REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6288/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi isplate, 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 078-50-6497302, sklopljenog 5. veljače 2014. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja BN kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 2.50% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB 53056966535, da tužiteljici BN, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 329,63 eur sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom 5. veljače 2014. sklopila potrošački Ugovor o kreditu broj 078-50-6497302 na iznos od 51.300,00 kn kojim je u točci 3. određeno plaćanje naknade za obradu kredita: 2.50 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje navodi da joj je prilikom isplate kredita tuženik naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 1.282,50 kn, dakle upravo 2,50% od iznosa kredita. Taj je ugovor o kreditu sklopljen u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način ju je doveo u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Naime, prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o odredbi članka 3. već je ista bila stavljena u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, nije joj prezentirao koje to točno ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužiteljica morala naknaditi niti joj je objasnio strukturu tih troškova. Polazeći od toga da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama joj je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Slijedom toga tvrdi da je predmetna odredba nepoštena jer je protivna prisilnim propisima, a posljedica čega je ništetnost iste, pa predlaže da sud presudom utvrdi djelomičnu ništetnost ugovora o kreditu u dijelu odredbe čl. 3. Ugovora, a traži i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom mu roku od 30 dana, unatoč upozorenju na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.

3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 338. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

4. Odluka o kamatama i kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08).

5. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 50,00 eur, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,54 eur, odnosno trošak u ukupnom iznosu od 329,63 eur.

6. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa te presude zbog ogluhe. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA

- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu – 53,09 eur i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,54 eur

- tuženiku