24 P-198/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz ZOU Čogelja u Šibeniku, protiv tuženika LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mireli Mandić Komar, odvjetnici u Šibeniku, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene na ročištu održanom dana 25. studenog 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja lvane Kalebić, odvj. vježb. i tuženika sa punomoćnicom, dana 15. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev koji glasi: Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu u visini ½ utvrđene visine tržišne najamnine za predmetnu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], [adresa], 5. kat, trosoban stan, površine 67 m2, u ukupnom iznosu od 7.846,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa i to kako slijedi.

- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. siječnja 2015.,

- za mjesec veljaču 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. veljače 2015.,

- za mjesec ožujak 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. ožujka 2015.,

- za mjesec travanj 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. travnja 2015.,

- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. svibnja 2015.,

- za mjesec lipanj 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. lipnja 2015.,

- za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. srpnja 2015.,

- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. kolovoza 2015.,

- za mjesec rujan 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. rujna 2015.,

- za mjesec listopad 2015. godine iznos na od 122,25 EUR-a od 15. listopada 2015.,

- za mjesec studeni 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. studenog 2015.,

- za mjesec prosinac 2015. godine na iznos od 122,25 EUR-a od 15. prosinca 2015.,

- za mjesec siječanj 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. siječnja 2016.,

- za mjesec veljača 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. veljače 2016.,

- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. ožujka 2016.,

- za mjesec travanj 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. travnja 2016.,

- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. svibnja 2016.,

- za mjesec lipanj 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. lipnja 2016.,

- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. srpnja 2016,

- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. kolovoza 2016,

- za mjesec rujan 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. rujna 2016,

- za mjesec listopad 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. listopada 2016.

- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. studenog 2016.,

- za mjesec prosinac 2016. godine na iznos od 123,13 EUR-a od 15. prosinca 2016.

- za mjesec siječanj 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. siječnja 2017.,

- za mjesec veljaču 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. veljače 2017.,

- za mjesec ožujak 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. ožujka 2017.,

- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. travnja 2017.,

- za mjesec svibanj 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. svibnja 2017.,

- za mjesec lipanj 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. lipnja 2017.,

- za mjesec srpanj 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. srpnja 2017.,

- za mjesec kolovoz 2017. godine iznos od 127,83 EUR-a od 15. kolovoza 2017.,

- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. rujna 2017.,

- za mjesec listopad 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. listopada 2017.,

- za mjesec studeni 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. studenog 2017.,

- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 127,83 EUR-a od 15. prosinca 2017.,

- za mjesec siječanj 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. siječnja 2018.,

- za mjesec veljaču 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. veljače 2018.,

- za mjesec ožujak 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. ožujka 2018.,

- za mjesec travanj 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. travnja 2018.,

- za mjesec svibanj 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. svibnja 2018.,

- za mjesec lipanj 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. lipnja 2018.,

- za mjesec srpanj 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. srpnja 2018.,

- za mjesec kolovoz 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. kolovoza 2018.,

- za mjesec rujan 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. rujna 2018.,

- za mjesec listopad 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. listopada 2018.,

- za mjesec studeni 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. studenog 2018.,

- za mjesec prosinac 2018. godine na iznos od 135,78 EUR-a od 15. prosinca 2018.,

- za mjesec siječanj 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. siječnja 2019.,

- za mjesec veljaču 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. veljače 2019,

- za mjesec ožujak 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. ožujka 2019.,

- za mjesec travanj 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. travnja 2019.,

- za mjesec svibanj 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. svibnja 2019.,

- za mjesec lipanj 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. lipnja 2019.,

- za mjesec srpanj 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. srpnja 2019.,

- za mjesec kolovoz 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. kolovoza 2019.,

- za mjesec rujan 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. rujna 2019.,

- za mjesec listopad 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. listopada 2019.,

- za mjesec studeni 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od 15. studenog 2019.

- za mjesec prosinac 2019. godine na iznos od 144,86 EUR-a od151. prosinca 2019, pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet (5) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 2.750,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. dana 15. siječnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke suvlasnici, svatko za ½ polovinu stana u [adresa], kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 67,50 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, hodnika i balkona.

1.1.Stranke da su bivši bračni drugovi čiji brak da je razveden presudom ovog suda posl. broj Ps-3079/02 od 19. ožujka 2003.

1.2.Međutim, tijekom bračne zajednice Ministarstvo unutarnjih poslova, policijska uprava [adresa], tuženiku da je dala predmetni stan na čuvanje do opoziva, a da je 16. prosinca 1999. sklopljen Ugovor o kupoprodaji kojim je Republika Hrvatska kao prodavatelj i LO i ČO kao kupci kupili predmetni stan.

1.3. Kako je brak razveden 2003., tužiteljica da je pokrenula postupak radi diobe bračne stečevine, koji se vodio pred ovim sudom, te da je 26. listopada 2017. donesena presuda posl. broj: P-154/16 kojom se utvrđuje da je tužiteljica vlasnica ½ dijela stana u [adresa], kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 67,50 m2.

1.4. Postupajući po žalbi tužiteljice i tuženika Županijski sud u Šibeniku da je presudom od 10. prosinca 2018., posl. broj. Gž-124/2018 potvrdio prvostupanjsku presudu u gore navedenom dijelu.

1.5. Međutim, od trenutka rastave braka, u posjedu predmetnog stana da je isključivo tuženik, te da takvim činom za cijelo vrijeme nezakonito samostalno koristi predmetni stan čime tužiteljica trpi imovinsku štetu u vidu izgubljene koristi u visini mjesečne najamnine za predmetni stan.

1.6. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu tužiteljica smatra da su isti u cijelosti pogrešni i proizvoljni.

1.7. Naime, tužbeni zahtjev tužiteljice da je određen na naknadu koristi koju je ostvario tuženik koristeći suvlasnički udio stana tužiteljice, te u kontekstu čl. 1120. ZOO zakonodavac da ne propisuje da bi se korist pribavljena uporabom tuđe stvari morala ostvariti izričitom novčanom koristi, ovdje u vidu iznajmljivanja, već sama činjenica uporabe tuđeg suvlasničkog udjela predstavlja ostvarenu korist koju vlasnik, odnosno suvlasnik može potraživati.

1.8. Također, tužiteljica smatra kako su netočni su navodi tuženog da bi posjed istog bio pošten, zakonit i istinit. Posjed tuženog da može biti takve kakvoće u odnosu na njegov, no ne i glede suvlasničkog udjela tužiteljice, obzirom da je znao da mu ne pripada pravo na posjed stana u cijelosti, pritom da je onemogućavao tužiteljicu u vršenju svojih suvlasničkih ovlaštenja zbog čega ista nije mogla koristiti predmetni stan.

1.9. U odnosu na netočne navode tuženika da tužiteljica nije bila onemogućena koristiti predmetnu nekretninu, tužiteljica je predložila sudu da sasluša i pozove svjedoke: ŽO i AO.

1.10. U odnosu na već istaknutu činjenicu da tuženi kao bivši bračni drug tužiteljice koristeći suvlasnički dio nekretnine svojeg bivšeg bračnog druga ostvaruje koristi iz članka 219. ZOO/78 odnosno članka 1120. ZOO-a u obliku neplaćenih iznosa najamnine, tužiteljica navodi da je bila onemogućena u korištenju predmetnog stana, te da je nakon prestanka bračne zajednice i iseljenja iz zajedničkog stana (2003. godine) živjela kao podstanar u svezi čega dostavila sudu dokaze o adresama na kojima je stanovala kao podstanar: - potvrdu o pozivu Policijske postaje Šibenik upućen tužiteljici ČO na adresu [adresa] u [adresa] od 27. listopada 2006., dvije potvrde o dopisu RH Pravobranitelja za djecu upućene tužiteljici ČO na adresu [adresa] u [adresa], dvije potvrde o dopisu Centra za socijalnu skrb, upućene tužiteljici ČO na adresu [adresa] u [adresa], potvrdu o dopisu Osnovne škole Juraj Šižgorić iz [adresa] upućen tužiteljici ČO na adresu [adresa] u [adresa] od 27. travnja 2011. i potvrdu o dopisu Županijskog suda u Šibeniku, upućen tužiteljici ČO na adresu [adresa] u [adresa] od 15. srpnja 2010., ugovor o najmu stana na adresi [adresa] u [adresa] od 01. listopada 2011., račun za internet upućen tužiteljici ČO na adresu [adresa] u [adresa] za 04/2011, potvrdu o plaćenoj stanarini za 10 mjesec 2007. godine izdana od BO, potvrdu o računu za 3/14 upućenom od Erste Card Club d.o.o. upućen tužiteljici na adresu [adresa], potvrdu Jadranske banke d.d. [adresa] o nalozima u obradi na dan 24. svibnja 2013 naslovljen na tužiteljicu ČO na adresi [adresa] i - RH MUP PU Šibensko- Kninska, Policijska Postaja Drniš, Klasa: 220-01/24-02/43, Uvjerenje o prebivalištu od 27. veljače 2024. godine.

1.11. Zbog svega navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom bi se tuženiku naložilo da na ime naknade imovinske štete isplati tužiteljici iznos od 45.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 15. siječnja 2015. godine pa nadalje, a koje kamate teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos, pa do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak.

1.12. Podneskom od 21. listopada 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu naknade u visini 1/2 utvrđene visine tržišne najamnine za predmetnu nekretninu u ukupnoj visini od 7.846,20 Eura sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos pa sve do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako je točno da je presudom Općinskog suda u Šibeniku posl.br.P-154/16 od 26.listopada 2017. pod toč.1 izreke utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela stana u [adresa] u zgradi koja je sagrađena na čest.br.2720 zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji dio prvostupanjske presude da je potvrđen presudom Županijskog suda u Šibeniku posl.br.Gž-124/2018 od 10.prosinca 2018.

2.1. Tužbom da tužiteljica od tuženika da traži isplatu s naslova imovinske štete koju ista trpi u vidu izgubljene koristi u visini mjesečne najamnine za predmetni stan koju bi mogla ostvarivati da tužitelj nije u isključivom posjedu stana.

2.2 Tuženik navodi da tužiteljica temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku nije zatražila razvrgnuće suvlasničke zajednice, a stan da koristi tuženik sa zajedničkim sinom stranaka.

2.3. Tužbeni zahtjev u cijelosti da je neosnovan, s obzirom da bi tužiteljica imala pravo na naknadu imovinske štete u vidu izgubljene koristi u visini mjesečne najamnine za predmetni stan da je korist doista i ostvarena iznajmljivanjem, a što zakonodavac eksplicitno traži odredbom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima.

2.4. Naime, tuženik smatra da ako nije ostvarivao korist upotrebljavajući tuđu stvar onda nije dužan s toga osnova ništa platiti, budući je potrebno raditi distinkciju sukladno zakonskim odredbama između prava na naknadu štete zbog korištenja tuđe stvari od prava na naknadu koristi koju je treća osoba imala kad je koristila tuđu stvar, jer se radi o različitim pravnim osnovama.

2.5. Nadalje, tuženikov posjed nekretnine da je pošten, zakonit i istinit, s obzirom da tužiteljicu nije onemogućavao u ostvarenju bilo kakvih suvlasničkih prava, jer ista i danas da dolazi u predmetni stan, upravo imajući u vidu činjenicu da u stanu živi sin stranaka, a tužiteljica da je bila ovlaštena u svakom trenutku zatražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina ukoliko je smatrala da tuženik onemogućava njezina suvlasnička prava, no to nije učinjeno.

2.6. Tuženik navodi da održavanje stana, krečenje, potrebite popravke u stanu isključivo financira tuženik, a da tužiteljica nije pridonijela održavanju stana nikada.

2.7. Tužiteljica da je svojevoljno napustila stan 2002. godine i raspolagala ključem od stana u kojeg da je samostalno i svojevoljno dolazila, a kojom prilikom da je odnosila stvari iz stana, te jednu trećinu inventara stana čekićem porazbijala, koja oštećenja da su evidentirana od strane djelatnika Centra za socijalnu skrb iz Šibenika, temeljem prijave i očevida djelatnika istog centra.

2.8. Tuženik navodi da neovisno što koristi predmetni stan, da nije točno da je isključivo u posjedu stana od trenutka rastave braka 2003. i da nije točno da ga cijelo vrijeme samostalno koristi, a niti da tužiteljica trpi bilo kakvu imovinsku štetu.

2.9. Naime, u zajedničkom stanu da su s njim živjela njihova djeca ZO, DO i IO i to od početka 2003. do 2006. jer da je tužiteljica izbacila svoju djecu i nije htjela skrbiti o njima., a zajednička djeca tužiteljice i tuženika da su se iz spornog stana odselila krajem 2013.

2.10. Tijekom ljeta 2013. u predmetni stan da se doselio zajednički sin stranaka IO, rođen **.**.1996., i to temeljem presude Općinskog suda u Šibeniku broj 16 P2-59713 jer da se tužiteljica nije htjela brinuti za svoje dijete.

2.11. Iz navedenog, tuženik smatra kako je razvidno da se radi o poštenom korištenju nekretnine kojeg je vlasnik za ½ dijela i da istu ne koristi samostalno i protupravno, te je stoga predložio da sud tužbu odbaci kao neosnovanu.

3. .U postupku su izvedeni dokazi pregledom presude ovog suda P-146/16 od 26. listopada 2017., presude ovog suda P2-59/2013 od 2. prosinca 2013., ugovora o najmu stana između OO i ČO iz 2011., računa T-com, isplatnog listića Jadranske banke, računa Jadranske banke, izvatka iz Internet bankarstva naloga u obradi od 24. svibnja 2013., uvjerenja o prebivalištu od 27. veljače 2024., čitanjem iskaza tužiteljice i tuženika, svjedoka IO, AO i ŽO, dopisa PU Šibenik od 30. prosinca.2024., provođenjem građevinskog vještačenja na očevidu od 3. lipnja 2025., pročitan je i pregledan Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Bašića dipl. ing. građevine.

4. .Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19- u nastavku ZPP), utvrđeno je da tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je sporna osnova i visina predmetnog potraživanja.

7. Radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva izvedeni su dokazi saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka.

8. Tužiteljica ČO u svom iskazu navodi da je od travnja 1993. godine do veljače 2003. godine živjela u predmetnom stanu, a iz stana da je otišla zbog nesuglasica sa tuženikom i prijetnji za život. Nakon toga da je živjela u podstanarskim stanovima u [adresa] i promijenila ih 10-tak, a od 2016. ili 2017. godine da živi kod roditelja u [adresa].

8.1. U početku, nakon njenog odlaska iz stana da je imala pristup stanu, djeca bi joj dojavila kada tuženik ne bi bio kući, te bi tada dolazila posjetiti djecu jer bi im uvijek nešto nedostajalo. Međutim, susjedi bi uvijek dojavili tuženiku da je ona tu pa da je bila primorana napustiti stan. Po odluci suda da su joj pripala djeca, ali tu odluku tuženik povremeno ne bi poštivao. Nakon što je napustila stan u veljači 2003. djeca da su prvo ostala u stanu, potom živjela s njom u podstanarskim stanovima. U travnju 2003. godine najstariji sin ZO da se doselio u predmetni stan, potom najmlađi sin prije početka škole 2003. godine, te zadnja kći DO. Sin ZO kad je postao punoljetan je potpisao da će živjeti sa ocem, a potom je negdje 2008.g./2009. godine kad je završio školu se odselio i osamostalio.

8.2. Kći DO da je negdje 2014. godine napustila [adresa], a prije toga povremeno sezonski radila u Vodicama i Benkovcu gdje je bila i smještena. Najmlađi sin IO da je do kolovoza 2013. godine živio s njom, a nakon toga sa tuženikom, potom malo kraće vrijeme opet s njom, a nakon toga i dan danas još uvijek sa tuženikom.

8.3. Tuženik da je jednu do dvije godine nakon njenog izlaska iz stana promijenio bravu na predmetnom stanu, na što policija nije reagirala unatoč njenim prijavama i misli da je to bilo početkom 2004. U međuvremenu da je samo dolazila na vrata od stana ostaviti hranu sinu, a u stanu da nije boravila.

8.4. Nadalje, tužiteljica navodi da u svibnju ili lipnju 2022. godine kad je na poziv sina došla u posjetu jer se nalazila u stanu gospođe AO koji se nalazi u istoj zgradi, ali se nakon 20-tak minuta pojavio tuženik, te da je nastala scena zbog čega je stan napustila. Od 30. prosinca 2022. do 5. siječnja lanjske godine (2023.), kada je tuženik bio u Zagrebu, također da je imala pristup stanu, sin IO da je imao ruku u gipsu nakon prometne nesreće, pa da mu je dolazila čistiti i nositi hranu, ali da je spavala kod susjede AO.

8.5. Tužiteljica navodi da je ona u trenutku razvoda tuženiku predložila da ona ostane u stanu živjeti do punoljetnosti najmlađeg sina s tim što bi mu za uzvrat prepustila svu bračnu stečevinu, što tuženik da nije prihvatio.

8.6. Tužiteljica navodi da nakon što je tuženik promijenio bravu na vratima, od istog nije tražila predaju ključa stana jer s tuženikom da nije bilo moguće pričati. On bi joj odgovorio da je ona napustila stan i da će to biti moguće kada sud donese odluku o stanu, te da joj tuženik čak nije dopustio da iznese svoje osobne stvari.

8.7. Također, tužiteljica navodi da nije podnijela tužbu radi razvrgnuća suvlasničke i smetanje posjeda, već da je sudskim putem tražila iseljenje tuženika iz stana u vrijeme kada je bio pokrenut postupak za utvrđenje bračne stečevine, pa da je ta tužba odbačena zbog litispendencije.

8.8. U razdoblju od 2015. godine pa nadalje da nije boravila u stanu osim što je u dva navrata, kako je prethodno izjavila bila u kraćem posjetu sinu, odnosno donosila mu hranu tijekom njegovog oporavka od prometne nesreće, te izjavljuje da je u tom istom periodu sebi plaćala podstanarstvo. Tužiteljica navodi kako od svog iseljenja iz stana u veljači 2003. godine pa do danas nije nikada prespavala u stanu, a u stanu da nije prespavala jer da bi nastao cirkus i da je imala strah od kaznenih prijava koje bi podnosio tuženik i od fizičkog sukoba s njim.

8.9. Tužiteljica navodi da ju je tuženik više puta kazneno prijavljivao, da je čak i vođen kazneni postupak protiv nje, ali da je donesena oslobađajuća presuda, te da je tuženik prema njoj bio fizički i verbalno nasilan i da ju je bilo strah boraviti u stanu.

8.10. Što se tiče događaja u kolovozu 2013. godine navodi da je ekscesna situacija bila prije njenog dolaska u stan.

8.11. Na poseban upit pun. tuženika što je mislila pod cirkusom koji se dogodio tijekom njenog posjeta sinu u stanu u svibnju /lipnju 2022. godine, tužiteljica navodi da je ona te zgode donijela hranu i piće sinovima Č i ZO koji su bili u stanu, zajedno sa Hrvojevom curom i susjedom, te da je u jednom trenutku tuženik došao i na njen poziv da im se pridruži u piću i gledanu televizije, sjeo pored nje okrenutim leđima te je na nju vikao: "Ne interesiraš me, ne interesiraš me" nakon čega je primijenio program na TV-u, tako da je zbog takvog tuženikovog ponašanja susjed napustio stan, a potom i ona sa Hrvojevom curom, nakon čega su u stan susjede AO došli i sinovi ZO i IO.

9. U svom iskazu pred sudom tuženik LO navodi da je tužiteljica dragovoljno napustila stan u veljači 2003. godine. Ona da je bila ta koja je fizički nasrtala na njega, tako da nema govora da bi kod nje moglo biti straha i ustručavanja u pristupu stanu. U kolovozu 2003. godine oko 20,00 sati kad je došao u stan sa mal. sinom L, da je tužiteljica fizički nasrnula na njega pokušavajući ga udariti čekićem u .čemu je on spriječio. Tada da je napustio stan sa sinom, u stan da se vratio oko 23,00 sata i pronašao porazbijanu unutrašnjost stana. Budući da je tužiteljica čekićem uništila stan, on da je promijenio bravu i ključ.

9.1. Tuženik navodi da su njihova djeca ZO i DO bila kod tužiteljice do travnja 2003. godine, a IO do početka škole 2003. godine U studenome 2003. godine, tužiteljica da je izbacila IO iz svog podstanarskog stana, te da se IO u siječnju 2004. godine vratio majci.

9.2. Tuženik ističe da u ožujku 2004. godine nakon što je tužiteljstvo odbacilo tužiteljičinu kaznenu prijavu da on ne plaća alimentaciju, tužiteljica da nije htjela djecu primiti natrag po završetku njegovog viđanja i druženja sa djecom. Djeca da su sve do početka 2006. godine bila kod njega. Sin ZO da je živio kod njega od 1. ožujka 2004. godine do selidbe u Zadar pa Zagreb negdje 2012. -2013. godine. Kći DO da je živjela kod njega od 5. prosinca 2005. godine do 2013.g./2014. godine, a sin IO da živi od 2013. do danas s njim.

9.3. Tuženik navodi da tužiteljica od njega nikada nije tražila predaju novog ključa. Za vrijeme postupka utvrđenja bračne stečevine da joj je ponudio nagodbu, ali ona istu da nije prihvatila.

9.4. Tuženik navodi da on tužiteljicu nikada nije sprječavao da ulazi u predmetni stan i da je ona tamo bila zadnji put u siječnju 2024. Tužiteljica da nije iskazala želju da boravi u stanu niti je ikada inicirala sa njim razgovor o podjeli suposjeda stana.

9.5. Naime, tuženik navodi kako tužiteljici nije ponudio novi ključ, već da su djeca imala ključ i da nitko nije sprječavao tužiteljicu da ulazi u stan dok su djeca tamo boravila. Tuženik izjavljuje da tužiteljica nikada nije dolazila u stan niti je to tražila kada djeca nisu bila u stanu. Ujedno izjavljuje da je tužiteljica sve svoje osobne stvari odnijela sa sobom.

9.6. Također, tuženik navodi da je brava više puta mijenjana jer su djeca znala gubiti ključ od stana, ali ni da ti novi ključevi nisu bili predavani tužiteljici.

9.7. Tužiteljica da je znala po djeci da su ključevi bili ponovno mijenjani i da nikada nije tražila predaju novih ključeva.

9.8. Na poseban upit pun. tužiteljice je li tužiteljica bila fizički zlostavljana prije napuštanja stana 2003., tuženik navodi da je ona sama razbijala čaše i druge stvari po stanu, te da je namjeravala podnijeti kaznenu prijavu protiv njega, ali da to nije učinila nakon što je shvatila da bi ona mogla biti kazneno odgovorna.

9.9. Na kraju svog iskaza navodi da on nije pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasništva.

10. Svjedok IO u svom iskazu navodi kako on u predmetnom stanu živi nekih 10- tak godina, možda malo više. Prije toga da je živio sa majkom. Majka da je u stan dolazila, ali ne prečesto, te da njoj dolazak u stan nitko nije branio. Ona da nije dolazila u stan dok je otac bio u stanu, jer ona zna kad otac radi. Ona bi dolazila njemu predati hranu, najčešće s vrata, ponekad bi i ušla u stan, ali na kratko popiti kavu. Kad mu je donosila hranu, tužiteljica da bi zvonila na vrata jer ona nije imala ključ od stana. Ona nije tražila ključ od njega, a je li tražila predaju ključa od drugih pa tako i od tuženika, da ne može tvrditi.

10.1. Svjedok navodi da mu nije poznato da li se između stranaka pokušao postići dogovor oko suposjeda stana.

10.2. Također, svjedok navodi da su u nekoliko navrata tužiteljica i tuženik skupa boravili u predmetnom stanu, ali da pri tom nitko nikoga nije tjerao iz stana, iako situacija nije bila ugodna, osjećala se napetost jer su to ipak bivši supružnici, ali da tuženik tužiteljicu nije otjerao nikada iz stana niti na nju vikao.

10.3. Svjedok navodi da mu tuženik nije nikada zabranio da dozvoli pristup stanu tužiteljici.

10.4. Na kraju svog iskaza navodi da tužiteljica u stan više nije dolazila od siječnja 2023. godine. do danas.

11. Svjedok AO navodi da ne može ništa reći o odnosu tužiteljice i tuženika vezano za njihov zajednički stan koji se nalazi u istoj zgradi u kojoj se nalazi i njen stan. Navodi kako je ona dala ključ svog stana tužiteljici negdje 2021. ili 2022. godine kako bi ona mogla boraviti u istom tj. prespavati jer tužiteljica radi u [adresa] pa kako bi izbjegla povratak u [adresa] za vrijeme ljetnih žega i nevremena.

11.1. Svjedok AO navodi da ona nema saznanja o tome zašto tužiteljica ne koristi svoj stan koji se nalazi u istoj zgradi.

11.2. Također, navodi da joj nije poznato da bi tužiteljica ikada prespavala u predmetnom stanu koje je suvlasništvo tužiteljice i tuženika, niti da bi ona takvo što tužiteljicu pitala jer smatra da je to neumjesno.

12. Svjedok ŽO navodi da poznaje tužiteljicu još iz osnovne škole jer obje dolaze iz [adresa]. Ona da se 1999. godine vratila živjeti u [adresa] iz [adresa], a 2009. godine da se susrela sa tužiteljicom u njenom podstanarskom stanu u [adresa], u [adresa] dok je ona radila ankete, te da su tako obnovile prijateljstvo. Ona da je od tada često dolazila kod tužiteljice u njen podstanarski stan, a nakon toga u njen drugi podstanarski stan u [adresa], te naposljetku u [adresa] kada se vratila u obiteljsku kuću.

12.1. Svjedok ŽO navodi da joj nije poznato je li tužiteljica živjela u [adresa], te navodi da joj je poznato da je četiri puta dolazila u [adresa] u stan na 2. katu na kojem je pisalo prezime AO te da joj je poznato da je AO dala tužiteljici ključeve svog stana da tamo prespava tijekom ljetnih vrućina, odnosno nevremena.

12.2. Svjedokinja navodi da joj nije poznato da su tužiteljica i tuženik imali dogovor oko zajedničkog korištenja predmetnog stana, nit joj je poznato je li tužiteljica imala ključeve stana. Navodi da bi ona tužiteljicu dovezla svojim vozilom ispred zgrade u [adresa], te je pričekala 5 minuta dok ona ne bi odnijela hranu sinu Č u stan, nakon čega bi se tužiteljica vratila u njeno vozilo, te bi one otišle skupa u [adresa]. Pri tome da tužiteljicu ne bi nikad čekala druže od 10 minuta i da bi ona nju vozila ispred predmetne zgrade uvijek kada je radila ankete u [adresa].

13. Odredbom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023- dalje ZOO) propisano je da kad netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

14. Odredbom članka 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 2272000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZVSP) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, dok je st. 2. istog članka propisano da vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja stvari.

15. Pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku broj P- 154/2016 od 26. listopada 2017. je vidljivo da su tužiteljica i tuženik utvrđeni vlasnicima svaki za ½ stana u [adresa] na adresi [adresa], kat. čest. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 67,50 m2.

16. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio vjerodostojnim jer je dan jasno, određeno i dosljedno, bez proturječnosti, te je u bitnim dijelovima potvrđen ostalim provedenim dokazima. Sud također uzima u obzir da tužiteljica nije iskazivala nesigurnost niti nedosljednost tijekom postupka, te da su njeni navodi logični i životno uvjerljivi.

17. Sud uzima u obzir da tužiteljica nije napustila stan zbog vlastite volje ili interesa tuženika, nego zbog ugroženosti vlastite sigurnosti i mira u stanu.

18. S druge strane, sud je ocijenio iskaz tuženika nevjerodostojnim jer je proturječan i nejasan u bitnim dijelovima, a pojedini navodi nisu poduprti nikakvim dokazima, tako da iskaz tuženika djeluje pristrano i u funkciji vlastitog interesa.

19. Naime, sud konstatira da tuženik mijenja brave u stanu i ne daje tužiteljici pristup ključevima, unatoč činjenici da je tužiteljica suvlasnica stana u omjeru ½. Takvo postupanje tuženika otežava tužiteljici ostvarivanje njezinog vlasničkog prava i predstavlja povredu suvlasničkih prava. Navedeni postupci tuženika potvrđuju vjerodostojnost iskaza tužiteljice.

20. Iskaz svjedoka AO i osobito sina IO sud ocjenjuje suzdržanima i ograničenima, budući isti stanuju u istoj zgradi, a IO i u predmetnom stanu kao stranke u postupku, odnosno tuženik u utuženom periodu, a tužiteljica u ranijem razdoblju. Sud uzima u obzir mogući utjecaj osobnih ili susjednih odnosa na način davanja iskaza, što može ograničiti potpunu slobodu i detaljnost iznošenja navoda. Unatoč tome, sud iskaze svjedoka uzima u obzir u mjeri u kojoj su usklađeni s drugim provedenim dokazima, posebno dokumentacijom i dosljednim iskazom tužiteljice.

21. Iskaz svjedoka ŽO sud ocjenjuje pouzdanim jer iznosi ono što osobno zna, a svojim iskazom je potkrijepila navode tužiteljice da je u utuženom periodu živjela u podstanarskim stanovima, te da bi tužiteljicu svojim vozilom dovezla do zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan i pričekala dok tužiteljica ode do predmetnog stana da odnese hranu sinu koji je u tom stanu živio, potom da su se odvezle u [adresa], gdje obje u razdoblju 2016. godine pa nadalje stanuju.

22. U ovom postupku je utvrđeno da između stranaka nije postojao dogovor oko suposjeda stana, već da je tužiteljica po prestanku bračne zajednice 2003. godine zbog ozbiljnih nesuglasica s tuženikom otišla iz predmetnog stana, tako da je stan posjedovao isključivo tuženik uz povremeno stanovanje u predmetnom stanu zajedničke djece stranaka ZO i DO, odnosno sina IO koji s tuženikom u predmetnom stanu živi od 2013. godine.

23. U ovom postupku je utvrđeno kako je tuženik znao da mu ne pripada pravo na posjed stana u cijelosti, te ujedno onemogućavao tužiteljicu u vršenju njenih suvlasničkih prava, zbog čega ista nije mogla koristiti predmetni stan, već da je bila prinuđena živjeti u drugom iznajmljenom stanu u [adresa].

24. Tako je pregledom Ugovora o najmu iz 2011. godine razvidno da tužiteljica kao najmoprimac sklapa Ugovor o najmu za stan u [adresa], na adresi [adresa], a u kojem će živjeti zajedno s maloljetnim sinom L i pri tom također plaćala režijske troškove iznajmljenog stana.

25. Iz Uvjerenja o prebivalištu MUP-a RH PU Šibensko-kninska PP Drniš od 27. veljače 2024. vidljivo je kako ČO tj. tužiteljica imala prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana do 2009. godine, a potom ima prijavljeno prebivalište u gradu [adresa].

26. Prema navodima tužiteljice, ista da je stanovala kao najmoprimac na različitim adresama u [adresa] u razdoblju od veljače 2003. do 2016. kada se preselila kod roditelja u [adresa].

27. Iskazi svjedoka AO, ŽO i IO potvrđuju navode tužiteljice da u utuženom periodu ista nije živjela u predmetnom stanu.

28. U konkretnom slučaju, razvidno je da je bivši bračni drug - tuženik uporabom suvlasničkog dijela tužiteljice sebi priskrbio nezakonitu korist, stoga tužiteljica, po mišljenju ovog suda, ima pravo potraživati naknadu te koristi, u iznosu najamnine razmjerno njenom suvlasničkom dijelu (1/2 dijela), a koji bi se ostvario iznajmljivanjem tog dijela nekretnine.

29. Dakle, ovaj sud zaključuje da je tuženik, kao suvlasnik koji je koristio suvlasnički dio nekretnine drugog suvlasnika nesavjestan stjecalac u smislu odredbe članka 214. ZOO-a, odnosno nepošten stjecatelj u smislu odredbe članka 1115. ZOO- a, te da se na taj način neosnovano obogatio u visini najamnine koju bi inače morao mjesečno plaćati tužiteljici za korištenje njezinog suvlasničkog dijela.

30. Iz Dopisa Ministarstva financija, Porezna uprava PU Šibenik, Ispostava Šibenik od 19. prosinca 2024. se navodi kako su izvršene pretrage baze podataka Informacijskog sustava Porezne uprave, te utvrđeno da je na lokaciji [adresa] evidentirana prijava najma u periodu od siječnja 2017. do prosinca 2019. godine u iznosu od 1.700,00 HRK mjesečno za površinu stana od 49,00 m2.

31. Na prijedlog tužiteljice, budući nije utvrđen potreban podatak, proveden je dokaz građevinskog vještačenja radi utvrđenja cijene najma stana u [adresa] na adresi [adresa] u razdoblju od 15. siječnja 2015. godine do prosinca 2019. godine.

32. Na očevidu od 3. lipnja 2025. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građevine Ante Bašića se obilazi sporna nekretnina, vrata stana je otvorio sin stranaka IO koji živi u predmetnom stanu, te nakon potrebnih snimanja, mjerenja i izvida predmetne nekretnine, vještak Ante Bašić navodi da je izvršena izmjera stana u potpunim tlocrtnim gabaritima sukladno zakonu. Visina da je 251 cm u sklopu procjene priložit će se tlocrt stana. Što se tiče uređenosti, stan da je adaptiran, zgrada je građena 1965. završno i prije, a stan adaptiran 1999./ 2000. godine, podovi su parket i keramika, vanjski otvori većim dijelom PVC sa izo staklom, samo u jednoj sobi je drveno aluminijska roletna kao završno. Kupatilo, kuhinja, predsoblje i sanitarni čvor da su adaptirani. Stan da ima priključke na struju, vodu i gradsku kanalizaciju, te naveo da će detaljni opis stana sa izračunom neto korisne površine, te procjenom vrijednosti i najma sukladno traženju suda dostaviti u pisanom obliku.

33. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 16. srpnja 2025. stalni sudski vještak građevinske struke Ante Bašić prilaže slike stanja zgrade i predmetnog stana, tlocrt stana površine 69,93 m2, te navodi da će se najam računati na način da se isti izračuna na današnji dan, a nakon toga da će se koeficijentima međuvremenskog izjednačenja isti svesti na traženi period. Nadalje, vještak Bašić navodi kako se radi o stanu na 5- om katu, bez lifta, mišljenja je da isti ne može postići najam više od 7 Eura po m2, tako da najam za jedan mjesec za stan površine 69,93 m2 x 7 Eura iznosi 489,51 Eura 2025. godine, ukupno godišnje 5.874,12 Eura.

34. Dakle, vještak dipl. ing. građevine Ante Bašić je mišljenja sukladno naprijed navedenom, takav da najam danas procjenjuje na 489,51 Euro mjesečno ili 5.874,12 Eura godišnje, odnosno s međuvremenskim izjednačenjem za godine 2015., 2016., 207., 2018. i 2019. dolazi do rezultata za ukupni najam za traženi period 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2019. u visini od ukupno 15.688,90 Eura.

35. Tužiteljica nije imala primjedbe u odnosu na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Bašića, već je u skladu s istim uredila tužbeni zahtjev 36. Tuženik nije imao primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka Ante Bašića.

37. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. Ante Bašića u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno i na njemu je temeljio svoje utvrđenje, a na koje ni stranke ovog postupka nisu imale primjedbe.

38. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika da tužiteljici isplati naknadu u visini ½ utvrđene visine tržišne najamnine za predmetnu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], [adresa], 5. kat, trosoban stan, površine 67 m2, u ukupnom iznosu od 7.846,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, zbog čega je odlučeno ka u izreci pod I.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužiteljici su priznati opravdani troškovi za sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eura po Tbr. 7. t. 1., trošak za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku na ročištu 21. veljače 2024., 18. ožujka 2024., 24. travnja 2024., 18. ožujka 2025., 3. lipnja 2025., 14. listopada 2025. i 25. studenog 2025. za svako u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 9. t. 1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) za sastav podneska od 6. studenog 2023., 15. ožujka 2024., i 21. listopada 2025. godine za svaki u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 10.t.1., dok se odbio trošak sastava podneska od 18. veljače 2021. godine, 27. svibnja 2025., 11. srpnja 2025. godine i 26. kolovoza jer isti nisu bili nužni za raspravljanje, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.200,00 Eura, uvećano za 25% PDV-a, što daje ukupni iznos od 2.750,00 Eura.

40.Budući je tuženik parnicu izgubio u cijelosti, njegova obveza je nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u gore navedenom iznosu, te je riješeno kao u izreci pod II.

Šibenik, 15. siječnja 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi putem ovog suda u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dn-a:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika