P-1676/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja: TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & Partneri d.o.o. protiv tuženice: ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, nakon održane glavne i javne rasprave 11. prosinca 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Roberta Dujića, odvjetnika u OD Korljan & Partneri i zam. pun. tuženice Antonije Banić, odvjetnice u Zadru, po objavi dana 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u samostalan posjed automobil marke JEEP, RENEGADE 1,6 JTD FWD, broj šasije: [broj šasije] te da mu izda valjanu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva predmetnog automobila kod nadležnih tijela, a koju ispravu će u suprotnome zamijeniti ova sudska presuda u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.475,73 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se na ostale odnose određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za iznos iznad dosuđenog, a zatraženog zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prigovor radi prijeboja koji je istakla tuženica.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i njegovi roditelji EC i ZC sa tuženom pregovarali o kupoprodaji nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Brškovica, maslinik, površine 600 m2, upisane u posjedovni list 1520 u vlasništvu OC. Sukladno postignutom dogovoru, tužitelj je tuženoj na ime isplate kapare kao dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 32.000,00 EUR prenio u posjed i vlasništvo automobil marke JEEP, RENEGADE 1,6 JTD FWD, broj šasije: [broj šasije] ( dalje u tekstu: automobil). Tužitelj ističe kako u konačnici do sklapanja predmetnog predugovora o kupoprodaji nekretnine nikada nije došlo te je tužena bez ikakvog pravnog osnova stekla vlasništvo i posjed predmetnog automobila. Ovdje tužitelj ističe kako je prilikom prijenosa vlasništva predmetnog automobila postupao na naprijed opisani način obzirom da su on i njegovi roditelji tuženu i njezina pok. supruga poznavali dugi niz godina te su imali visok stupanj povjerenja u tuženu i njezina pok. supruga. Dodatno tužitelj ističe kako su njegovi roditelji bili u dugoročnom najmu jednog kata nekretnine koja je trebala biti predmet kupoprodaje. Da je tomu tako, tužitelj ističe kako je dana 04.11.2021.g. kupio predmetni automobil od tvrtke CETENA d.o.o. u Republici Sloveniji i platio isti u iznosu od 28.000,00 EUR. Nadalje tužitelj je predmetni automobil registrirao i platio osiguranje za isti te ga temeljem podataka koje mu je dostavila tužena putem WhatsApp i Facebook aplikacija uvezao u Republiku Hrvatsku na ime tužene ŽC, a kojoj je tom prilikom nastala i porezna obveza za uvoz automobila. Tužitelj nadalje navodi kako je vlasniku nekretnine koja je trebala biti predmet kupoprodaje pok. OC rješenjem CZSS Zadar bila oduzeta poslovna sposobnost u pogledu raspolaganja nekretninama, no njegova supruga ovdje tužena ŽC je dostavila tužitelju između ostaloga i rješenje CZSS Zadar Klasa: UP/I-552-02/22-15/16 od dana 23.03.2022.g. sukladno kojem se tuženoj daje prethodno odobrenje za raspolaganje imovinskim pravima odnosno odobrenje za pokretanje i vođenje postupka pred nadležnim sudom radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige nekretnine koja je trebala biti predmet kupoprodaje između tužitelja i tužene a kojim dokumentom je tužena uvjeravala tužitelja da će ili ona ili njezin pok. suprug zaista biti u mogućnosti zaključiti glavni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine. Potom tužitelj u tužbi izjavljuje kako je voljan od tužene umjesto predaje u samostalan posjed predmetnog automobila i izdavanja valjane isprave podobne za prijenos prava vlasništva predmetnog automobila primiti isplatu iznosa u visini od 28.000,00 EUR (dvadesetosamtisuća eura). Slijedom navedenog predlaže se sudu da u presudi navede da se tužena može osloboditi činidbe predaje u samostalan posjed predmetnog automobila i izdavanja valjane isprave podobne za prijenos prava vlasništva kod nadležnih tijela ako tuženiku isplati iznos u visini od 28.000,00 EUR (dvadesetosam tisuća eura) u roku od 15 dana. (facultas alternativa) Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu da nakon provedene glavne rasprave temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) donese presudu na način kako glasi u izreci.

2. U odgovoru na tužbu od 29. kolovoza 2023.g. ( l.s. 20-24) tuženica navodi da su tužba i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti a zakonu neosnovani, a navodi u istoj u cijelosti netočni i protivni dokazima priloženim tužbi. Već u toč. II povjesnice tužbe tužitelj iznosi niz kontradiktornih i neistinitih tvrdnji. Prvenstveno da su sa tuženicom on i njegovi roditelji pregovarali o kupnji nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za ugovorenu kaparu od 32.000,00 eura ugovorili prijenos automobila, ali ne u vrijednosti od 32.000,00 eura, već u iznosu od 28.000,00 eura koliko je tužitelj platio sporni automobil. Iz istog je vidljivo da je to sasvim nelogično jer tko bi kupio automobil za 28.000,00 eura, pa s njim prebio tražbinu veće vrijednosti /32.000,00 eura/. Jasno je da na to nitko normalan ne bi pristao. Tuženica ne osporava da su tužiteljevi roditelji bili u najmu stana u kući tuženice određeni broj godina, očitovali su se i da bi bili voljni kupiti isti. Međutim kuća je bila u vlasništvu sada pok. supruga tužiteljice VC, kojem je rješenjem CSS Zadar bila oduzeta poslovna sposobnost, te nije mogao raspolagati svojom imovinom bez suglasnosti Centra, a tuženica nije imala nikakvih ovlasti raspolagati tom imovinom, što su roditelji tužitelja dobro znali. Tuženica nikad nije postigla nikakav dogovor u vezi kupnje spornog automobila, niti prodaje navedene nekretnine niti sa tužiteljem niti sa njegovim roditeljima, kako to netočno navodi tužitelj. Svi dokazi priloženi tužbi ne dokazuju navode tužitelja iz tužbe, stoga tuženica predlaže Naslovnom sudu nakon provedenog dokaznog postupka tužbu tužitelja odbiti i obvezati ga na platež sudskog troška prouzročenog tuženici.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: potvrda o izvršenom plaćanju od 04.11.2021.g. od DELAVSKA HRANILNICA D:D:

LJUBLJANA, (l.s. 6), Polica osiguranja izdana od Sava Zavarovalnica broj Št.:000671- 5115218 s rokom važenja od 12.11.2021.g. do 12.11.2022.g. (l.s. 7), s ovjerenim prijevodom po ovlaštenom sudskom tumaču za hrvatski jezik br. OV-375/2023 (l.s. 28-33), WhatsApp i Facebook komunikacija između tužene i tužitelja (l.s. 8-11), fotografija predmetnog automobila(l.s.12), Rješenje CZSS Zadar Klasa: UP/I-552-02/22-15/16 od dana 23.03.2022.g. (l.s. 4), porezno rješenje Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Zadar KLASA: 410-19/22-37/182 od 7. rujna 2022. izdanog na ime ŽC kao porezne obveznice, rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke temeljem vjedostojne isprave Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Zadar KLASA: UP/I-415-02/22-15/1072 od 12. prosinca 2022. te rješenje o obustavi ovrhe Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Zadar KLASA: UP/I-415-02/22-15/1072 od 31. srpnja 2023. (l.s. 52-59), ovjereni prijevod računa od dana 4.7. 2022 br. 105/2022 izdat od strane Avtocentra Šempeter, Cetena d.o.o., Šempeter, Republika Slovenija (l.s. 40-43), dopis Cetena trgovina, zastupanje i usluge d.o.o. JP Autocentar Šempete od 12. siječnja 2024. (l.s. 64) i ovjereni prijevod istog br. OV:39/2024 od 8. veljače 2024. (l.s. 71-73) te su na ročištu 24. studenog 2023. saslušani svjedoci ZC, EC, IC, PC, kao i same stranke, tužitelj TC i tuženica ŽC (l.s. 45-51).

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11, pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, te je presudio kao u izreci.

5. Predmet ovog postupka je predaja automobila marke Jeep Renegade pobliže opisanog u izreci presude, te nalog tuženici da tužitelju preda isprave podobne za prijenos prava vlasništva ili isplata njegove vrijednosti od 28.000,00 EUR (facultas alternativa) koliko je tužitelj u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu.

6. Iz dokaznog postupka, iskaza stranaka i svjedoka te uvidom u dokumentaciju priloženu tijekom postupka, a naročito iz Očitovanja autokuće CETENA d.o.o. (l.s.64) odnosno ovjerenog prijevoda istog očitovanja (l.s. 71-73) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6.1. Svjedokinja ZC (l.s.46-47) majka tužitelja, iskazuje da su ona i suprug s tuženicom vodili usmene pregovore o kupnji nekretnine u vlasništvu njezina supruga OC, i to za cijenu od 100.000,00 EUR, uz obvezu tužiteljevih roditelja da provedu legalizaciju, te uz pravo tuženice i njezinog supruga da doživotno ostanu živjeti u kući, uz plaćanje režija. U okviru tih dogovora bilo je predviđeno da se tuženici kupi automobil marke Jeep, koji je da je tuženica sama odabrala, iskazuje da je sin tj. tužitelj, TC, u 2021. godini kupio sporni automobil u Sloveniji na svoje ime, te da je automobil dovezen u Republiku Hrvatsku kako bi ga ŽC vidjela. Automobil se ŽC svidio, no nakon što je ona rekla da od usmenog dogovora oko kupoprodaje nekretnine „ništa neće biti“, automobil je vraćen natrag u Sloveniju i ostavljen u autokući da se prodaje. Međutim ŽC da se kasnije predomislila i ponovno izrazila želju za istim automobilom, te da je tada tužitelj TC dogovorio s autokućom da se izdaje račun na ime ŽC, a da ŽC osobno ne dolazi u Sloveniju i ne plaća automobil, već da prima račun na svoje ime i vozilo u Hrvatskoj.

Problem da je nastao kad je ŽC trebala platiti PDV prilikom uvoza u Hrvatskoj, te nije htjela platiti PDV, dok su tužitelj i njegovi roditelji bili spremni najviše sudjelovati u polovici troška PDV-a, ali tek nakon sklapanja pisanog ugovora o kupoprodaji nekretnine. Kako do tog ugovora nikada nije došlo, PDV da nisu platili u cijelosti.

6.2. Dakle, iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je tužitelj jedini platio kupoprodajnu cijenu automobila, da je izdavanje računa na ime tuženice bilo isključivo formalne prirode, te da pisani ugovor o nekretnini nikada nije zaključen.

6.3. Svjedok EC (l.s.48) otac tužitelja pridružio se iskazu svoje supruge, te navodi da je cijena za kuću dogovorena u iznosu od 100.000,00 EUR, uz to da se u tu cijenu uračuna automobil, legalizacija i režijski troškovi, zatim da je njegov sin kupio željeni automobil, dovezao ga tuženici ŽC i potom vratio u Sloveniju jer tuženica nije htjela potpisati pisani ugovor kako je usmeno bilo dogovoreno, te je automobil nakon toga stavljen u prodaju u autokući, međutim tuženica da se nakon toga predomislila i izrazila želju da ipak želi taj automobil, pa im je dostavila svoje osobne podatke, na temelju tih osobnih podataka izdan je račun na ime tuženice, bez slanja punomoći i bez bilo kakve uplate od strane tuženice, nakon ponovne predaje automobila u Hrvatskoj sastavljen je nacrt ugovora o kupoprodaji nekretnine, koji ŽC odbijа potpisati uz obrazloženje da kuća „više vrijedi“ i da neće ići u takav ugovor, nakon što je tuženica odbila potpisati ugovor, tužitelj da traži povrat automobila, ali tuženica odbija vratiti automobil i traži da oni plate PDV, navodi da su drugi put automobil uvezli u Hrvatsku bez ikakvih problema i bez ikakve punomoći tuženice ŽC.

