REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-1859/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, sucu toga sda u pravnoj stvari tužitelja TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi isplate nakon glavne, javne rasprave, održane dana 4. studenog 2025.g. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 15. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I - Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 11.020 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 148,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,

- 143,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,

- 167,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,

- 188,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,

- 167,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,

- 175,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 165,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,

- 167,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011. do isplate,

- 207,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,

- 211,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,

- 256,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011. do isplate,

- 239,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,

- 220,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,

- 201,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,

- 199,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,

- 199,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,

- 215,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,

- 216,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,

- 211,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,

- 215,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,

- 217,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,

- 213,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,

- 214,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,

- 211,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,

- 205,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,

- 212,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,

- 215,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,

- 213,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,

- 199,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,

- 211,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,

- 212,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,

- 207,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,

- 194,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,

- 193,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,

- 197,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,

- 202,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,

- 209,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,

- 206,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,

- 208,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,

- 211,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,

- 148,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,

- 152,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,

- 151,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,

- 147,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,

- 131,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,

- 146,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,

- 151,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,

- 155,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2014. do isplate,

- 154,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,

- 157,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,

- 159,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2014. do isplate,

- 158,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,

- 158,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate,

- 158,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,

- 158,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,

- 158,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2015. do isplate,

- 158,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2015. do isplate,

- 158,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2015. do isplate,

- 158,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015. do isplate,

- 158,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

II – U preostalom dijelu za iznos od 2.941,87 EUR zahtjev tužitelja iz toč.I. se odbija.

III – Dužan je tuženik tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 896,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od presuđenja do plaćanja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

(1)Tužitelj u tužbi navodi da je je 23.kolovoza 2005.g. zaključio sa prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ugovor na iznos kredita od 101.200 CHF. Ugovorena je kamatna stopa od 3,99%, rok otplate 20 godina. Tužena, odnosno njena prednica je obzirom na odredbe ugovora mijenjala kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa Kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo

(2)Tužena Addiko bank d.d. podnijela je opširan odgovor na tužbu pozivajući

se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, da je odnos stranaka riješen sklapanjem dodatka ugovora tj. konverzijom u kredit u eurima, da je zahtjev tužitelja zastario.

(3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s 7 – 15), pregled kamatne stope (l.s 206 – 210), otplatni plan (l.s 318 – 322, 360 - 404), ugovor o konverziji sa dodacima i simuliranim otplatnim planom (l.s 323 – 354), (l.s nalaz i mišljenje vještaka (l.s. 415 - 435), dodatak ugovora o kreditu (l.s 187 – 190), dopuna nalaza i mišljenja vještaka (l.s. 319 – 328), saslušao tužitelja.

(4)Stranke su popisale parnični trošak.

(5) Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

(6) Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. kao kreditor-banka sklopili 23.kolovoza 2005.g Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 101.200 CHF. po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Sporno je pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, postojanje potraživanja tuženika, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

(7)Tuženik tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.

(7.1) Osim toga, prema odluci Suda Europske unije broj C-118/17 ŽS protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. Potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao se nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.

(7.2) Stoga ovaj sud smatra da nakon što se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu ŽS protiv Erste Bank Hungary Zrt, zaključio da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

(8)Odredbom članka 3. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 3,99 % godišnje. Odredbom istog članka ugovoreno je da se kredit u iznosu od 101.200 CHF i kamata otplaćuju u roku od 240 mjesečnih rata.

(9)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(10)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(11)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

(12)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu (čl. 1.) smatra ništetnom.

(13)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika 23.kolovoza 2005. u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom, odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF.

(14)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(15)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Majdi Korljan iz [adresa]. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 3,99 %) i da je primijenjen tečaj na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 30.kolovoza 2005.iznosio je 1CHF=4,776468 HRK - fiksni tečaj) za razdoblje otplate kredita. Preplaćeni iznos zbog promijene tečaja i kamatne stope iznosi 92.070,35 HRK / 12.219,84 EUR.

(16)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.

(17)Utvrđene iznose preplate sud je umanjio je za iznos priznat prilikom konverzije tj za iznos od 8,490,94 HRK / 1.125,61 EUR i iznos od 74,23 EUR tzv.negativnih razlika. Naime, sud smatra da treba oduzeti tzv. negativne razlike tj. manje plaćene iznose pojedinih mjesečnih anuiteta zbog tečaja CHF koji je u tim mjesecima bio manji od početnog, odnosno zbog kamate koja je u nekim mjesecima bila manja od ugovorene, a prema kojim parametrima je dosuđen tužitelju povrat preplaćenih iznosa. Ugovorni odnos stranaka prema ugovoru o kreditu treba cijeniti kao cjelovit odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana. Sud je ovdje navedene iznose, sukladno odredbi čl.172 ZOO-a, odbio od najstarijih potraživanja tužitelja

(18) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora . (19)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 12.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(20)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

(21)Sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu, s obzirom da je svrha eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, postavljanja zahtjeva koji se međusobno isključuju a što u konkretnom predmetu nije slučaj, tj. sud smatra da se radi o jednom zahtjevu. Naime i glavnim i podrednim zahtjevom se na temelju istih činjeničnih i pravnih osnova traži isplata. Tražena je isplata iznosa od 13.961,87 EUR sud je utvrdio da tužitelju pripada iznos od 11.020 EUR, pa je stoga presudio kao u izreci.

(22)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2 i čl.155 ZPP-

a.

(22.1)Tužiteljev trošak se odnosi na sastav tužbe i podneska od 7.kolovoza 2024.g (tbr.7) po 100 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) 20.rujna 2022.g, 4.studenog 2025 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.000 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 400 EUR. Sveukupno 1.400 EUR. Preostali trošak u iznosu od 3.130,89 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka, odnosno obračunat je po višoj vrijednosti spora..

(22.2)Tuženikov trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu (tbr.8) 100 bodova i podneska od 22.kolovoza 2024.g (tbr.8 i 7) po 100 bodova, zastupanje tuženika na ročištima (tbr.9) 20.rujna 2022.g, 4.studenog 2025 po 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.000 EUR. Preostali trošak u iznosu od 3.375 EUR nije bio nužan za vođenje ove parnice.

(22.3)Tužiteljev uspjeh u parnici je 79%, pa mu stoga pripada iznos troška od 1.106 EUR. Tuženikov uspjeh je 21%, pa mu pripada 210 EUR. Stoga je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 896 EUR.

U Benkovcu,

dana 15.siječnja 2026. godine

S u d a c

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri iz Zadra, Ulica Stjepana Radića 8

2. Tuženiku po punomoćnicima iz OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba, Maksimirska