Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

Poslovni broj: Ovr-1279/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Melita Geošić, na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Edite Kelić Branković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koga zastupa punomoćnik Ivana Manovelo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv ovršenika FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o ovršnom prijedlogu od 17. lipnja 2019. na nekretninama ovršenika, dana 15. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se u cijelosti ovršni prijedlog radi javne prodaje nekretnina koje su u vlasništvu ovršenika u cijelosti, a upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi jednokatna stambeno poslovna građevina (kolektivno stanovanje i trgovina) i dvorište u mjestu, i to suvlasnički dio 112/1000, etažno vlasništvo (E-3), 1. posebni dio C koji se sastoji od prizemlja: kuhinja u površini od 16,12 m², dnevnog boravka u površini od 22,65 m², ostave u površini od 3,54 m², hodnika u površini od 9,04 m², kupaonice u površini od 8,45 m², stubišta u površini od 7,59 m², sobe u površini od 15,40 m², u ukupnoj površini od 82,79 m², te potkrovlja od čega stubišta u površini od 6,91 m² i stambenog potkrovlja u površini od 79,63 m² u ukupnoj površini od 86,54 m², sporednih prostora, terase u površini od 2,73 m², u ukupnoj površini od 2,73 m², a ukupno u površini od 172,06 m², upisan u PU-157.

Obrazloženje

1. Ovaj je sud po prijedlogu ovrhovoditelja dana 26. lipnja 2019. godine odredio ovrhu temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu broj 5140060250- 61000062366/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 11. travnja 2006. Ovrha je određena radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 872.178,74 kuna, s daljnjim kamatama na iznos glavnice od 853.247,54 kuna, a na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi jednokatna stambeno poslovna građevina (kolektivno stanovanje i trgovina) i dvorište u mjestu, i to suvlasnički dio 112/1000, etažno vlasništvo (E-3), 1. posebni dio C koji se sastoji od prizemlja: kuhinja u površini od 16,12 m², dnevnog boravka u površini od 22,65 m², ostave u površini od 3,54 m², hodnika u površini od 9,04 m², kupaonice u površini od 8,45 m², stubišta u površini od 7,59 m², sobe u površini od 15,40 m², u ukupnoj površini od 82,79 m², te potkrovlja od čega stubišta u površini od 6,91 m² i stambenog potkrovlja u površini od 79,63 m² u ukupnoj površini od 86,54 m², sporednih prostora, terase u površini od 2,73 m², u ukupnoj površini od 2,73 m², a ukupno u površini od 172,06 m², upisan u PU-157. Ovrha je zabilježena u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-5200/2019.

2. Ovršenik je protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu s prijedlogom za odgodu ovrhe. U odnosu na istaknute parnične razloge iz čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.) ovršenik je zaključkom od 30. listopada 2019. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok je u odnosu na istaknute izvanparnične žalbene razloge radi odlučivanja o istima preslika spisa bila dostavljena Županijskom sudu u Dubrovniku. Nadalje, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Ovr-542/2019-21 od 26. studenoga 2021. odgodio provedbu ove ovrhe do pravomoćnog okončana parničnog postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-872/2019, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž Ovr-13/2022-2 od 25. siječnja 2022. i odbijena žalba ovrhovoditelja protiv navedenog prvostupanjskog rješenja. Nakon toga, povodom žalbe ovršenika protiv predmetnog rješenja o ovrsi Županijski sud u Dubrovniku je uvažio žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi te je rješenjem poslovni broj Gž Ovr-283/2020-3 od 9. studenoga 2023. te je ukinuo predmetno rješenje o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-542/2019-3 od 26. lipnja 2019. i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

3. Ovaj sud je u ponovljenom postupku, a sukladno uputa drugostupanjskog suda, po službenoj dužnosti provjerio postojanje eventualno nepoštenih ugovornih odredbi, zakazao ročište, a koje je održano 13. siječnja 2026. na kojem je saslušao ovršenika u odnosu na vezanost nepoštenih ugovornih odredbi (odricanje od zaštite). Ovršenik je na tom ročištu izjavio da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, da se ne želi odreći zaštite. Također je naveo da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u njegovom vlasništvu, njegov dom, a u kojoj živi on s obitelji. Punomoćnik ovršenika je na tom ročištu izjavio da ne postoji bojazan da se ovrhovoditelj za ovu predmetnu tražbinu neće naplatiti od ovršenika jer je ovršeniku već od njegove mirovine ustegnut iznos od 50.045,40 eura, a koji dug ovršenik uredno plaća putem svoje mirovine.

4. Uvidom u podnesak Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji je sud zaprimio 19. studenoga 2025. proizlazi da su istiniti navodi punomoćnika ovršenika da je ovršenik od 17. lipnja 2019. do 11. studenoga 2025., kada je ovrhovoditelj i sastavio taj podnesak, platio ovrhovoditelju iznos od 50.045,40 eura, a koji iznos mu je ustegnut s mirovine na ime predmetnog duga.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 5140060250-61000062366/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 11. travnja 2006., utvrđeno je da je prednik ovrhovoditelja Slavonska banka d.d. Osijek s FČ, odnosno ovršenikom, sklopio Ugovor o kreditu za kupovinu stana u iznosu od 150.000,00 CHF. Tim je istim Ugovorom ovršenik dopustio na nekretnini koja je predmet ovog postupka upis založnog prava, kao i provođenje neposredne ovrhe na založenoj nekretnini.

6. Ovršenik je prethodno vodio postupak protiv ovrhovoditelja radi naknade štete na ime nepošteno ugovorene odredbe u istom Ugovoru o kreditu. U tom je postupku ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu, kojom je tuženik obvezan isplatiti mu iznos od 17.896,30 kuna s pripadajućim kamatama na pojedine iznose. Navedeno proizlazi iz presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, poslovni broj Pn- 396/2015-29, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-721/2017-4 od 5. lipnja 2019. Uvidom u spis poslovni broj Pn-396/2015, sada poslovni broj Pu P-149/2019, utvrđeno je da je navedena presuda postala ovršna nakon pokretanja ovog ovršnog postupka. Ovršenik je uz prijedlog za odgodu dostavio i pregled svih uplata po spornom kreditu od ugovaranja kredita pa do 30. rujna 2015. iz kojih proizlazi da je ovršenik svakomjesečno uplaćivao iznos od 3.715,90 kuna ili više, da je npr. 14. lipnja 2010. izvršio uplatu iznosa od 12.199,11 kuna, zatim 17. ožujka 2014. iznos od 52.855,99 kuna. Nadalje, iz javnobilježničke ovjere proizlazi da je Ugovor o kreditu postao ovršan 14. lipnja 2017. jer je isti raskinut navedenog dana, a što proizlazi i iz raskida Ugovora o kreditu.

7. Podnošenjem tužbe, odnosno pokretanjem parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu, koji čini ovršnu ispravu u ovom postupku ispunjen je zakonski razlog iz čl. 65. st. 1. točka 4. Ovršnog zakona, a prema stajalištu suda ovršenik je učinio vjerojatnim i da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu.

8. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, ali ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi, u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive.

9. Sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019. iznosi stav da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti s načelom djelotvornosti i to na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Iz navedenog proizlazi da je dužnost suda osigurati potpunu djelotvornost zaštite potrošača i u postupcima ovrhe pokrenutim temeljem ovršnih isprava, Ugovora o kreditu čije odredbe potrošač posebnom tužbom utvrđuje ništetnim. No, navedeno se mora cijeniti od svakog pojedinog slučaja, te pri tome uzeti u obzir i načelo pravne sigurnosti i nesmetano odvijanje postupka.

10. Iz Ugovora o kreditu utvrđeno je da je riječ o potrošačkom ugovoru, što ovrhovoditelj niti ne spori. Ovršenik je već ishodio pravomoćnu presudu kojom je s osnove ništetnosti odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu ovdje ovrhovoditelju naloženo isplatiti 17.896,30 kuna, a tijekom ovog postupka pokrenuo je parnični postupak radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu broj 5140060250-61000062366/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 11. travnja 2006. Ukoliko u pokrenutom parničnom postupku koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-872/2019 ovršenik uspije sa svojim zahtjevom, a u međuvremenu se provede ovaj ovršni postupak (jer bez obzira na izjavljenu žalbu na rješenje o ovrsi, ista ne odgađa provedbu ovrhe po čl. 11. st. 4. i čl. 50. st. 7. Ovršnog zakona) ovršeniku će zasigurno nastati nenadoknadiva šteta jer će ostati bez jedine nekretnine, nekretnine koja predstavlja njegov dom. Eventualna naknadna financijska naknada u takvom slučaju ne može biti ekvivalent gubitku doma, koje je jedno od osnovnih Ustavnih načela (čl. 34. Ustava).

11. Prilikom provedbe ovrhe treba paziti i na dostojanstvo ovršenika i to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, pa u situaciji kada ovrhovoditelj i tijekom (pa i odgode) ovog postupka namiruje svoju tražbinu pljenidbom mirovine, uvažavajući činjenicu da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, Ugovora o kreditu kao potrošačkog ugovora, kao i da je ovrha određena na jedinoj nekretnini ovršenika koja predstavlja njegov dom, daljnjom bi provedbom ovrhe, prije okončanja pokrenutog parničnog postupka ovršenik izgubio zaštitu zajamčenu čl. 6. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

12. Prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu pod poslovnim brojem Su IV – 87/2022 u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuju i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

13. U konkretnom slučaju riječ je o potrošačkom ugovoru, a ovršenik se izjasnio na ročištu od 13. siječnja 2026. da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, tj. da se ne želi odreći zaštite jer se radi o predmetnoj nekretnini koja je jedina nekretnina u kojoj živi sa svojom obitelji. Sud je imao u vidu da je parnični postupak, koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-872/2019, još uvijek u tijeku i da će ovršenik, uspije li sa svojim tužbenim zahtjevom, a u međuvremenu se provede javna prodaja predmetnih nekretnina iz izreke ovog rješenja, pretrpjeti nenadoknadivu štetu jer će ostati bez jedine nekretnine, a eventualna naknadna financijska naknada u takvom slučaju ne može biti ekvivalent gubitku jedinog doma, koje je jedno od osnovnih Ustavnih načela (čl. 34. Ustava Republike Hrvatske).

14. Nadalje, odredbom čl. 80.b st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje: OZ) propisano je ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretninama ako ocijeni da bi prodaja nekretnina narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Između ostalog, ovaj sud je u ponovljenom postupku pribavio službenim putem obavijest Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koja je pristigla ovom sudu 19. studenoga 2025. (stranica 208 spisa) iz koje jasno proizlazi da je ovršenik podmirio ovrhovoditelju iznos od 50.045,40 eura. Proizlazi da ovršenik uredno otplaćuje predmetni dug svaki mjesec na način da mu se usteže dio mirovine, a što znači da u konkretnom slučaju ne postoji bojazan da se ovrhovoditelj za ovu predmetnu tražbinu neće uspjeti naplatiti od ovršenika putem njegove mirovine. Slijedom toga, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri. Također ovrhovoditelj u ovom postupku nije dokazao da ima opravdani interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, a isti u ovom konkretnom slučaju ima saznanje da ovršenik redovno otplaćuje predmetno dugovanje koje je u većem iznosu već podmireno ovrhovoditelju putem ovršenikove mirovine, a i nastavlja se predmetno ustezanje mirovine ovršenika radi namirenja predmetne tražbine.

15. Odredbom čl. 15. Izmjena i dopuna Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/17.) u OZ je unesen članak 80.b koji od suda zahtijeva da, prilikom odlučivanja o prijedlogu na ovrhu na nekretnini ovršenika provede svojevrsni test razmjernosti o tome čije je pravo u konkretnom slučaju pretežnije – da li pravo ovrhovoditelja na namirenje svoje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika (koje nesumnjivo predstavlja imovinu ovrhovoditelja i zaštićeno je člankom 1. protokola broj 3. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: Konvencija) ili pravo ovršenika na mirno uživanje svoje imovine (koje je također zaštićeno Konvencijom). Prilikom donošenja ovakve ocjene, sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

16. U ovom ponovljenom postupku sud je postupio sukladno odredbi čl. 80.b st. 3. OZ-a i uzeo u obzir sve okolnosti slučaja. Naime, sud je imao u vidu da je predmet ove ovrhe jedina nekretnina ovršenika koja predstavlja njegov dom. Imajući u vidu da ovršenik ima pravo mirno uživati u svom domu, a da se ovrhovoditelj namiruje za predmetnu tražbinu putem mirovine ovršenika, ne postoji bojazan da se ovrhovoditelj i za preostali dio tražbine neće namiriti putem mirovine ovršenika, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju pravo ovršenika na dom pretežnije i da je potrebno ovaj ovršni prijedlog odbiti u cijelosti.

17. Također je ovaj sud imao u vidu da će ovršeniku zasigurno nastati nenadoknadiva šteta uspije li ovršenik kao tužitelj u parnici koja je još uvijek u tijeku i vodi se pod poslovnim brojem P-872/2019, a ukoliko se predmetne nekretnine prodaju u ovom postupku jer bi ovršenik ostao bez svog doma, a financijska naknada ovršeniku u takvom slučaju ne može biti ekvivalent gubitku doma.

18. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Đakovu 15. siječnja 2026.

Sutkinja

Melita Geošić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku