REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-35/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 6/I protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje 1. zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, OIB: 03377753055, Erazma Barčića 5, Rijeka i 2. zainteresirane osobe Grada Rijeke, OIB: 54382731928, Rijeka, Korzo 16, koju zastupaju opunomoćenice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice u Rijeci, Ivana Dežmana 10, radi naknade za oduzetu imovinu, 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/24-01/06, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 22. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 2. zainteresiranoj osobi Gradu Rijeci troškove upravnog spora u iznosu od u iznosu od 2.500,00 Eur (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Djelomičnim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/99-01/66, URBROJ: 2170-03-09/40-23-51 od 10. studenog 2023. toč. 1. izreke dan je u vlasništvo ovdje tužitelju u cijelosti nacionalizirani poslovni prostor u Rijeci, na adresi [adresa] i [adresa] i to: pod podtočkom a) toč. 1. skladište od 108,15 m2, u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], sagrađena na k. č. [katastarska čestica], skladište, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Sušak, danas novoformirana k. č. [katastarska čestica] Bulevard sa 1 ar 24 m2, kao dvorište i gospodarska zgrada, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], podtočkom b) točke 1. dio od 191,57 m2 pogona stolarije ukupne površine od 497,67 m2, na adresi u [adresa], posebni prizemni dio zgrade sagrađena na k. č. [katastarska čestica] , poslovni prostor, staklarska radiona i dvor sa 10 ar 28 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, danas novoformirana k. č. [katastarska čestica] Bulevard sa 10 ar 17 m2, kao dvorište, gospodarska zgrada, nadstrešnica, pomoćna zgrada, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine. Toč. 2. izreke utvrđeno je da je obveznik vraćanja Grad Rijeka. Toč. 3. izreke određeno je da je Grad Rijeka kao obveznik vraćanja, dužan poslovne prostore pobliže označene u točki 1. a) i b) izreke rješenja, predati u posjed TŠ iz [adresa], u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja. Toč. 4. izreke određeno je da to rješenje nakon pravomoćnosti ima snagu ovršne isprave. Toč. 5. izreke navedeno je da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Rijeci, provesti to rješenje nakon njegove pravomoćnosti u zemljišnim knjigama. Toč. 6. izreke utvrđeno je da je dugovanje po hipoteci upisanoj u listu C, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, pod brojem Z-350/53 od 202.240,00 dinara, za korist NO Grada Rijeke – Uprave za prihode, prestalo, dok je dugovanje po hipoteci upisanoj u list C, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, pod brojem Z- 218/46 od 36.000,00 dinara, sa 3% kamate te 1.080,00 dinara, za pokriće premije osiguranja za korist Investicione banke, Glavne filijale u Zagrebu, podmireno. Toč. 7. izreke odbijen je zahtjev TŠ iz [adresa], za utvrđivanje prava na naknadu odnosno povrat u vlasništvo nacionalizirane nekretnine i to: k. č. [katastarska čestica], dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, danas novoformirana k. č. [katastarska čestica] Bulevard sa 3 ar 27 m2, kao dvorište, izgrađeno zemljište, pomoćna zgrada, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica], dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, danas novoformirana k. č. [katastarska čestica] IŠ sa 2 ar 63 m2, kao dvorište, zgrada mješovite uporabe, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Toč. 8. izreke utvrđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Toč. 9. izreke utvrđeno je da će se o preostalom dijelu zahtjeva odlučiti naknadno kada se za to utvrde sve potrebne činjenice.

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/24-01/06, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-24-02 od 22. studenog 2024. žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Pri tome pojašnjava kako je tuženik pobijanim rješenjem povrijedilo odredbu čl. 49. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 i 98/19, dalje: Zakon o naknadi), tako što je propustilo primijeniti tu odredbu zakona te pobijano rješenje ne sadrži nikakve razloge o žalbi tužitelja u odnosu na primjenu te odredbe zakona. Radi se o točki 1b) prvostupanjskog upravnog rješenja koji dio rješenja je tužitelj pobijao žalbom iz razloga što je tužitelju propušteno vratiti u vlasništvo cijeli poslovni prostor primjenom odredbe čl. 40. st. 1. Zakona o naknadi. Prvostupanjsko tijelo je u donošenju odluke o povratu poslovnog prostora pogona stolarije iz točke 1b) pobijanog rješenja, kojom odlukom je određen povrat samo dijela tog poslovnog prostora od 191,57 m2, dok je u odnosu na dio tog poslovnog prostora u površini od 306,12 m2 ovlaštenik naknade odbijen sa zahtjevom za povrat, pogrešno primijenilo materijalno pravo, pogrešno utvrdilo bitne činjenice, te povrijedilo pravila postupka. Jednake takve povrede i propuste je počinio i tuženik odlučujući o žalbi, tako što je pobijanim rješenjem samo naveo da prihvaća razloge prvostupanjske odluke, bez da se uopće osvrnuo na razloge žalbe u tom dijelu. Naime, iako niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo ne navode jasne razloge iz kojih nije određen povrat cijelog poslovnog prostora od 497,67, već samo dijela istog od svega 191,57 m2, što rješenja čini nejasnim, iz istih se da zaključiti da je to zbog toga što je provedenim vještačenjem utvrđeno da je dio tog poslovnog prostora od 306,12 m2 nadograđen nakon oduzimanja. Međutim, takvi su razlozi odluke pogrešni i protivni odredbi čl. 49. Zakona o naknadi, kao i uputama ukidnog rješenja ministarstva od 12. kolovoza 2009. To što je poslovni prostor nadograđen nije razlog za djelomično odbijanje zahtjeva u odnosu na dograđeni dio. Isto je pitanje uređeno odredbom čl. 49. Zakona o naknadi kojom je izričito propisano da se imovina, odnosno, u konkretnom slučaju poslovni prostor daje prijašnjem vlasniku prema stanju u kojem se nalazi u vrijeme donošenja rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. U odnosu na nadogradnju, tj. eventualnu razliku vrijednosti sadašnji vlasnik, ima pravo sukladno čl. 49. st. 4. Zakona o naknadi pred nadležnim sudom tražiti naknadu u visini omjera ulaganja ili zahtijevati od prijašnjeg vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja. Isto je tako navedenim rješenjem ministarstva od 2009. godine prvostupanjsko tijelo upućeno da vodi računa o definiciji poslovnog prostora, koji je po Zakonu o zakupu poslovnog prostora definiran kao jedna ili više prostorija u poslovnoj ili stambenoj zgradi namijenjenih obavljanju poslovne djelatnosti, koje u pravilu čine građevinsku cjelinu i imaju zaseban ulaz. Prvostupanjskim rješenjem koje je u cijelosti potvrđeno pobijanim je na temelju provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke upravo to i utvrđeno, da predmetni poslovni prostor ukupne površine 497,67 m2 čini jednu cjelinu. U naravi se radi o prizemnoj građevini, u naravi pogon stolarije "Jedinstvo" koji se sastoji od centralnog dijela sa dodacima na sjevernoj i južnoj strani, alatnice i lakirnice u ukupnoj površini od 497,67 m2, s time da je centralni dio sagrađen prije nacionalizacije, dok su ostali dijelovi (dodaci na južnoj i sjevernoj strani) sagrađeni naknadno. Dakle, radi se o tzv. "školskom primjeru" činjeničnog stanja na koje se primjenjuje odredba čl. 49. Zakona o naknadi prema čemu je upravno tijelo utvrdivši da se radi o nadograđenom poslovnom prostoru koji predstavlja cjelinu, cijeli poslovni prostor trebalo vratiti prijašnjem vlasniku u cijelosti. Isto je tako potpuno nejasno kako bi to u provedbi toč. 3. pobijanog rješenja ovlaštenik naknade posjedovao i koristio samo dio poslovnog prostora od 191,57 m2 te kako bi mu obveznik naknade predao u posjed samo taj dio poslovnog prostora bez dograđenih dodataka sa sjeverne i južne strane, odnosno, kako bi te dodatke nastavio i dalje posjedovati obveznik naknade bez centralnog dijela koji je po točki 3. pobijanog rješenja u obvezan predati u posjed tužitelju, obzirom da cijeli taj poslovni prostor predstavlja jednu cjelinu. U provedenom upravnom postupku čiji je rezultat pobijano rješenje se dio predmetnog poslovnog prostoran tretira valjda kao novu građevinu koja je izgrađena na oduzetom građevinskom zemljištu. Takav je stav pogrešan, jer se radi o povratu poslovnog prostora koji je proširen i nadograđen, no ako bi i bilo osnove za odbijanje zahtjeva ovlaštenika naknade za povratom dijela nadograđenog poslovnog prostora u površini od 306,12 m2, jer je taj dio novonadograđen nakon oduzimanja, čudi što je tada upravno tijelo propustilo uvidjeti da je taj dio nadograđen na zemljištu koje je oduzeto prijašnjem vlasniku zajedno sa poslovnim prostorom, pa je nejasno iz kojeg razloga onda nije odredilo barem naknadu za oduzeto zemljište u površini od 306,12 m2 na kojemu je izvršena nadogradnja koju je odbilo vratiti ovlašteniku naknade. Jer, na način kako su to nezakonito i pogrešno upravna tijela riješila upravnu stvar, ovlaštenik naknade nema pravo niti na cijeli poslovni prostor, niti na bilo kakvu naknadu za zemljište na kojemu je izvršena nadogradnja, što se sve protivi načelima i svrsi Zakona o naknadi. Ističe i to da osim što Zakon o naknadi u čl. 49. jasno propisuje da nadogradnja nije zapreka za povrat nadograđenog o tome postoji i sudska praksa pa tako na primjer i Upravni sud Republike Hrvatske, Us-8505/2005-12 od 12. ožujka 2009. Stoga nije bilo niti jednog razloga da predmetni poslovni prostor upravno tijelo ne vrati ovlašteniku naknade u cijelosti. Nadalje, upravno tijelo je propustilo vratiti ovlašteniku naknade u vlasništvo ne samo cijeli poslovni prostor u površini od 497,67 m2, nego i cijelu česticu koju čini taj poslovni prostor sa okolnim dvorištem i koji je stare oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak, a nove oznake 2277 k. o. [katastarska općina], te koja je nekretnina kao cjelina oduzeta prijašnjim vlasnicima, stoga kao takva treba biti i vraćena.

4. U odnosu na točku 7. prvostupanjskog rješenja pogrešno i protivno dokumentaciji koja prileži spisu, provedenom građevinskom i geodetskom vještačenju je utvrđeno da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak, danas k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja otvoreno dvorište zgrade koje služi stanarima u stambeno – poslovnim objektima i garažama u privatnom vlasništvu. Utvrđenje da se radi o zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade je potpuno promašeno i nezakonito jer da bi nešto predstavljalo zemljište koje je nužno za redovnu upotrebu zgrade treba biti u skladu sa zakonom utvrđeno. Također je pogrešno da se radi o nekakvom otvorenom dvorištu, obzirom da se radi o ograđenom dvorištu koje je bilo ograđeno u funkciji pogona bivše stolarije. To što se netko, stanari ili netko treći služi dvorištem također nije zapreka za povrat, jer jedno je eventualna činjenica što netko nešto faktički koristi, a druga je pitanje prava na takvo korištenje ili služenje nečim, a pobijanim rješenjem ni na koji način nije utvrđeno da bi treće osobe imale pravo služiti se sa k. č. [katastarska čestica], danas k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da bi takvo korištenje predstavljalo zapreku za povrat nekretnine. Nekretnina ranije oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak, današnje oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema nalazu i mišljenju vještaka geodete čini neizgrađeno građevinsko zemljište koje se koristi kao manipulativni prostor i pristup za pogon stolarije, skladišne prostore i garaže. Zemljište je u funkciji sa nacionaliziranim objektima i garažama u privatnom vlasništvu. Dakle, radi se o neizgrađenom građevinskom zemljištu u odnosu na koje nema nikakve zapreke za povrat. Netočno je u pobijanom rješenju utvrđeno da bi to zemljište predstavljalo dvorište koje služi stanarima u stambeno - poslovnim objektima. Isto zemljišne, naime, nije u funkciji okućnice zgrade na adresi [adresa] ili 36 a, nitko od stanara ga uopće ne koristi, niti su ga koristili, niti je to zemljište nužno za redovnu upotrebu zgrade. Ono se koristilo, kako je pravilno utvrđeno, kao manipulativni prostor u funkciji pogona stolarije, te treba biti vraćeno ovlašteniku naknade zajedno sa poslovnim prostorom. Okolnost što isto zemljište ujedno služi kao kolni prilaz garažama trećih osoba koje su garaže izgrađene na posebnim česticama, koje pravno nemaju veze sa stambenom zgradom na adresi [adresa], nije zapreka za povrat u vlasništvo. Naime, treće osobe koje su vlasnici garaža nalazećih na posebnim parcelama k. č. [katastarska čestica] i dr. k. o. [katastarska općina]-Sušak nisu stekle pravo vlasništva, odnosno, neki suvlasnički dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak samim time što se preko te k.č. nalazi kolni prilaz njihovim garažama. Pogrešno se pobijanim rješenjem s time u vezi upravno tijelo poziva na odredbe čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima, obzirom da su garaže o kojima je riječ nalazeće na posebnim parcelama te su vlasnici istih na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak mogli steći samo pravo služnost kolnog prolaza ili neko drugo pravo prolaza, a nikako pravo vlasništva ili neki određeni suvlasnički dio. Uostalom, kako se radi o povratu neizgrađenog građevinskog zemljišta, koje je i dalje neizgrađeno, ako bi i postajala neka zapreka za naturalni povrat, tada je upravno tijelo pobijanom odlukom ovlašteniku naknade trebalo umjesto naturalnog povrata odrediti naknadu u novcu ili obveznicama Republike Hrvatske.

