REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RH, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. veljače 2025., broj: Pp-1908/2025-6, u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog RH kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da se okrivljenom RH za prekršaj činjenično opisan pod b) izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 282. st. 9. ZSPC-a, na temelju tog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.650,00 EUR (dvijetisućešestopedeset eura), dok mu se za prekršaj činjenično opisan pod a) izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a kao utvrđena prihvaća novčana kazna u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), te za prekršaj činjenično opisan pod c) izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 16. stavka 1. kažnjiv po članku 29. stavku 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20, 114/22, 18/24) kao utvrđena prihvaća novčana kazna u iznosu od 20,00 EUR (dvadeset eura), pa se okrivljeniku temeljem članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.700,00 EUR (dvijetisućesedamsto eura) u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajima od 6. veljače 2025. u 04:40 sati do 20. veljače 2025. u 12:00 sati kao 15 (petnaest) dana zatvora odnosno kao 597,30 EUR (petstodevedesetsedam eura i trideset centi), pa mu je preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 2.102,70 EUR (dvijetisućestodva eura i sedamdeset centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog RH kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni RH je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni RH proglašen je krivim da je počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja u trajanju od 15 dana. Također je proglašen krivim da je počinio prekršaje iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a i članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 50,00 eura. Istom presudom mu je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza i naloženo mu je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni RH je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U bitnome ističe da je njegova vozačka dozvola bila važeća, da ima bolesno dijete i obiteljske probleme zbog čega predlaže da mu se izrekne novčana kazna.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je dostatno obrazložio zbog čega nisu osnovani navodi žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
5.1. Naime, okrivljenik je tijekom iznošenja obrane u postupku pred sudom priznao počinjenje prekršaja iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a i članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, dok je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a jer je smatrao da je samo preliminarno testiranje dovoljno odnosno da se odbijanjem vađenja krvi i urina nakon obavljenog preliminarnog testiranja čini prekršaj. Prvostupanjski sud je u postupku kao svjedoka ispitao policijskog službenika ZH koji je naveo da je okrivljenik testiran preliminarnim testom na droge koji je bio pozitivan, nakon čega mu je više puta ponuđeno vađenje krvi i urina što je okrivljenik odbijao, a sud je također pročitao i spisu priležeću materijalnu dokumentaciju koja u odnosu na odlučne činjenice potvrđuje iskaz svjedoka.
5.2. S obzirom da je i sam okrivljenik u žalbi naveo da ne poriče počinjenje ovog prekršaja odnosno da je isti počinio, valjalo je u odnosu na taj prekršaj potvrditi pobijanu presudu. Što se tiče prekršaja iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a čije počinjenje okrivljenik poriče u žalbi, istome se ukazuje da je tijekom iznošenja obrane u prvostupanjskom postupku izjavio da se smatra krivim za taj prekršaj te je izjavio da je zaista upravljao vozilom u prometu na cesti bez da je kod sebe imao vozačku dozvolu. S obzirom da nije dopušteno u žalbi iznositi nove činjenice i dokaze koji su postojali u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka, osim ako se za njih nije znalo, što u konkretnom predmetu nije slučaj (članak 193. stavak 5. PZ-a), valjalo je i u tom dijelu odbiti žalbu kao neosnovanu.
6. Razmatrajući navode žalbe prilikom ispitivanja odluke o kazni, ovaj je Sud utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda kojim je okrivljeniku za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 30 dana, prestroga kad se u obzir uzmu sve okolnosti slučaja. Naime, uvidom u potvrdu Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika (od 6. veljače 2025., broj: 740-04/25-02/17940) utvrđeno je da je isti više puta prekršajno osuđivan za lakše prometne prekršaje, između kojih i za prekršaj iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici i članka 229. stavka 5. ZSPC-a, te u dva navrata za teži prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koje su mu izrečene novčane kazne u ublaženom ili minimalnom zakonskom iznosu.
6.1. S obzirom na navedeno, ovaj je Sud u tom dijelu odlučio prihvatiti žalbu okrivljenika kao osnovanu te preinačiti odluku o kazni za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a na način da mu za taj prekršaj utvrdi novčanu kaznu, kao blažu vrstu kazne, u iznosu zakonskog maksimuma za taj prekršaj u iznosu od 2.650,00 eura. Za preostala dva prekršaja zakonom su propisani paušalni iznosi novčanih kazni, koje je ovaj Sud prihvatio kao utvrđene i okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 2.700,00 eura za koju je stava da će ostvariti svrhu kažnjavanja i uspješno odvratiti okrivljenika od daljnjeg činjenja novih prekršaja.
7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
8. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
