja 2017. godine, pod poslovnim brojem P-1285/2016-3, ukazano je na to da su tuženici, možebitno, umrle osobe pa da, posljedično, tužbu treba odbaciti, a ako tome nije tako, da nije jasno jesu li roditelji tužitelja živi, što je važno za aktivnu legitimaciju, pravni interes, kontinuitet posjeda i samu osnovanost tužbenog zahtjeva. Naglašeno je da je nejasno na temelju koje pravne osnove je tužitelj upisan kao suvlasnik prijepornih nekretnina, uz napomenu da je to važno jer zakonski nasljednici ne mogu isticati institut dosjelosti kao legalan način stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Upućeno je na to da istaknuti tužbeni zahtjev ne kolidira stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, čime je takav tužbeni zahtjev nepodoban za raspravljanje.

3. U dokaznom postupku sud je obavio uvid u isprave priložene spisu. Također, provedeni su dokazi: saslušanjem svjedoka NA, HA, FA, OA i PA, saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke te uviđajem i mjerničkim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Milki Kosanović.

4. Uz izvedene dokaze, tuženici su predložili da se provede (i) dokaz saslušanjem svjedokinje DA, međutim za tu svjedokinju ujedno nisu sudu predočili adresu boravišta. Kako je takvo njihovo postupanje bilo protivno pravilu iz odredbe čl. 241. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), tako dokaz saslušanjem imenovane svjedokinje sud nije bio u mogućnosti provesti.

5. Pored provedenih dokaza i onog koji sud nije niti mogao izvesti iz netom objašnjenog razloga, niti jedna od stranaka spora nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Među strankama su bile sporne sve činjenice bitne za presuđivanje, odnosno bilo je dvojbeno je li tužitelj u odnosu na tuženike stekao pravo vlasništva utuženih čestica.

8. Prilikom razrješenja navedenog spornog pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom, s tim da je sud smatrao da i dokazi materijalnog karaktera (isprave) i dokazi personalne naravi (iskazi svjedoka i tužitelja te nalaz i mišljenje vještakinje mjerničke struke) predstavljaju vjerodostojne dokaze, a time i valjanu podlogu za odlučivanje o sadržaju postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Pri tome se na temelju neposrednog opažanja, prilikom saslušanja svjedoka i tužitelja, sud osvjedočio u posvemašnju uvjerljivost i istinitost njihova kazivanja, dok je za nalaz i mišljenje vještakinje mjerničke struke Milke Kosanović sud zaključio da su izrađeni savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine te da ne ostavljaju mjesta nejasnoćama, nepotpunosti niti proturječnosti kako sami sa sobom, tako niti s izviđenim okolnostima u predmetu. Potonje posebno nakon što je, u skladu s obvezom iz odredbe čl. 260. st. 2. ZPP-a, vještakinja Milka Kosanović (usmeno) obrazložila svoje mišljenje na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 11. prosinca 2025. godine, čime je otklonila sve primjedbe i nejasnoće koje su se u odnosu na njezin nalaz pojavile kroz očitovanje tuženika iz podneska koji su sudu dostavili 24. veljače 2025. godine.

10. Postavljajući tužbeni zahtjev u ovom sporu tužitelj je pošao od toga da je njegov otac EA sve utužene čestice počeo koristiti još 50-ih godina XX. stoljeća, a da su iste te čestice 70-ih godina XX. stoljeća tuženici darovali njegovom ocu. Isto tako, tužitelj je tvrdio da je i on sam, i to najprije zajedno sa svojim roditeljima, a potom, nakon njihove smrti, i samostalno, koristio sve predmetne nekretnine za pašu ovaca, konja i magaraca, za ubiranje drva s tih nekretnina te za sadnju voća i povrća. Smatrao je da je protekom vremena stekao pravo vlasništva tih nekretnina, i to posebno zato jer ga u posjedu niti jedne od njih nikada nitko nije ometao niti mu je branio korištenje tih nekretnina, naglašavajući da je za to da niti njegov otac niti njegova majka nisu bili upisani vlasnici tih nekretnina saznao tek nakon što mu je 2016. godine preminula majka.

11. S druge strane, protiveći se istaknutom tužbenom zahtjevu, tuženici su iznijeli sljedeće primjedbe i prigovore:

- da su oni, možebitno, umrle osobe pa da, posljedično, tužbu treba odbaciti

- da nije jasno jesu li roditelji tužitelja živi, a to da je, pak, važno za aktivnu legitimaciju, pravni interes, kontinuitet posjeda i samu osnovanost tužbenog zahtjeva

- da nije jasno na temelju koje pravne osnove je tužitelj upisan kao suvlasnik prijepornih nekretnina, uz napomenu da je to važno jer zakonski nasljednici ne mogu isticati institut dosjelosti kao legalan način stjecanja prava vlasništva dosjelošću te

- da istaknuti tužbeni zahtjev ne kolidira stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, čime je takav tužbeni zahtjev nepodoban za raspravljanje.

12. U odnosu na upiranje tuženika ili, točnije napisano, privremene zastupnice tuženika na to da su tuženici možda umrle osobe, za pojasniti je sljedeće.

13. U pravnom sustavu Republike Hrvatske ne postoji nešto što bi se moglo opisati kao presumpcija smrti osobe.

14. Budući da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji niti jedan jedini dokaz o tome da je bilo koji od tuženika preminuo, zaključak je suda prvog stupnja da se radi o osobama koje su žive.

15. No, ujedno su to osobe za koje nije poznato boravište, a koje nemaju punomoćnike pa to znači da su održani svi uvjeti da se tim osobama postavi privremeni zastupnik. Sud prvog stupnja upravo to je učinio i o tome donio odgovarajuću odluku, sadržanu u rješenju od 09. lipnja 2017. godine. Time je zaštitio prava i interese tuženika. Takva odluka počiva na pravilu iz odredbe čl. 84. st. 2. t. 4. ZPP-a.

16. Što se tiče pitanja koje je kroz osporavanje tužbenog zahtjeva nametnula privremena zastupnica tuženika, a koje se odnosi na to jesu li roditelji tužitelja živi, treba istaknuti da je ova okolnost utvrđena kroz provođenje dokaza saslušanjem svih osoba, a posebno kroz svjedočenje sestre tužitelja NA i kroz kazivanje samog tužitelja. Oni su, naime, prilikom iznošenja svojih iskaza na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 18. lipnja 2018. godine, suglasno istaknuli da je njihov otac preminuo prije 16, a majka prije 2 godine pa to znači da je kroz opisane personalne dokaze nepobitno utvrđeno da roditelji tužitelja više nisu živi.

17. Osim toga, svjedokinja RA, sestra tužitelja, izrijekom je navela da su se ona i tužitelj dogovorili da upravo njemu nakon smrti njihovih roditelja pripadnu predmetne nekretnine, pri čemu je tužitelj objasnio da su on i sestra imali još jednu sestru koja je umrla kao djevojčica u dobi od 10 godina.

18. Kroz tako utvrđene činjenice jasno je da je upravo tužitelj aktivno legitimiran na postavljanje onog zahtjeva koji je i upravio u ovom sporu.

19. Glede kontinuiteta posjeda, na koji ukazuje privremena zastupnica tuženika kroz odgovor na tužbu, za naglasiti je da su i tužitelj, i njegova sestra RA, i svi preostali saslušani svjedoci naveli da su predmetne nekretnine najprije koristili roditelji tužitelja i sam tužitelj, koji je to najprije činio zajedno s roditeljima, a po njihovoj smrti samostalno.

20. Kada se tome pridoda činjenica utvrđena kroz stranački iskaz tužitelja i kroz svjedočenje NA te FA, a koja se odnosi na to da su roditelji tužitelja sve utužene čestice koristili još od 50-ih godina prošlog stoljeća, i to najviše za pašu stoke, tada je jasno da u korištenju tih nekretnina postoji kontinuitet koji traje te koji je do dana podnošenja tužbe sudu bio održan punih 66 godina.

21. U pogledu navoda tuženika, koji se tiče toga da nije jasno na temelju koje pravne osnove je tužitelj upisan kao suvlasnik prijepornih nekretnina, a da je to važno jer zakonski nasljednici ne mogu isticati institut dosjelosti kao legalan način stjecanja prava vlasništva dosjelošću, potrebno je napomenuti da je tužitelj tijekom spora sudu predočio povijesne vlasničke listove za sve utužene nekretnine te da je na temelju tih isprava sud utvrdio da se u odnosu na čestice iz z. k. ul. [broj ZK uloška] iz K. O. [katastarska općina] tužitelj kao suvlasnik uknjižio na temelju ugovora o kupoprodaji koji su sklopljeni 18. kolovoza 2015. godine (listovi 57., 90., 47., 72., 110. i 67. sudskog spisa), dok u odnosu na čestice upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] iz K. O. [katastarska općina] tužitelj nije upisan niti kao suvlasnik.

22. To znači da je najkasnije 18. kolovoza 2015. godine tužitelj pouzdano mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, a time i da je upravo toga momenta prestalo njegovo poštenje (savjesnost) u odnosu na posjed svih nekretnina glede kojih je sklopio ugovore o kupoprodaji.

23. U kontekstu poštenja (savjesnosti) posjeda važno je apostrofirati stranački iskaz tužitelja i njegove sestre NA, saslušane u svojstvu svjedokinje, imajući u vidu da su oboje napomenuli da se pitanje predmetnih nekretnina postavilo nakon što im je preminula majka, kada je tužitelj i saznao da te nekretnine nisu uknjižene na njezino ime.

24. Kada se cijeni da su i tužitelj i njegova sestra na ročištu koje je održano 18. lipnja 2018. godine, a na kojemu je sud izveo dokaz njihovim saslušanjem, izjavili da im je majka preminula prije dvije godine, tada je osnovano spoznati da je majka tužitelja preminula tijekom 2016. godine. Iste te godine tužitelj je i podnio predmetnu tužbu sudu, što u potpunosti koincidira s njegovom tvrdnjom da je nakon smrti majke saznao da predmetne nekretnine nisu uknjižene na njezino ime, da je tada pronašao i darovni ugovor iz studenog 1975. godine (s listova 37. do 39. sudskog spisa), da je taj ugovor predao svom punomoćniku te da je, potom, došlo do traženja zaštite u okviru konkretnog spora.

25. Poštenje (savjesnost) posjeda važno je jer predstavlja minimalni uvjet za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću.

26. Na temelju upravo iznesenih okolnosti, sud prvog stupnja zaključuje da je poštenje tužitelja prestalo onda kada je za suvlasničke dijelove utuženih nekretnina (svih osim onih iz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]) sklopio ugovore o kupoprodaji, dakle 18. kolovoza 2015. godine, a glede čestica iz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] najkasnije u momentu podnošenja tužbe sudu, dakle 10. svibnja 2016. godine.

27. No, do toga je dana tužitelj već stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

28. Iako tužitelj niti u jednom stadiju postupka nije izrijekom spomenuo institut dosjelosti, iz načina na koji je koncipirao tužbu, u čijem se povijesnom dijelu pozvao na činjenicu dugotrajnog i neometanog posjeda utuženih nekretnina, razabire se da je imao na umu upravo navedeni institut materijalnog prava uz ispunjenje čijih uvjeta je moguće stjecanje prava vlasništva (nekretnina). Takve činjenice impliciraju da je pravna osnova na kojoj je utemeljen tužbeni zahtjev u konkretnoj parnici upravo dosjelost. Zato je i sud osnovanost tog zahtjeva procijenio kroz institut dosjelosti.

29. Polazeći od iskaza tužitelja te svjedoka NA i FA, koji su svi izrijekom naveli da su roditelji tužitelja u posjed utuženih nekretnina stupili 50-ih godina XX. stoljeća, treba zaključiti da je upravo tada, dakle 50-ih godina XX. stoljeća u odnosu na tužitelja ili, ispravnije napisano, u odnosu na njegove roditelje – oca EA i majku IA, počeo teći rok dosjelosti.

30. Kako u to vrijeme niti otac tužitelja niti majka tužitelja nisu imali naslov stjecanja posjeda predmetnih nekretnina (jer je darovni ugovor iz studenog 1975. godine sklopljen nakon što su stupili u posjed darovanih nekretnina), tako u primjenu dolazi institut izvanredne dosjelosti.

31. Pedesetih godina XX. stoljeća, u vrijeme kada su roditelji tužitelja stupili u posjed utuženih nekretnina, na snazi je bio Austrijski opći građanski zakonik (u daljnjem tekstu: OGZ), no kako je za izvanrednu dosjelost tim zakonom bio predviđen rok od 30 godina (§ 1470. OGZ-a), tako taj rok nije protekao do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80 i 36/90, Narodne novine br. 53/91 i 91/96; u daljnjem tekstu: ZOVO). ZOVO je, naime, po njegovoj odredbi čl. 90., na snagu stupio 01. rujna 1980. godine. To onda znači da dosjelost treba procjenjivati upravo po odredbama ZOVO-a.

32. Odredbom čl. 28. st. 4. ZOVO-a propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, dok iz odredbe čl. 30. st. 2. ZOVO-a proizlazi da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

33. Rok od 20 godina iz odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a protekao je u odnosu na roditelje tužitelja do 70-ih godina XX. stoljeća.

34. No, ne samo to, nego je upravo u to vrijeme, točnije u studenom 1975. godine, otac tužitelja EA s tuženicima sklopio pravni posao na temelju kojega su se oni vlasništva svih nekretnina na teritoriju SFRJ, a posebno onih koje su naslijedili iza pokojnog SA, odrekli u njegovu korist. O tome svjedoči isprava koju je tužitelj predao sudu na pripremnom ročištu, održanom 06. travnja 2018. godine (s lista 37. do 39. sudskog spisa).

35. Ostavinski postupak iza pokojnog SA vodio se pred ovim sudom pod poslovnim brojem O-359/75 i u taj je spis sud obavio uvid na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 05. studenog 2018. godine (list 78. sudskog spisa), kojom prigodom je utvrdio da su predmetom nasljeđivanja bile nekretnine iz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (dakle, i dio utuženih nekretnina) te da su te nekretnine naslijedili i (svi) tuženici u ovom sporu.

36. Zato je za sve nekretnine koje je tužitelj tužio u ovom sporu, a koje su upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], otac tužitelja imao zakonit posjed pa mu je za stjecanje prava vlasništva tih nekretnina bio dostatan 10-godišnji rok iz odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a. Nedvojbeno je, pak, da je otac tužitelja bio i savjesni posjednik tih nekretnina jer ne postoji niti jedan jedini dokaz koji bi upućivao na to da bi imao razloga čak i posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

37. Dakle, sumarno, još je otac tužitelja EA stekao dosjelošću pravo vlasništva utuženih nekretnina, i to onih iz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kroz redovnu dosjelost koja je počela u studenom 1975. godine i koja je, po odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO-a, dovršena u studenom 1985. godine, a nekretnina iz preostalih utuženih zemljišno-knjižnih uložaka izvanrednom dosjelošću koja je počela teći 50-ih godina XX. stoljeća i koja je, po odredbi čl. 28. st. 4. ZOVO-a, dovršena 70-ih godina XX. stoljeća.

38. Budući da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar, a da je prethodnik tužitelja, koji danas posjeduje sve utužene nekretnine, bio njegov otac EA, tužitelj je s osnovom tražio da se utvrdi da je vlasnik svih utuženih nekretnina.

39. Glede navoda da je tužitelj sadašnji posjednik utuženih nekretnina, nužno je napisati da je ova okolnost utvrđena prilikom provođenja uviđaja koji je održan u ovom postupku za potrebe mjerničkog vještačenja. Tom je prigodom tužitelj bez ikakvog ustezanja i zadrške sudu i vještakinji pokazao gdje se nalaze predmetne nekretnine i gdje su njihove granice, s tim da je za dio tih nekretnina do kojih je bio moguć nesmetan dolazak tužitelj to učinio na samim tim nekretninama, a za one nekretnine do kojih bi dolazak bio otežan (najviše zbog nepristupačnosti puta) tužitelj je to napravio tako da je te nekretnine pokazao na snimci iz zraka, koju mu je na uviđaju predočila vještakinja Milka Kosanović. O tome kazuje i sadržaj zapisnika o održanom uviđaju i usmeno objašnjenje imenovane vještakinje s ročišta za glavnu raspravu koje je održano 11. prosinca 2025. godine.

40. Dakle, sumarno, kao nasljednik i pravni sljednik svojih roditelja, prije svega oca EA, tužitelj je aktivno legitimiran, dok su tuženici pasivno legitimirani jer za njih ne postoji adekvatan dokaz koji bi upućivao na to da se ne radi o živim osobama (u skladu s pravilom o stranačkoj istini, proklamiranim u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, teret dokaza o tome da su tuženici preminuli bio je na njima, tj. na privremenoj zastupnici, a oni/ona ovu okolnost u postupku nisu/nije dokazali/dokazala ni na koji način, pri čemu posebno ne nekim materijalnim dokazom - ispravom).

41. Isto tako, otac tužitelja je dosjelošću stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina, i to glede onih iz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kroz redovnu dosjelost, a glede nekretnina iz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kroz izvanrednu dosjelost, zbog čega tužitelju, kao pravnom sljedniku njegova oca (i to, jedinom jer su se tužitelj i njegova sestra RA tako dogovorili) pripada pravo tražiti utvrđenje prava vlasništva u odnosu na sve utužene nekretnine.

42. Zbog svega objašnjenog tužbeni zahtjev je pravno utemeljen pa je, stoga, trebalo odlučiti kao u izreci presude i tužbeni zahtjev usvojiti.

43. Tuženici su tijekom postupka tvrdili da istaknuti tužbeni zahtjev ne kolidira stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da je takav tužbeni zahtjev nepodoban za raspravljanje, međutim, po ocjeni suda prvog stupnja, u takvom svom motrištu tuženici nisu u pravu.

44. Tužitelj je tražio da se utvrdi vlasnikom predmetnih nekretnina i da tuženici trpe uknjižbu njegova prava vlasništva, a to onda znači da je takav tužbeni zahtjev u potpunosti u skladu s regulacijom iz odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17

- službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV), odnosno iz odredbe čl. 130. st. 1. ZV-a. Utoliko tuženici potpuno pravno neutemeljeno prigovaraju nepodobnosti tužbenog zahtjeva za raspravljanje, s tim da nije na odmet napisati da je nepodoban za raspravljanje samo onaj tužbeni zahtjev koji nije u skladu s utanačenjem iz odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a, dakle onaj tužbeni zahtjev koji nije određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, u kojemu nisu navedene činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev i koji ne sadrži dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Ništa od navedenog nije bio slučaj u konkretnom sporu jer je tužbeni zahtjev bio određen u pogledu glavne stvari (sporedna traženja, primjerice pravo na naknadu troškova postupka, nisu niti bila predmetom bilo kakvog zahtjeva tužitelja u ovom sporu), a u tužbi su bile navedene činjenice i naznačeni dokazi za utvrđivanje tih činjenica.

45. Zato je prigovor nepodobnosti zahtjeva kojim su se tuženici suprotstavljali tužbenom zahtjevu u ovom postupku otklonjen kao pravno neprihvatljiv.

46. Tužitelj koji je uspio u sporu pravo na troškove postupka nije zahtijevao pa o ovoj sporednoj tražbini u postupku sud nije niti donosio odluku jer bi, u protivnom, postupio suprotno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a.

47. Rješenjem koje je sud prvog stupnja donio 19. lipnja 2023. godine, pod poslovnim brojem P-1285/2016-45, određeno je izvođenje dokaza mjerničkim vještačenjem. Istim rješenjem za vještaka je određena vještakinja mjerničke struke Milka Kosanović iz Pule, Put od fortica 40.

48. Pisane nalaz i mišljenje imenovana vještakinja dostavila je sudu 28. listopada 2024. godine, dok je svoje mišljenje obrazložila na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 11. prosinca 2025. godine. Pritom je vještakinja odmah zatražila i troškove po osnovi pristupa na navedenu glavnu raspravu, dostavljajući u tom pravcu račun 78/2025 (s lista 264. sudskog spisa).

49. Mišljenje je suda prvog stupnja da vještakinji po osnovi troškova pristupa na ročište za glavnu raspravu, pozivom na pravila iz Cbr. 1. t. 1. Cjenika stalnih sudskih vještaka (u daljnjem tekstu: Cjenik), koji je, u kontekstu odredbe čl. 24. st. 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine broj 38/14, 123/15, 29/16 i 61/2019; u daljnjem tekstu: Pravilnik), sastavni dio toga Pravilnika, pripada pravo na isplatu zatraženog iznosa.

50. U Cbr. 1. t. 1. Cjenika propisano je, naime, da za korištenje vlastitog vozila vještaku pripada 2,00 kn po prijeđenom km pa kako je udaljenost od Pule do Rijeke notorno oko 110 km u jednom smjeru, tako to znači da je za dolazak na ročište od 11. prosinca 2025. godine i za povratak iz mjesta sjedišta Općinskog suda u Rijeci do mjesta prebivališta vještakinje (u [adresa]) vještakinja prevalila ukupno 220 km i da joj, posljedično, po osnovi putnih troškova pripada pravo na isplatu iznosa od 440,00 kn/58,40 eura.

51. No, kako je vještakinja Milka Kosanović po osnovi putnih troškova zatražila iznos koji je manji od toga, točnije iznos od 27,00 eura, uz pravilo iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a, po osnovi troškova dolaska na ročište od 11. prosinca 2025. godine dosuđen joj je iznos koji je sama zahtijevala, dakle iznos od 27,00 eura.

52. Vještačenje je provedeno na temelju dokaznog prijedloga tužitelja, a budući da predujam za pristup vještakinje Milke Kosanović ročištu za glavnu raspravu od 11. prosinca 2025. godine nije bio položen, u skladu s odredbom čl. 153. st. 4. ZPP-a trebalo je tužitelju naložiti da trošak pristupa imenovane vještakinje spomenutom ročištu za glavnu raspravu isplati (direktno) vještakinji, i to u roku od 8 dana, na žiro račun vještakinje, u pogledu kojega je vještakinja tijekom spora sudu predočila podatke.

53. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u t. I. dispozitiva rješenja.

54. Odluka iz t. II. izreke rješenja temelji se na pravilu iz odredbe čl. 85. st. 3. ZPP-a, na primjeni Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23) te na recentnoj sudskoj praksi, nastaloj u vezi pitanja koje se odnosi na troškove zastupanja po privremenom zastupniku (primjerice, Rev 169/2021-2 od 11. siječnja 2023. i Rev- x-510/2015 od 02. rujna 2015.).

55. Naime, troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj. O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud koji ga je postavio, pri čemu privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema odgovarajućoj Tarifi, u konkretnom slučaju prema Tarifi/23, a troškovi koje je tužitelj prethodno snosio zbog zastupanja tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja i odluku o tome hoće li ih, u konačnici, snositi tuženik, kojeg je zastupao privremeni zastupnik, donosi sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku.

56. Privremena zastupnica tuženika troškove je zatražila u podnesku koji je sudu dostavila 18. travnja 2025., u podnesku koji je sudu dostavila 30. rujna 2025. godine te na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 11. prosinca 2025. godine.

57. Od tih troškova sud opravdanim nalazi troškove koji se tiču nagrade odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. st. 1. Tarifa/23), te za sastavljanje četiri podneska, od kojih su oni od 11. travnja 2023. godine i od 18. travnja 2025. godine bili obrazloženi pa nagrada za svaki od njih iznosi po 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife/23, dok su podnesci od 27. lipnja 2023. godine i od 03. studenog 2023. godine predstavljali tzv. ostale podneske pa nagrada za njihovo sastavljanje iznosi po 50,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 4. Tarife/23.

58. Privremenoj zastupnici tuženika priznata je i nagrada za zastupanje na sedam ročišta, od 05. ožujka 2018. godine, od 06. travnja 2018. godine, od 18. lipnja 2018. godine, od 05. studenog 2018. godine, od 07. travnja 2023. godine, od 05. lipnja 2023. godine i od 11. prosinca 2025. godine, na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi pa nagrada za svako od njih iznosi po 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife/23.

59. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3.

60. Iako je privremena zastupnica tražila i troškove sastavljanja podneska od 22. travnja 2025. godine, takav podnesak ne postoji u sudskom spisu pa nema niti osnove priznati joj takav trošak.

61. Ponavlja se da tužitelj troškove postupka u ovoj parnici nije zahtijevao, zbog čega mu ne pripada niti pravo na teret tuženika "refundirati" onaj iznos koji je dužan naknaditi privremenoj zastupnici tuženika. Da je tužitelj pravo na troškove postupka tražio, sredstva za pokriće rada privremene zastupnice predstavljala bi izdatke u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a) pa bi, u konačnici, pala na teret samih tuženika.

U Rijeci 15. siječnja 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).

Žalba protiv odluke iz t. I. izreke rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 153. st. 4. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja, uz račun vještakinje iz podneska vještakinje od 12. prosinca 2025. godine

- privremenoj zastupnici tuženika, uz račun vještakinje iz podneska vještakinje od 12. prosinca 2025. godine

- vještakinji Milki Kosanović (zbog odluke iz t. I. izreke rješenja, o troškovima pristupa ročištu za glavnu raspravu koje je održano 11. prosinca 2025. godine)

pri čemu pun. tužitelja i privremenoj zastupnici presudu i rješenje na način određen u zapisniku o objavi presude i rješenja, a imenovanoj vještakinji e-komunikacijom, imajući u vidu da je Odlukom ministra pravosuđa od 20. travnja 2020. godine, koja je na službenoj Internet stranici Ministarstva pravosuđa objavljena 21. travnja 2020. godine, utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za e-komunikaciju na svim općinskim sudovima (...), a da su se time, u smislu pravila iz odredbe čl. 118. st. 1. ZID ZPP- a (Narodne novine broj 70/19), ostvarili uvjeti za obveznu e-komunikaciju općinskih sudova sa sudskim vještacima

PRISTOJBE:

- nadležnost ovlaštenog službenika u sudu, određenog godišnjim rasporedom poslova, i to na temelju odredbe čl. 28. st. 6. Zakona o sudskim pristojbama od 27. prosinca 2018. godine (Narodne novine broj 118/18 i 51/23)

U Rijeci 15. siječnja 2026.

S u t k i nj a