5. Zaključno, u odnosu na odluku o troškovima postupka, tužitelj ističe kako pobijano rješenje ne sadrži nikakve razloge i obrazloženje zašto svaka strana snosi svoje troškove postupka, umjesto da su pobijanim rješenjem obveznik naknade i Republika Hrvatska obvezani naknaditi ovlašteniku troškove postupka koje je on sam snosio, a koji su bili nužni za vođenje postupka. Radi se o troškovima geodetskog i građevinskog vještačenja koje je ovlaštenik naknade u cijelosti predujmio sukladno odredbi čl. 116. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91 i 103/96, dalje: ZUP), te je pravovremeno podnio zahtjev da mu se ti troškovi nadoknade. Upravno tijelo je trebalo primijeniti odredbu čl. 114. ZUP-a, te obveznika naknade i Republiku Hrvatsku obvezati da tužitelju te troškove postupka naknade u cijelosti.

6. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom se poništava rješenje tuženika te poništava točka 1.b), 7. i 8. prvostupanjskog rješenja od 10. studenog 2023. te meritorno sudi na način pobliže određen petitom tužbenog zahtjeva. Ujedno je zatražena dosuda tužitelju troškova ovog spora.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod navoda iz obrazloženja osporavanog akta te je predložio tužbeni zahtjev odbiti.

8. Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, 1. zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu pridružila se pravnim stavovima i razlozima iznesenima u rješenju tuženika i rješenju prvostupanjskog upravnog tijela te je predložila odbiti tužbeni zahtjev.

9. Grad Rijeka, 2. zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu također se pridružila pravnim stavovima i razlozima iznesenima u rješenju tuženika i rješenju prvostupanjskog upravnog tijela te je predložila odbiti tužbeni zahtjev. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

10. Sud je održao ročište za raspravu 17. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, 1. zainteresirane osobe i 2. zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS).

11. U sporu su izvedeni dokazi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

12. Sud je odbio u sporu provesti ostale po tužitelju predložene dokaze (očevid na licu mjesta, geodetsko i građevinsko vještačenje) ocijenivši da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog upravnog spora.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Rješenjem o nacionalizaciji Komisije za nacionalizaciju Komisije za nacionalizaciju pri NO Općine Sušak broj: 04-656/1-nac-1959 od 29. prosinca 1959. utvrđeno je da su ĆŠ DŠ i ĆŠ pok. I, suvlasnicima svakom u 1/2 dijela, temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("SIužbeni list FNRJ" broj 52/58) nacionalizirane, između ostalog i najamno-poslovne prostorije u stambeno-poslovnoj zgradi u [adresa], sagrađene na k. č. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak. Time je utvrđeno da se radi o imovini prenesenoj u društveno vlasništvo na temelju propisa navedenog u čl. 2. Zakona o naknadi (toč. 11. st. 1. rečenog članka). Navedenim rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Sušak nacionalizirale su najamno- poslovne prostorije na adresi [adresa], sagrađene na k. č. [katastarska čestica] i u [adresa], sagrađene na k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, ranije vlasništvo DŠ pok. Ć, ĆŠ (PŠ) pok. Ć i OŠ pok. D, svakog u 1/3 dijela. Pravomoćnim zaključkom SO Rijeka, Odjela za upravno-pravne poslove Imovinskopravne službe broj 04-25003/1-1968 od 13. ožujka 1969., ispravljena je greška u rješenju Komisije za nacionalizaciju pri NO Općine Sušak broj 04-656/1-NAC-59 od 29. prosinca 1959. tako da su se oznake katastarskih čestica izmijenile pa je po izmijenjenom i stvarnom stanju stambeno-poslovna zgrada u [adresa] izgrađena na k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], stambeno-poslovna zgrada u [adresa] na k. č. [katastarska čestica], a stambeno-poslovna zgrada [adresa] na k. č. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], a poslovna prostorija iza te zgrade na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina]-Sušak. Uvidom u službenim putem naknadno pribavljeno rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Izvršnom vijeću Sabora Narodne Republike Hrvatske broj: N-1802/3- 1961 od 7. prosinca 1962. utvrđeno je da se poništava naprijed navedeno rješenje Komisije za nacionalizaciju pri NO Općine Sušak broj 04-656/1-NAC-59 u odnosu na zgradu u [adresa] te da se ista ostavlja u vlasništvu GŠ u cijelosti. Također je utvrđeno da je rješenjem Odjela za upravno-pravne poslove Skupštine općine Rijeka broj 04-20689/1-1963 od 14. lipnja 1969. u upravnom postupku naknade za nacionaliziranu zgradu u [adresa], DŠ i TŠŠ (PŠ), određena i isplaćena naknada za istu, kao vlasnicima, svakom u 1/2 dijela. Na taj je način, nakon svega naprijed navedenog, utvrđeno da su stvarni prijašnji vlasnici u momentu oduzimanja predmetnih nekretnina o kojima se rješava u ovom upravnom postupku tj. poslovnih prostora na adresi [adresa], 38a i 36a bili TŠŠ P i TŠŠ rođ. PŠ, svaki u 1/2 dijela. Pravomoćnim rješenjima ovlaštenicima naknade CŠ i LŠ, date su u vlasništvo, svakoj u 1/2 dijela slijedeće nekretnine: rješenjem KLASE: UP/I-942-05/99-01/67, URBROJ: 2170-08-01-99-5 od 11. listopada 1999. poslovni prostor u [adresa], u prizemlju koji se sastoji od šest prostorija i sanitarnog čvora u površini od 140 m2, prijašnjeg zakupnika JŠ, rješenjem KLASE: UP/I-942-05/99-01/68, URBROJ: 2170-77-03-05-6 od 28. veljače 2005. poslovni prostor u [adresa], u prizemlju koji se sastoji od jedne prostorije i WC-a u ukupnoj površini od 30 m2, prijašnjeg zakupnika "Ortomedical" d.o.o. Rijeka, rješenjem KLASE: UP/I-942-05/99-01/69, URBROJ: 2170- 77-03-05-13 od 28. veljače 2005. poslovni prostor u [adresa], u prizemlju koji se sastoji od jedne prostorije i WC-a u ukupnoj površini od 14 m2, prijašnjeg zakupnika MŠ. Slijedom navedenog, predmet ovog postupka su poslovni prostori u stambeno-poslovnim zgradama u [adresa], na adresama [adresa], 38a i 36a, a koji su bili u posjedu zakupnika ”Jedinstvo” d.o.o. Rijeka.

15. U prvostupanjskom postupku koji je prethodio pobijanom rješenju tuženika utvrđeno je da se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak nalazi prizemna građevina u naravi pogon stolarije tvrtke "Jedinstvo" koji se sastoji od centralnog dijela sa dodacima na sjevernoj i južnoj strani, alatnice i lakirnice, u ukupnoj površini od 497,67 m2, dio nekretnine, opisane kao centralni pogon stolarije, u dijelu od 191,57 m2, sagrađen prije nacionalizacije, dok je dio nekretnine, opisan dio sa dodacima na sjevernoj i južnoj strani, alatnice i lakirnice u površini od 306,10 m2, sagrađeni nakon nacionalizacije. Nadalje, utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak, u naravi dio otvorenog dvorišta u površini od 217 m2 koje u trenutku nacionalizacije nije bilo izgrađeno, a koje je danas u funkciji s nacionaliziranim objektima i garažama u privatnom vlasništvu, a da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak, nekretnina, u naravi otvoreno dvorište jugoistočno uz kuću br. 36 koje služi stanarima za pristup stanovima na adresi [adresa] sa dvorišne strane, bez sagrađenih objekata. Nadalje, utvrđeno je da su sanitarni čvor od 34,99 m2 u stambeno-poslovnoj zgradi na adresi u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, skladišni prostor od 108,15 m2 u stambeno-poslovnoj zgradi, na adresi u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak i poslovni prostor od 191,57 m2 u stambeno-poslovnoj zgradi, na adresi u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak (nekad u korištenju tvrtke "Jedinstvo"), nacionalizirani na temelju propisa iz čl. 2. Zakona o naknadi, slobodni od osoba i stvari, da su zahtjev za povrat u vlasništvo podnijeli ovlaštenici naknade te je temeljem odredbe čl. 40. st. 1. Zakona o naknadi, odlučeno kao u toč. 1. izreke prvostupanjskog rješenja. U odnosu na nekretnine pobliže označene kao k. č. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak (novoformirana k. č. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i k. č. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak (novoformirana k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), je utvrđeno da u trenutku nacionalizacije nisu bile izgrađeno zemljište, a danas u naravi predstavljaju otvoreno dvorište zgrade koje služi stanarima u stambeno-poslovnim objektima i garažama u privatnom vlasništvu. Nekretnine su svojedobno bile u posjedu tvrtke "Jedinstvo" i korištene su za obavljanje poslovne djelatnosti tvrtke "Jedinstvo". Međutim, one ne predstavljaju zasebnu i samostalnu zatvorenu prostoriju odnosno poslovnu prostoriju, već se mogu smatrati zajedničkim dijelom stambeno-poslovne zgrade koje služi redovnoj upotrebi zgrade i pripada svim vlasnicima stanova ili poslovnih prostora u toj zgradi u razmjernim, suvlasničkim omjerima te kao takve ne mogu biti predmetom naknade (čl. 15. Zakona o naknadi). Slijedom iznijetog, tuženik je ocijenio kako je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo zahtjev ovdje tužitelja za utvrđivanje prava vlasništva na tužbom osporenim nekretninama.

16. Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku daju u vlasništvo poslovne zgrade i poslovni prostor oduzet na temelju propisa iz čl. 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona.

17. Odredbom čl. 49. Zakona o naknadi, koja propisuje načela naknade, određeno je da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja (st. 1.). Ako postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja prema stanju nekretnine kakova bi ona bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja može zahtijevati od prijašnjega vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima (st. 2.). U slučaju iz st. 2. ovoga čl., sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja nekretnine nije dužan tu nekretninu predati prijašnjem vlasniku u posjed, sve dok mu prijašnji vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u visini utvrđenoj međusobnim ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom, ako se drukčije ne sporazume (st. 3.). Za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan je sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (st. 4.).

18. U postupku je, među strankama nesporno, nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka AŠ, dipl. ing. građ. utvrđeno da je na zemljištu označenom kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak sagrađena prizemna građevina koja u naravi predstavlja pogon stolarije nekadašnjeg zakupnika tvrtke "Jedinstvo". Dio zemljišta je dvorište na sjevernoj strani te dvorište natkriveno nadstrešnicom na južnoj strani. Pogon se sastoji od pogona stolarije i to centralnog dijela sa aneksima na sjevernoj i južnoj strani, alatnice i lakirnice na jugozapadnoj strani. Ukupna površina pogona stolarije je 497,67 m2. Ukupna površina zemljišta prema z.k. izvatku je 1028 rn2 . Pogon stolarije i to centralni dio sagrađen je prije nacionalizacije, a to je utvrđeno i nacrtom stanja iz 1953. godine u nalazu mjerničkog vještaka. Na južnoj strani uz središnji pogon stolarije je dograđen aneks koji je također evidentiran 1953. godine. Dužina današnjeg južnog pogona stolarije je 25,20 m, a 1953. godine utvrđena je dužina 20.45 m, što znači da je pogon dograđen na zapadnoj strani prema lakirnici, kao i sama lakirnica i alatnica, te središnji dio prema zapadnoj strani. Ostali dijelovi pogona stolarije prema podacima iz spisa i zatečenom stanju očito su naknadno sagrađeni (sjeverni dio, alatnica i lakirnica, centralni dio). Na centralnom objektu vidljivo je da je nekadašnji dvostrešni krov uklonjen, izvršeno je zidanje nadozida od pune opeke i izveden novi krov koji se pruža na pogon južno od centralnog. Na uzdužnom zidu dozidan je zid manjeg presjeka radi formiranje krovišta, a vidljivo je uklanjanje dijela rogova starog drvenog krovišta. Nekadašnja šupa (skladište) koja se navodi u dopisu K 844 je porušena.

19. S obzirom na navedeno činjenično stanje, stajalište je suda kako je pravilno u upravnom postupku na temelju utvrđenja što je od poslovnih prostora nacionalizirano na navedenoj nekretnini, a što je izgrađeno nakon nacionalizacije, određen djelomičan povrat pogona stolarije u površini od 191,57 m2 izgrađene na adresi u [adresa] odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak. Upravo na taj način u prethodnom postupku uputio je tuženik na postupanje prvostupanjsko tijelo navodeći "zatim će na isti način utvrditi da li na zemljišnim česticama postoje nekretnine koje su, kako se to u žalbi navodi, izgrađene nakon nacionalizacije, jer takve nekretnine, ukoliko postoje nisu predmet povrata u vlasništvo budući u trenutku nacionalizacije nisu bile u vlasništvu ranijih vlasnika".

20. Pri tome sud smatra kako se sadržaj odredbe čl. 49. Zakona o naknadi ne može tumačiti na način da se odnosi na dio pogona stolarije na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Sušak koji je naknadno dograđen na dvorištu do nacionaliziranog poslovnog prostora, jer isti nadograđeni dio nije niti oduzet zbog nepostojanja u trenutku oduzimanja pa analogno tome ne može biti niti predmet povrata (niti u naravi niti u drugom obliku naknade).

21. Nadalje, vezano za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Sušak, za koje je utvrđeno da se u naravi radi o dijelu otvorenog dvorišta koje u trenutku nacionalizacije nije bilo izgrađeno, odnosno u naravi o otvorenom dvorištu bez sagrađenih objekata, ponavlja se kako su predmet oduzimanja bile poslovne prostorije vezano za koje je podnesen zahtjev za povrat te da se sukladno odredbi čl. 40. Zakona o naknadi oduzeti poslovni prostor i poslovne zgrade daju (vraćaju) u vlasništvo prijašnjem vlasniku. O tome što se smatra poslovnim prostorom pravilno je tuženik uputio kako je potrebno vidjeti odredbe Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("Službeni list FNRJ" broj: 16/59, 48/59, 12/62, "Službeni list SFRJ" broj 11/65, 43/65 - službeni pročišćeni tekst, 57/65, "Narodne novine" broj 52/71, 91/96) koji je prestao vrijediti stupanjem na snagu Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj: 91/96, 124/97, 174/04, 38/09, 125/11). Odredbom čl. 2. tog zakona propisano je da se poslovnom zgradom u smislu tog zakona smatra zgrada namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti ako se pretežitim dijelom koristi u tu svrhu. Poslovnom prostorijom smatra se jedna ili više prostorija u poslovnoj ili stambenoj zgradi namijenjenih obavljanju poslovne djelatnosti koje u pravilu čine građevinsku cjelinu i imaju zaseban glavni ulaz. Primijenivši mjerodavne odredbe na utvrđeno činjenično stanje, sud smatra razvidnim kako citirane nekretnine (neizgrađena dvorišta) ne predstavljaju zasebnu i samostanu zatvorenu prostoriju, odnosno poslovnu prostoriju i kao takve ne mogu biti predmetom naknade na način kako to tumači tužitelj.

22. Zaključno, sud smatra kako se ne može prihvatiti niti tvrdnja tužitelja da su u konkretnom slučaju obveznik naknade i Republika Hrvatska dužni snositi troškove tužitelja pa tako ni troškove geodetskog i građevinskog vještačenja.

23. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. ZUP-a propisano je da svaka stranka snosi, u pravilu, sama svoje troškove uzrokovane postupkom, kao što su troškovi dolaženja, danguba, izdaci za takse, za pravno zastupanje i stručno pomaganje. Prema stavku 2. citiranog članka, kada u postupku sudjeluju dvije stranke ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranici naknaditi opravdane troškove koji su ovoj nastali sudjelovanjem u postupku. Ako je u takvu slučaju koja od stranaka djelomično uspjela sa svojim zahtjevom, ona je dužna naknaditi protivnoj stranici troškove razmjerno dijelu svojeg zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obiješću uzrokovala protivnoj stranici troškove u postupku, dužna je ovoj te troškove naknaditi. Prema stavku 3. citiranog članka, troškovi za pravno zastupanje naknađuju se samo u slučajevima kada je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano.

24. Odredba st. 3. naprijed citiranog članka ne može se tumačiti izdvojeno od odredbe st. 2. i 1. Naime, kada u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, tada je troškove jedne stranke dužna nadoknaditi druga uz pretpostavku da je druga stranka izazvala taj postupak i da je postupak okončan nepovoljno za nju. Obveznik naknade kao niti Republika Hrvatska nisu izazvali niti je na njihovu štetu okončan postupak za naknadu oduzete imovine. Naime, postupak za povrat odnosno naknadu za oduzetu imovinu prema čl. 65. st. 1. Zakona o naknadi pokreće ovlaštenik naknade podnošenjem zahtjeva nadležnom županijskom uredu.

25. Troškovi za pravno zastupanje čine samo dio troškova koji su uzrokovani postupkom, pa se mogu naknaditi samo u slučaju kada je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano, ali pod uvjetima propisanim st. 2. citiranog čl. 114. ZUP-a. Dakle, u postupcima u kojima sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima te je troškove dužna protivnoj stranici nadoknaditi ona stranka koja je postupak izazvala, a na čiju štetu je postupak okončan. Slijedom navedenog, troškovi za pravno zastupanje stranke mogu se priznati samo u slučaju kad stranka nije izazvala postupak i troškove i kad je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano. Dakle, ove pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Kako u konkretnom slučaju Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Grad Rijeka nisu izazvali postupak i troškove to bez obzira što je i po ocjeni suda u konkretnom slučaju pravno zastupanje bilo nužno i opravdano, nije bilo mjesta primjeni naprijed navedene odredbe čl. 114. st. 3. ZUP-a.

26. Slijedom svega navedenog, s obzirom da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika, to je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

27. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima spora 2. zainteresirane osobe Grada Rijeke temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a u svezi s Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 Eur. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci 15. siječnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, Agatićeva 6/I

- Ministarstvu pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, E. Barčića 5

- opunomoćenicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice u Rijeci, Ivana Dežmana 10 i 2