6.4. Iz iskaza ovog svjedoka, koji je u suglasnosti s iskazom svjedokinje ZC, a kojim iskazima ovaj sud poklanja vjeru , bez obzira što su isti roditelji tužitelja, jer ovi svjedoci imaju najrelevantnija saznanja o predmetu postupka proizlazi da je tužitelj kupio i platio predmetni automobil, da tuženica nije sudjelovala u financiranju vozila, te da kupoprodaja nekretnine nije nikada realizirana.

6.5. Svjedok predložen od strane tuženice IC (l.s. 48-49) iskazuje da tužena nije platila niti jedan euro na ime vrijednosti odnosno cijene predmetna automobila , te da je tužitelj, zajedno s roditeljima, automobil „prepisao na ime ŽC“, ne zna tko je u Sloveniji platio automobil, ali da je ŽC platila davanja u Republici Hrvatskoj (porez, troškove uvoza i sl.), ŽC da sada vozi automobil, vozilo glasi na njezino ime, a ona je izjavila da bi automobil vratila tužitelju samo ako joj plati 10.000,00 EUR na ime troškova poreza, dijela najamnine i režijskih troškova. ,nadalje navdi da su oni tuženicu prevarili jer je ušla u sistem PDV-a.

6.6. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da tuženica nije platila kupoprodajnu cijenu automobila.

6.7. Svjedokinja predložena od strane tuženice PC (l.s.49), sestra tuženice iskazuje da ŽC vozi vozilo marke Jeep koje glasi na njezino ime, da su joj automobil dali TC i njegov otac, da je bio dogovor da će prodati srednji kat kuće, a automobil je bio kapara za taj stan, da je EC donio predugovor u kojem je stajalo da se prodaje cijela kuća, što ŽC nije željela potpisati, da je ŽC pokušala vratiti automobil, ali da ga tužitelj navodno nije htio preuzeti,da su računi ŽC bili blokirani, zbog čega je išla u carinu riješiti troškove oko vozila, da ŽC ne želi vratiti automobil dok joj tužitelj ne podmiri dug za najamninu i režije.

6.8. Iz iskaza ove svjedokinje također proizlazi da predmetni automobil nije platila tuženica ŽC, da je automobil bio sredstvo u sklopu usmenih pregovora o nekretnini koji nikada nisu dovršeni, te da tuženica uvjetuje povrat automobila naplatom drugih potraživanja (najamnina, režije).

7. Tužitelj TC (l.s. 50) se u cijelosti pridružio iskazima svojih roditelja te izričito navodi da je osobno platio automobil u iznosu od 28.000,00 EUR, i to putem banke Delavska Hranilnica, navodi da je automobil kupljen za tuženicu zato što su s njom imali usmeni dogovor oko kupoprodaje kuće. Na dodatne upite tužitelj je potvrdio da se u svemu slaže s iskazima svojih roditelja ZC i EC, te s dokumentacijom u spisu.

8. Tuženica ŽC iskazuje (l.s.50) iskazuje da je bila u usmenim pregovorima s roditeljima tužitelja oko kupnje apartmana u kući u njezinom vlasništvu i vlasništvu njezinog supruga, da je tijekom pregovora tražila da joj se dovede jedan polovni automobil iz Slovenije, uz maksimalnu cijenu do 100.000,00 kn, da je prvi put, nakon dovoza automobila, zatražila da se automobil vrati u Sloveniju i tada ga nije htjela da se potom predomislila i poslala TC presliku svoje osobne iskaznice, svjesna da se automobil dovozi natrag njoj, da je nakon toga automobil ponovno dovezen, a istodobno joj je uručen nacrt ugovora o kupoprodaji cijele kuće, što nije htjela potpisati, da nije htjela da automobil ostane u RH, ali da je automobil već glasio na njezino ime, pa je osobno otišla u carinu „srediti sve papire“, da je platila porez i druga davanja, za koje navodi da ukupno iznose oko 7.000,00 do 10.000,00 EUR, da bi automobil vratila tužitelju samo ako joj vrati novac koji je ona platila za porez, da autokući Cetena d.o.o. nije platila ništa.

8.1.Iz iskaza tuženica proizlazi da nije platila kupoprodajnu cijenu automobila, da je automobil financirao tužitelj, da je ona snosila samo troškove poreza i drugih davanja u Hrvatskoj, nakon što je automobil već formalno glasio na njezino ime, da uvjetuje povrat automobila naplatom svojih poreznih troškova Dakle, tuženica sama, svojim iskazom, potvrđuje postojanje stjecanja bez osnove: koristi se automobilom koji je u cijelosti platio tužitelj, dok povrat automobila uvjetuje isplatom iznosa koji se odnosi na porez i navodne druge dugove.

9. Na temelju svega naprijed navedenog ovaj sud zaključuje da je kupoprodajnu cijenu od 28.000,00 EUR platio tužitelj TC, da su računi, carinska i porezna rješenja na ime tuženice posljedica činjenice da je vozilo uvezeno i registrirano na njezino ime, ali ne dokazuju da je ona kupac vozila, da su pregovori o kupoprodaji nekretnine bili isključivo usmeni i nikada nisu rezultirali pisanim i valjanim ugovorom, da tuženica zadržava automobil i uvjetuje njegov povrat naplatom navodnih potraživanja za porez, najamninu i režije, koja nisu predmet ovog postupka i ne mogu predstavljati pravni temelj za stjecanje vlasništva nad automobilom.

9.1. Dakle tuženica je stekla i zadržala automobil bez valjanog pravnog temelja, da je tužitelj jedini koji je financirao kupnju vozila, pa su slijedom navedenog ispunjeni svi elementi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO).

10. Ovakav zaključak suda potvrđuje i dopis Autocentra CETENA d.o.o. od 12. siječnja 2024. godine ( l. s. 64), odnosno ovjereni prijevod istog (l.s. 71-74) iz kojeg dopisa proizlazi da je TC kupio i platio predmetni automobil, a da tuženica ŽC nikada nije platila kupoprodajnu cijenu, niti je sudjelovala u financiranju vozila, već je račun iz srpnja 2022. na njezino ime izdan isključivo administrativno, temeljem uputa tužitelja, i bez ikakve uplate od strane tuženice.

10.1. Prema tome, dopis Autocentra CETENA d.o.o. potvrđuje da račun iz 7/2022. (l.s. 41-42) nije dokaz kupnje niti predstavlja temelj za stjecanje vlasništva od strane tuženice, već je samo formalni dokument izdan radi omogućavanja uvoza vozila u Republiku Hrvatsku.

11. S obzirom na to da je tuženica stekla i zadržava automobil koji je u cijelosti financirao tužitelj, bez postojanja ikakvog valjanog pravnog temelja, dopis Autocentra Cetena predstavlja ključnu potvrdu da su ispunjeni svi uvjeti stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO, te da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11.1. Članak 1111. ZOO-a propisuje da je osoba koja je stekla korist bez valjanog pravnog temelja dužna tu korist vratiti, a ako povrat nije moguć – dužna je platiti naknadu vrijednosti primljene koristi. Kako je tuženica stekla automobil bez pravnog temelja, jer ga nije platila to je tužitelj oštećen za iznos kupoprodajne cijene kao i za uporabu vozila, dok s druge strane ne postoji nikakav pravni posao koji bi opravdao prelazak automobila u korist tuženice slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

12. Tuženica u podnesku od 9. prosinca 2025. (l.s. 89) po prvi put ističe prigovor radi prebijanja te navodi da nije sporno da se kod nje u posjedu nalazi predmetni automobil, da nije sporno da je isti automobil tužitelj dao tuženici kao kaparu, ali za kupnju jednog apartmana koji se nalazi u kući izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne za kupnju cijele nekretnine kao što tužitelj neistinito navodi. Nadalje, da nije sporno niti to da prodaja predmetne nekretnine nikada nije realizirana i da je tuženica pokušala vratiti automobil tužitelju, međutim isti ga nije htio uzeti jer je očigledno držao da će tuženica pristati da im proda čitavu nekretninu. Međutim, kako je tužitelj zajedno sa svojim roditeljima bio u dugoročnom najmu čitave kuće izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koji najam nisu tuženici sve te godine plaćali najamninu to tužitelj duguje tuženici iznos od ukupno 28.000,00 EUR, pa za razdoblje od 2015-2019 pa u slučaju da sud utvrdi da tražbina tužitelja postoji, ističe prigovor radi prebijanja, s time da sud utvrdi postojanje tražbine tuženice prema tužitelju u iznosu od 28.000,00 EUR.

13. Prigovor radi prebijanja koji je tuženica naknadno iznijela je nedopušten, jer je istaknut po proteku prekluzivnog roka. Naime, odredba članka 288.a stavka 6. ZPP-a određuje da se prigovor radi prebijanja može iznijeti najkasnije do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, što je u ovom predmetu nesporno već učinjeno. Time je tuženica izgubila pravo na isticanje takvog prigovora, a sud ga je dužan odbaciti kao prekludiran.

13.1. Da se radi o strogoj procesnoj prekluziji potvrđuje i rješenje Županijskog sudu u Dubrovniku, Gž-243/2025-2, koje rješenje je dostavio tužitelj uz podnesak od 10. prosinca 2025. (l.s. 90-93) u kojem se nedvojbeno navodi da je prigovor radi prebijanja, kada je istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka, nedopušten te se mora odbaciti i to temeljem čl. 288 a st. 6. ZPP-a slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), te je tužitelju za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika prema popisu troška (l.s. 97) priznato: za sastav tužbe – 250 bodova (Tbr.7.1.), ročišta 28. rujna 2023., 10. listopada 2023., 24. studenog 2023., 11. prosinca 2023., 25. studenog 2025. i 11. prosinca 2025. – svako po 250 bodova (Tbr. 9.1.), za sastav podneska od 22. rujna 2023., 14. studenog 2025. i 10. prosinca 2025. - svako po 250 bodova (Tbr.8.1.) , za sastav podneska od 13. veljače 2024. – 25 bodova (Tbr. 8.4.), dok nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka od 19. srpnja 2024. i 14. veljače 2025. jer je riječ o podnescima koji nisu nužni za vođenje ovog postupka, što ukupno iznosi 2525 bodova što uz vrijednost boda od 2 EUR daje iznos od 5.050,00 EUR, a uz PDV od 25% koji iznosi 1.262,50 EUR daje 6.312,50 EUR kojem iznosu valja pribrojiti plaćenu pristojbu za tužbu u iznosu od 163,23 EUR (l.s.17), a ne 326,45 EUR koliko je zatražio tužitelj što čini ukupni parnični trošak tužitelja 6.475,73 EUR slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke presude uz napomenu da trošak prijevoda od dana 19. rujna 2023. – OV-375/2023

- 62,50 EUR i trošak prijevoda od 8. veljače 2024. – OV – 39/2024 u iznosu od 62,50 EUR nije priznat jer tužitelj nije dostavio uz ovjerene prijevode i dokaz o toliko plaćenom prijevodu.

U Zadru, 15. siječnja 2026.

S u t k i n j a

Melita Lisica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punom.

2. Tuženici po punom.

Nakon pravomoćnosti: Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Zadar